hronika
vesti (arhiva)
Moje
reforme
brže
od
Đindicevih
Đuro
BILBIJA-Tatjana
MARKOTIC
11/9/2002,
7:59:39
PM
Srbija
je,
donekle,
politicki
odahnula
posle
kompromisa
postignutog
izmedu
DSS
i
DOS.
Rad
Skupštine
Srbije
je
deblokiran,
a
pojavila
se
šansa
da
se
donese
i
novi
republicki
ustav.
Ali,
istovremeno
su
nastavljene
neke
ranije
podele
i
konflikti,
što
je
obnovilo
strahovanja
da
bismo
se,
opet,
mogli
vratiti
nekoliko
koraka
u
nazad.
Zato
“Novosti”
o
svemu
ovome
razgovaraju
sa
predsednikom
SRJ
i
DSS
Vojislavom
Koštunicom.
Posle
dogovora
DOS
i
DSS,
koji
ste
vec
okvalifikovali
kompromisom
izmedu
programa,
a
ne
pojedinaca,
smatrate
li
da
Srbija
izlazi
iz
državne
krize,
ili
ce
se
naše
posrtanje
dalje
nastaviti
sa
rizikom
da
se
DOS
i
DSS
nadu
iza
starih
barikada?
-
Srbija
sa
sporazumom
DSS
i
DOS
izlazi
iz
parlamentarne
krize,
kakva
bi
se
morala
smatrati
ozbiljnom
u
svakoj
zemlji.
Pogotovo
je
ozbiljna
u
današnjoj
Srbiji
koja
se,
posle
Miloševicevog
odlaska,
suocila
sa
potrebom
donošenja
niza
novih,
sasvim
drugacijih
zakona,
a
pre
svega
novog
Ustava.
Radi
se
zaista
o
pocetku
izlaska
iz
ozbiljne
krize
jer
programske
razlike
izmedu
DSS
i
DOS,
koje
nisu
male,
ostaju.
One
su
se
konacno
iskristalisale
u
periodu
koji
je
za
nama.
Narocito
u
kampanji
za
prethodne
predsednicke
izbore.
Nimalo
slucajno,
pošto
smo
do
juce
imali
državu
u
kojoj
je
parlament
bio
skoro
cetiri
meseca
u
stanju
hibernacije.
Dodate
li
tome
da
postoji
i
još
jedna
institucija
-
predsednika
Srbije
-
koja
je
prakticno
umrtvljena
i
svedena
samo
na
svog
nosioca,
jasno
je
onda
da
je
na
sceni
bio
ostao
samo
jedan
deo
izvršne
vlasti.
Vlada,
sa
središnjim
položajem
premijera.
Stoga
se
postavlja
pitanje:
da
li
je
za
zemlju
u
kojoj
je
sve
stajalo
u
znaku
vlasti
jednog
coveka
dobro
da
se
tek
ime
i
prezime
tog
jednog
coveka
zameni,
a
da
ono
najopasnije
-
vlast
pojedinca
-
ostane?
S
obzirom
na
sve
ovo,
da
bi
se
stvari
pomakle
sa
mrtve
tacke,
bilo
je
preko
potrebno
da
proradi
parlament.
Zato
smo
i
pošli
na
kompromis
i
potpisali
Zajednicku
izjavu
sa
DOS.
Da
bi
Srbija,
pored
svega
ostalog,
dobila
predsednika
pre
nego
što
dode
do
radikalnog
ustavnog
preuredenja,
kako
bi
se
uspostavila
preko
potrebna
ravnoteža
i
podela
vlasti,
koja
u
ovom
trenutku
ne
postoji.
U
ovome
je
i
smisao
zajednicke
izjave
i
izlazak
iz
parlamentarne
krize
koji
daje
nadu
da
cemo
izaci
i
iz
šire
i
opasnije
krize
-
državne
krize.
NJu
pothranjuje
i
nerešeno
pitanje
ustavnih
odnosa
izmedu
Srbije
i
Crne
Gore.
KRIMINAL
U
PREDSEDNICKOJ
TRCI
Vec
ste
priznali
da
osecate
“izvesnu
zebnju”
dok
pokušavate
da
predvidite
šta
ce
se
dogadati
narednih
meseci.
Možete
li
konkretizovati:
zbog
cega?
-
Brinem
što
posao
usvajanja
Ustavne
povelje
stoji.
Taj
zastoj
proizvodi
pozicija
koja
nije
karakteristicna
samo
za
vladajucu
koaliciju
u
Crnoj
Gori
vec
i
za
vlast
u
Srbiji:
da
se
pitanje
nacina
izbora
za
skupštinu
zajednice
Srbije
i
Crne
Gore
uopšte
ne
mora
rešavati
samom
Ustavnom
poveljom,
iako
je
to
Beogradskim
sporazumom
predvideno.
Drugim
recima,
da
se
može
rešiti
naknadno.
Sa
opasnim,
to
tvrdim,
implikacijama
po
novu
državnu
zajednicu
vec
na
samom
pocetku
jer
ona
nece
moci
da
konstituiše
svoje
organe
vlasti.
Da
ima
skupštinu
iz
koje
ce
dalje
proizlaziti
sve.
Ovo
znaci
da
cemo
biti
u
krajnje
opasnom
ustavnom
vakuumu
i
bojim
se
hazardera
medu
vlastodršcima
i
u
Beogradu
i
u
Podgorici,
koji
upravo
na
tome
i
igraju,
ne
razmišljajuci
o
posledicama,
i
polazeci
od
uverenja
da
se
država
može
deliti
onako
kako
su
se
u
srednjem
veku
delili
feudi.
Današnja
Evropa
i
svet
su
nešto
sasvim
drugo
i
to
je
jedan
potpuno
zastareli,
nazadan
i
iskljucivo
sebican
projekat
iza
kojeg
stoje
krajnje
sebicni
vlastodržacko-politicki
i
poslovni
interesi
i
u
Beogradu
i
u
Podgorici.
Povezani
i
isprepleteni
interesi
zbog
kojih
u
Srbiji,
na
primer,
ni
neke
osnovne
stvari
nisu
mogle
da
budu
rešene
niti
su
doneti
neki
osnovni
sistemski
zakoni.
Jedan
od
takvih
je
i
zakon
o
sukobu
interesa
koji
tacno
predvida
kojim
poslovima
se
mogu
i
smeju
baviti
nosioci
javnih
funkcija.
Zato
je
državu,
pogotovu
posle
desetogodišnjih
sankcija
i
ratova,
kao
i
mnoge
druge
na
balkanskom
prostoru,
zahvatio
organizovani
kriminal
i
šverc.
Zato
je
kod
nas
prožimanje
poslovnih
i
politickih
interesa
postalo
skoro
neminovnost.
Neminovnost
u
cijem
interesu
nisu
dobri
zakoni
i
dobre
institucije,
pa
imamo
filozofiju
vladanja
koja
sve
više
i
više
preovladuje
i
u
Srbiji
i
u
Crnoj
Gori:
da
je
važno
imati
što
vecu
vlast
makar
i
na
sve
manjoj
teritoriji.
A
ne
vecu,
demokratsku
državu.
Izaziva
li
Vašu
zebnju
i
okolnost
da
sada
imamo
politizaciju
i
borbe
sa
kriminalom,
tj.
uvlacenje
kriminalnih
obracuna
u
novu
predsednicku
trku
koja
upravo
pocinje?
-
Pošto
su
kriminal
i
korupcija
u
ovoj
meri
prepleteni
sa
politikom
i
vlašcu,
zbog
cega
su
zasad
i
nedodirljivi,
potpuno
je
prirodno
što
postaju
i
sastavni
deo
predsednickog
nadmetanja.
Vaša
stranka
je
i
posle
kompromisa,
republicku
vladu
ocenila
kao
lošu,
a
stanje
u
zemlji
kao
dramaticno
loše.
Da
li
to
znaci
da
niste
sasvim
odustali
od
prevremenih
parlamentarnih
izbora?
-
Pod
prevremenim
parlamentarnim
izborima
imam
u
vidu
izbore
koji
ce
doci
kad
novi
Ustav
Srbije
bude
usvojen.
Naša
situacija
je
takva
da
bismo
-
cak
i
da
mi
u
sporazumu
DSS
i
DOS
na
tome
nismo
insistirali
–
morali
žuriti
i
sa
usvajanjem
Ustavne
povelje
i
sa
donošenjem
novog
ustava
Srbije.
Zato
Srbija
naprosto
nema
–
pred
samom
sobom
–
ni
opravdanja
ni
prava
da
izradu
ustava
razvlaci
do
decembra
2004.
godine,
kada
istice
mandat
sadašnjoj
Skupštini
i
Vladi.
Uslovno
receno,
u
nedogled.
Samo
ne
bi
li
se
sacuvala
vlast.
Ako
se
to
ipak
dogodi,
onda
ce
republicka
vlada
biti
rušena
u
parlamentu
metodima
koje
Ustav,
zakoni
i
skupštinski
poslovnik
dopuštaju.
To
je
utoliko
izvesnije
što
za
novi
ustav
nije
potrebno
preterano
mnogo
vremena.
I
što
je
posao
uredenja
državne
zajednice
Crne
Gore
i
Srbije
naš
apsolutni
prioritet.
Da
sumiram:
kada
govorim
o
prevremenim
izborima,
imam
u
vidu
i
donošenje
republickog
ustava
u
razumnom
i
što
kracem
roku.
Ali,
ne
po
proceduri
iz
Miloševicevog
vremena
koja
traži
dvotrecinsku
vecinu.
Ovaj
uslov
je,
narocito
posle
neuspeha
drugog
kruga
predsednickih
izbora,
potpuno
besmislen.
Onaj
ko
na
ovome
bude
insistirao
pokazace
da
nije
zainteresovan
da
ustav
bude
donet
–
ne
bi
li
svoju
vlast
produžio.
Ovo
su
stvari
o
kojima
ce
morati
da
se
razgovara
i
koje
treba
vrlo
brzo
da
se
rašciste.
Pokazace
se
u
cemu
je
razlika
izmedu
Miloševiceve
i
današnje
vlasti
u
Srbiji.
Nece
li
se
ispostaviti
da
su
i
jedna
i
druga
težile
da
budu
neogranicene
i
kvantitativno
i
vremenski!?
USTAV
DO
POLOVINE
2003.
KOJI
je,
po
Vašem
mišljenju,
optimalan
rok
za
donošenje
republickog
ustava?
-
Prva
polovina
naredne
godine.
Ako
se
ne
budu
namerno
pravile
velike
teškoce
–
u
tome
ne
bi
trebalo
da
bude
problema.
U
svakom
slucaju,
moguci
problemi
su
znatno
manji
nego
sa
Ustavnom
poveljom
o
kojoj
se
moraju
dogovarati
–
da
budem
ironican
–
dve
tako
razlicite
države
kao
što
su
Srbija
i
Crna
Gora.
Šalu
na
stranu
i
Ustavnu
povelju
smo
mogli
vec
da
imamo,
a
novi
ustav
Srbije
možemo
i
moramo
dobiti
u
razumnom
roku
jer
je
pravni
poredak
alfa
i
omega
reformi
u
Srbiji.
Ne
može
se
tvrditi
da
su
reforme
moguce
i
da
nam
je
potrebno
potpuno
novo
zakonodavstvo
a
da
se
pri
tome
donošenje
Ustava,
prvog
i
osnovnog
zakona,
odlaže
i
sabotira.
Novom
ustavu
se
izgleda
postavljaju
prepreke
zato
što
je
jasno
da
ce
odmah
po
njegovom
usvajanju
morati
da
se
raspišu
i
parlamentarni
i
predsednicki
izbori.
Kako
se
odnosite
prema
procenama
da
ste
Srbiji,
u
ovom
vremenu,
potrebni
i
Vi
i
Zoran
Đindic
i
da
li
je
tacno
da
su
SAD
uticale
da
dode
do
vašeg
novog
približavanja?
-
Ne
bih
se
složio
da
su
SAD
uticale.
Kad
ovo
kažem,
tvrdim
da
ja
takav
uticaj
Vašingtona
nisam
mogao
da
osetim
jednostavno
zato
što
ga
nije
bilo
kada
je
rec
o
meni.
O
drugim
akterima
pregovora
DSS
i
DOS
ne
mogu
da
govorim.
Na
kraju
krajeva,
povodom
izbora
iz
2000.
godine
jedna
stvar
je
vec
jasno
utvrdena,
pošto
je
portparol
Stejt
departmenta
u
septembru
te
godine
saopštio
da
su
sve
stranke
DOS-a
imale
materijalnu
pomoc
tadašnje
kancelarije
americke
ambasade
u
Budimpešti
–
sve
osim
DSS.
Što
se
Evrope
tice
osetio
sam
zainteresovanost
koja
se
ispoljava
u
reagovanjima
i
nadi
iz
Brisela
da
Srbija
ima
Skupštinu
koja
više
nece
biti
zakatancena.
To
je
ono
što
je
do
mene
došlo
i
to
je
pozitivno.
Utoliko
pozitivnije
što
Evropa
pokazuje
interes
i
da
dodemo
konacno
do
Ustavne
povelje,
samo
što
tu
njenu
podršku
zbog
pomenutih
poslovno-politickih
pobuda,
još
ne
uspevamo
da
iskoristimo.
Jedan
nedeljnik
upravo
je
primetio:
da
je
Zoran
Đindic
za
Srbiju
“gas”,
a
vi
“kocnica”...
-
To
sam
procitao.
Ali,
vaš
kolega
koji
je
to
napisao,
u
istom
tekstu
je
i
pokazao
da
i
sam
shvata
da
saradnje
izmedu
“kocnice”
i
“gasa”
nema.
Tvrdnja
da
su
Srbiji
potrebni
i
Đindic
i
Koštunica
–
to
je
nešto
nad
cime
se
treba
dobro
zamisliti.
Moje
je,
medutim,
cvrsto
uverenje
da
su
Srbiji
potrebne
dobre
i
demokratske
institucije
i
da
su,
ako
one
postoje,
imena
i
prezimena
nosilaca
vlasti
sasvim
nevažna.
Ocigledno
je
da
Srbija
takve
institucije
nema
i
zato
se
pažnja
javnosti
fokusira
na
odredena
imena.
Bez
ikakve
pristrasnosti
mogu
da
kažem,
da
moju
politiku
odlikuje
zalaganje
da
Srbija
dobije
demokratske
institucije
i
da
njome
zavlada
zakon.
Tada
bi
bilo
nevažno
ko
je
na
vlasti,
ili
bi
bilo
važno
taman
koliko
i
u
drugim
demokratskim
državama.
RASPISIVANJE
NEUSPELIH
IZBORA
DS
i
Zoran
Đindic
su
najavili
mogucnost
podrške
vašoj
kandidaturi
–
ukoliko
Vi
i
DSS
budete
podržavali
Republicku
vladu.
Raduje
li
Vas
takva
mogucnost
i
kako
gledate
na
upozorenja
da
bi
Vas
ta
podrška
mogla
koštati
ne
malog
broja
takozvanih
protestnih
glasova?
-
Jasno
mi
je
i
bez
ulaženja
u
pobude,
cak
samo
po
jednoj
formulaciji
–
da
ta
ponuda
zvuci
krajnje
podsmešljivo,
da
joj
niko
ne
može
verovati,
da
nema
nikakvog
smisla
ni
uporišta.
Isuviše
su
velike
razlike
izmedu
DOS
i
DSS
da
bi
se
u
takve
ponude
poverovalo
i
da
bih
ja
o
njima
razmišljao.
Tim
pre
što
je
deo
DOS
poceo
da
me
ruši
još
oktobra
2000.
godine
sa
mesta
na
kojem
se
nalazim,
dovodeci
u
pitanje
politiku
za
koju
sam
se
zalagao.
Politiku
za
koju
se
pokazalo
da
je
dobila
podršku
javnosti
i
septembra
i
oktobra
2002.
godine.
Prema
tome,
medu
nama
nema
mnogo
toga
podudarnog
i
stoga
se
treba
manuti
corava
posla
i
jednostavno
reci
šta
se
misli.
Takve
izjave
se
mogu
nekom
dopasti,
ali
one
ne
služe
nicemu,
mada
neko
možda
misli
da
mogu
da
mu
posluže.
Podrške
te
vrste,
kada
bi
bila
zvanicna
i
to
na
takav
nacin
data,
morao
bih
da
se
odreknem.
Zamera
Vam
se
da
ste
oklevali.
Više
teoreticar
i
kriticar
nego
covek
spreman
da
se
uhvati
u
koštac
sa
problemima?
Šta
kažete
na
takve
zamerke?
-
Zamerke
te
vrste
ne
razumem.
Smatram
ih
cak
epitetom.
Sebe
uopšte
ne
smatram
neodlucnim
covekom.
Samo
nisam
brzoplet,
ni
u
životu,
ni
u
politici.
Primera
radi,
zalagao
sam
se
za
to
da
se
izbori
ne
održe
u
septembru,
kad
im
vreme
nije,
i
pokazalo
se
da
je
to
potpuno
ispravna
procena.
Izbori
nisu
uspeli,
a
moguce
je
da
nece
ni
decembarski.
Zalagao
sam
se,
pored
mnogih
drugih
stvari,
za
Ustavnu
povelju
i
novi
Ustav
Srbije.
I
sve
je
to
moglo
da
bude
uradeno
da
nisu
kocili
neki
“pragmaticari”
i
ljudi
od
“akcije”.
Cak
su
i
izbori
za
državnu
zajednicu
Srbije
i
Crne
Gore
mogli
da
budu
održani
do
kraja
ove
godine,
a
pocetkom
naredne
–
parlamentarni
i
predsednicki
izbori
u
Srbiji,
po
novom
Ustavu.
Ovo
su
prvi
izbori
koje
organizuje
nova
vlast.
Ako
se
po
jutru
dan
poznaje,
onda
jako
loše
stoje
stvari
u
Srbiji.
Ovo,
na
žalost,
nije
posledica
ni
mog
ni
bilo
cijeg
oklevanja
i
teoretisanja.
Zato
opet
nudim
svim
relevantnim
politickim
ciniocima
u
Srbiji:
hajde
da
donesemo
normalan
zakon
o
strankama,
normalan
zakon
o
njihovom
finansiranju,
normalan
zakon
o
sukobu
interesa...
To
sve
može
brzo
da
se
uradi,
ali
nekima
upravo
to
izgleda
ne
odgovara.
Umesto
zajednickog
delovanja
u
interesu
Srbije,
lansira
se
teza
kako
je
tobože
premijer
Srbije
za
brze
reforme,
a
ja
za
–
spore.
Istina
je
sasvim
drugacija.
Ja
sam
za
mnogo
brže
reforme
od
gospodina
Đindica.
Samo
sam
za
to
da
se
stvarima
pristupa
ozbiljno
jer
jedino
temeljnost
omogucava
brze
reforme
i
donošenje
niza
zakona
koji
su
za
njih
neophodni.
Nema
ni
brzih
ni
sporih
reformi
ako
se
jedna
strana
igra
igara
tipa:
dajte
da
raspišemo
izbore
na
koje
ljudi
nece
izaci,
pa
da
ih
ponavljamo.
To
usporava
reforme.
Kad
se
uporede
moj
i
odnos
gospodina
Đindica
prema
Ustavu
i
izborima
lako
se
dolazi
do
zakljucka
da
reforme
koce
oni
koji
su
za
brzinu
po
svaku
cenu,
ako
je
od
reformi
još
uopšte
nešto
i
ostalo.
O
GENERALU
TOMICU
Dobrica
Cosic
je
pre
nekoliko
dana
ocenio
da
se
Srbija
pogrešno
odnosi
prema
Crnoj
Gori.
Delite
li
ovo
njegovo
uverenje
i
šta
bi
na
relaciji
Beograd
–
Podgorica
trebalo
suštinski
menjati?
-
Ne
znam
na
šta
se
te
Cosiceve
reci
odnose.
Smatram
da
Srbija,
u
ovom
trenutku,
ni
na
koji
nacin
ne
deluje
neprimereno
prema
Crnoj
Gori.
Istina
je
da
u
prošlosti
postoji
i
nešto
što
opeterecuje,
od
Podgoricke
skupštine
i
podela
na
bjelaše
i
zelenaše
do
Drugog
svetskog
rata
i
kasnijih
partijskih
podela
i
Ustava
iz
1974.
i
1992.
godine.
Sada
pokušavamo
da
podemo
od
necega
potpuno
cistog,
što
je
u
interesu
i
jednih
i
drugih.
To
je
model
državne
zajednice
koji
bi,
u
nekoliko
narednih
godina,
trebalo
da
bude
isproban.
Mislim
da
je
to
zdravo
rešenje.
Stvari
komplikuje
što
vladajuce
koalicije
u
Beogradu
i
Podgorici
dovode
u
pitanje
upravo
ono
sa
cime
bismo
brže
ušli
u
Evropu.
Da
sve
bude
još
gore:
neki
kao
da
ne
žele
da
shvate
glavno
–
da
ono
što
sada
stvaramo,
da
bi
o
njemu
tokom
tri
godine
mogli
da
sudimo
da
li
valja,
ili
ne
valja
–
mora
da
lici
na
državu.
I
prema
spolja
i
prema
unutra.
Ako
ne
bude
odmah
sada
licilo
na
državu
–
onda
ce
odgovor
nesumnjivo
biti
unapred
negativan.
Ima
se
utisak
da
se
pritisci
i
uslovljavanja
koja
nam
se
uspostavljaju
–
pojacavaju.
Da
li
je
to
baš
tako?
Pošto
ih
je
vec
bilo
iznutra,
ima
li
insistiranja
i
izvana
da
se
povodom
afere
“Jugoimport”
smeni
Aca
Tomic?
I,
uopšte:
u
cemu
su
negativni
efekti
afere
na
naš
medunarodni
položaj
i
na
perspektive
naše
vojne
industrije.
-
Kad
je
rec
o
“Jugoimportu”,
nalazimo
se
pred
necim
što
stvarno
predstavlja
problem
i
nije
bilo
nikakvog
razloga
da
se
pred
tim
zabija
glava
u
pesak.
Licno
sam
odmah
ukazao
na
taj
problem,
cak
i
u
pismenom
vidu,
i
o
svemu
razgovarao
sa
premijerom
Dragišom
Pešicem,
clanovima
Savezne
vlade,
republickim
tužiocem
i
tadašnjim
predsednikom
Republike
Srpske
Mirkom
Šarovicem,
zbog
veze
“Jugoimporta”
i
“Orla”.
Ali,
taj
problem
postaje
mnogo
veci
zaslugom
domacih
aktera.
Svaki
uslov
koji
nam
se
postavlja
spolja
–
kao
pod
nekim
uvelicavajucim
staklom
postaje
mnogo
veci
zahvaljujuci
tome
što
neko
iznutra
hoce
da
ga
iskoristi
u
borbi
za
vlast.
Za
jacanje
svog
položaja,
ali
ne
prema
narodu
nego
prema
nekome
spolja.
Zato
se
i
pominju
neka
imena
koja
niko
od
stranaca
nije
pomenuo.
Pominje
se
i
ponešto
što
se
i
ne
sme
pominjati.
“Jugoimport”
je
javno
preduzece
i
njegovog
direktora
i
Upravni
odbor
bira
Savezna
vlada.
Da
je
vojna
Uprava
bezbednosti
na
bilo
koji
nacin
direktnije
pratila
šta
se
dešava
u
“Jugoimportu”
–
odmah
bi
se
digla
dreka:
KOS
se
meša
u
rad
javnog
preduzeca!
Zato
i
nije
cudo
što
se
pokazalo
da
je
glavni
problem
u
civilnim
strukturama,
pošto
su
u
“Jugoimportovom”
Upravnom
odboru
dva
ministra
unutrašnjih
poslova.
Ponavljam:
da
je
general
Tomic
sve
znao
–
tek
tada
bi
nastao
problem!
Žalosno
je
što
je
iz
domacih
kuhinja
krenulo
licitiranje:
da
nije
rec
samo
o
Tomicu,
nego
i
o
ministru
odbrane,
pa
i
predsedniku
Savezne
vlade.
A
najmanje
se
govori
o
onima
koji
su
u
Upravnom
odboru
“Jugoimporta”.
Da
sve
bude
cudnije,
kada
se
problem
otvorio,
a
o
cemu
su
u
nekoliko
navrata
bili
obavešteni
i
premijer
Srbije
i
savezni
ministar
inostranih
poslova
(mnogo
ranije
prilikom
svojih
boravaka
u
Americi)
bilo
je
pokušaja
da
se
u
to
uvuku
i
one
strukture
i
nosioci
vlasti,
ukljucujuci
i
mene,
koji
sa
tim
nemaju
nikakve
direktne
veze,
niti
mogu
da
ih
imaju.
Ali,
kada
je
trebalo
birati
novog
direktora
“Jugoimporta”
–
onda
nikome
nije
bilo
palo
na
pamet
da
me
o
tome
obavesti!
Za
to
imenovanje
sam
saznao
iz
novina
i
zapisnika
sa
sednice
Savezne
vlade
koji
sam
dobio
naknadno.
Geostrateški
gledano
gde
Vi
vidite
Srbiju
i
Crnu
Goru
u
bližoj
i
daljoj
perspektivi
i
kako
gledate
na
naše
eventualno
prikljucivanje
NATO?
-
Kao
državnu
celinu
sa
jasno
definisanim
državnim
statusom.
Veoma
važnu
na
Balkanu
i
jugoistoku
Evrope.
Kao
zemlju
koja
istorijski,
geografski,
geopoliticki
može
i
mora
da
bude
faktor
stabilnosti
na
Balkanu.
Takvi
su
nam
i
istorija
i
geografski
položaj.
Što
se
tice
odnosa
sa
NATO,
oni
su,
s
jedne
strane,
stvar
neminovnosti
i
pragmatizma,
a
s
druge
i
necega
što
se
ne
može
odbaciti
–
moralnog
stava
i
emocija.
Država
poput
naše
ne
može
da
opstane,
a
da
ne
bude
u
nekom
aranžmanu
sa
NATO.
Kad
kažem
nekom,
mislim
na
Partnerstvo
za
mir
ili
neki
posebni
aranžman
koji
nas
nece
mnogo
koštati.
Medutim,
ostaju
u
masovnoj
svesti
posledice,
po
mom
cvrstom
uverenju,
duboko
nepotrebne
vojne
intervencije
koju
je
NATO
sproveo
1999.
godine.
Te
posledice
su
donekle
prevazidene
saradnjom
na
jugu
Srbije,
i
komunikacijama
koje
su
vec
uspostavljene
sa
Alijansom.
Ipak,
i
u
buducim
aranžmanima
sa
NATO,
to
je
nešto
što
se
ne
može
zaboraviti.
Jer
onaj
ko
zaboravlja
–
dovodi
u
pitanje
sopstvenu
svest
o
identitetu.
O
NOVOJ
KANDIDATURI
–
USKORO
HOCETE
li
se
ponovo
kandidovati
na
predsednickim
izborima
8.
decembra,
pošto
bi
to,
s
obzirom
da
predstoji
usvajanje
novog
ustava
Srbije,
znacilo
i
kraci
predsednicki
mandat?
-
Na
to
pitanje
cu
odgovoriti
uskoro.
Tim
povodom
cu
se
oglasiti
posebno
i
u
potpunijem
obliku.
Ne
mogu
to
da
ucinim
ovog
casa,
zato
što
nisu
stvoreni
uslovi
za
koje
se
zalažemo
ja
i
DSS.
Izmene
zakona
koje
je,
pre
neki
dan
usvojila
Skupština
Srbije,
svode
se
na
to
da
se
stvari
menjaju
da
bi
ono
glavno
ostalo
nepromenjeno.
Još
jednom
se,
primera
radi,
pokazalo
da
je
ravno
kvadraturi
kruga:
koliko
Srbija
ima
biraca.
Preliminarni
rezultati
popisa
stanovništva
pokazuju
da
Srbija
ima
oko
sedam
i
po
miliona
stanovnika,
a
šest
i
po
miliona
biraca!
Govorim
o
Srbiji
bez
Kosova
i
Metohije,
i
tu
nešto
ocigledno
škripi.
Dovoljno
je
pogledati
statistiku
bilo
koje
druge
zemlje.
Servira
nam
se
da
Srbija
–
znatno
više
od
bilo
koje
druge
zemlje
–
ima
gradana
preko
18
godina,
odnosno
jako
malo
onih
ispod
18.
Srbija
jeste
zemlja
koja
stari,
ali
ipak
nije
baš
toliko
stara.
Poseban
problem
su
naši
gradani
koji
su
privremeno
u
inostranstvu
i
kojima
je
oteto
pravo
glasa.
Inace,
dužina
mandata
nije
nešto
o
cemu
razmišljam.
RAZUMNI
NECE
POVEROVATI
POTPREDSEDNIK
Vaše
stranke,
Dragan
Maršicanin,
izjavio
je
da
predsednik
Vlade
Srbije
Zoran
Đindic
ne
želi
da
Srbija
dobije
predsednika.
Da
li
je
to
i
vaše
mišljenje?
-
I
moje
je
uverenje
da
ovo
što
je
uradeno
sa
izbornim
zakonima
–
odmah
posle
sporazuma
DSS
i
DOS
–
onemogucuje
da
Srbija
dobije
predsednika.
A
da
je
to
uradeno
mimo
volje
premijera,
valjda
niko
razuman
nece
poverovati.
MICUNOVICEVA
ŠALA
Dragoljub
Micunovic,
predsednik
Veca
gradana
Savezne
skupštine
izjavio
je
–
ako
Vi
postanete
predsednik
Srbije
–
da
novi
predsednik
buduce
zajednice
Srbije
i
Crne
Gore
treba
da
bude
Zoran
Đindic.
Kakav
je
Vaš
komentar?
-
Bilo
bi
dobro
da
to
pitanje
postavite
gospodinu
Micunovicu.
Mislim
da
je
on
to
rekao
pola
u
šali.
U
svakom
slucaju,
šala
nije
neduhovita.
Ne
lomiti
državu
U
ponedeljak
Ustavna
komisija
nastavlja
rad,
ali
je
ocigledno
da
je
ponovo
došlo
do
blokade.
Da
li
ocekujete
skoro
donošenje
ustavne
povelje
ili
ce
za
to
biti
neophodno
da
se
ponovo
sastanu
petorica
potpisnika
Beogradskog
sporazuma
uz
Solanino
posredstvo?
-
Rad
na
Ustavnoj
povelji
traje
nepotrebno
dugo
i
izaziva
zabrinutost.
Nije
dobro
što
se
pri
tom
zaboravlja:
ako
se
nešto
ne
može
rešiti
u
jednom
trenutku
–
da
se
može
rešiti
u
nekom
drugom.
Da
sve
sporno
–
mislim
na
Ustavnu
povelju
–
treba
za
izvesno
vreme
ostaviti
po
strani
i
rešavati
druge
probleme,
kojih
svakako
ima
na
pretek.
I
u
našem
slucaju
ne
treba
gubiti
iz
vida:
što
ne
može
sada,
možda
ce
moci
za
neko
vreme.
U
izvesnom
smislu,
na
ovome
bih
bio
spreman
da
sada
insistiram.
Ako
se,
naime,
opet
pokaže
da
nema
saglasnosti,
nemojmo
delovati
po
principu
-
sve
ili
ništa.
Možda
ce
za
godinu-dve
sve
lakše
da
se
reši.
A
država
ce
u
meduvremenu
da
postoji
i
funkcioniše.
Ova
koja
se
zove
Savezna
Republika
Jugoslavija,
i
po
sadašnjem
ustavu.
Taj
Ustav,
dakako,
nije
ni
izdaleka
savršen
a
mogli
smo
ga
vec
i
poboljšati
da
odredene
snage
u
Beogradu
i
Podgorici
nisu
ucinile
sve
da
se
to
ne
dogodi.
Bitno
je
da
država
postoji
a
sva
sporna
pitanja
se
mogu
i
kasnije
ponovo
otvoriti.
Imamo
još
priliku
da
napravimo
normalnu,
mada
nekonvencionalnu
državu,
pa
da
se
sve
za
tri
godine
ispita.
Pošto
to
sada
ne
može
ili
nece
da
se
uradi,
hajde
da
taj
posao
za
neko
vreme
odložimo
pa
da
vidimo
šta
ce
biti
kroz
tri
godine.
Važnije
od
bilo
cega
drugog
je
da
država
postoji!
Naneli
smo
sebi
štetu
što
smo
tu
stvar
pred
Savetom
Evrope
vec
na
ovaj
nacin
predstavili,
što
smo
sve
predimenzionirali
i
predstavili
kao
pocetak
i
kraj
svega.
Mnoge
države
su
sa
jednim
ustavom
ušle
u
Savet
Evrope
pa
ga
kasnije
menjale.
Podgorica,
ocigledno,
nece
hteti
takvo
odlaganje...
-
Ako
zaista
ne
bude
htela,
utoliko
pre
ce
sve
morati
da
miruje,
da
bi
u
nekom
povoljnijem
trenutku
bilo
“odmrznuto”.
Ne
vidim
drugo
rešenje.
Ako
DPS
bude
za
neko
drugo
rešenje
imace
priliku
da
o
državnom
statusu
Crne
Gore
organizuje
referendum.
Sa
dvaput
obezbedenom
dvotrecinskom
vecinom,
kako
propisuje
Ustav
u
Crnoj
Gori.
Pa,
ako
bude
mogla
da
na
taj
nacin
reši
pitanje
nezavisnosti
Crne
Gore
–
neka
ga
reši.
Ne
može
cela
naša
država
biti
talac
rasprava
koje
rasipaju
snagu
i
traju
beskonacno
dugo.
hronika
vesti (arhiva)