Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

HRONIKA

Hronika - februar 2008.

 

Branko Mikašinović , Vašington, VOA 28.02.2008

Gordon Bardoš: Kosovo neće dobiti sedište u UN, u OEBS-u ili postati član SE

“Jasno je da Kosovo neće dobiti sedište u UN, ili mesto u OEBS-u, ili postati član Saveta Evrope, a tome su doprineli kategorički stavovi Srbije i Rusije,” kaže u razgovoru sa Brankom Mikašinovićem zamenik direktora Harimanovog instituta pri njujorškom Kolumbija univerzitetu, Gordon Bardoš . Prvo pitanje gospodinu Bardošu odnosilo se na posledice priznanja nezavisnosti Kosova od strane Vašington na američko-srpske odnose.

Bardos: Pitanje nezavisnosti Kosova će biti glavni kamen spoticanja u američko-srpskim odnosima za izvesno vreme. Obe strane imaju veoma čvrste pozicije i teško je videti kako bi se one mogle promeniti. Najbolje bi bilo da u ovom trenutku i Beograd i Vašington pokušaju da potpuno odvojeno tretiraju pitanje Kosova od svih drugih bilateralnih pitanja. Što se tiče dalje evropske integracije Srbije kao i odnosa sa SAD, može se saradjivati u nizu drugih oblasti kao što su kultura, obrazovanje, ekonomija, trgovina, itd.  Dakle, i Vašington i Beograd bi trebalo da stave pitanje Kosova na odvojeni kolosek u svojim opštim bilateralnim odnosima. To će biti jedini način da se unaprede odnosi izmedju dve zemlje.

Pored toga, još uvek nisu jasne moguće posledice nezavisnosti Kosova. Povratak Rusije na Balkan znači da prvi put poslednjih 10-15 godina, zemlje na jugoistoku Evrope imaju diplomatske, političke i ekonomske opcije. 1990-tih glavni akteri su bili isključivo Brisel i Vašington, što više nije slučaj. Sada je u igri Moskva, što se ogleda i u Putinovoj prošlomesečnoj poseti Sofiji, zatim poseti zamenika premijera Medvedeva Beogradu pre nekoliko dana. Sve su to indikacije da je Rusija ponovo uticajan akter u regionu.

Glas Amerike: Kako bi EU i SAD mogle da reaguju na ovakvo rusko angažovanje na Balkanu?

Bardos: Nažalost, gledište koje preovladava u SAD je da Putin nije zainteresovan za Kosovo, već da to koristi za neke svoje ciljeve i kao iritirajući faktor u odnosima dve zemlje. Mislim da je to pogrešno tumačenje namera Kremlja i ruske politike na Balkanu. Prvo, rusko protivljenje nezavisnosti Kosova uključuje ne samo Putina i njegov uži krug, već i rusku crkvu, rusku inteligenciju i rusku liberalnu opoziciju. Dakle, pogrešno je reći da je reč samo o Putinovoj politici, pošto je to stav protivljenja koji prožima celo rusko društvo.

Drugo, pored Rusa, treba uočiti da i druge zemlje ne podržavaju nezavisnost Kosova. Kina je nezadovoljna, kao i Indija i Indonezija, najveća muslimanska zemlja na svetu, dok je do sada samo jedna zemlja u Africi, Senegal, priznala Kosova. Ni jedna arapska zemlja još nije priznala Kosovo, kao i neke evropske zemlje, poput Španije, Slovačke, Rumunije i Grčke i drugih. Prema tome, nije reč samo o ruskom protivljenju nezavisnosti Kosova, vec je reč o velikom broju zemalja širom sveta koje se protive nezavisnosti.

Treće, ako ovakvi stavovi budu preovladali izgubiće se dobra prilika da SAD i Rusija saradjuju u vezi sa Balkanom i mislim da je greška da se Putinu i Moskvi automatski pripisuje da su angažovani antiamerički ili antizapadno na Balkanu. Za poslednjih nekoliko meseci videli smo nekoliko primera gde je Rusija u stvari podržala američku i evropsku  poziciju, na primer, u Bosni, kao i u pogledu izborne podrške Moskve predsedniku Tadiću. Rusija je podržala i osudu napada na američku i druge ambasade u Beogradu u Savetu bezbednosti UN. To znači da je poslednjih nekoliko meseci Rusija često  delovala u okviru zajedničkih američko-evropskih nastojanja na Balkanu.

Glas Amerike: Šta bi Srbija mogla da postigne u pogledu Kosova oslanjanjem na Rusiju?

Bardos: Jasno je da Kosovo neće dobiti sedište u UN, ili mesto u OEBS-u, ili postati član Saveta Evrope, a tome su doprineli kategorički ruski i srpski stavovi. Dakle, imaćete brojne medjunarodne institucije u kojima Kosovo neće biti zastupljeno. Takodje će biti raznih regionalnih problema. Na primer, ako neko bude želeo da organizuje regionalni sastanak, ako bi kosovska delegacija bila pozvana na takav skup, Beograd, pa ni Bosna i Hercegovina, ne bi učestvovali, kao ni Grčka, što bi ugrozilo regionalnu saradnju i integraciju. S druge strane, jasno je da SAD i neke evropske zemlje neće poništiti odluku o priznanju Kosova, ali je isto tako jasno da će Rusija nastaviti da snažno podržava Srbiju, koja tvrdi da se neće odreći Kosova. To sve neće biti dobro za regionalne odnose, pa mislim da bi trebalo i dalje razmatrati kosovsko pitanje, ali na odvojenom koloseku.

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM