Stiven Majer: Mislim da bi trebalo dobro razmotriti mogućnost podele Kosova
24. avgust 2007. (Glas Amerike)
O pregovorima o
statusu Kosova, Branko Mikašinović razgovarao je sa profesorom
političkih nauka na Nacionalnom vojnom koledžu i stručnjakom za
Balkan, Stivenom Majerom, autorom nedavno objavljenog članka”Kosovo
na raskrsnici.” Evo šta Majer kaže o ulozi SAD u rešavanju budućeg
statusa Kosova.
MAJER:
Od kako je
pitanje statusa Kosova prešlo iz UN u ruke Kontakt grupe, odnosno
“trojke”, uloga SAD je smanjena. To kažem prvenstveno u vezi sa
najnovijim saopštenjem Kontakt grupe da su “sve opcije na stolu”,
čime je de-fakto odbačen Ahtisarijev plan, koji su SAD podržavale.
Pitanje statusa Kosova je sada udaljenije od uticaja SAD, i prešlo
je u sferu uticaja Evropske unije, posebno u svetlu izjava trojke,
koja se ne može zanemariti - odnosno da se pregovori nastavljaju i
da su sve opcije na stolu.
GLAS AMERIKE:
Ako su
sve opcije na stolu, da li to znači i podelu Kosova, ako je ona
prihvatljiva obema stranama, ili neko drugo rešenje?
MAJER:
Predstavnik
Evropske unije Volfgang Išinger i Rusija jasno su stavili do znanja
da je podela jedna od opcija, kao i bilo koje drugo rešenje,
prihvatljivo za obe strane. To predstavlja dobru priliku i za
Beograd i Prištinu da ozbiljno pridju novim pregovorima, u duhu
kompromisa i dobre volje, o tom i za Evropu i za svetsku zajednici
veoma važnom pitanju.
GLAS AMERIKE:
Kako biste definisali
predstojeći period pregovora, odnosno njihov pravac i moguće
rezultate?
MAJER:
Predstojeći
period je najvažnija raskrsnica u pregovorima o statusu Kosova od
intervencije NATO-a. To je takodje i veoma opasan period. Drugim
rečima, pošto se može pregovarati o svim aspektima kosovske
problematike, uz spremnost na kompromis, mislim da treba dobro
razmotriti mogućnost podele Kosova. Kosovski Albanci u načelu to
odbacuju. O toj mogućnosti se govori i piše u Beogradu, ali ta
opcija nikada nije zvanično prihvaćena. Medjutim, ako obe strane
pridju razumno tom pitanju, mogla bi se postići zadovoljavajuće
teritorijalno rešenje uz moguću razmenu stanovništva. Konačno, reč
je o suverenitetu, odnosno o tome ko ima suverenitet nad kojom
teritorijom.
Ahtisarijev plan jednostavno nije ostvarljiv. Ako bi Priština,
odbacujući plan podele, odustala od pregovora, kao što sada preti,
to bi bio loš potez, koji bi mogao da dovede do novog nasilja, što
bi podstaklo upućivanje dodatnih evropskih snaga na Kosovo. To bi
bio znak da Priština i Beograd nisu sposobni da pregovaraju o tom
pitanju i povećalo bi mogućnost nametnutog rešenja, kao i
dugogodišnjeg vojnog prisustva. Ako se krene pravcem podele,
medjunarodna zajednica bi morala da garantuje modifikaciju granica i
da obezbedi sredstva i plan da pomogne Srbima ili Albancima koji ne
bi želeli da žive u zajednicama jedni pored drugih. Posle toga,
sasvim je moguće da bi Beograd i Priština mogli da počnu da
razgovaraju o zajedničkom ekonomskom programu razvoja Kosova i južne
Srbije. |