hronika
vesti (arhiva)
Blic
16.
nov.
Mula
Muhamed
Omar,
vrhovni
verski
vođa
talibana
u
intervjuu
britanskom
BBS-ju
obećao
je
„uništenje
Amerike
u
veoma
kratkom
roku“.
„Sadašnja
situacija
u
Avganistanu
usko
je
vezana
za
veliko
pitanje,
a
to
je
brzo
uništenje
Amerike.
Ako
bog
bude
hteo
taj
plan
će
se
sprovesti,
ali
to
je
veliki
zadatak
koji
prevazilazi
shvatanje
običnih
ljudi.
Svi
moraju
imati
to
na
umu,
da
je
kraj
Amerike
veoma
blizu“,
rekao
je
Omar.
NIN,
16.
nov.
"Ko
od
pripadnika
JSO
ne
prihvati
odluku
dobiće
otkaz,
ako
cela
Jedinica
odbije
naređenje
biće
rasformirana",
odgovorio
je
odlučno
Đinđić
na
pitanje
šta
će
biti
ako
JSO
odbije
odluku
vlade.
Naravno,
posle
konferencije
za
novinare
(sreda,
14.
novembar,
15
časova)
na
kojoj
je
ove
stavove
vlade
saopštio
premijer
Zoran
Đinđić,
ostalo
je
ključno
pitanje:
da
li
je
najžešća
kriza
u
kojoj
se
našao
ne
samo
Đinđićev
kabinet
već
i
vaskolika
DOS-ovska
vlast
okončana
ili
ono
što
je
nazvano
"odbijanje
poslušnosti
JSO"
može
da
preraste
u
oružanu
pobunu
i
pokušaj
državnog
udara.
"Ne
znam
da
li
iko
ima
meni
šta
da
prašta,
ali
svakako
da
ja
sigurno
nikome
tu
neću
ništa
oprostiti...
ne
daj
bože
ni
meni
ni
vama
da
se
vratim."
Marko
Milošević,
sin
bivšeg
predsednika
SRJ,
u
otvorenom
pismu
gradonačelniku
Požarevca
M.
Isakov,
Blic
16.
nov.
Srbiji
priznajemo
pet
nadležnosti
Ovaj
predlog
bi,
kako
je
rekao
lider
reformista,
trebalo
da
definiše
Vojvodinu
kao
autonomnu
pokrajinu,
koja
ima
konstitutivni
akt
i
zakonodavnu,
sudsku
i
izvršnu
vlast.
Srbiji
i
SRJ,
prema
njegovim
recima,
pokrajina
bi
priznala
nadležnosti
u
monetarnoj
i
spoljnoj
politici,
kao
i
pitanjima
odbrane,
državne
bezbednosti
i
carina. -
Fino
nam
se
kaže
koliko
to
košta,
i
mi
smo
spremni
da
sve
te
funkcije
uredno
placamo.
Sve
ostalo
treba
da
ostane
u
pokrajini,
da
gradani
Vojvodine
raspolažu
tim.
Mi
time
ne
razbijamo
državu,
vec
naprotiv,
dajemo
svoj
doprinos
njenom
kostituisanju
kao
moderne
demokratske
države,
jer
se
jedinstvo
gradi
na
cistim
racunima
-
objasnio
je
Isakov.
istoLider
RV
je
rekao
da
nema
potrebe
da
predloženi
dokument
podrazumeva
pravo
stanovnika
pokrajine
na
otcepljenje,
jer
„to
pitanje
ne
pripada
autonomiji“.
Predrag
Matvejevic
NIN
15,
nov
2001
"Ljudi
od
pera
snose
za
sve
to
golem
dio
krivice.
Bilo
bi
dobro
kad
bi
postojao
poseban
sud,
ne
samo
onaj
u
Hagu,
jedan
još
viši
od
njega,
bolji
i
stroži
od
sudova
časti
što
su
poslije
Drugog
svjetskog
rata
u
nas
i
u
Evropi
sudili
kvislinškim
piscima.
Da
takav
sud
osudi
pred
javnošću
sve
one
koji
su
krivi
za
ovo
što
se
dogodilo
i
da
im
prije
svega
navede
imena:
onog
tko
je
od
početka
pripremao
i
poučavao
'vožda'
(Dobricu
Ćosića
i
njegove
skutonoše),
onog
koji
je
podržavao
'vrhovnika'
i
upregao
svoje
tupo
pero
u
opravdanje
agresije
na
Bosnu
(Ivana
Aralicu,
na
primjer),
onog
tko
je
držao
mikrofon
pod
bradom
guslaru
i
veličao
njegove
podvige
dok
je
tukao
po
Sarajevu
(Momu
Kapora).
I
sve
ostale
koji
su
bili
uz
zločin,
poticali
na
nj,
skrivali
ga,
opravdavali
na
razne
načine
i
još
uvijek
ga
pokušavaju
opravdati:
Matiju
Bećkovića
koji
je
unesrećio
svoj
talent,
Đogu
i
Nogu
s
njihovom
nakaradnom
mistikom,
Bobanovog
i
Tutinog
pobočnika
Anđelka
Vuletića,
Milu
Pešordu
koji
je
čak
i
svoje
kolege
koji
su
ostali
u
Sarajevu
pod
četničkim
bombama
zvao
'posrbicama'
te,
zajedno
s
njima,
mnoge
druge."
."
Kako
doživljavaju
ovu
optužbu
-
pitali
smo
neke
od
prozvanih.
Književnik,
akademik
Dobrica
Ćosić
je
nehajno
uzvratio:
"Najzad
prava
ideja
od
gospodina
Matvejevića.
Ja
ga
svesrdno
podržavam
za
predsednika
tog
suda."
Slikar
i
pisac
Moro
Kapor,
navikao
na
slične
prozivke,
uzvratio
je:
"Predraga
Matvejevića
pamtim
samo
po
dobru.
Poznajem
ga
više
od
četrdeset
godina.
Bio
je
divan,
sumnjičavi,
zbunjeni
intelektualac
sa
sindromom
deteta
ukrajinskog
carskog
emigranta
koji
se
ovde
nikad
nije
primio.
Potpuno
ga
razumem.
Mislim
da
radi
za
moju
stvar;
čeznem,
naime,
da
odem
u
Hag
da
bih
najzad
mogao
mirno
da
spavam
posle
ručka.
Jedini
problem
koji
mi
se
nameće
je
da
li
bih
tamo
mogao
da
povedem
svog
psa
Arčija
od
koga
se
ne
razdvajam:
a
možda
je
on
krivlji
od
mene?!
Kad
vidi
nekog
mondijalistu
hoće
da
ga
ugrize.
Da
dodam:
Luis
Arbur
je
zapretila
ostavkom
sa
svog
položaja
ako
Beograđani
i
dalje
budu
tužili
svoje
pisce
i
novinare
i
terali
ih
u
Hag.
To
me
podseća
na
slučaj
iz
1941.
kada
je
komandant
Gestapoa
za
Beograd
(o
čemu
postoji
pisani
dokument)
zamolio
Beograđane
da
ne
cinkare
svoje
komšije
bez
razloga,
jer
njihova
služba
ne
može
da
obradi
sve
prijave."
Emir
Kusturica
Vreme
15,
nov
2001
(intervju-delovi)
Nisam
želio
da
govorim
o
redu
veličina
u
kojima
njega
stavljamo
na
prvo
mjesto,
a
Tuđmana
i
Izetbegovića
amnestiramo
od
krivice
zato
što
su
počinili
manje
zla.
Mislim
da
njihova
uloga
nije
ista,
ali
da
Milošević,
Tuđman
i
Izetbegović
moraju
da
uđu
u
istu
zonu
krivice.
To
se,
kao
što
vidimo,
sada
i
dešava.
Mislio
sam
da
je
Jugoslavija
trebalo
da
dobije
nekog
Srbina
za
predsjednika,
i
to
je
moj
istorijski
idealizam
zbog
koga
pristajem
da
stradam.
Kratko
vrijeme
sam
vjerovao
da
čovjek
koji,
poput
Miloševića,
pokazuje
neku
efikasnost
može
nešto
da
uradi,
ali
nikad
do
kraja
nisam
shvatio
koliko
je
on
bio
loš,
a
koliko
je
Zapad
bio
dobar
prema
nama.
Na
toj
vagi
odvijala
se
naša
nesreća.
S
jedne
strane,
Miloševića
sam
video
kao
čovjeka
koji
lošim
sredstvima,
ishitreno,
ljuto
i
nediplomatski
pokušava
nešto
da
uradi,
ali
s
druge
strane
stoji
činjenica
da
brza
tranzicija
bivših
socijalističkih
zemalja
služi
da
ljudi
u
njima
prestanu
da
budu
vlasnici
bilo
čega.
Bojao
sam
se
da
bi
moj
univerzalistički
koncept
svijeta
bio
narušen
činjenicom
da
sam
povjerovao
kako
je
jedini
problem
ove
planete
Slobodan
Milošević.
Nisam
govorio
protiv
njega
zato
što
ne
vjerujem
u
slijepu
podelu
u
kojoj
su
jedni
dobri
a
drugi
loši.
(...
Ali
su
zbog
toga
i
određeni
krugovi
na
Zapadu
prihvatili
tezu
o
vama
kao
režimskom
čoveku...)
...
Jesu,
ali
to
je
isti
sloj
korumpiranih
šezdesetosmaša
koji
se
presvukao
u
trku.
To
su
oni
koji
su
se
od
komunista
i
maoista
pretvorili
u
pudlice
da
bi
naplatili
svoju
umiljatost.
Ako
živim
u
Parizu,
kako
da
pokrećem
samo
pitanje
Miloševićevih
zločina?
To
je
nemoguće
jer
su
zločini
bili
vezani.
Uostalom,
to
se
sada
pruža
na
uvid
i
u
oficijelnoj
svjetskoj
politici.
Srbi
su
bili
ubijani
po
Sarajevu
kao
što
su
Srbi
ubijali
Muslimane
u
drugim
djelovima
Bosne,
a
mi
to
nismo
znali.
Zašto
se
nije
znalo?
Zato
što
postoji
precizna
strategija
u
odnosu
na
Balkan
o
pretvaranju
država
u
regione,
gdje
bi
se
njihov
značaj
mjerio
količnom
McDonald’sa
koju
mogu
da
konzumiraju.
Ne
smeta,
mada
sam
i
ovdje
i
u
Francuskoj
bio
žrtva
nove
svjetske
propagande,
jer
sam
stavljen
na
optuženičku
klupu
zbog
onoga
što
nisam
rekao.
Ne
može
jedan
čovijek
biti
odbačen
zato
što
nije
ispunio
neka
očekivanja,
niti
on
može
biti
bačen
na
smetlište
zato
što
se
nije
uklapao
u
očekivani
akord.
Svijet
postaje
vrlo
vulgaran,
više
nema
mjesta
za
nijanse.
Ako
nisi
s
nama,
odmah
si
protiv
nas.
Ali,
ako
želiš
da
stvaraš
elitu
koja
je
protiv
vlasti,
ta
elita
ne
može
da
traži
utočište
u
nevladinim
organizacijama,
već
u
svojim
vrednostima
koje
se
mogu
izmjeriti
na
zapadnom
tržištu.
Pitanje
razmijene
sa
Zapadom
nije
pitanje
nevladinih
organizacija,
već
primjer
tržišne
utakmice.
Ja
sam
samo
protiv
načina
na
koji
se
globalizam
primjenjuje
u
svijetu,
jer
je
to
novi
vid
kolonijalizma.
Mislim
da
je
globalizacija
neizbežna,
ali
ja
samo
govorim
da
je
njena
primjena
nešto
što
se
čini
bez
pravila.
Po
starom
kolonijalnom
principu,
stradaju
oni
koji
ne
mogu
da
učestvuju
u
postavljanju
tih
pravila.
Najjače
oružje
globalizma
su
naučna
dostignuća,
ali
naučna
dostignuća
koja
pretvaraju
čovjeka
u
mašinu
ne
služe
čovjeku
nego
otuđuju
ono
što
je
najbolje
u
njemu.
Nije
suština
borbe
da
rušiš
simbole
tog
svijeta
među
kojima
je
i
Holivud,
već
da
nađeš
svoje
mjesto
u
njemu.
Tražeći
mjesto,
praviš
neke
drugačije
filmove
Nisu
džabe
još
u
vrijeme
cara
Hadrijana
ljudi
iz
provincije
išli
u
velike
gradove
da
gledaju
njegova
nova
arhitektonska
zdanja,
i
vraćali
se
u
svoje
zabiti
otvorenih
usta.
Sada
je
dovoljno
otići
do
prvog
bioskopa
gde
na
platnu
žderu
i
podriguju
dinosaurusi.
Nije
se
mnogo
toga
promenilo.
Car
Hadrijan
je
znao
kako
da
impresionira
svoje
provincijalce,
ali
postoje
ljudi
koji
ne
veruju
u
to,
i
koji
osjećaju
da
duša
traži
nešto
složenije
od
podrigivanja
i
ždranja
plastičnih
figura
u
studiju.
Holivud
je
direktna
inspiracija
terorističkih
napada,
duhovno
beznađe
i
đubrište
ideja.
Oni
koji
su
obrušili
avione
na
zgrade
u
Americi
napajali
su
se
iz
tih
filmova.
hronika
vesti (arhiva)