Nazad na Hroniku 21-27.jan.
hronika
vesti (arhiva)
Vlada
kao
Mancester
junajted
Moja
korist
je
uspešnost.
Cilj
politicara
je
da
bude
uspešan
i
da
na
osnovu
toga
dobije
podršku
onih
koji
glasaju.
Moj
cilj
je
da
ljudi
cije
su
kuce
i
imanja
poplavljeni,
prvi
put
u
istoriji
dobiju
neke
pare.
Pošto
vlada
nema
te
pare,
moj
cilj
je
da
nadem
te
pare.
Naravno,
ovaj
iz
“Hemofarma”
ce
da
kaže:
povezace
me
s
nekim,
isplatice
mi
se.
Ja
kažem:
da,
hoce.
Ali
moj
cilj
je
ne
da
sada
“Hemofarm”
bude
zadovoljan
nego
da
krajnji
korisnik,
gradanin
u
Loznici
bude
zadovoljan.
Moj
posao
je
da
svoj
autoritet
iskoristim,
pa
da
pomognem
i
onome
ko
je
meni
pomogao.
I
to
je
politika.
To
je
suština
politike
u
demokratskim
zemljama.
I
to
nije
korupcija,
jer
obicno
kada
se
radi
o
korupciji
onda
nema
takve
društvene
koristi.
Preživevši
tri
velike
krize
-
izrucenje
Slobodana
Miloševica
u
Hag
u
junu,
aferu
povodom
ubistva
Momira
Gavrilovica
i
povlacenje
Demokratske
stranke
Srbije
iz
vlade
u
avgustu
i
pobunu
“crvenih
beretki”
u
novembru
-
Vlada
Srbije
našla
se
na
pocetku,
obecavši
gradanima
isto
što
je
ponudila
i
u
januaru
2001.
godine:
borbu
protiv
kriminala
i
korupcije.
Mandat
vaše
vlade
poceo
je
pre
godinu
dana
obecanjem
da
nece
biti
korupcije
u
Srbiji.
Posle
godinu
dana
pocinjete
iz
pocetka?
-
Nije
tako.
Bilo
je
obecanje
da
nece
biti
korupcije
u
vladi
i
mislim
da
smo
to
obecanje
ispunili.
Ako
gledamo
zemlje
u
tranziciji,
Rumuniju,
Bugarsku,
Madarsku,
Poljsku,
Cešku,
najmanje
prigovora
u
smislu
korupcije
i
iz
medunarodnih
i
naših
poslovnih
krugova
je
na
rad
ministarstava
u
Srbiji.
“Transparensi
internešnel”
kaže
da
je
Srbija
po
korupciji
na
trecem
mestu
u
svetu?
-
To
je
za
2000.
godinu.
Mislim
da
smo
sada
najmanje
15-20
mesta
odskocili.
Oni
anketiraju
privrednike,
gradane
i
investitore,
da
li
su
im
tražene
pare.
Iz
razgovora
s
investitorima
znam
da
im
nisu
tražene
pare.
Znam
da
ima
korupcije
u
javnom
sektoru
-
u
zdravstvu,
u
školstvu,
policiji,
carini...
Vama
se
prigovara
da
je
placeni
odmor
u
Emiratima,
gde
ste
bili
s
porodicom,
vid
korupcije?
-
Pa
to
su
gluposti.
I
Klinton
je
proveo
odmor
na
rancu
nekog
coveka
kao
njegov
gost
i
naravno,
nije
placao.
Kada
sutra
poslovni
ljudi
iz
Arapskih
Emirata
budu
hteli
ovde
nešto
da
investiraju,
bice
mnogo
veca
pažnja
da
li
su
za
njih
neki
specijalni
uslovi,
mnogo
veca,
zato
što
sam
bio
tamo.
Evo
price
iz
novinarskog
sveta:
premijer
je
otišao
u
Emirate,
tamo
je
bio
Bodo
Hombah
ciji
je
VAC
kupio
“Politiku”
i
onda
je
Nenad
Stefanovic
covek
iz
Demokratske
stranke
dobio
visoku
funkciju
u
“Politici”?
-
U
privatizaciji
je
osnovno
pitanje
da
li
je
partner
kredibilan.
VAC
je
najbolji
partner
u
Evropi
za
privatizaciju
ozbiljnog
dnevnog
lista.
Osnovni
je
problem
privuci
tog
strateškog
partnera
da
on
dode
u
zemlju.
Dosta
sam
se
potrudio
da
vlasnika
Šumana
ubedim
da
dode
ovde.
Ubedio
sam
ga
zahvaljujuci
Bodu
Hombahu
koji
je
moj
licni
prijatelj
i
nemackom
kancelaru
Šrederu.
Mislim
da
je
jedan
od
mojih
zadataka
da
kredibilne
partnere,
ljude
koji
imaju
tradiciju
i
znanje
u
poslu
dovedem
u
našu
zemlju
da
ne
bi
neko
došao
s
opranim
parama
iz
trgovine
drogom.
Arapski
Emirati
imaju
170
milijardi
dolara
uloženih
u
svetu.
Ako
bi
oni
bar
tri
odsto
od
toga
uložili
u
našu
zemlju,
bio
bi
to
ogroman
dobitak.
Glavna
stvar
danas
u
svetu
je
privuci
strane
investicije.
Ako
neko
uspe
da
privuce
stranu
investiciju,
on
radi
patriotski
posao.
Kada
Toni
Bler
ode
u
Kinu
on
ide
za
engleske
firme...
Kada
Bler
ide
u
Kinu
zna
da
postoje
propisi
šta
može
da
dobije,
da
li
ima
proviziju...
-
Nema
provizije.
Postoje
naravno
zakoni
o
poklonima.
Kod
nas
ne
postoje,
ali
postoje
zakoni
do
koje
visine
politicar
sme
da
dobije
privatni
poklon...
U
Americi
može
da
primi
poklon
vredan
samo
do
pedeset
dolara?
-
Kod
nas
taj
propis
ne
postoji,
a
potreban
je.
Ali,
ako
neko
hoce
da
te
korumpira
nece
ti
dati
zlatni
sat
od
50
000
maraka,
dace
ti
koverat
sa
novcem
i
to
nigde
nece
biti
zabeleženo.
Zabluda
je
verovati
da
se
propisom
o
poklonima
rešava
problem
korupcije.
Vama
se
pripisuje
da
dobijate
novac
od
usluga,
iako
nismo
videli
dokaze
za
to.
Ali,
za
politicara
koji
brine
o
utisku
koji
javnost
ima
o
njemu,
užasno
je
važno
da
tih
prica
nema,
da
nema
letova
avionom
Stanka
Subotica,
da
se
uspostave
pravila
u
vladi
o
putovanjima,
poklonima...?
-
To
je
istina,
ali
ta
pravila
se
stvaraju.
Osnovni
vid
zloupotreba
na
Zapadu
je
da
se
javni
resursi
koriste
za
privatne
svrhe.
Osnovni
prigovori
koji
se
upucuju
meni
jesu
da
privatne
resurse
koristim
za
javne
svrhe.
Niko
na
Zapadu
ne
bi
to
razumeo,
jer
niko
od
njih
to
ne
bi
radio.
Niko
od
njih
ne
bi
od
nekoga
uzeo
nešto
da
koristi
za
vladu.
Apsurdno
je
optužiti
nekoga
zato
što
država
nema
nikakav
trošak,
zato
što
neko
drugi
to
može
da
plati...
Ljudi,
ocigledno,
misle
da
iza
toga
postoji
još
nešto?
-
Relativno
inteligentan
covek
bi
rekao,
ako
hocu
Suboticu
da
ucinim
nešto
bolje
je
da
nemamo
nikakav
kontakt,
da
naša
veza
ostane
tajna.
Kada
ja
dva-tri
puta
koristim
neciji
avion,
to
odmah
zna
bar
50
ljudi
na
aerodromu
i
samo
bi
neko
krajnje
glup
ulazio,
onda,
u
neke
poslove.
I
da
bude
jasno
ne
pomažu
“Hemofarm”
ili
“Sintelon”
akcije
vlade
zato
što
moraju,
što
vlada
može
da
ih
natera...
Narod,
koji
je
suocen
sa
korupcijom
na
svim
nivoima
kaže
da
“Hemofarm”
nece
da
odbije
premijera
zato
što
ce
premijer
možda
nešto
njima
uciniti,
povezace
ih
sa
nekom
nemackom
firmom,
od
cega
ce
“Hemofarm”
imati
neke
koristi,
a
onda
ce
i
premijer
da
ima
neke
koristi?
-
Moja
korist
je
uspešnost.
Cilj
politicara
je
da
bude
uspešan
i
da
na
osnovu
toga
dobije
podršku
onih
koji
glasaju.
Moj
cilj
je
da
ljudi
cije
su
kuce
i
imanja
poplavljeni,
prvi
put
u
istoriji
dobiju
neke
pare.
Pošto
vlada
nema
te
pare,
moj
cilj
je
da
nadem
te
pare.
Naravno,
ovaj
iz
“Hemofarma”
ce
da
kaže:
povezace
me
s
nekim,
isplatice
mi
se.
Ja
kažem:
da,
hoce.
Ali
moj
cilj
je
ne
da
sada
“Hemofarm”
bude
zadovoljan
nego
da
krajnji
korisnik,
gradanin
u
Loznici
bude
zadovoljan.
Moj
posao
je
da
svoj
autoritet
iskoristim,
pa
da
pomognem
i
onome
ko
je
meni
pomogao.
I
to
je
politika.
To
je
suština
politike
u
demokratskim
zemljama.
I
to
nije
korupcija,
jer
obicno
kada
se
radi
o
korupciji
onda
nema
takve
društvene
koristi.
Obecali
ste
da
cete
objaviti
imovinsko
stanje
svih
funkcionera
kada
DOS
dode
na
vlast.
To
niste
uradili.
Hocete
li?
-
Mislim
da
je
taj
zakon
u
pripremi
i
mislim
da
Savet
za
suzbijanje
korupcije
treba
da
pripremi
taj
zakon.
Prepreka
je
bila
što
su
neki
ljudi
rekli
da
imaju
sredstva
u
inostranstvu
i
da
ce
ako
se
to
procuje,
morati
da
imaju
obezbedenje
za
decu,
da
ih
neko
ne
bi
oteo.
Ja
sam
predložio
da
nademo
mehanizam
koji
ce
na
jednoj
strani
da
omoguci
kontrolu,
a
na
drugoj
da
zaštiti
prava
tih
ljudi.
Mi
ga
nismo
našli.
Mislim
da
treba
da
postoji
skupštinsko
telo
koje
ce
da
ima
te
podatke,
i
da
ih
ne
objavljuje.
Ako
se
utvrdi
da
podaci
nisu
tacni,
krivicno
odgovara
onaj
ko
je
te
podatke
uz
svoj
potpis
deponovao.
I
onog
trenutka
kad
taj
zakon
bude
usvojen,
svi
nosioci
javnih
funkcija
bice
obavezni
da
prijave
svoju
imovinu.
Šta
mislite,
šta
pomisle
ljudi
kad
vide
ministra
koji
ima
kravatu
od
hiljadu
i
dvesta
maraka,
a
njegova
plata
je
pet
stotina
maraka?
-
Garantujem
da
je
99
odsto
odece
sa
vrhunskim
markama
u
Beogradu
kupljeno
na
crnom
tržištu
gde
odelo
od
dve
hiljade
maraka
može
da
se
kupi
za
300
maraka...
Pitanje
je
koji
ministar
to
nosi.
Znate
da
neki
od
njih
imaju
dobru
finansijsku
predistoriju.
Suština
pitanja
je
bila
zašto
su
plate
ministara
tako
demagoški
smešno
male?
-
U
ovoj
fazi
je
mesto
u
vladi
dobra
investicija.
Vlada
je
kao
Mancester
junajted.
Nepoznati
igraci
treba
da
plate
Mancester
junajtedu
da
igraju
u
njemu,
jer
ce
posle
toga
biti
poznati.
Sada
svaki
ministar
ulaže
i
u
svoju
karijeru
i
u
svoj
rejting.
Vec
je
sada
jasno
da
ce
pet-šest
ministara
koji
ovde
rade
ekonomski
deo,
kada
završe
posao
u
ovoj
vladi
moci
u
svetskim
korporacijama
da
dobiju
mesto
koje
nikad
ne
bi
imali.
Ja
sam
im
rekao
ako
ne
možete
prve
dve
godine
da
živite
od
uštedevine
koju
imate,
nemojte
da
uzimate
ministarsko
mesto,
a
ja
garantujem
da
cete
posle
dve
godine,
ako
radite
posao
kako
treba,
udesetostruciti
svoj
rejting.
I
to
se
finansijski
izražava.
Ali,
to
je
samo
deo
ministara.
Šta
je
sa
ostalima,
šta
je
s
politicarima
u
vladi?
-
Za
ostale
-
žao
mi
je.
To
je
koalicija,
to
su
predsednici
stranaka
i
ja
tu
nemam
nikakve
nadležnosti.
Niti
ulazim
u
njihove
finansije.
Politicari
ce
opstati
ako
im
glasaci
budu
verovali.
Pogledajte
primer
Bože-Derikože
Đelica.
On
deluje
pošteno.
Njemu
se
veruje
i
on
je
sad
najpopularniji
ministar
u
vladi
Zorana
Đindica,
iako
je
najviše
oglobio
ljude,
iako
je
stalno
bio
u
svim
otpuštanjima
ljudi
sa
posla?
Poruka
biraca
je:
istrpecemo,
ako
i
vi
budete
pošteni?
-
Mislim
da
je
razlog
Đeliceve
popularnosti
u
tome
što
je
prva
godina
bila
godina
reformi
u
finansijama
i
što
je
on
uradio
lavovski
deo
tog
posla.
Druga
godina
ce
biti
godina
socijalne
politike
i
godina
borbe
protiv
korupcije,
ministri
u
cijoj
je
to
nadležnosti
mogu
da
u
toj
godini
preuzmu
štafetnu
palicu.
Što
se
tice
ovog
ekspertskog
dela
vlade,
ja
sam
odgovoran
za
njih,
jer
su
oni
na
moju
dušu...
Na
vašu
dušu
ce
biti
i
Velja
Ilic
ako
ude
u
vladu,
pa
narod
kaže
da
je
korumpiran
dozvolom
da
pravi
fabriku
duvana?
-
Ne.
Po
ugovoru
DOS-a
on
kao
predsednik
jedne
od
stranaka
ima
pravo
na
mesto
potpredsednika.
Ljudi
vide
da
to
nije
moj
tim
u
smislu
da
sam
ja
mandatar
nego
vide
da
je
to
koalicija.
Ako
je
bilo
kom
politicaru
cilj
da
uzme
pare,
mogao
je
da
bude
u
prvoj
Miloševicevoj
vladi.
Strašno
je
kratkovido
ako
neko
u
sadašnjoj
situaciji
totalne
kontrole
i
totalnog
nepoverenja
pokuša
da
uzme
pare,
a
propustio
je
deset
godina
kad
nije
bilo
nikakve
kontrole
i
kad
se
narod
nije
bavio
parama
nego
se
bavio
ratovima,
nacionalnim
pitanjima.
Politicari
u
vladi
su
pod
kontrolom
skoro
celog
sveta,
jer
sve
te
strane
institucije
gledaju
kakav
imaš
sat,
kakve
imaš
cipele.
Mi
smo
na
dnevnoj
proveri
kad
dode
Svetska
banka,
MMF...
Svi
oni
pitaju
nevladine
organizacije
kakvi
smo,
da
li
uzimamo
pare...
Još
nema
zakona
o
duvanu,
antikorupcijskog
zakona.
Obecali
ste
ih?
-
U
proceduri
je
zakon
o
duvanu,
gotov
je
vec
dva
meseca.
Priprema
antikorupcijskog
zakona
je
krenula
u
februaru
2001.
godine.
Onda
je
Vuk
Obradovic
prestao
da
bude
clan
vlade
i
stalo
se
u
tom
poslu
ne
zato
što
je
neko
rekao...
Neko
je
rekao
da
se
obustavlja
placanje
ekstraprofita?
Pominjano
je
i
milijardu
maraka,
naplaceno
oko
40
miliona?
-
Ne,
niko
nije
rekao
da
se
obustavlja.
Mislim
da
je
sada
u
projekciji
da
se
naplati
nešto
preko
trista
miliona
maraka.Pitajte
Aleksandra
Radovica,
niko
nije
rekao
da
se
obustavlja
naplata.
Ranije
ste
govorili
da
se
mnogi
bogate
na
uvozu
akcizne
robe
-
duvan,
kafa,
alkohol,
žvake.
Da
li
ce
vlada
da
objavi
spisak
ljudi
koji
se
sada
time
bave?
-
Osim
inspekcijskih
i
carinskih
službi
nemamo
druge
nadležnosti
u
tim
oblastima.
Pokušavamo
uz
ogromne
otpore
da
uvedemo
licence.
Sada
svako
može
da
uvozi
te
proizvode,
da
osnuje
firmu,
pa
kad
ga
uhvate
da
nije
platio
porez,
ugasi
tu
firmu
i
osnuje
drugu,
trecu,
cetvrtu.
Mi
hocemo
u
igrama
na
srecu,
u
prometu
pojedinih
proizvoda
da
dajemo
licence
za
bavljenje
tim
poslom,
koje
nam
omogucavaju
da
taj
koji
se
tim
bavi
ima
odgovornosti
time
što
ima
ozbiljnu
firmu
i
što
može
da
rizikuje
ako
napravi
prekršaj.
Najveci
deo
firmi
koje
se
bave
prometom
akciznih
roba
su
fiktivne
firme.
Pokušavamo
da
paketom
specijalnih
zakona
regulišemo
tu
oblast,
ali
tu
ce
biti
ogromnih
otpora.
Nažalost,
postoje
mediji
koji
ce
za
petnaest
hiljada
maraka
objaviti
svaki
tekst
i
gde
ce
se
taj
pokušaj
vlade
prikazati
obrnuto
-
vlada
hoce
da
se
bavi
švercom
pa
ne
dozvoljava
nikome
drugom.
U
razgovoru
za
NIN
o
prvih
sto
dana
vlade
rekli
ste
da
ce
biti
zbrinuti
oni
koji
ostaju
bez
posla.
Na
primeru
cetiri
likvidirane
banke,
to
se
nije
videlo.
To
je
uradeno
preko
noci...
-
Hajdemo
iskreno
da
govorimo
o
tome,
mada
nije
preporucljivo.
Mi
smo
poverioce
iz
inostranstva
uhvatili
na
katolicki
Božic
u
raskoraku
i
nisu
mogli
da
reaguju
povodom
tih
banaka.
Radi
se
o
osam
milijardi
maraka
koje
su
te
banke
zapravo
dužne
poveriocima.
I,
u
principu,
mi
smo
u
ovom
slucaju
branili
nacionalni
interes...
Mislite
da
necete
morati
da
platite
tih
osam
milijardi?
-
Videcemo.
Mislim,
ne
mogu
sada
javno
da
govorim
o
tome,
ali
moj
stav
je
tu
vrlo
optimistican.
Ali,
vratimo
se
zaposlenima
u
tim
bankama.
Oni
su
dobili
takav
paket
socijalne
zaštite
kakav
dobijaju
samo
u
najrazvijenijim
zemljama...
Ali,
coveku
koji
ima
50
godina
5
000
maraka
nije
mnogo
ako
sledecih
trinaest
godina
bude
bez
posla?
-
Ne,
on
ima
mogucnost
da
ide
na
Zavod
za
zapošljavanje.
Ako
ima
50
godina,
ako
ima
25
ili
30
godina
radnog
staža,
on
ce
dobijati
75
posto
plate
godinu
i
po
ili
dve,
imace
naš
servis
kod
zapošljavanja...
U
bankama
je
bilo
8
500
zaposlenih.
Kada
krene
privatizacija
ostace
bez
posla
oko
300
hiljada
ljudi?
-
Niko
nece
ostati
bez
hleba.
Danas
u
Srbiji
ima
jako
mnogo
ljudi
koji
imaju
radno
mesto,
a
nemaju
posao.
Oni
su
prikriveni
korisnici
socijalnog
programa.
Na
prvom
mestu
je
odvajanje
socijalne
politike
od
ekonomije.
Drugi
korak
je
da
u
skladu
sa
mogucnostima
društva
iz
poreza,
znaci
iz
budžeta,
ti
ljudi
koji
ostaju
bez
radnog
mesta
dobiju
neko
prelazno
vreme.
Niste
li
govorili
ljudima
pre
izbora,
da
ce
im
biti
malo
gore
neko
vreme,
da
bi
im
onda
krenulo
nabolje?
-
Mi
nismo
ljudima
rekli
da
ce
dobiti
više
para
nego
što
su
imali
u
Miloševicevo
vreme,
a
sve
ce
drugo
ostati
isto.
Nismo
im
to
rekli.
Zašto
ste
sada
povecali
starosnu
granicu
za
penziju,
a
znate
da
ce
toliko
ljudi
ostati
bez
posla?
-
Imamo
suviše
malo
zaposlenih
ljudi
da
bi
mogli
da
realno
finansiraju
penzije...
Mi
imamo
milion
i
trista
hiljada
penzionera,
milion
i
trista
hiljada
izbeglica
i
nezaposlenih
koji
koriste
socijalna
prava
i
milion
i
trista
hiljada
zaposlenih
koji
placaju
za
sebe
i
još
za
dvojicu.
To
je
neodrživo.
Znaci,
moramo
postepeno
da
povecavamo
broj
ljudi
koji
placaju
porez.
Prva
mera
je
bila
da
se
podigne
starosna
granica
da
ne
bi
ljudi
pet
godina
pre
penzije
vec
razmišljali
o
tome
-
sad
se
spremam
za
penziju.
Mislim
da
rad
mora
ponovo
da
bude
centralna
kategorija
u
ovom
društvu.
Hag
Hoce
li
i
dalje
saradnja
sa
Hagom
biti
od
slucaja
do
slucaja?
-
Trenutno
je
to
jedini
logican
nacin.
Jedna
mogucnost
je
da
imamo
zakon,
ali
zakon
o
saradnji,
a
ne
zakon
o
trikovima
da
izbegnemo
saradnju.
U
rezoluciji
Saveta
bezbednosti
kojom
se
uspostavlja
sud
u
Hagu,
nažalost
se
jasno
definiše
nadležnost
suda
u
Hagu
i
kaže
se:
ako
sud
u
Hagu
nekoga
stavi
na
listu
optuženih,
nacionalno
zakonodavstvo
ima
nadležnost
da
proveri
da
li
je
identitet
osobe
u
redu,
a
nema
nadležnost
da
proverava
osnovanost
tužbi,
nego
mora
da
ga
transferiše,
jer
je
to
medunarodni
sud.
Istog
trenutka
kad
bi
taj
zakon
bio
izglasan
svi
sa
liste
optuženih
bi
se
u
roku
od
dva
ili
tri
meseca,
koliko
traje
procedura,
našli
u
Hagu.
Druga
mogucnost
je
da
mi
neposredno
primenjujemo
Statut
kako
sad
radimo,
ali
to
je
onda
politicka
primena.
Vuk
polugladan,
ovce,
relativno,
na
broju.
To
je
onda
kampanjsko
pitanje,
kad
osetimo
krizu
nešto
uradimo,
pa
onda
imamo
neki
period
vremena
gde
se
konsolidujemo,
pa
onda
opet
dode
kriza,
pa
nešto
uradimo.
Meni
bi
više
odgovaralo
kao
predsedniku
vlade
da
imamo
zakon,
jer
bi
sva
odgovornost
i
s
mene
i
s
vlade
bila
skinuta.
Samo
bi
se
sprovodio
zakon.
Zakoni
Kada
cete
doneti
zakon
o
policiji,
krivicni
zakon,
zakon
o
javnom
informisanju,
zakon
o
univerzitetu,
izborne
zakone?
-
Mislim
da
su
i
zakon
o
informisanju
i
o
univerzitetu
ili
prošli
vladu
ili
su
tu
-
da
produ
vladu.
Zakon
o
policiji
je
u
proceduri
i
tu
imamo
asistenciju
nekoliko
zemalja.
Krivicni
zakon
je
na
nivou
savezne
države.
Juce
sam
zamolio
saveznog
premijera
da
promenimo
deo
koji
se
odnosi
na
drogu,
pošto
je
samo
trgovanje
drogom
krivicno
delo,
a
ne
i
njeno
posedovanje.
Izborni
zakoni
nisu
ušli
u
proceduru.
Ali,
ako
neko
govori
o
izborima
ipak
bi
trebalo
predložiti
nove
izborne
zakone.
Kosovo
Imate
novi
plan
za
Kosovo?
-
To
je
stara
ideja
koju
s
vremena
na
vreme
saopštim
stranim
medijima.
Mislim
da
ce
srpski
narod
da
ostane
na
Kosovu
i
da
se
vrati
tamo
samo
ako
ima
svoje
sudstvo,
policiju,
zdravstvo
i
školstvo.
Ako
bude
albanski
sudija
sudio
Srbima,
nema
povratka.
Da
li
poznajete
Mihaela
Štajnera,
novog
koordinatora
UNMIK-a
za
Kosovo?
-
Da.
On
je
moj
dobar
prijatelj
vec
pet-šest
godina
i
znam
ga
odlicno.
Da
li
ste
sa
njim
razgovarali
o
ovoj
ideji?
O
tome
mora
da
se
razgovara
na
višem
nivou.
To
jeste
stvar
o
kojoj
sam
razgovarao
i
sa
Bušom
i
sa
drugim
politicarima.
Oni
nisu
bili
oduševljeni.
Oni
pokušavaju
da
stvore
taj
koncept
Saveta
bezbednosti
-
Kosovo
kao
Amerika.
Skeptican
sam
prema
tome.
Ustav
DSS
je
ponudio
svoj
Nacrt
ustava.
Niste
bili
zadovoljni?
-
Mislim
da
nije
dobro
da
jedna
stranka
izlazi
s
predlogom
ustava.
To
sadrži
opasnost
da
se
stranacki
sporovi
prelamaju
preko
ustava.
Mislim,
da
na
nivou
Skupštine
i
na
nivou
Republike
Srbije
treba
da
se
napravi
neka
grupacija,
u
kojoj
bi
bili
i
predstavnici
opozicije,
koja
ce
organizovati
niz
rasprava
na
tu
temu...
Razgovarao
sam
sa
predstavnicima
Akademije
nauka
o
tome
i
oni
su
pristali
da
ucestvuju,
da
napravimo
pet,
šest,
sedam
rasprava
sa
kompetentnim
ljudima
i
da
vidimo
šta
je
neko
opšte
dobro.
Policija
Izgleda
da
ste
najnezadovoljniji
radom
Dušana
Mihajlovica.
Rekli
ste
da
tu
ima
najmanje
rezultata,
vašeg
šefa
kabineta
ste
postavili
na
mesto
zamenika
ministra?
-
Mislim
da
je
to
minsko
polje
koje
je
realno
i
najteže,
jer
je
policija
jedna
specificna
delatnost.
Nisam
zadovoljan
rezultatima,
ali
imam
razumevanje
za
uzroke
i
za
razloge.
I
mislim
da
kao
što
smo
se
svi
bavili
finansijama,
tako
2002.
godine
svi
treba
mnogo
više
da
se
bavimo
policijom
i
da
pomognemo.
Da
li
Mihajlovic
ostaje
ministar?
-
Da.
Da
li
je
to
mesto
koje
biste
vi
eventualno
ponudili
DSS-u?
-
Ne.
To
ne
sme
da
bude
mesto
za
neke
stranacke
nagodbe.
Tajming
U
aprilu
ste
rekli
u
NIN-u
da
u
junu
regulišete
odnose
sa
Svetskom
bankom
i
MMF-om,
u
septembru
dolaze
prve
investicije,
novembar-decembar
-
otvaraju
se
nova
radna
mesta?
-
Hag
je
sve
pomerio
za
šest
meseci.
Bilo
je
planirano
da
Pariski
klub
bude
9.
jula.
Miroljub
Labus
je
mislio
da
necemo
rešiti
odnose
sa
Hagom.
Rekao
sam,
uzmi
taj
9.
jul,
rešicemo
taj
problem,
ja
ti
garantujem.
Ne
znam
kako,
ali
rešicemo
ga.
Ipak,
Labus
je
zatražio
promenu
datuma,
jer
sa
Pariskim
klubom
nema
odlaganja
razgovora.
Rekonstrukcija
U
rekonstruisanoj
vladi
nudite
DSS-u
dva,
tri
ministarska
mesta.
Mislite
da
je
to
fer
ponuda?
-
Mislim
da
je
fer.
Ona
pociva
na
polumandatarskoj
koncepciji
na
osnovu
koje
sam
ja
pristao
da
budem
predsednik
vlade.
Strucniji
deo
u
vladi
postavljam
ja
kao
mandatar,
a
onaj
drugi
deo
koji
je
politicki
popunjava
DOS.
Ako
bi
sad
promenili
to
i
rekli
vlada
je
konglomerat
stranaka,
ja
necu
da
budem
predsednik
te
vlade.
Jer,
ja
necu
da
budem
predsednik
kozacke
skupštine,
gde
sad
svaka
stranka
ima
svog
ministra
pa
preko
svog
ministra
vodi
svoje
stranacke
poslove.
Ako
zadržimo
tu
koncpeciju,
onda
bi
sa
tri-cetiri
ministra
DSS
kao
stranka
imala
najviše
svojih
ljudi
u
vladi.
DRAGAN
BUJOŠEVIC
Pet
najboljih
poteza
vlade
1.
Pariski
klub
-
menadžment
i
lobiranje
oko
toga
2.
Odlucnost
u
sprovodenju
finansijskih
reformi
3.
Odluka
da
se
krene
u
investicionu
reformu,
ulaganje
u
elektroprivredu,
saobracaj,
pre
nego
što
smo
dobili
strane
investicije.
Bilo
je
rizicno,
ali
gde
bismo
mi
sada
bili
da
nismo
par
milijardi
dinara
uložili
u
EPS
i
da
sad
imamo
restrikcije
4.
Odlucnost
u
saradnji
sa
Hagom.
To
je
zapravo
bio
tekst
kredibiliteta
demokratske
vlasti
5.
Rešavanje
krize
na
jugu
Srbije
Pet
najgorih
poteza
vlade
1.
Loše
koordinisanje
ministarstava
2.
Naivno
smo
se
nadali
da
ako
ekonomija
i
finansije
krenu
dobrim
pravcem,
da
ce
njih
da
prati
stanje
u
bezbednosti
3.
Još
imamo
veliki
problem
da
komuniciramo
sa
narodom
na
razumljiv
nacin
o
reformama.
Kao
da
komuniciramo
samo
sa
strucnom
javnošcu,
a
skoro
uopšte
ne
sa
gradanstvom
4.
Zakonodavni
program
nismo
cvrsto
držali
pod
kontrolom.
Stice
se
utisak
kao
da
zakonodavna
aktivnost
ide
zbrda-zdola
5.
Loša
kadrovska
politika.
To
se
narocito
vidi
u
sudstvu
gde
vlada
nije
jasno
rekla
šta
se
od
njega
ocekuje
i
po
kojim
kriterijumima
treba
da
se
biraju
sudije
Copyright
©
2000
NIN
-
redakcija@nin.co.yu
hronika
vesti (arhiva)