Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

DEBATE

Srbija i NATO

   

 

Mirjana Anđelković Lukić

Hemijski rat protiv Srbije - sedam godina kasnije

Beograd je jedina evropska prestonica, koja je tokom svog postojanja bombardovana više od četrdeset puta. Svaka sila koja se spremala u ratni pohod na Evropu ili Rusiju, uvek je žestoko udarala po Beogradu. U prošlom veku Beograd je više puta bombardovan. Bombardovali su ga Austrougari, Nemci i ''saveznici'' - angloamerikanci. ''Savezničko''   divljačko bombardovanje Beograda i ostalih većih gradova u Srbiji na Vaskrs 1944. god., bilo je veoma surovo i nikad do kraja rasvetljeno po broju žrtava. Isti zločinački potpis je Beograd, kao i cela naša domovina, ponovo osetio pre sedam godina, 24. marta 1999.god. u trajanju 78 dana neprekidnog bombardovanja. Rane tog bombardovanja dugo ćemo lečiti i možda nikad nećemo uspeti potpuno da ih izlečimo.

Bombardovanje SRJ koje su, udružene, izvršile 19 članica NATO pakta, među kojima Francuska, Nemačka, Španija, Velika Britanija, Italija i njihovi evropski sateliti, predvođeni SAD, spada u najsramnije stranice evropske i svetske istorije. Ono predstavlja sunovrat jedne civilizacije, koja sebe smatra lučonošom svetskog napredka.

Na našim prostorima se tokom 78 dana agresije odvijao monstruozan vojni eksperiment: vođenje rata sa bezbedne visine, uz municiju sa osiromašenim uranom i požarima na hemijskim i elektroenergetskim postrojenjima. Po prestanku bombardovanja,   vojnički nedvosmisleno je utvrđeno da je agresija NATO alijanse imala sve aspekte radiološkog-nuklearnog i hemijskog ratovanja protiv naše zemlje.

NATO alijansa nije direktno koristila hemijska sredstva (bojne otrove) u napadu na našu zemlju, ali je bombardovanjem ciljanih meta – elektroenergetskih sistema, piralenskih transformatora, industrijskih postrojenja i skladišta hemijskih sirovina, kao i paljenjem naftnih rezervoara i naftnih postrojenja, posredno izazivala efekte po posledicama veoma bliske efektima hemijskog rata, ali sa produženim delovanjem na živi svet.

  Na našim prostorima, koji su za NATO snage bili i svojevrstan poligon,   ispitivano je novo ubojno oružje, novi načini elektronskog navođenja raketa, razorno dejstvo novog eksploziva CL-20 , koji je početkom devedesetih godina prošlog veka sintetizovan u SAD, a jači je od najsnažnijeg do tada poznatog konvencionalnog eksploziva–oktogena. Takođe su na našim prostorima prvi put primenjene tzv. meke bombe, punjene kasetama sa elektroprovodljivim vlaknima, namotanim na kalemove (popularno zvane “ grafitne bombe ” ), proizvod visoke tehnologije. Pri padu na visokonaponske vodove elektroenergetskog sistema, kalemovi ispadaju iz kaseta, razmotavaju se i obrazuju džinovske, superprovodljive “ paučine ” , koje prekrivaju strujne vodove izazivajući kratke spojeve uz ogromna, munjama slična električna pražnjenja. Dejstvujući na visokonaponske vodove elektroenergetske mreže, ova vlakna dovode do kratkih spojeva i do raspada elektroenergetskog sistema . Kad su naši inženjeri uspešno rešili problem elektroprovodljivih vlakana, transformatori, punjeni piralenskim uljima, uništavani su razornim bombama.

Planski i smišljeno su gađana postrojenja i skladišta hemijske industrije. Bombardovani su objekti u Pančevu, Novom Sadu, Lučanima, Prahovu, Boru, Bariču. Usled eksplozije i požara u vazduh, zemljište i vodotokove dospele su ogromne količine vrlo otrovnih i po zdravlje opasnih materija: hlorovodonična i sumporna kiselina, azotna kiselina, hlor, monomer vinilhlorid, etilendihlorid, benzol, piralen, amonijak, dioksini i mnogi drugi teški metali, takođe vrlo otrovni, olovo, živa. Oni će dugo biti prisutni u zemljištu i predstavljaće potencijalnu opasnost po stanovništvo.

NATO je agresijom na našu zemlju namerno izazvao ekološku katastrofu, ugrozio područje sa izvorima nezagađene vode, i zdrave hrane, čime je direktno ugroženo područje celog Balkana, ali i Evrope. Srbija spada među područja sa najvećim brojem mineralnih lekovitih izvora u Evropi.

Gasoviti produkti detonacije, ali i sagorevanja raketnih goriva - baruta, sadrže različite gasove kao što su: ugljendioksid, ugljenmonoksid, azotovi oksidi, cijano- jedinjenja, vodonik, azot, vodu u vidu vodene pare i elementarni ugljenik u vidu čađi. Oslobođeni gasovi su sami po sebi zagušljivi i toksični, a kada se kombinuju sa produktima sagorevanja određenih hemijskih jedinjenja, onda to ima efekte hemijskog rata.

Eksplozivna punjenja u NATO bojevim glavama se sastoje od veoma snažnih vojnih eksploziva: trotila, heksogena i oktogena. Njima su dodavane energetski bogate supstance, kao što je amonijumperhlorat, amonijumnitrat, aluminijum i magnezijum u prahu u zapaljivoj municiji, ali i fluorni eksplozivi, izuzetno otrovna jedinjenja.

Prilikom razlaganja eksploziva koji sadrže fluor u svom molekulu, kao i sagorevanjem čvrstih i tečnih raketnih goriva koja sadrže ove komponente, nastaju otrovna, agresivna jedinjenja kao što su: fluorovodonik, fluorovodonična kiselina, fluorni oksidi, razni agresivni fluorni radikali, a može da dođe i do izdvajanja elementarnog fluora, u uslovima adijabatskog razlaganja u toku eksplozije.

Veoma slične reakcije sa približno istim otrovnim svojstvima oslobođenih produkata, odvijaju se pri razlaganju hlornih jedinjenja, amonijumperhlorata, napr., koje se u velikom procentu (čak 28%) dodaje punjenjima eksploziva.  

U Pančevačkoj ''Petrohemiji'' namerno je gađan rezervoar sa monomerom vinilhloridom, jedinjenjem koje se koristi za izradu plastičnih masa i koje je vrlo otrovno i kancerogeno. Sagorevanjem vinilhlorida u vazduhu, uz nepotpunu oksidaciju, osim oksida ugljenika, i čađi, nastaje hlorovodonična kiselina i veoma opasno jedinjenje hlora, fozgen, poznato kao bojni otrov. Nad Pančevom se tri dana vio gust oblak zagušljivog i otrovnog čađavog dima, u kome su se nalazili navedeni produkti sagorevanja, sve dok vetar nije promenio pravac i (prema ruskim izvorima) poterao oblak preko cele srednje Evrope na sever , čak do Švedske i Norveške.

Pančevo i Novi Sad su tokom agresije nekoliko puta bili izloženi efektima pravog hemijskog rata. Sagorevanjem ogromnih količina nafte i naftinih derivata oslobodila se velika količina gasova, koji su trošili kiseonik za svoje nastajanje oksidacijom, pri čemu su sa vodom iz vazduha stvarali neorganske kiseline od kojih nastaju kisele kiše. U velikim požarima gorele su rafinerije nafte, kao i skladišta nafte i naftnih derivata, koji sadrže veliki procenat gorivih komponenata – ugljenika i vodonika, ali i benzola. Sadržaj benzola u derivatima benzina je oko 1% . U Novom Sadu je u jednom danu iz oštećenih rezervoara iscurelo 4000 tona benzina u zemlju, a pored benzina   iscurelo je bar 40 tona benzola, koji je jedna od najopasnijih hemijskih supstanci, jer je kancerogena , direktno ulazi u organizam preko kože i izazivač je benzenske leukemije. Požar se desio u blizini vodozahvata regionalnog vodovoda, iz čega se vidi namera alijanse da se zatruju izvori vodosnabdevanja stanovništva Novog Sada. Slično je bilo kad su goreli naftni rezervoari u Beogradu i Pančevu, ali i na drugim područjima u Srbiji.

Veoma opasni po zdravlje stanovništva uz dugotrajne posledice su požari na piralenskim transformatorima. Piralenska ulja su genotoksična i ne bi smela da se   prosipaju u okolinu ni pod kakvim izgovorom. Požari na piralenu stvaraju žrtve u bliskoj i daljoj budućnosti, zavisno od količine kumulisanog genotoksina u organizmu i količine oslobođenih genotoksina koji su nekontrolisano rasejani u životnoj sredini.

U Novom Sadu i Beogradu su gađani transformatori sa po150 tona trafo-ulja u kome su se kao aditivi nalazili polihlorovani difenili (piralen) izuzetne kancerogenosti i mutagenosti. Time je gradu i njegovim žiteljima naneta velika ekološka šteta, jer je velika, nedefinisana količina piralena iscurela u zemlju. Pored toga,   ogromne količine ovog ulja izgorele su i vinule se u vazduh. Gašenje požara izazvanog gorenjem piralena (genotoksina) je veoma opasan posao i zahteva izuzetno stručno obučenu ekipu vatrogasaca.

Nad Bežanijskom kosom u Beogradu je crni oblak od požara piralena zlokobno stajao više časova sve dok ga jugoistočni vetar -   košava nije poterala ka severozapadu Evrope. Piralen je od 2001 godine zabranjen za upotrebu u Evropi i svi transformatori koji sadrže piralen, su zamenjeni. Uništavanja piralena je veoma složeno, jer je otrovan, kancerogen i izaziva genetske promene (mutagen). Spaljivanje je izuzetno skupo i obavlja se u posebnim pećima, uz veliku pažnju da se nijedan produkat sagorevanja ne ispusti u atmosferu. A kod nas su piralenski transformatori goreli na otvorenom! Da li je i to jedan od evropskih eksperimenata in vivo?

Piralen spada u kumulativne otrove, a ima i sistemske efekte trovanja. Ovi efekti trovanja su podmukli i ispoljavaju se u bliskoj ili daljoj budućnosti. Što se tiče trenutne toksičnosti, piralen je slabotoksična hemikalija. Njegove ključne opasnosti leže u kumulativnim, genotoksičnim i sistemskim efektima.

Pre sedam godina, 78 dana svakodnevno su goreli otrovni požari u Srbiji i Crnoj Gori. Posle tih požara nad Srbijom su padale obilne kiše praćene neobičnim električnim pražnjenjem u atmosferi, a padao je i grad neuobičajene veličine, veoma čudnih, čoškastih oblika, koji se teško topio, što je izazvalo sumnju da se koristilo neko sredstvo za uticaj na klimu. Ovo je posledica korišćenja halogenih jedinjenja jodida i bromida, koja su služila za razvedravanje atmosfere, kako bi se lakše pogađali ciljevi u Srbiji i Crnoj Gori. Kiše koje su padale posle požara, bile su kisele, crne, muljevite, pune čađi i raznih kiselih otrovnih produkata gorenja i ostavljale su mastan crn talog na tlu.

Nad našim   domovima tokom 78 dana agresije zlokobno su stajali crni oblaci puni otrovnih produkata sagorevanja, koje smo udisali, a čiji efekti su mnogo opasniji u budućnosti. Oslobođeni otrovi su kumulativni, kancerogeni, genotoksični sa produženim vremenom delovanja. Nisu li i oni doprineli povećanom broju obolelih od karcinoma, kad se zna da su požarom oslobođena jedinjenja tipa dioksina izuzetno kancerogena, kad se zna da je piralen takođe kancerogen i mutagen, utiče dakle na genetske promene kod ljudi i životinja, kad se zna da su oslobođena razna ciklična jedinjenja tokom gorenja nafte takođe izuzetno kancerogena i mutagena, i to sve na duži rok. Pogoršano zdravlje stanovništva naše zemlje nije samo posledica povećanog siromaštva i stresa, već je ono direktna posledica NATO bombardovanja osiromašenim uranom i namernim izazivanjima otrovnih požara na hemijskim rezervoarima i postrojenjima.

Naši lekari dramatično upozoravaju da je povećan broj obolelih od raznih vrsta karcinoma i leukemije i da je Srbija po broju novootkrivenih i obolelih od karcinoma među prvima u Evropi. Takođe sumorno predviđaju da predstoji epidemija karcinoma u Srbiji.

Nije li povećano interesovanje raznih svetskih zdravstvenih organizacija pri UN i raznih evropskih nevladinih zdravstvenih organizacija za zdravlje našeg stanovništva, a posebno dece, uz skupljanje podataka o uticaju kancerogenih i genotoksičnih otrova na našu populaciju, ustvari dokaz da se sumiraju rezultati eksperimenta in vivo , koji je uz pomoć najjače vojne alijanse sproveden na našim prostorima?

                                                                                  

 

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM