Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATE

Srbija i NATO - Prenosimo Politiku

   

 

Miroslav Lazanski

Engleski pacijent

Potpukovnik Mirko Pohulek tek što je otišao u penziju kao oficir Vojske Srbije a već radi u ambasadi Velike Britanije u Beogradu, u odeljenju britanskog vojnog izaslanika. Transfer dostojan divljenja, koji će sigurno ući u anale vojnodiplomatskih odnosa. Naime, potpukovnik Pohulek radio je do 25. decembra prošle godine u Odeljenju za veze sa inostranim vojnim izaslanicima u Srbiji. To odeljenje, nije nikakva tajna, zapravo je deo vojne obaveštajne službe Srbije. Rad sa stranim vojnim izaslanicima je takav, to je u opisu radnog mesta i to, naravno, znaju i stranci. Svi međusobno, na koktelima i izvan njih, kulturno razmenjuju vizitkartice, svi znaju ko koga „pokriva” i zašto, jedni drugima se kulturno smeše, još više se smeše njihove žene.

Potpukovnik Pohulek je relativno mlad čovek i mlad oficir, navikao je na sve to i ne bi da ode iz profesije. No, ovi iz Ministarstva odbrane Srbije usvojili su neke kriterijume za penzionisanje oficira i podoficira, pa je na delu pravi masakr vojnih kadrova, naravno uz neke izuzetke tipa ko je kome drag. Ko nije drag ide u penziju.

Kada je potpukovnik Pohulek prošlog leta saznao da će i on krajem godine u penziju, obratio se jednostavno novoj firmi radi novog-starog zaposlenja: vojnom odeljenju britanske ambasade u Beogradu. Nije samo jasno da li je o svom novom mogućem poslodavcu već tada obavestio i nadležne u Ministarstvu odbrane Srbije, ili su to oni saznali preko drugih kanala.

Tek, prema nekim izvorima, o sirotom Pohuleku razgovaralo se i na jednom od kolegijuma Ministarstva odbrane, ali je, navodno, konkretan potez oko njega sprečila Snežana Samardžić, pomoćnik ministra odbrane za politiku odbrane, rečima „da, šta je tu je, uostalom mi smo sada u Partnerstvu za mir”. Ako je pomoćnica ministra odbrane za politiku odbrane zaista to rekla, to ne bi bilo ni čudno, jer je ona svojevremeno radila u ambasadi Norveške u Beogradu, dakle, čemu čuđenje oko potpukovnika Pohuleka?

Prvo, čovek je penzioner, može da ide i da radi gde hoće, etika oficirskog poziva i čast uniforme danas je u Srbiji vrlo rastegljiva kategorija, i kao drugo, pitanje je da li oficiri koji rade u Odeljenju za veze sa inostranim vojnim izaslanicima uopšte i potpisuju obavezu čuvanja državne i vojne tajne nekoliko godina i posle prestanka aktivne vojne službe.

Ne bi bilo fer da siroti Pohulek sada bude kriv za sve. Nije on doveo britanske generale za savetnike u Vojsci Srbije, nije ih on smestio u Ministarstvo odbrane Srbije, nije ih on dovodio na analize borbene gotovosti jedinica Vojske Srbije, što je nečuveno i skandalozno, jer to je u svakoj armiji na svetu najstrože čuvana tajna, tajna koja se ne otkriva ni najbližim vojnim saveznicima. Amerikanci, tokom bombardovanja Jugoslavije 1999. sa svojim saveznicima, uopšte nisu delili obaveštajne informacije, čuvali su ih za sebe. Pre nekoliko godina u Pentagonu je otkriven špijun koji je radio za Izrael. Unutar NATO-a nijedna armija nije potpuno otvorena za druge armije u pogledu obaveštajnih podataka. Tačno se zna do kojeg nivoa može ići saradnja na tom planu.

Ako u Ministarstvu odbrane neki misle da ulaskom u Partnerstvo za mir Srbija ne bi trebalo da ima više nikakve vojne tajne prema ostalim članicama tog programa, ili prema NATO-u, prema Gvineji, Fidžiju, ili Burundiju, onda je to još jedan dokaz nekompetentnosti onih koji to tvrde. Ili je to samo posledica provincijalne inferiornosti, snishodljivosti i nekritičnosti prema svemu što na vojnom planu dolazi sa Zapada.

Kako to Zapad vidi i tretira, pokazali su nam Britanci zaposlivši bivšeg potpukovnika Vojske Srbije Mirka Pohuleka. Pravi vojnodiplomatski šamar Srbiji. Ili smo to mi Pohuleka, zapravo, samo poturili Britancima da radi za nas?

Ne bi bio prvi slučaj, jer još pre 35 godina Britancima je prebegao mladi poručnik bojnog broda Milan Vego. Čitao je Šekspira u originalu, ali je svojim torpednim čamcem bubnuo u mol. Da ne bi odgovarao za štetu na brodu i obali, pobegao je Britancima. Posle je postao profesor na vojnim mornaričkim akademijama u Britaniji i SAD, specijalista za ratne flote Sovjetskog Saveza i Jugoslavije. I napisao da mi imamo rakete obala-more sovjetske proizvodnje dometa 150 km. Ispod te daljine nijedan  ratni brod NATO-a nije prišao našoj obali 1999. Naravno, te rakete nikada nismo imali...

[objavljeno: 31.01.2007.]

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM