Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATE

Kosovo i Metohija

   

 

Vojin Joksimović

Ahtisari mora da ode

Specijalni izaslanik za Kosovo, nekadašnji predsednik Finske Marti Ahtisari, izjavio je da Srbija treba da se osvrne na nasleđe režima Slobodana Miloševića prilikom razgovora o statusu Kosova. Tokom pregovora vođenih u Beču 8. avgusta, prema rečima članova pregovaračkog tima iz Beograda koji su međusobno saglasni (njih četvoro), Ahtisari je rekao “Srbi su kriva nacija”. Njegov porparol je nakon toga pokušao da izgladi stvar rekavši da je njegov komentar pogrešno protumačen i izvučen iz konteksta.

Srpski Premijer Vojislav Koštunica dao je nekoliko izjava rekavši: “Iako je Ahtisariju poveren mandat da omogući pregovore sa ciljem da se postigne kompromis, jedno istorijsko ispravno rešenje na principima međunarodnog prava, čini se da Ahtisari radi sve osim toga... U nekoliko navrata u prošlosti on je manje-više otvoreno savetovao da su kompromis i dogovor suvišni jer već postoji rešenje koje samo treba primeniti a to je nezavisno Kosovo. Za ovo rešenje, u direktnoj suprotnosti sa osnovnim principima međunarodnog prava, Ahtisari sada nudi opravdanje... Ahtisari se sada priključio zagovornicima najmračnijih ideja u istoriji čovečanstva po pitanju kolektivne odgovornosti celih naroda... Ahtisari ne samo da je time narušio mandat koji mu je poveren već je objavio rat međunarodnom pravu, demokratskim vrednostima i istorijskim činjenicama... Ono što predstavlja opasnost za Srbe danas može uskoro biti opasnost za druge zemlje a takođe i za ceo svet."

Bivši ambasador Sjedinjenih Država u Beogradu Vilijam Montgomeri rekao je da su razgovori o statusu Kosova održani u Beču “jedna farsa koju nameće međunarodna zajednica. I u javnim saopštenjima predstavnika raznih Kontakt grupa primetno je bilo prisustvo signala da će neizbežni rezultat ovog procesa biti nezavisno Kosovo.” Tačno je da Ahtisari nije bio prvi predstavnik takozvane međunarodne zajednice koji daje takve nedopustive komentare. Takvi komentari mogu se očekivati of srbofoba poput Morta Abramovica ili kompletne Međunarodne krizne grupe koji su potrošili sve ubedljive razloge zašto treba dati nezavisnost ovoj srpskoj pokrajini kojom upravljaju albanski razbojnici, ratni kriminalci i teroristi. Nikolas Burnz, treći čovek u Stejt Departmentu kaže čak da Kosovo predstavlja jedan poseban slučaj. Ovo je u suprotnosti sa izjavama koje su često davali ruski zvaničnici, uključujući i predsednika Putina, da bi nezavisnost Kosova predstavljala jasan presedan u međunarodnom pravu i koji bi se samo odrazio na brojne zamrznute konflikte i to ne samo na post-sovjetskim prostorima. Tako bi se, posle Iraka, otvorila još jedna Pandorina kutija sa potencijalno štetnim posledicama za čitav svet. To bi dovelo do stvaranja mikro nacionalističkih država kojima bi se broj članica UN popeo na preko 400, a usput bi izazivali beskonačne ratove. Da li svet zaista želi dve Albanije?

Treba imati na umu da Ahtisari zastupa generalnog sekretara UN Kofi Anana, čiji je kontinent Afrika najpoznatija žrtva rasizma. Srpska vlada je postupila mudro tražeći od Kofi Anana da obrazloži Ahtisarijevu izjavu. Šef Koordionacionog odbora za Kosovo i Metohiju, Dr. Rašković-Ivić, je podvukla: “Izjava da su Srbi kao narod krivi ili da je bilo koji narod kriv kao nacija je jedan od aksioma fašizma i mi ga jednostavno ne možemo ignorisati.”

Treći Rajh je promovisao rasizam u 20-om veku proklamišući superiornost arijevske rase. Čak ni posle svih nacističkih užasa, uključujući i holokaust, Nemci nisu bili okrivljivani kao narod. NATO je formiran 1949. kad i Nemačka Federalna Republika. Pristupanje Demokratske Nemačke NATO-u 1955.god. je predstavljao važan korak za posleratni oporavak zemlje. Čini se da se ovim primerom odbacuje ideja da se neki narod može okarakterisati kao krivac zbog nekih nedela njihovih vođa ili nečuvenih zločina koje su počinili neki njihovi pripadnici. S druge strane, Srbi su uklonili Miloševića sa vlasti prevratom bez prolivanja krvi i uspostavili istinsku demokratiju bez mnogo pomoći sa strane. Svejedno, 6 godina kasnije toj demokratiji se uskraćuje pravo na pridruženje NATO Programu partnerstva za mir jer General Mladić nije isporučen Haškom Tribunalu zbog nekih navodno počinjenih zločina koji, u poređenju sa onim što su nacisti radili tokom Drugog svetskog rata, apsolutno padaju u zasenak. A gde je u svemu ovome Bin Laden?

O kakvom to istorijskom nasleđu Srba treba razmišljati tokom ovog statusnog procesa i koje je to nasleđe Albanaca koje su Ahtisari i ostali odlučili da ignorišu? Srbija bi trebalo da zahteva od Kontakt grupe i ovih drugih da jasno odgovore o kakvoj istorijskoj odgovornosti je reč. Istorija duga hiljadu godina očigledno počinje i završava sa Miloševićem. Ništa se nije dogodilo ni pre ni posle njega! Čak i za Miloševićevog vremena korišćena je propaganda bajki umesto pouzdanih činjenica.

Pominje se da je Milošević navodno izvršio etničko čišćenje i deportovanje Albanaca. Tokom žestokih borbi protiv upada OVK iz Albanije, pomaganih od strane islamskog sveta uključujući Al-Kaidu i zapadne obaveštajne službe, 2000 žrtava je stradalo na obe strane pretežno u sukobima između OVK boraca i srpske policije. Bilo je nekih pomeranja civila na Kosovu ali ne samo među Albancima već i među Srbima, Romima i drugim narodima. Tvrdnja da je Milošević deportovao nekih 800,000 Albanaca u Makedoniju i Albaniju je apsolutno apsurdna. Desetine svedoka u Hagu, među njima i jedan britanski novinar sa terena, su potvrdili da su Albanci uglavnom bežali od NATO bombi kao i OVK koja im je naređivala da napuste svoje domove i odu u Makedoniju i Albaniju. Nedavno je, tokom 34 dana rata između Izraela i Hezbolaha, oko 800.000 Libanaca moralo da napusti svoje domove. Da li su oni deportovani ili su bežali od izraelskih bombi i borbi vođenih u Južnom Libanu?

Srbi na Kosovu su bili izloženi etničkom čišćenju tokom 500 godina vladavine otomanske imperije, austro-ugarske carevine, Musolinija i Hitlera, Titove komunističke diktature i konačno zajedničke vladavine UN i NATO-a. Počeci albanskog terorizma datiraju iz 1912 god. kada su srpske trupe oslobodile Kosovo od Turaka. Tokom Drugog svetskog rata, Albanac Bali Kombetar i 21 SS Vafen Divizija Skenderbeg sprovodili su bespoštedni progon Srba, ubivši između 10.000 i 20.000 a proteravši između 100,000 i 120,000. Došlo je do masovne kolonizacije Albanaca na Kosovu koja se nastavila i u periodu komunističke diktature. Albanci su svoju reputaciju stečenu u “poduhvatima” tokom Drugog svetskog rata potvrdili tokom 7 godina zajedničke vladavine UNMIK-a i KFOR-a: 3000 Srba i pripadnika drugih manjina je ubijeno (nestali se smatraju umrlim), 230.000 Srba je etnički očišćeno, više od 150 srpskih crkava i manastira demolirano u cilju iskorenjivanja hrišćanstva, a izgrađeno je 200 džamija. Da li su ovo zanemarljive činjenice?

Albanski teroristi su odmah reagovali na Ahtisarijevu izjavu aktiviranjem bombe u Kosovskoj Mitrovici koja je ranila 39 nedužnih srpskih civila, jednu holandsku trudnicu i jednog britanskog policajca. Premijer Koštunica i predsednik Tadić su oštro osudili napad. U poslednjih 6 meseci zabeleženo je preko 70 napada na Srbe. Svojim neodgovornim ponašanjem i prikrivanjem zločina, UNMIK/KFOR i pojedinci poput Ahtisarija su podstrekavali Albance da ih čine.

Kofi Anan i Savet bezbednosti UN nisu smeli da imenuju Ahtisarija za specijalnog izaslanika. Njegova biografija otkriva da je on muslimanski saveznik. Zajedno sa bivšim ruskim Premijerom Černomirdinom nagovorio je Miloševića da kapitulira ne obezbedivši konkretne garancije Srbima na Kosovu tokom povlačenja srpskih trupa. OVK teroristi su započeli sa ubijanjem i etničkim čišćenjem bespomoćnih Srba i pripadnika ostalih manjina. Nakon ovoga je postao počasni predsednik najsrbofobnije organizacije na svetu – Međunarodne krizne grupe (ICG) – koja se godinama zauzimala za albanski separatizam. Nedavno ga je izraelski ministar spoljnih poslova Tzipi Livni zamolio da posreduje u oslobađanju izraelskih vojnika od Hamasa. Ahtisarija smatraju ekspertom za muslimanska pitanja i pregovore. Smatra se da je u dobrim odnosima sa šeikom Jusuf Al-Gadaravijem, sa sedištem u Kataru, koji je mentor muslimanske bratske zajednice i priznati stručnjak za religiju koji kaže da je dužnost svakog Muslimana da postane ljudska bomba u Izraelu i Iraku a koji je u istupanju na islamskoj konferenciji u Ohaju 1995 izjavio: “Osvojićemo Evropu, osvojićemo Ameriku, ali ne mačem već sticanjem novih pristalica (davah).”

Nema sumnje da je Ahtisari prekoračio ovlašćenja svog mandata i da je u sukobu sa međunarodnim pravom, demokratskim vrednostima i istorijskim činjenicama. Njegov integritet kao specijalnog izaslanika UN je kompromitovan a to ne može biti dobro za nepristrasno rešavanje kosovskog pitanja. Očigledno da je Beogradu teško da zahteva smenu Ahtisarija. Možda bi to trebalo da traže Rusija i Kina od Saveta bezbednosti. Ovo u svakom slučaju narušava ugled Kofi Anana i stoga bi on trebalo da bude taj ko će ga jednostavno najuriti nakon što prvo o tome izvesti Savet bezbednosti. Osim toga, Rusija bi trebalo da pokrene ovo pitanje unutar Kontakt grupe koja se sastaje u Sofiji 10. i 11. septembra.

3. septembar 2006

 

 
 
Copyright by NSPM