Home

Info

Pretplata

Kontakt

Prošli brojevi

Posebna izdanja

Debata

Hronika

Linkovi

NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

 

Hronika Novembar - Intervju V. Kostunice Novostima 10.11.2002.

hronika vesti (arhiva)

Moje reforme brže od Đindicevih

Đuro BILBIJA-Tatjana MARKOTIC 11/9/2002, 7:59:39 PM

Srbija je, donekle, politicki odahnula posle kompromisa postignutog izmedu DSS i DOS. Rad Skupštine Srbije je deblokiran, a pojavila se šansa da se donese i novi republicki ustav. Ali, istovremeno su nastavljene neke ranije podele i konflikti, što je obnovilo strahovanja da bismo se, opet, mogli vratiti nekoliko koraka u nazad. Zato “Novosti” o svemu ovome razgovaraju sa predsednikom SRJ i DSS Vojislavom Koštunicom. Posle dogovora DOS i DSS, koji ste vec okvalifikovali kompromisom izmedu programa, a ne pojedinaca, smatrate li da Srbija izlazi iz državne krize, ili ce se naše posrtanje dalje nastaviti sa rizikom da se DOS i DSS nadu iza starih barikada? - Srbija sa sporazumom DSS i DOS izlazi iz parlamentarne krize, kakva bi se morala smatrati ozbiljnom u svakoj zemlji. Pogotovo je ozbiljna u današnjoj Srbiji koja se, posle Miloševicevog odlaska, suocila sa potrebom donošenja niza novih, sasvim drugacijih zakona, a pre svega novog Ustava. Radi se zaista o pocetku izlaska iz ozbiljne krize jer programske razlike izmedu DSS i DOS, koje nisu male, ostaju. One su se konacno iskristalisale u periodu koji je za nama. Narocito u kampanji za prethodne predsednicke izbore. Nimalo slucajno, pošto smo do juce imali državu u kojoj je parlament bio skoro cetiri meseca u stanju hibernacije. Dodate li tome da postoji i još jedna institucija - predsednika Srbije - koja je prakticno umrtvljena i svedena samo na svog nosioca, jasno je onda da je na sceni bio ostao samo jedan deo izvršne vlasti. Vlada, sa središnjim položajem premijera. Stoga se postavlja pitanje: da li je za zemlju u kojoj je sve stajalo u znaku vlasti jednog coveka dobro da se tek ime i prezime tog jednog coveka zameni, a da ono najopasnije - vlast pojedinca - ostane? S obzirom na sve ovo, da bi se stvari pomakle sa mrtve tacke, bilo je preko potrebno da proradi parlament. Zato smo i pošli na kompromis i potpisali Zajednicku izjavu sa DOS. Da bi Srbija, pored svega ostalog, dobila predsednika pre nego što dode do radikalnog ustavnog preuredenja, kako bi se uspostavila preko potrebna ravnoteža i podela vlasti, koja u ovom trenutku ne postoji. U ovome je i smisao zajednicke izjave i izlazak iz parlamentarne krize koji daje nadu da cemo izaci i iz šire i opasnije krize - državne krize. NJu pothranjuje i nerešeno pitanje ustavnih odnosa izmedu Srbije i Crne Gore.

KRIMINAL U PREDSEDNICKOJ TRCI Vec ste priznali da osecate “izvesnu zebnju” dok pokušavate da predvidite šta ce se dogadati narednih meseci. Možete li konkretizovati: zbog cega? - Brinem što posao usvajanja Ustavne povelje stoji. Taj zastoj proizvodi pozicija koja nije karakteristicna samo za vladajucu koaliciju u Crnoj Gori vec i za vlast u Srbiji: da se pitanje nacina izbora za skupštinu zajednice Srbije i Crne Gore uopšte ne mora rešavati samom Ustavnom poveljom, iako je to Beogradskim sporazumom predvideno. Drugim recima, da se može rešiti naknadno. Sa opasnim, to tvrdim, implikacijama po novu državnu zajednicu vec na samom pocetku jer ona nece moci da konstituiše svoje organe vlasti. Da ima skupštinu iz koje ce dalje proizlaziti sve. Ovo znaci da cemo biti u krajnje opasnom ustavnom vakuumu i bojim se hazardera medu vlastodršcima i u Beogradu i u Podgorici, koji upravo na tome i igraju, ne razmišljajuci o posledicama, i polazeci od uverenja da se država može deliti onako kako su se u srednjem veku delili feudi. Današnja Evropa i svet su nešto sasvim drugo i to je jedan potpuno zastareli, nazadan i iskljucivo sebican projekat iza kojeg stoje krajnje sebicni vlastodržacko-politicki i poslovni interesi i u Beogradu i u Podgorici. Povezani i isprepleteni interesi zbog kojih u Srbiji, na primer, ni neke osnovne stvari nisu mogle da budu rešene niti su doneti neki osnovni sistemski zakoni. Jedan od takvih je i zakon o sukobu interesa koji tacno predvida kojim poslovima se mogu i smeju baviti nosioci javnih funkcija. Zato je državu, pogotovu posle desetogodišnjih sankcija i ratova, kao i mnoge druge na balkanskom prostoru, zahvatio organizovani kriminal i šverc. Zato je kod nas prožimanje poslovnih i politickih interesa postalo skoro neminovnost. Neminovnost u cijem interesu nisu dobri zakoni i dobre institucije, pa imamo filozofiju vladanja koja sve više i više preovladuje i u Srbiji i u Crnoj Gori: da je važno imati što vecu vlast makar i na sve manjoj teritoriji. A ne vecu, demokratsku državu. Izaziva li Vašu zebnju i okolnost da sada imamo politizaciju i borbe sa kriminalom, tj. uvlacenje kriminalnih obracuna u novu predsednicku trku koja upravo pocinje? - Pošto su kriminal i korupcija u ovoj meri prepleteni sa politikom i vlašcu, zbog cega su zasad i nedodirljivi, potpuno je prirodno što postaju i sastavni deo predsednickog nadmetanja. Vaša stranka je i posle kompromisa, republicku vladu ocenila kao lošu, a stanje u zemlji kao dramaticno loše. Da li to znaci da niste sasvim odustali od prevremenih parlamentarnih izbora? - Pod prevremenim parlamentarnim izborima imam u vidu izbore koji ce doci kad novi Ustav Srbije bude usvojen. Naša situacija je takva da bismo - cak i da mi u sporazumu DSS i DOS na tome nismo insistirali – morali žuriti i sa usvajanjem Ustavne povelje i sa donošenjem novog ustava Srbije. Zato Srbija naprosto nema – pred samom sobom – ni opravdanja ni prava da izradu ustava razvlaci do decembra 2004. godine, kada istice mandat sadašnjoj Skupštini i Vladi. Uslovno receno, u nedogled. Samo ne bi li se sacuvala vlast. Ako se to ipak dogodi, onda ce republicka vlada biti rušena u parlamentu metodima koje Ustav, zakoni i skupštinski poslovnik dopuštaju. To je utoliko izvesnije što za novi ustav nije potrebno preterano mnogo vremena. I što je posao uredenja državne zajednice Crne Gore i Srbije naš apsolutni prioritet. Da sumiram: kada govorim o prevremenim izborima, imam u vidu i donošenje republickog ustava u razumnom i što kracem roku. Ali, ne po proceduri iz Miloševicevog vremena koja traži dvotrecinsku vecinu. Ovaj uslov je, narocito posle neuspeha drugog kruga predsednickih izbora, potpuno besmislen. Onaj ko na ovome bude insistirao pokazace da nije zainteresovan da ustav bude donet – ne bi li svoju vlast produžio. Ovo su stvari o kojima ce morati da se razgovara i koje treba vrlo brzo da se rašciste. Pokazace se u cemu je razlika izmedu Miloševiceve i današnje vlasti u Srbiji. Nece li se ispostaviti da su i jedna i druga težile da budu neogranicene i kvantitativno i vremenski!?

USTAV DO POLOVINE 2003. KOJI je, po Vašem mišljenju, optimalan rok za donošenje republickog ustava? - Prva polovina naredne godine. Ako se ne budu namerno pravile velike teškoce – u tome ne bi trebalo da bude problema. U svakom slucaju, moguci problemi su znatno manji nego sa Ustavnom poveljom o kojoj se moraju dogovarati – da budem ironican – dve tako razlicite države kao što su Srbija i Crna Gora. Šalu na stranu i Ustavnu povelju smo mogli vec da imamo, a novi ustav Srbije možemo i moramo dobiti u razumnom roku jer je pravni poredak alfa i omega reformi u Srbiji. Ne može se tvrditi da su reforme moguce i da nam je potrebno potpuno novo zakonodavstvo a da se pri tome donošenje Ustava, prvog i osnovnog zakona, odlaže i sabotira. Novom ustavu se izgleda postavljaju prepreke zato što je jasno da ce odmah po njegovom usvajanju morati da se raspišu i parlamentarni i predsednicki izbori. Kako se odnosite prema procenama da ste Srbiji, u ovom vremenu, potrebni i Vi i Zoran Đindic i da li je tacno da su SAD uticale da dode do vašeg novog približavanja? - Ne bih se složio da su SAD uticale. Kad ovo kažem, tvrdim da ja takav uticaj Vašingtona nisam mogao da osetim jednostavno zato što ga nije bilo kada je rec o meni. O drugim akterima pregovora DSS i DOS ne mogu da govorim. Na kraju krajeva, povodom izbora iz 2000. godine jedna stvar je vec jasno utvrdena, pošto je portparol Stejt departmenta u septembru te godine saopštio da su sve stranke DOS-a imale materijalnu pomoc tadašnje kancelarije americke ambasade u Budimpešti – sve osim DSS. Što se Evrope tice osetio sam zainteresovanost koja se ispoljava u reagovanjima i nadi iz Brisela da Srbija ima Skupštinu koja više nece biti zakatancena. To je ono što je do mene došlo i to je pozitivno. Utoliko pozitivnije što Evropa pokazuje interes i da dodemo konacno do Ustavne povelje, samo što tu njenu podršku zbog pomenutih poslovno-politickih pobuda, još ne uspevamo da iskoristimo. Jedan nedeljnik upravo je primetio: da je Zoran Đindic za Srbiju “gas”, a vi “kocnica”... - To sam procitao. Ali, vaš kolega koji je to napisao, u istom tekstu je i pokazao da i sam shvata da saradnje izmedu “kocnice” i “gasa” nema. Tvrdnja da su Srbiji potrebni i Đindic i Koštunica – to je nešto nad cime se treba dobro zamisliti. Moje je, medutim, cvrsto uverenje da su Srbiji potrebne dobre i demokratske institucije i da su, ako one postoje, imena i prezimena nosilaca vlasti sasvim nevažna. Ocigledno je da Srbija takve institucije nema i zato se pažnja javnosti fokusira na odredena imena. Bez ikakve pristrasnosti mogu da kažem, da moju politiku odlikuje zalaganje da Srbija dobije demokratske institucije i da njome zavlada zakon. Tada bi bilo nevažno ko je na vlasti, ili bi bilo važno taman koliko i u drugim demokratskim državama.

RASPISIVANJE NEUSPELIH IZBORA DS i Zoran Đindic su najavili mogucnost podrške vašoj kandidaturi – ukoliko Vi i DSS budete podržavali Republicku vladu. Raduje li Vas takva mogucnost i kako gledate na upozorenja da bi Vas ta podrška mogla koštati ne malog broja takozvanih protestnih glasova? - Jasno mi je i bez ulaženja u pobude, cak samo po jednoj formulaciji – da ta ponuda zvuci krajnje podsmešljivo, da joj niko ne može verovati, da nema nikakvog smisla ni uporišta. Isuviše su velike razlike izmedu DOS i DSS da bi se u takve ponude poverovalo i da bih ja o njima razmišljao. Tim pre što je deo DOS poceo da me ruši još oktobra 2000. godine sa mesta na kojem se nalazim, dovodeci u pitanje politiku za koju sam se zalagao. Politiku za koju se pokazalo da je dobila podršku javnosti i septembra i oktobra 2002. godine. Prema tome, medu nama nema mnogo toga podudarnog i stoga se treba manuti corava posla i jednostavno reci šta se misli. Takve izjave se mogu nekom dopasti, ali one ne služe nicemu, mada neko možda misli da mogu da mu posluže. Podrške te vrste, kada bi bila zvanicna i to na takav nacin data, morao bih da se odreknem. Zamera Vam se da ste oklevali. Više teoreticar i kriticar nego covek spreman da se uhvati u koštac sa problemima? Šta kažete na takve zamerke? - Zamerke te vrste ne razumem. Smatram ih cak epitetom. Sebe uopšte ne smatram neodlucnim covekom. Samo nisam brzoplet, ni u životu, ni u politici. Primera radi, zalagao sam se za to da se izbori ne održe u septembru, kad im vreme nije, i pokazalo se da je to potpuno ispravna procena. Izbori nisu uspeli, a moguce je da nece ni decembarski. Zalagao sam se, pored mnogih drugih stvari, za Ustavnu povelju i novi Ustav Srbije. I sve je to moglo da bude uradeno da nisu kocili neki “pragmaticari” i ljudi od “akcije”. Cak su i izbori za državnu zajednicu Srbije i Crne Gore mogli da budu održani do kraja ove godine, a pocetkom naredne – parlamentarni i predsednicki izbori u Srbiji, po novom Ustavu. Ovo su prvi izbori koje organizuje nova vlast. Ako se po jutru dan poznaje, onda jako loše stoje stvari u Srbiji. Ovo, na žalost, nije posledica ni mog ni bilo cijeg oklevanja i teoretisanja. Zato opet nudim svim relevantnim politickim ciniocima u Srbiji: hajde da donesemo normalan zakon o strankama, normalan zakon o njihovom finansiranju, normalan zakon o sukobu interesa... To sve može brzo da se uradi, ali nekima upravo to izgleda ne odgovara. Umesto zajednickog delovanja u interesu Srbije, lansira se teza kako je tobože premijer Srbije za brze reforme, a ja za – spore. Istina je sasvim drugacija. Ja sam za mnogo brže reforme od gospodina Đindica. Samo sam za to da se stvarima pristupa ozbiljno jer jedino temeljnost omogucava brze reforme i donošenje niza zakona koji su za njih neophodni. Nema ni brzih ni sporih reformi ako se jedna strana igra igara tipa: dajte da raspišemo izbore na koje ljudi nece izaci, pa da ih ponavljamo. To usporava reforme. Kad se uporede moj i odnos gospodina Đindica prema Ustavu i izborima lako se dolazi do zakljucka da reforme koce oni koji su za brzinu po svaku cenu, ako je od reformi još uopšte nešto i ostalo.

O GENERALU TOMICU Dobrica Cosic je pre nekoliko dana ocenio da se Srbija pogrešno odnosi prema Crnoj Gori. Delite li ovo njegovo uverenje i šta bi na relaciji Beograd – Podgorica trebalo suštinski menjati? - Ne znam na šta se te Cosiceve reci odnose. Smatram da Srbija, u ovom trenutku, ni na koji nacin ne deluje neprimereno prema Crnoj Gori. Istina je da u prošlosti postoji i nešto što opeterecuje, od Podgoricke skupštine i podela na bjelaše i zelenaše do Drugog svetskog rata i kasnijih partijskih podela i Ustava iz 1974. i 1992. godine. Sada pokušavamo da podemo od necega potpuno cistog, što je u interesu i jednih i drugih. To je model državne zajednice koji bi, u nekoliko narednih godina, trebalo da bude isproban. Mislim da je to zdravo rešenje. Stvari komplikuje što vladajuce koalicije u Beogradu i Podgorici dovode u pitanje upravo ono sa cime bismo brže ušli u Evropu. Da sve bude još gore: neki kao da ne žele da shvate glavno – da ono što sada stvaramo, da bi o njemu tokom tri godine mogli da sudimo da li valja, ili ne valja – mora da lici na državu. I prema spolja i prema unutra. Ako ne bude odmah sada licilo na državu – onda ce odgovor nesumnjivo biti unapred negativan. Ima se utisak da se pritisci i uslovljavanja koja nam se uspostavljaju – pojacavaju. Da li je to baš tako? Pošto ih je vec bilo iznutra, ima li insistiranja i izvana da se povodom afere “Jugoimport” smeni Aca Tomic? I, uopšte: u cemu su negativni efekti afere na naš medunarodni položaj i na perspektive naše vojne industrije. - Kad je rec o “Jugoimportu”, nalazimo se pred necim što stvarno predstavlja problem i nije bilo nikakvog razloga da se pred tim zabija glava u pesak. Licno sam odmah ukazao na taj problem, cak i u pismenom vidu, i o svemu razgovarao sa premijerom Dragišom Pešicem, clanovima Savezne vlade, republickim tužiocem i tadašnjim predsednikom Republike Srpske Mirkom Šarovicem, zbog veze “Jugoimporta” i “Orla”. Ali, taj problem postaje mnogo veci zaslugom domacih aktera. Svaki uslov koji nam se postavlja spolja – kao pod nekim uvelicavajucim staklom postaje mnogo veci zahvaljujuci tome što neko iznutra hoce da ga iskoristi u borbi za vlast. Za jacanje svog položaja, ali ne prema narodu nego prema nekome spolja. Zato se i pominju neka imena koja niko od stranaca nije pomenuo. Pominje se i ponešto što se i ne sme pominjati. “Jugoimport” je javno preduzece i njegovog direktora i Upravni odbor bira Savezna vlada. Da je vojna Uprava bezbednosti na bilo koji nacin direktnije pratila šta se dešava u “Jugoimportu” – odmah bi se digla dreka: KOS se meša u rad javnog preduzeca! Zato i nije cudo što se pokazalo da je glavni problem u civilnim strukturama, pošto su u “Jugoimportovom” Upravnom odboru dva ministra unutrašnjih poslova. Ponavljam: da je general Tomic sve znao – tek tada bi nastao problem! Žalosno je što je iz domacih kuhinja krenulo licitiranje: da nije rec samo o Tomicu, nego i o ministru odbrane, pa i predsedniku Savezne vlade. A najmanje se govori o onima koji su u Upravnom odboru “Jugoimporta”. Da sve bude cudnije, kada se problem otvorio, a o cemu su u nekoliko navrata bili obavešteni i premijer Srbije i savezni ministar inostranih poslova (mnogo ranije prilikom svojih boravaka u Americi) bilo je pokušaja da se u to uvuku i one strukture i nosioci vlasti, ukljucujuci i mene, koji sa tim nemaju nikakve direktne veze, niti mogu da ih imaju. Ali, kada je trebalo birati novog direktora “Jugoimporta” – onda nikome nije bilo palo na pamet da me o tome obavesti! Za to imenovanje sam saznao iz novina i zapisnika sa sednice Savezne vlade koji sam dobio naknadno. Geostrateški gledano gde Vi vidite Srbiju i Crnu Goru u bližoj i daljoj perspektivi i kako gledate na naše eventualno prikljucivanje NATO? - Kao državnu celinu sa jasno definisanim državnim statusom. Veoma važnu na Balkanu i jugoistoku Evrope. Kao zemlju koja istorijski, geografski, geopoliticki može i mora da bude faktor stabilnosti na Balkanu. Takvi su nam i istorija i geografski položaj. Što se tice odnosa sa NATO, oni su, s jedne strane, stvar neminovnosti i pragmatizma, a s druge i necega što se ne može odbaciti – moralnog stava i emocija. Država poput naše ne može da opstane, a da ne bude u nekom aranžmanu sa NATO. Kad kažem nekom, mislim na Partnerstvo za mir ili neki posebni aranžman koji nas nece mnogo koštati. Medutim, ostaju u masovnoj svesti posledice, po mom cvrstom uverenju, duboko nepotrebne vojne intervencije koju je NATO sproveo 1999. godine. Te posledice su donekle prevazidene saradnjom na jugu Srbije, i komunikacijama koje su vec uspostavljene sa Alijansom. Ipak, i u buducim aranžmanima sa NATO, to je nešto što se ne može zaboraviti. Jer onaj ko zaboravlja – dovodi u pitanje sopstvenu svest o identitetu.

O NOVOJ KANDIDATURI – USKORO HOCETE li se ponovo kandidovati na predsednickim izborima 8. decembra, pošto bi to, s obzirom da predstoji usvajanje novog ustava Srbije, znacilo i kraci predsednicki mandat? - Na to pitanje cu odgovoriti uskoro. Tim povodom cu se oglasiti posebno i u potpunijem obliku. Ne mogu to da ucinim ovog casa, zato što nisu stvoreni uslovi za koje se zalažemo ja i DSS. Izmene zakona koje je, pre neki dan usvojila Skupština Srbije, svode se na to da se stvari menjaju da bi ono glavno ostalo nepromenjeno. Još jednom se, primera radi, pokazalo da je ravno kvadraturi kruga: koliko Srbija ima biraca. Preliminarni rezultati popisa stanovništva pokazuju da Srbija ima oko sedam i po miliona stanovnika, a šest i po miliona biraca! Govorim o Srbiji bez Kosova i Metohije, i tu nešto ocigledno škripi. Dovoljno je pogledati statistiku bilo koje druge zemlje. Servira nam se da Srbija – znatno više od bilo koje druge zemlje – ima gradana preko 18 godina, odnosno jako malo onih ispod 18. Srbija jeste zemlja koja stari, ali ipak nije baš toliko stara. Poseban problem su naši gradani koji su privremeno u inostranstvu i kojima je oteto pravo glasa. Inace, dužina mandata nije nešto o cemu razmišljam.

RAZUMNI NECE POVEROVATI POTPREDSEDNIK Vaše stranke, Dragan Maršicanin, izjavio je da predsednik Vlade Srbije Zoran Đindic ne želi da Srbija dobije predsednika. Da li je to i vaše mišljenje? - I moje je uverenje da ovo što je uradeno sa izbornim zakonima – odmah posle sporazuma DSS i DOS – onemogucuje da Srbija dobije predsednika. A da je to uradeno mimo volje premijera, valjda niko razuman nece poverovati.

MICUNOVICEVA ŠALA Dragoljub Micunovic, predsednik Veca gradana Savezne skupštine izjavio je – ako Vi postanete predsednik Srbije – da novi predsednik buduce zajednice Srbije i Crne Gore treba da bude Zoran Đindic. Kakav je Vaš komentar? - Bilo bi dobro da to pitanje postavite gospodinu Micunovicu. Mislim da je on to rekao pola u šali. U svakom slucaju, šala nije neduhovita.

Ne lomiti državu U ponedeljak Ustavna komisija nastavlja rad, ali je ocigledno da je ponovo došlo do blokade. Da li ocekujete skoro donošenje ustavne povelje ili ce za to biti neophodno da se ponovo sastanu petorica potpisnika Beogradskog sporazuma uz Solanino posredstvo? - Rad na Ustavnoj povelji traje nepotrebno dugo i izaziva zabrinutost. Nije dobro što se pri tom zaboravlja: ako se nešto ne može rešiti u jednom trenutku – da se može rešiti u nekom drugom. Da sve sporno – mislim na Ustavnu povelju – treba za izvesno vreme ostaviti po strani i rešavati druge probleme, kojih svakako ima na pretek. I u našem slucaju ne treba gubiti iz vida: što ne može sada, možda ce moci za neko vreme. U izvesnom smislu, na ovome bih bio spreman da sada insistiram. Ako se, naime, opet pokaže da nema saglasnosti, nemojmo delovati po principu - sve ili ništa. Možda ce za godinu-dve sve lakše da se reši. A država ce u meduvremenu da postoji i funkcioniše. Ova koja se zove Savezna Republika Jugoslavija, i po sadašnjem ustavu. Taj Ustav, dakako, nije ni izdaleka savršen a mogli smo ga vec i poboljšati da odredene snage u Beogradu i Podgorici nisu ucinile sve da se to ne dogodi. Bitno je da država postoji a sva sporna pitanja se mogu i kasnije ponovo otvoriti. Imamo još priliku da napravimo normalnu, mada nekonvencionalnu državu, pa da se sve za tri godine ispita. Pošto to sada ne može ili nece da se uradi, hajde da taj posao za neko vreme odložimo pa da vidimo šta ce biti kroz tri godine. Važnije od bilo cega drugog je da država postoji! Naneli smo sebi štetu što smo tu stvar pred Savetom Evrope vec na ovaj nacin predstavili, što smo sve predimenzionirali i predstavili kao pocetak i kraj svega. Mnoge države su sa jednim ustavom ušle u Savet Evrope pa ga kasnije menjale. Podgorica, ocigledno, nece hteti takvo odlaganje... - Ako zaista ne bude htela, utoliko pre ce sve morati da miruje, da bi u nekom povoljnijem trenutku bilo “odmrznuto”. Ne vidim drugo rešenje. Ako DPS bude za neko drugo rešenje imace priliku da o državnom statusu Crne Gore organizuje referendum. Sa dvaput obezbedenom dvotrecinskom vecinom, kako propisuje Ustav u Crnoj Gori. Pa, ako bude mogla da na taj nacin reši pitanje nezavisnosti Crne Gore – neka ga reši. Ne može cela naša država biti talac rasprava koje rasipaju snagu i traju beskonacno dugo.


hronika vesti (arhiva)

 

Copyright by NSPM