Home
Komentari
Kulturna politika
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

DEBATE

Srbija medju ustavima

   

Aleksandar Lazić

Ustav nam dajte

Zvuči paradoksalno, ali odgovor na pitanje kada će Srbija dobiti nov Ustav nema mnogo veze s tekućim nacrtima: više biste mogli saznati ako zavirite u kristalnu kuglu (koja se bavi političkim predviđanjima) nego u predloge Vlade i radne grupe predsednika Srbije. Jer donošenje novog Ustava malo je povezano s pravom a mnogo s političkom voljom – inače ne bi nam predsednik Vlade ostao ovako zbunjen: "Ako ne postoje razlike [između dva teksta], ja ne znam u čemu je problem." (Blic, 2. mart) Nisam od onih koji veruju da Vojislav Koštunica ne zna u čemu je problem, pre će biti da ne želi glasno da kaže (i, između ostalih, pospe sebe pepelom) kako oni koji se busaju nacionalnim interesima u grudi zadržavaju stranačku priču u glavi. Da se razumemo, to je legalno&legitimno – samo nek prestanu s (pre)prodajom felerične političke robe na kojoj piše "interes države"!

Tako se od pitanja kakav nam Ustav treba , preko istrage ko je kriv , očekivano došlo do stava da su pakao oni drugi ; ako je jasno da iza predloga Vlade i predsednika Srbije (uprošćeno rečeno) stoje DSS i DS – onda je još jasnije da su nam nosioci glavnih uloga poznati iz ranijih epizoda. I više od toga – današnji vrli ustavotvorci kao da nastupaju s pričom za one kokošjeg pamćenja: ko im je zabranio da parlamentarni izbori 2000. budu za Ustavotvornu skupštinu? ko im nije dozvolio da, posle tih izbora a sa dvotrećinskom većinom, krenu u promenu Ustava? nije li upravo DSS 2003. izašao iz Ustavne komisije zbog, sada je to očigledno, marginalnog "slučaja Banđur"? zar se ljudi iz i bliski DS-u nisu utrkivali ko će više puta upotrebiti floskulu "da se Ustav ne jede"? Da ne nabrajam dalje, verujem da je i ovo dovoljno mučno.

Ustavno stanje stvari najbolje oslikava ponovo oživljavanje (nekad referendumske) dileme prvo izbori ili Ustav – najbolja ilustracija kako se malo suštinskih promena dogodilo za ovih petnaestak godina. No, to još ne znači da je analogija koju DS ekipa koristi (DSS je, kao i Milošević onomad, prvo za Ustav pa za izbore, dakle: Koštunica = Milošević) ispravna; ponajviše jer je tadašnje donošenje Ustava zapravo bilo odlaganje uvođenja višestranačkog sistema, a danas je (DS-ovo)   insistiranje na izborima upravo odlaganje donošenja Ustava. Druga poruka koju nam šalje DS jeste da ovakav, nelegalistički način donošenja novog Ustava treba da označi prekid kontinuiteta sa Miloševićevim režimom, sve to s krilaticom bolje ikad nego nikad ; imajući u vidu da su osnovne poluge Miloševićeve vlasti ne samo preživele već (p)ostale stubovi i za novo doba – pre bi se moglo reći da bi ovakav način promene Ustava bio (još jedno) kršenje zakona nego početak diskontinuiteta. S druge strane, stanovište Demokratske stranke Srbije o donošenju Ustava ("ostanimo legalisti do kraja") zvuči ubedljivije, ali DSS mora da odgovori na pitanje da li je moguće ikad promeniti Ustav na način koji je predvideo Slobodan Milošević – posebno ne bi smeo nikog drugog da okrivljuje ako se ispostavi da je to nemoguća rabota. Takav put do novog najvišeg akta nije težak samo zbog animiranja usnulog biračkog tela već i zbog toga što se valja dogovoriti i sa jogunastim radikalima; u retkim izjašnjavanjima o jednom tako nepopulističkom pitanju kao što je Ustav, čelnici SRS-a smatraju da se i postojeći može osvežiti amandmanima ili prioritet daju poboljšanju standarda građana.

Toliko o teoriji. Pogled u političku praksu govori da je pitanje Ustava u stvari pitanje izbora: Demokratskoj stranci, koja ima veliku popularnost a samo predsednika Srbije, izbori su urgentno pitanje – toliko su naučili na slučaju Koštunice/DSS-a. Dodatno, DS-u nikako ne bi odgovaralo da DSS na parlamentarne izbore izađe s adutom u vidu ispunjenog obećanje o novom Ustavu; plaše se da bi Koštunica u predizbornoj kampanji dosadio i Bogu i narodu s pričom da je doneo Ustav – premijer je to označio kao jedini neuspeh Vlade (u intervjuu FoNetu). Demokratskoj stranci Srbije izbori svakako ne odgovaraju, posebno ne oni pre Ustava: kako stvari trenutno stoje, u toj (imaginarnoj) Ustavotvornoj skupštini oni bi imali minoran uticaj; izbori posle donošenja Ustava DSS-u odgovaraju nešto više. Treba istaći i da bi nov Ustav   Koštunici došao kao ispunjenje srpskog sna i predizbornih obećanja u jednom – on nam doista nije obećavao bolji život (ekonomija kao da je van njegove sfere interesovanja!) već obnovu državnih institucija. Ostalim strankama iz vladajuće koalicije izbori nikako ne bi odgovarali, izuzimajući možda Novu Srbiju koja prelazi cenzus i samostalno a još više uz bratsku pomoć Karića. Reklo bi se da za izborima ne luduju ni u Srpskoj radikalnoj stranci – teško da bi postigli bolji rezultat od onog koji sada imaju, a nova nemogućnost samostalnog formiranja vlasti pročitala bi se kao poraz. Možda nešto može da pripomogne Bogoljub Karić – njegovom Pokretu snaga Srbije izbori su svakako potrebni – ako se obistine najave o transferu poslanika onda bi se možda on mogao pojaviti kao ustavni Deus ex machina?! Kad se sve ovo podvuče – ispada da je sudbina novog Ustava Srbije krajnje neizvesna, ali dojma sam da ste to znali i pre čitanja ovog teksta.

Na kraju, nekoliko opštijih napomena. Činjenica da i dalje uživamo u ocvalom Ustavu, kao i ostale stvari koje svedoče da nije došlo do promene sistema, direktno su povezane s nepostojanjem plana o tome šta raditi posle pobede nad Miloševićem; pitanje jeste zašto nije napravljen akcioni plan (koji je mogao ostati tajan) u kojem bi se svi akteri obavezali šta im je činiti, posle pobede na saveznim izborima, na republičkom planu?! Bauljanje s troglavom Vladom Srbije kao da govori da se originalni DOS i nije nadao da će savladati Miloševića, te nije ni pravio istinske planove za budućnost. A onda je jasno kakve su ruke u oktobru 2000. potpisale revers za nas i zašto smo danas tamo gde jesmo.

Autor je novinar smederevskog nedeljnika "Sedmica" www.sedmica.co.yu
 

  

 
     
     
 
Copyright by NSPM