Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATE

Istina i pomirenje na ex-Yu prostorima

   

Pismo za «Vreme», za rubriku «Iz licnog ugla»

Jovan Nenadov

KO PROSUDJUJE O RATNIM ZLOCINIMA? (*)

Povodom polemike psihologa o brutalnosti u ratu

Polemika psihologa od zanata, koja se iz «Psiholoskih novina» prenela i na stranice «Vremena», interesantna je ne samo za kontrahente (Dr. Petar Kostic, vojni psiholog, versus Dr. Miklos Biro, profesor psihologije) i strucnjake vec i za citaoce «na galeriji». Ne ulazeci u raščlanjavanje licemerne kovanice «humani ratovi» (pokažite mi koji su to do sada bili!) niti o diskusiji o (ne)opravdanosti i nivou ratne psihologije, zadrzao bih se na raskoraku izmedju «teorijskih stavova humanizma» i surovih rezultata ratne prakse.

Profesor Biro argumentuje (« Vreme », 17.10.1994): «Tacno je da je ratna propaganda sastavni deo svakog rata, ali su Amerikanci, na primer, u Zalivskom ratu satanizovali Sadama Huseina a ne Iracane …». A ko je i na kakav nacin platio ceh?

«Da li su 6'000 Iracana zivi sahranjeni? Na pitanje uzbudjenih i ozucenih zurnalista, koliko su tacne glasine da su americke trupe, u Golfskom ratu, prednje neprijateljske linije jednostavno zatrpavale buldozerima i tako iracke vojnike zive sahranili, izvestilac za stampu Cheney suvo je odgovorio: Sta vi hocete? Vi ste hteli rat. A rat je pakao!» (1).

« …da su vojne snage, predvodjene Amerikancima, «nastojale da neke od svojih ciljeva postignu izbacivanjem iz stroja celokupnog stanovnistva Iraka». «Upakovan» opis jednog od zadataka vojnog pohoda – da terorise iracko civilno stanovnistvo …56'000 tona eksploziva – 70 procenata od ukupno lansiranog – promasilo je svoje ciljeve » (2).

Koliko je Iracana izginulo u Golfskom ratu? Koga to danas jos interesuje? Kriticari «Pustinjske oluje» u arapskom svetu a i u Evropi, govore o vise stotina hiljada mrtvih (izmedju ostalih i nemacki admiral Elmar Schmächling). Americka vlada ni do danas nije objavila zvanicnu procenu irackih gubitaka. Americki gubitci: 148 mirtvih i 458 ranjenih. (3)

« … kao sto su (Amerikanci –JN) i u vijetnamskom ratu satanizovali vijetkongovce, a ne celokupni vijetnamski narod» (Miklos Biro, ibid). Preko 11 godina rata (americka faza, 1964 -1975), ogroman potencijal americkog oruzja, tri godine (1965-1968) intenzivnog bombardovanja iz vazduha svih postrojenja i naselja Severnog Vijetnama. Bombe po civilnom stanovnistvu, « nekontrolisani ispadi » americkih vojnika … (Masakr u My Lai-u je samo jedan od takvih «ispada», sticajem okolnosti i poslovicno jedna od zadnjih kapi u vec prepunoj casi). Koliko je Vijetnamaca platilo glavom ovu ratnu igru u kojoj «nisu bili satanizovani»? Milion, sto-dvesta hiljada vise ili manje?

«Od 1980. do kraja 1982., u brazilskoj drzavi Para izvrseno je prskanje vegetacije herbicidom, duz 130 milja duge elektricne linije … Nakon toga je, duz te linije, 50 ljudi u teskom mukama umrlo, 31 trudnica je pobacila i 5'000 farmerskih zivotinja crklo. Upotrebljeni otrov … zvao se «Orange» i isproban je uspesno u Vijetnamu» (4). U Vijetnamu su desetine hiljada kvadratnih kilometara bili izlozeni dejstvu toga i njemu slicnih otrova (operacija «ogolenja drveca»).

Ako skoknemo jos 20 godina unazad (Drugi svetski rat), mozemo naci i sledeca dva, za nasu temu spomena vredna dogadjaja:

Prvi. « Hiljadu cetrdeset sest bombardera (za ono vreme neverovatna formacija –JN) izrucilo je, u noci izmedju 30. i 31. maja 1942., 2'000 tona eksploziva na grad Keln. To je izazvalo 2'000 velikih i 1'500 lokalnih pozara. Skoro 20'000 stanova i preko 2'000 raznih postrojenja bilo je poruseno; medju stanovnistvom bilo je 469 poginulih i preko 5'000 ranjenih.

Masovni napadi na stanbene delove velikih gradova … postali su zvanicno objavljeni cilj bombardera Royal Air Force. «U vazduhoplovnom marsalu Harisu nasla je vlada najkonzekventnijeg zastupnika primene ratnih metoda, koje su ceo civilizovani svet zastrasili, uz osecaj pretnje i sopstvenoj egzistenciji» (Citat iz «The Royal Air Force in the Second World War »). (5)

Drezden, grad od 630'000 stanovnika (1939) i sa oko 500'000 izbeglica iz Slezije, vojnicki u to vreme beznacajan, postao je zrtva tri naleta britansko-americkih napada iz vazduha. Broj zrtava varira do «daleko iznad 100'000». Kao naucno priznat smatra se «iznos» od 35'000. (6)

Bivsi poslovni covek Haris, postavljen je za sefa britanske komande bombardera i unapredjen za marsala vazduhoplovstva, postao je u medjuvremenu ser Arthur Harris. Pre nepune dve godine podignut mu je i spomenik u engleskoj (spomenik je otkrila kraljica-majka Meri). Ratni heroj ili ratni zlocinac?

Drugi. Sa bombardera B-29, romanticnog imena «Enola Gay» (ime pilotove majke – nežan sin !), bacena je prva atomska bomba, 6. avgusta 1945. godine. (U to vreme stajao je Japan sam na bojnom polju, konfrontiran sa celim ostalim svetom). Rezultat : 200'000 mrtvih i 100'000 ranjenih (na mestu, ne racunajuci posledicne zrtve). U Hirosimi, gradu od 542'000 stanovnika, ostala je neporusena jedna jedina zgrada. Tri dana kasnije bacena je druga bomba na Nagasaki, grad od 450'000 stanovnika – i 70'000 mrtvih, u jednom trenutku. (7)

Kad je tadasnji americki predsednik Truman «odobrio» (naredio? On je bio vrhovni komandant oruzanih snaga USA !) ovu akciju, polazio je navodno od toga da bi, u slucaju invazije Japana, samo u prvom mesecu ( !) moralo da se racuna sa 268'000 (kakva preciznost ! –JN) poginulih Amerikanaca. Na japanskoj strani: sedam puta veci gubici, uz znatan broj samoubisatva medju civilnim stanovnistvom, u neprihvatanju sramote poraza. Ako sumiramo 2'150'000 palih vojnika i dodamo jos 220'000 (10 procenata) civila-samoubica, dobija se broj od 2,37 miliona. U poredjenju sa 270'000 pobijenih civila u Hirosimi i Nagasakiju zakljucak je jasan: «usteda» od 2,1 miliona upokojenih je ocigledno humani akt (oni koji smatraju da bi za osnovu racunice cifra od 30'000 palih Amerikanaca bila realnija, ne mogu da se uklope u humanost konacnog efekta). (8)

Odlucan korak ka brzom zavrsetku rata, osveta za agresiju Japanaca u jugoistocnoj Aziji i u Pacifiku, rasisticki akt unistenja …? Hary Spencer Truman, humanista? Bombarder «Enola Gay», restauriran za million dolara, ući ce sledeće godine, za pedesetogodisnjicu svoje ominozne misije, u prominentni Air & Space-muzej u Vasingtonu. Prigodom ovog jubileja mogli bi da se jave i nasi psiholozi, kao vojni tako i civilni. Profesor Biro bi mogao da spremi odgovarajuce predavanje za svoje studente.

«Ženevske konvencije i druge norme medjunarodnog ratnog prava i jesu donete zato da bi se rat sto vise "humanizovao" » (M. Biro, ibid).

O ratnom humanizmu velikih protagonista ljudskih prava i demokratije bilo je vec reci (o onima koji vec dugo nose pecat obrnutog predznaka da i ne govorimo). Koliko je to bila stvar «generalne strategije njihove vojske» a koliko rezultat svrsishodnih odluka, neka raspravljaju psiholozi. Ovde jos nekoliko razmatranja o  Zenevskoj konvenciji i drugim normama » kao i o pratecim posledicama.

Predsednik Internacionalnog komiteta crvenog krsta (IKCK), Cornelio Sammaruga, izjavio je, pocetkom 1993. godine, u jednom intervjuu nemackom magazinu « Der Spiegel » sledece:

« …jos 1977. obrazovana je, u prvom dopunskom protokolu Zenevske konvencije, jedna komisija, sa zadatkom da istražuje povrede ljudskih prava …U medjuvremenu (15 godina ! –JN) taj protokol je ratificiralo skoro 120 zemalja …Ali 3 stalna clana Saveta sigurnosti, Francuska, Velika Britanija i USA, odbijaju do danas da ga potpišu …To je za žaljenje. Jer ovaj protokol sadrži regulative koji su univerzalno primenljivi. Umesto toga ispomažemo se sada jednom specijalnom komisijom za Ex-Jugoslaviju ». (9)

To je bilo vreme odluke Saveta sigurnosti o obrazovanju internacionalnog Tribunala za istrazivanje ratnih zločina na ovom našem području. Ostavljajući pravno-politicke diskusije o ovom Tribunalu po strani, navodimo reči C. Somaruge iz istog intervju:

«IKCK je uvek bio za takvu sudsku nadležnost. Mi smo, medjutim, protiv toga da se samo ad hoc, za pojedinačne slučajeve ustrojava. Takva sudska nadležnost morala bi biti znatno više univerzalna. Jer ne radi se samo o Somaliji, Ex-Jugoslaviji, Avganistanu, Izraelu ili Iranu. Ratni zločini moraju se svuda kažnjavat». (Irak, na primer, ne spominje ni Somaruga).

Thomas Flajner, svajcarski profesor za medjunarodno pravo, u svom skorasnjem eseju o ulozi politike i medija u jugoslovenskom konfliktu («Ne smemo stavljati narode na stub srama »), rekao je i sledece: «Kako nema jednoznacnog kriterijuma za agresora, to ce za agresora biti proglasena drzava za koju ni jedna od velikih sila nije spremna da ulozi svoj veto». (10)

Za uzvisene principe preostaje veoma skuceni prostor. Oni, nazalost, ostaju u senci «etike konacnih ciljeva».

Profesor Biro stavlja teoriju ispred realnosti i zato, ne sumnjajuci u njegove dobre namere i vredne napore, argumentacija navedenim primerima nije mu ubedljiva.

Jer daleko opasniji od zakona su – sudije !

Bern, 31.11.1994 Jovan Nenadov

Bern, Svajcarska

* (Tekst prenosimo iz lista Vreme od 12.12.1994. On predstavlja autorov komentar na izlaganja Miklosa Biroa, u okviru polemike psihologa na stranicama lista Vreme o brutalnosti u ratu.)

B I B L I O G R A F I J A :

(1) Rudolf Burger : Kriegsgeiler Kibiz. «Profil», Wien 33 / 1992

(2) John R. MacArthur : Die Schlacht der Lügen. dtv, München, 1993

(3) John G. Heidenreich : Wie viele Iraker sind im Golfkrieg umgekommen?

«Die Weltwoche», Zürich, 13 / 1993

(4) Borisav Pekic: Odmor od istorije. BIGZ, Beograd, 1993

(5) Kurt Zehnter: Illustrierte Geschichte des Zweiten Weltkrieges.

Schweizerverlag, Zürich, 1963

(6) Legenden, Lügen, Vorurteile. dtv, München, 1992

(7) Meyers Taschenleksikon. Mannheim, 1983

(8) Kathrin Meier-Rust : Kontroverse um Hiroschima.

«Die Weltwoche», Zürich, 43 / 1994

(9) «Der Spiegel», Hamburg, 9 / 1993

(10) Thomas Fleiner : Man darf die Völker nicht an den Pranger stellen.

«Die Weltwoche», Zürich, 15 / 1994

 

 

 
 
Copyright by NSPM