Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATE

Srbija i NATO

   

 

VOA 02/10/2006

Sve veći broj  evropskih zemalja preispituje svoje učešće u NATO

Mnogi analitičari smatraju da budućnost NATO-a i  američko-evropskih  bezbednosnih odnosa zavisi od daljeg razvoja situacije u Avganistanu.  Oni ukazuju da pored mogućnosti neuspešne misije u Avganistanu, koja bi mogla doprineti cepanju NATO-a, sve veći broj  evropskih zemalja preispituje svoje učešće u alijansi.

Vrhovni komandat NATO-a, američki general Džejms Džons nedavno je potvrdio da je misija u Avganistanu puna rizika i teža nego što se očekivalo. Ako NATO ne bude uspešan u Avganistanu, mnogi stručnjaci predvidaju da će se SAD verovatno okrenuti  selektivnim koalicijama radi unapredjenja svoje bezbednosti, što bi moglo da potkopa zapadnu odbrambenu alijansu koja je prošla kroz nekoliko uspešnih transformacija .

Od 1990-tih, NATO je proširio svoje članstvo da bi stabilizovao bivše komunističke zemlje centralne Evrope, doprineo okončanju rata na Balkanu i pružio ruku prijateljstva Rusiji.  Medjutim, direktorka u Centru za spoljnu politiku u fondaciji Heritidž, Hele Dejl (Helle Dale) kaže da bi neuspeh prve vojne operacije NATO van Evrope mogao da doprinese cepanju alijanse.

“Možda sve ne zavisi od toga da li će NATO biti uspešan u Avganistanu, ali to je svakako jedan od važnih izazova alijansi. SAD su već u Iraku obrazovale ”koaliciju voljnih“ što bi moglo da u neku ruku smanji relevantnost NATO. Medjutim, Evropljani možda imaju još više sumnji u pogledu NATO s obzirom na opadanje poštovanja prema američkom liderstvu koje NATO oličava.”

Prema anketi javnog mnjenja nedavno sprovedenoj u Americi i 12 zemalja Evrope,  podrška NATO dobija na snazi u SAD, ali opada u Evropi. Džon Glen, direktor za spoljnu politiku u nemačkom Maršalovom fondu koji je sproveo anketu, kaže da je podrška NATO u Evropi od 2002. do 2006. opala sa 70 na 55 odsto.

“Ono što je veoma uznemiravajuće jeste činjenica da je najveći pad popularnosti NATO zabeležen u zemljama koje su ranije smatrane  jakim partnerima u NATO, kao sto su Nemačka i Turska. Najveći pad popularnosti je registrovan u Nemačkoj gde je podrška pala sa 74 odsto  2002.  na sadašnjih 56 odsto. Po prvi put je podrška NATO veća u Francuskoj nego u Nemačkoj.“

Uzrok tome su razočarenje američkom spoljnom politikom, posebno u pogledu rata u Iraku, i činjenica da mnogi Evropljani vide NATO kao produženu ruku američkog uticaja i moći. Dobra vest je da anketa pokazuje da i Amerikanci i Evropljani imaju skoro identična gledišta o onome šta predstavlja globalnu opasnost. Loša vest je, kaže Glen, što drugačije vide hvatanje u koštac sa tim opasnostima.

“I Amerikanci i Evropljani se ogromnom većinom slažu da treba nastaviti diplomatska nastojanja u vezi sa Iranom. Ali kada ih upitate, šta bi trebalo učiniti ako diplomatska nastojanja prpadnu, više Amerikanaca podržava upotrebu vojne sile, a to bi moglo da postane problematično.”

Evropljani zagovaraju politički, a ne vojni pritisak, i favorizuju rešavanje kriza preko multilateralnih institucija. Amerikanci suskeptični prema tim institucijama i, kada su američki nacionalni interesi na kocki, spremni su za vojnu akciju i po cenu da je sprovedu sami, kaže Džon Glen.

Stručnjak za NATO pri unvierzitetu Džon Hopkins, Stiven Sabo, smatra da neki Evropljani ne shvataju kakva to veza postoji izmedju dugoročnih bezbednosnih interesa Evrope i vojnih operacija u dalekim zemljama, kao što je Avganistan.

U istočnoj Evropi, imate zemlje koje su postale članice alijanse da bi bile zaštićene od ruskog pritiska. A sada vide NATO koji se sve više udaljava od Evrope i angažuje u misijama koje ne razumeju . Jedan poljski političar je pre par dana rekao  da ”čak ni Rusi nisu zahtevali od nas da se borimo u Avganistanu kada su bili tamo.”

Prema mišljenju većine stručnjaka, ukoliko NATO ne preraste iz  evrocentrične u više globalnu organizaciju, transatlanskim partnerima će biti sve teže da postignu konsenzus o tome kako da reaguju na izazove 21. veka .

Robert Hanter, savetnik u korporaciji Rend i američki ambasador u NATO tokom Klintonove administracije, očekuje dosta od novembarskog samita NATO u Rigi.

Na tom samitu bi trebalo da se iznesu neke nove ideje: u domenu energetske bezbednosti, u oblasti domaće bezbednosti, u učvršćenju odnosa sa Evropskom unijom. NATO i EU mnogo toga moraju zajedno da odrade, posebno u procesima izgradnje nacija - bilo u Avganistanu, Iraku ili drugde ”.

Ambasador Hanter smatra da će samit rezultirati preporukom da NATO i dalje ostane u Avganistanu, da se osnuje baza za obuku na Bliskom istoku i da se razmotri mogućnost stvaranja globalnog partnerstva sa zemljama kao što su Australija, Novi Zeland, Japan i Južna Korjea, koje već učestvuju u nekim anti-terorističkim aktivnostima alijanse.

 

 

 
 
Copyright by NSPM