Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

HRONIKA

Hronika - decembar 2007.

 

 

Sueddeuetshe Zeitung - Minhen

NEZAVISNOST NEĆE OKONČATI KRIZU

Marc Hoch

Minhen, 11. decembra

Vekovna tema Kosovo se nalazi pred novom, verovatno svojom najvažnijom prekretnicom. Evropska unija, Rusija i SAD zvanično će objasniti zašto je propao poslednji pokušaj posredovanja između Srba i Albanaca. Niko ne može da se raduje zbog ovakve situacije. Rešenje za poslednji veliki teritorijalni sukob na Balkanu glasi: nezavisnost za 1,9 miliona Albanaca, otcepljenje od Srbije.

Zavijori će se zastava nove patuljaste države na Balkanu - a kada tačno, tek će se videti. Činjenica je da posle neuspeha kosovskih pregovora ne preostaje nijedna druga opcija. Takođe je činjenica da bi sledeća godina mogla da bude veoma nemirna za Balkan.

Rezultat je uznemiravajući jer on zapravo neće doprineti da se situacija na Balkanu smiri. S jedne strane, za to je odgovorna američka adminsitracija koja insistira na teritorijalnom otcepljenju i osnivanju druge albanske države. S druge strane, odgovorni su i Srbi koji su suviše kasno počeli da poštuju potrebu stanovnika Kosova za autonomijom, a radikalnim srpskim snagama i danas nedostaje svest o destruktivnoj politici tokom ratova na Balkanu.

Sve runde pregovora koje su se u ovakvim okolnostima održale između Srba i Albanaca nisu imale izgleda na uspeh. Kosovski Albanci su se od samog početka osećali ohrabreno u svojoj bezuslovnoj želji za nezavisnošću i nisu videli potrebu za kompromisom - sa snažnom Amerikom na svojoj strani. Sve ponude o suštinskoj autonomiji koje je Beograd - doduše prekasno - izneo bile su osuđene na propast. Zbog toga novi pregovori nemaju nikakvog smisla. Albanci neće odustati od svojih maksimalnih zahteva.

Rešenje koje sada nude SAD i EU za priznavanje Kosova nije bez mrlja sa međunarodno-pravnog stanovišta. Istorija se ponavlja - Balkan je i ranije služilo egoističkim interesima pojedinih država, međunarodno-ptavni principi i preporuke se nisu poštovali.

To se desilo i 1992. godine kada je ponovo ujedinjena i snažna Nemačka priznavanjem Hrvatske zadala smrtonosan udarac Titovoj Jugoslaviji. Srpska manjina u Hrvatskoj tada čak nije mogla da se raduje ni deliću manjinskih prava koja im se sada garantuju na Kosovu.

Drugi žrtveni jarac je bila Makedonija kojoj je Evropska unija 1992. godine uskratila priznavanje na insistiranje Grčke iako je Makedonija ispunjavala sve preduslove. Danas je ta odluka korigovana.

Sada se u slučaju Kosovo ponovo krše pravila. Evropa i SAD su prekršile princip iz 1991. godine da se neće povlačiti nove granice na Balkanu. Sve države koje su nastale na teritoriji bivše Jugoslavije bile su republike. Samo su one po odluci Evropske zajednice imale pravo na nezavisnost.

Kosovo je u Jugoslaviji bilo samo pokrajina. Posle NATO bombardovanja 1999. godine Savet bezbednosti je zadržao ovakvo tumačenje kada je u preambuli rezolucije 1244 priznao Beogradu pravo na državnu nepovredivost.

Sada se prvi put u novijoj istoriji Evrope jednoj naciji oduzima veliki deo njene teritorije, između ostalog uz obrazloženje da su Srbi zbog zločina iz vremena Miloševića izgubili pravo da potražuju pokrajinu i da sada moraju kolektivno da ispaštaju.

Ova odluka leži u, s jedne strane, goloj, političkoj kalkulaciji: Srbija je slaba. Snažnoj Rusiji niko ne bi mogao da oduzme Čečeniju; snažna Kina može da uguši autonomne težnje na Tibetu ili Tajvanu. S druge strane, istorija teritorijalnih sukoba se retko kad može upoređivati, a u slučaju Kosova Srbija je kasno shvatila da ponuda autonomije Kosovu i budućnost u Evropi leže i u njenom interesu.

Srbija neće mirno prihvatiti otcepljenje jer nijedna zemlja na svetu se ne miri sa gubitkom teritorije. Doduše, Srbi neće biti toliko nerazumni da izazovu NATO. Ipak, bez obzira kakve će mere Beograd preduzeti raspoloženje će se radikalizovati i to će izolovati zemlju i udaljiti je od puta u Evropu i gurnuti u zagrljaj Rusije.

Noel Malkolm je svoju studiju o Kosovu započeo rečenicom:

"Jugoslovenska kriza je počela na Kosovu, a tamo će se završiti".

Imajući u vidu sve međunarodno-pravne probleme koje krije priznavanje Kosova, sasvim je izvesno da se ovog 10. decembra neće okončati kriza na Balkanu.

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM