hronika vesti (arhiva) 

NIN, 20. dec. 2001.

Izjava Gorana Svilanovica u Zagrebu 

Recnik bolje buducnosti

Mada je boravak Gorana Svilanovica ostavio snažan utisak na hrvatske politicare, pitanje stanarskih prava Srba iz Hrvatske moglo bi na duži rok da zakoci pocetno otopljavanje u odnosima dve zemlje

Ministar spoljnih poslova Jugoslavije Goran Svilanovic prošlog petka je nekoliko puta iznenadio svoje domacine u Zagrebu. Premda je šef hrvatske diplomatije Tonino Picula najavio da je to prva zvanicna poseta jugoslovenskog ministra Hrvatskoj, njegov gost pokazao je da veoma dobro razume gde se nalazi i šta se od njega ocekuje. Svilanovicev nastup ipak je zatekao i zvanicnike Ministarstva vanjskih poslova na zagrebackom Zrinjevcu i novinare. Prvi su konstatovali da ministar inostranih poslova Jugoslavije pred novinarima govori o stvarima o kojima nije razgovarao sa domacim diplomatama, dok su drugi zakljucili da izjave poput Svilanovicevih ne samo da još nisu culi, nego ih nisu ni ocekivali. Kad je gost iz Jugoslavije najavio da pred božicnom jelkom u dvorani Ministarstva spoljnih poslova "želi da podeli jednu emociju", niko nije naslutio da bi to mogla da bude "isprika za rat". Goran Svilanovic otišao je i dalje. Izrazivši "iskreno žaljenje zbog stradanja kojima su bili izloženi državljani Republike Hrvatske, Hrvati i Srbi, pa i državljani SRJ u proteklih nekoliko godina", pokazao je da je ovde rec o univerzalnoj ljudskoj emociji koji nadilazi i nacionalne razlike, i državne granice i politicku retoriku.

Nacionalne traume Mada ovo nije bila formula za izvinjenje koje su sve donedavno od jugoslovenskih kolega ocekivali hrvatski politicari, Svilanovicev nastup ostavio je snažan dojam u Zagrebu. Ministar Tonino Picula je razgovor sa Goranom Svilanovicem bez oklevanja nazvao "izvrsnim", ali je odmah dodao da javnost u obe zemlje ne treba opterecivati nerealnim ocekivanjima. Na gostu iz Jugoslavije ostalo je da objasni zašto. Za razliku od Picule koji smatra da su "rat i agresija" i "traumaticna prošlost" glavna prepreka potpunom obnavljanju veza sa susednom državom, Goran Svilanovic je o istoj temi govorio razlicitim recnikom. Odgovornost za zlocine motivisane etnickom pripadnošcu pripisao je politicarima koji su manipulisali strahom svojih biraca, ali je dodao da su ljudi u obe zemlje danas velike žrtve poslednjeg rata. Podsetio je domacine da svih stotinu hiljada izbeglica iz Hrvatske koliko ih je ovoga casa u Jugoslaviji, nisu ratni zlocinci nego ljudi koji iz dana u dan sa sve manje uspeha kupe ostatke svojih raspadnutih života. Mimo svih protokola, Goran Svilanovic je na kraju pozvao Tonina Piculu da zajedno otputuju u Sarajevo i da tamo sa svojim kolegom Zlatkom Lagumdžijom porazgovaraju o Srebrenici i drugim stratištima koja su okoncala živote mnogih gradana Bosne i Hercegovine, nezavisno od njihove nacionalne i verske pripadnosti.

Politicke fobije Za vreme boravka u Zagrebu ministar spoljnih poslova SRJ sastao se i sa predsednikom Hrvatske Stjepanom Mesicem, premijerom Ivicom Racanom i potpredsednikom nacionalnog parlamenta Zdravkom Tomcem. I sa njima je, kao i sa hrvatskim ministrom spoljnih poslova Toninom Piculom, razgovarao o problemima nacionalnih manjina u Hrvatskoj i Jugoslaviji, o granicama izmedu dve države, o izbeglim i nestalim osobama, o pokušajima uspostavljanja slobodne trgovine i liberalizaciji viznog režima. Nezaobilazna tema bili su ratni zlocini pocinjeni na obe strane u prethodnom ratu, ali i povratak kulturnih dobara hrvatskog i srpskog naroda koja su se u ratnim razaranjima našla na suprotnim stranama. Svilanovic se u Zagrebu sastao i sa predstavnicima Hrvatskog helsinškog odbora, predstavnicima Srpske nacionalne zajednice i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Formalan rezultat brojnih sastanaka je potpisivanje ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja na dohodak i na imovinu, kao i protokola o saradnji izmedu Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske i saveznog Ministarstva za inostrane poslove SR Jugoslavije. Neformalno, obe strane pronašle su novo "otvoreno pitanje" koje bi na duži rok moglo da zakoci pocetno otopljavanje odnosa izmedu Hrvatske i Jugoslavije. Pošto je zbog inostranog pritiska morala da odustane od mnogih ultimativnih zahteva koje je postavljala pred predstavnike Jugoslavije, Hrvatska se ovoga casa zaustavila na pitanju stanarskih prava gradana srpske nacionalnosti koji su tokom rata napustili svoje stanove. Nema nikakve tajne u cinjenici da je broj od barem 50 hiljada bivših "srpskih stanova" nocna mora premijera Ivice Racana i njegovog kabineta. Prvo, zato što u tim stanovima uglavnom stanuju Hrvati iz ostalih delova nekadašnje Jugoslavije, ali i nasilno useljeni pripadnici domace policije, vojske i paravojske iz ratnog doba. Drugi razlog je još neprevladani strah vladajuce garniture u Zagrebu od organizovanijeg povratka Srba u Hrvatsku, kojima je bivša domovina pocetkom rata masovno uskracivala pravo državljanstva. Poruka zapadnih krugova da je to jedini pravi test demokratije "posttudmanovske Hrvatske" u domacim relacijama nije dovoljno snažna da se nosi sa politickim fobijama Racanovog kabineta. Jedna od njih je realna mogucnost da povratak veceg broja Srba u Hrvatsku dovede do osvete nacionalne desnice i pada vlade u Zagrebu. Druga je strah od ekonomskog kraha koji je premijer Ivica Racan istakao kao glavni argumenat u razgovoru sa šefom jugoslovenske diplomatije Goranom Svilanovicem.

Povlašceni sagovornici Kako je to objasnio sam Svilanovic, Jugoslavija smatra da stanarsko pravo spada u kategoriju imovinskih prava pojedinaca, dok Hrvatska tvrdi da su Srbi to pravo vec konzumirali cim su u ratu napustili svoje stanove. Kako i potpisani sporazum o sukcesiji izmedu Hrvatske i Jugoslavije tvrdi se sva prava stecena u bivšoj SFRJ do 1991. godine smatraju imovinskim pravima, ovo pitanje je, zajedno sa problemima izbeglica i državnih granica, ostavljeno za "bolju buducnost". Kakva bi ona mogla da bude, u Zagrebu je prošlog petka nakratko pokazao gost iz Beograda. Goran Svilanovic podsetio je domacine da je i njegova vlada izložena pritiscima, jer i u Jugoslaviji postoje ljudi koji smatraju da je prethodni rat stavio tacku na svaku mogucnost saradnje medu ljudima i narodima. Nadilazeci svoju diplomatsku ulogu, ministar spoljnih poslova Jugoslavije u Hrvatskoj je zapravo na sopstvenom primeru pokazao kako treba da izgledaju susreti i razgovori izmedu pristojnih ljudi koji svoj bonton ne cuvaju samo za "specijalne" politicke namene ili povlašcene sagovornike. Ili, kako je to sam Goran Svilanovic podsetio u Zagrebu: "Samo je život sa Drugima pobeda ideje mira, a u rat nas je povela zabluda da sa Drugima života nema." Ministar Tonino Picula odgovorio je da je svestan da je njegova politicka dužnost da radi na "obnovi veza i ljudi", predsednik Stjepan Mesic rekao je da svaka zemlja treba da kazni svoje zlocince, a premijer Ivica Racan odmah je pokazao papir na kome piše da se na internim poternicama u Hrvatskoj nalazi ravno 1580 Srba. Kao što se culo vec mnogo puta ranije, pregovori se nastavljaju...

ZORICA STANIVUKOVIC

Strah i zlocin Ja bih ovde sa vama želeo da podelim jednu svoju emociju. To je iskreno žaljenje zbog stradanja kojima su u proteklih nekoliko godina bili izloženi državljani Republike Hrvatske, Hrvati i Srbi, a i državljani SR Jugoslavije... Toponimi u novijoj hrvatskoj istoriji kao što su Vukovar i druga mesta ostace u srcima svih Hrvata. Za istoricare je posao da objasne zašto se dogodilo to što se dogodilo, za politicare da ucine korak koji vodi ka pomirenju. Želim da vam dam i jedno objašnjenje, jedno razumevanje za Srbe u Hrvatskoj i Srbe iz drugih delova bivše Jugoslavije. Strah je nešto što ljude navodi na najvece zlocine, a u njihovom secanju su Jasenovac i druga stratišta i to je ono što ih je možda ucinilo manje ljudima nego što je trebalo i ponekad ih navodilo i na zlocine...

(Goran Svilanovic, Zagreb, 14. 12. 2001)

hronika vesti (arhiva)