Evropa ili Liberija - pitanje je sad
(razgovor Djordja Vukadinovica sa Vladimirom Ðukanovicem)
- Kako izgleda politicka situacija u Srbiji nakon svih afera
koje su pokrenute u poslednje vreme?
Politicka situacija u Srbiji se konstantno, i rekao bih nepovratno
pogoršava od leta 2001. godine, tacnije od izrucenja Slobodana
Miloševica, ubistva Momira Gavrilovica i istupanja DSS-a iz
Vlade Srbije. Afere koje pominjete samo su vrh ledenog brega
i simptom ove dugotrajne politicke krize koja postoji i nezavisno
od njih. Daleko više od ovih medijski atraktivnih slucajeva,
Srbiju trenutno opterecuje teška socijalna situacija - opšte
siromaštvo, privredna stagnacija, dužnicka kriza, sveprisutna
korupcija, kosovska trauma i odsustvo svake perspektive, kao
i jasne strategije za prevazilaženje takvog stanja. Pored ostalog,
fokusiranost na afere treba i da odvuce pažnju javnosti od ovih
stvarnih problema za koje trenutno vladajuca elita ocigledno
nema rešenja, a cini se ni volje da se zaista uhvati u koštac
sa njima. Mnogo je lakše i zanimljivije baviti se "fundamentalnim"
pitanjima kao što su da li je i koliko puta Ceda video Šiptara
i (van)bracne avanture bracnog para Pavkovic.
- Koliko afere uticu na destimulisanje glasaca i koliko stvaraju
konfuziju na potencijalne glasace?
Razume se da afere destimulativno deluju na potencijalne birace,
i mislim da tvorci i akteri ovih afera to vrlo dobro znaju i
na to racunaju. Naime, rekao bih da su u vladajucem DOS-u (odnosno
onome što je od njega ostalo), najkasnije negde od pocetka prošle
godine shvatili da je pridobijanje vecine gradana Srbije za
njih nedostižna meta. Stoga su se opredelili za kombinovanu
strategiju: obaranje rejtinga svih svojih potencijalnih protivnika
(Koštunica, Labus, Dinkic), kao i širenje opšteg defetizma u
cilju smanjenja interesa za izbore i ucešce u politickom životu
uopšte. Na taj nacin, pasivizirajuci biracko telo, ubijajuci
kod gradana svaku politicku volju, i stvarajuci atmosferu "politika
je kurva", "svi su oni isti", "svejedno
ko je na vlasti", u DOS-u se nadaju se da ce od svoje fakticke
manjine privilegovanih, naivnih, i na pink-propagandu prijemcivih
simpatizera, ucini relativnu vecinu, dovoljnu da im produži
opstanak na vlasti.
- Da li se može ocekivati nastavak afera, ili smirivanje poltickog
tla posle posete Zorana Živkovica SAD? I šta je po vašem mišljenju
Kolin Pauel savetovao Živkovicu?
Živkoviceva poseta SAD bila je prvenstveno sracunata na unutrašnjepoliticke
efekte. Naime, tom posetom želela se ovdašnjoj javnosti odaslati
poruka da je Živkovic prvi covek Srbije i nesumnjivi naslednik
Zorana Ðindica. I da Amerika svojom planetarnom težinom
i znacajem konstatuje i jamci tu cinjenicu. Spram svog harizmaticnog
prethodnika izrazito bledunjavom Živkovicu, koji cak ni u vlastitoj
stranci još uvek ne važi za neosporni autoritet, takva podrška
je bila više nego dobrodošla. A šta je sve ponudeno i dato za
uzvrat, teško je reci, ali verovatno u tom kontekstu treba gledati
i ovaj kontraverzni predlog o slanju naših vojnika u "mirovne
misije" u Iraku, Liberiji ili vec gde god to Amerikanci
kažu. Tako "konstruktivna" vlada, razume se, Americi
savršeno odgovara, i ona ce uciniti sve da joj produži vek.
Mislim da su i Pauelovi saveti Živkovicu išli u tom pravcu.
Da se preciznim hiriurškim rezom iz vlade amputiraju funkcioneri
koji su bili najeksponiraniji u svim ovim aferama i da se primiri
sukob sa G17 Plus, kao potencijalno glavnim saveznikom i - po
vašingtonskim racunicama - najpoželjnijim partnerom D(O)S-a.
Drugo je pitanje koliko ta politicka plasticna hirurgija može
stvarno doprineti trajnijoj sanaciji srpske politicke krize.
- Kako tolike price o korumpiranosti Vlade Srbije deluju na
strane investitore, i može li Srbija sa takvom Vladom u EU (možete
da date i osvrt na "šecernu aferu"- koliko je ona
negativno uticala na naš položaj u saradnji sa EU...)
Takozvana šecerna afera predstavlja dobar primer i pravi test
iskrenosti "pro-evropske" i "reformske"
retorike srpske vlasti. Naime, iako se neprekidno vrti prica
o evropskim idealima i standardima koje želimo da dostignemo,
stvar se potpuno preokrece istog casa kada ta ista Evropa na
bilo koji nacin ugrozi interese vladajuce privredno-politicke
oligarhije - tada, videli ste, pocinje staro busanje u patriotske
grudi i povampiruje se antizapadna retorika ("antisrpska
zavera", "evropski šecerni lobiji nam rade o glavi",
i slicno), vec videna u Miloševicevo vreme. Zaista je komicno
da se u zemlji u kojoj je postala normalna stvar da strani (haški)
istražitelji vršljaju po arhivama Predsedništva Republike i
zapisnicima sa sednica Generalštaba, spisak mušterija i poslovnih
partera MK Komerca biva tretiran kao najveca državna tajna.
- Da li su price o ulasku u EU 2007. godine jeftin marketing
sadašnje vlasti, ili je to moguce da se dogodi?
Malo je toga što se sa sigurnošcu može tvrditi o buducnosti
ove nesrecne zemlje Medutim, sa apsolutnom izvesnošcu tvrdim
da su price o 2007. kao godini ulaska u EU apsolutna besmislica
i šarena laža za lakoverne konzumente dosovske "reformske"
propagande. Uostalom, to nam, samo na uvijeniji nacin, porucuju
i iz EU, a mislim da su toga svesni i oni koji te bajke šire.
Plašim se da ce nam te 2007. Argentina i Liberija biti daleko
bliže od obecane Evrope.
- Koliko su u ovom momentu potrebni izbori u Srbiji?
Spadam medu one malobrojne analiticare koji još od pocetka
2001. godine smatraju i govore da DOS u onom šarenom "integralnom"
sastavu ne može ni da funkcioniše ni da opstane, a kamoli da
sprovede sve one društvene reforme kakve su neophodne ovom,
godinama moralno i materijalno razaranom srpskom društvu. U
tom smislu, svi ovi sukobi, podele i afere koje su nas u meduvrenu
zadesile, za mene nisu nikakvo iznenadenje, vec samo logicna
potvrda takvog stanovišta. Uostalom, nije slucajno što nigde
u svetu ne postoji neka slicna koalicija. Medutim, u panicnom
strahu od poraza i gubitka vlasti, dosovska vecina i njoj bliski
medijski i analiticki krugovi, sistematski su odbijali i minirali
svaku mogucnost prevremenih izbora, sve u nadi da ce se u meduvremenu
raspoloženje javnosti preokrenuti u njihovu korist. Na njihovu
žalost, to se nije dogodilo, a država je u meduvremenu tonula
sve dublje. Da su parlamentarni izbori održani, recimo, prošle
jeseni, zajedno sa predsednickim, Srbija bi danas imala predsednika
koji bi se zvao Vojislav Koštunica (a premijer verovatno Labus),
a ne ovu vd. bruku u vidu Nataše Micic, dok bi Zoran Ðindic
još uvek bio živ, i u najgorem slucaju bio voda snažne opozicije,
sa velikim uticajem na politicka zbivanja. Ovako su svi na gubitku,
osim, razume se, raznih milovanovica, batica, koraca, veselinova
i slicnih politickih fantoma koje bi izbori naprosto pocistili
sa politicke scene. Izbori, naravno, nisu carobni štapic koji
rešava sve probleme, ali su svakako najpoštenije i najdemokratskije
sredstvo za mirno razrešenje nagomilanih društvenih i politickih
napetosti. Izbori su, dakle, dobar lek, ali kao što je slucaj
sa svakom terapijom - što se kasnije primeni, to ce njeno dejstvo
biti slabije.
- Srbija nakon izbora? Kakav ce biti rapored snaga?
Sve zavisi od toga kada ce se, i pod kojim uslovima izbori
održati. Ako bi bili održani sada, odnosno do kraja godine,
DSS bi gotovo sigurno bio na prvom mestu, a G17 tik iza njih.
Treci, ali sa solidnim zaostatkom, bio bi DS, odnosno ostatak
DOS-a, a odmah iza njega SPS i Radikali. Osim njih, ulasku u
Parlament mogao bi se nadati još samo SPO. Takav rezultat bi
omogucio najrazlicitije postizborne koalicije u kojima ne bi
bilo mnogo principijelnosti, sentimentalnosti i prirodnih savezništava.
Ukoliko, medutim, izbora ne bude pre redovnog termina krajem
sledece godine, DSS i G17 ce dobiti manje glasova nego što bi
imale sada, a na dobitku bi, po svoj prilici, bili i DOS, kao
i SPS i Radikali. DOS bi se mogao nadati dobitku pod pretpostavkom
da u narednih godinu dana novcem od ubrzane privatizacije (slicno
Miloševicu nakon prodaje Telekoma) pokrpi budžetske rupe i osetnije
podigne standard gradana. S druge strane, ukoliko to ne bi bio
slucaj, glavni profiteri bice SPS i Srpska radikalna stranka,
jer ce tada vec uveliko izbledeti secanje na vreme i rezultate
njihove vladavine. Potencijalno najveci gubitnik u slucaju odloženih
izbora mogao bi biti G 17, koji se sada nalazi na vrhuncu popularnosti,
ali koji je upravo ostao bez poslednjeg uporišta u vlasti. Srbi
u principu ne pamte dugo i mislim da ce Labus i Dinkic tek u
narednom periodu videti šta su muke prave vanparlamentarne opozicije.
- Da li je moguce da se nakon izbora DOS ponovo ujedini, ukljucujuci
i DSS? Postoji li mogucnost da se nakon izbora sklopi i koalicija
izmedju neke od stranaka bivšeg DOS-a, i eventualno neke stranke
bivšeg režima?
U javnosti se stalno spekuliše o eventualnim koalicijama unutar
trougla DSS-DOS-G17, pri cemu G17 trenutno figurira kao najpoželjniji
partner za obe "sestrinske" demokratske stranke, dok
su oni sami, uprkos trenutno žestokom sukobu nakon Dinkiceve
smene, ipak bliži DS-u. Uostalom, kao što rekoh, medunarodna
zajednica (to jest SAD) ce ih gurati u tom pravcu. Ukoliko,
pak, ta dvojna koalicija ne bude dovoljna da obezbedi vecinu
u Parlamentu - kao što sigurno i nece - onda ce pritisak iz
sveta ici u pravcu stvaranja "velike koalicije", to
jest trojne koalicije "izvornog" DOS-a. No, sve to
bi lako moglo da se pokaže kao racun bez krcmara ukoliko se
nastave ovi žestoki sukobi, afere i obracuni, i ukoliko ne dode
do neophodnog privrednog oporavka i osetnijeg rasta životnog
standarda - što bi direktno otvorilo prostor za uzlet SPS i
Radikala. Najzad, ukoliko se dokopa Parlamenta, i SPO bi mogao
biti zanimljiv manjinski partner u mnogim kombinacijama. U post-petooktobarskoj
euforiji, mnogi su ove tri stranke prebrzo otpisali i predvideli
im nestanak sa politicke scene. Medutim, rezultati niza lokalnih
izbora širom Srbije pokazuju da su ta predvidanja daleko od
realnosti. Odnosno, ako je ikada i postojala šansa da oni sidu
sa istorijske pozornice, ona je definitivno izgubljena u ovom
moru afera, sukoba i izneverenih obecanja DOS-a. Jedan ostrašceni
deo javnosti blizak aktuelnoj vlasti to kao da ne vidi i ponaša
se kao da na svetu i u Srbiji postoji samo DOS i "evro-atlanske
integracije". Ne primecuju da time kao u ogledalu ponavljaju
Miloševicevu grešku, ignorišu realnost i kopaju sopstvenu politicku
raku. Ne može to da su oni "stari" (Turci, komunisti,
Miloševic) krivi za sve loše što nam se danas dogadja biti univerzalni
alibi za sopstveno necinjenje, lopovluk i nekompetenciju. Uostalom,
i SPS-u i radikalima su godinama za sve bili krivi Tito, Ante
Markovic i sopstvena opozicija.
- Nešto malo o vašem casopisu. Primecuje se da dosta utice na
kreiranje naše politicke scene?
Nova srpska politicka misao je neprofitni periodicni casopis
za politicku teoriju i njegova je ambicija pre svega usmerena
na edukaciju politicke i intelektualne elite ovog društva, a
ne na neki neposredan politicki interes. Mi, dakle, radimo jedan
mukotrpan prosvetiteljski posao, sa ciljem da u ovoj sredini
afirmišemo odredjene politicke vrednosti kao što su demokratija,
vladavina prava i socijalna pravda. Doduše, u vreme vanrednog
stanja, kada su se medijski mrak, strah i novo jednoumlje nadvili
nad Srbijom, upustili smo se i u direktniji politicki angažman.
Ali konacna odluka o tome koji lider i koja partija zaslužuju
ili ne zaslužuju poverenje pripada samo gradjanima i nema te
"ekspertske" pameti, bila ona u Beogradu, Briselu
ili Vašingtonu, koja bi mogla garantovati ispravnost ovog izbora.
A što se uticaja tice, to je teško proceniti. No, generalno
gledano, imam utisak da je opozicija uvek nekako otvorenija
da cuje i primi kritike. Nasuprot tome, izgleda da uz vlast,
barem na ovim prostorima, uvek ide jedna doza bahatosti i neobicne
otpornosti na cak i najdobronamernije savete, elementarnu logiku
i zdrav razum. Nevolja je samo što kada se uloge jednom promene,
uglavnom opet ostane sve po starom, a nova vlast brzo zaboravi
stare pouke i obecanja.
- Za kraj: u vašim komentarima kao da je primetna mala doza
navijanja za DSS? Da li je to tacno i da li pomažete DSS-u?
Namerno ili ne, kod nas se permanentno brkaju pojmovi objektivnosti
i neutralnosti. U granicama svog skromnog znanja, informisanosti
i pameti, ja nastojim da objektivno sagledam i procenim politicka
zbivanja i tokove na srpskoj politickoj sceni, ali nisam i ne
želim da budem lažno i mehanicki neutralan u aktuelnim sukobima.
Uostalom, zamislite utakmicu u kojoj jedna ekipa neprestano
krši fudbalska pravila, krlja i pravi nedozvoljene faulove,
dok njihovi protivnici jalovo - sve uz poneki autogol - kombinuju
i dave loptu na svojoj polovini terena. Sudija koji bi i jedne
i druge podjednako kažnjavao žutim i crvenim kartonima svakako
se ne bi mogao nazvati objektivnim. Mislim da ova analogija
relativno precizno opisuje ponašanje glavnih aktera na srpskoj
politickoj sceni poslednjih godina. Naravno da se Koštunica
i DSS ne mogu amnestirati za stanje u kojem se Srbija danas
nalazi i trebalo bi mi još ovoliko prostora da pobrojim sve
njihove propuste i promašaje. Osim pristojnosti i nesumnjivog
licnog poštenja, Koštunica je malo cime opravdao ogromno poverenje
koje mu je ovaj nekoliko puta iskazao. Bilo bi medjutim krajnje
licemerno njegovu odgovornost izjednacavati sa onom DOS-a. To
je kao kada bi neko "objektivno" zakljucio kako su
i Miloševic i opozicija podjednako odgovorni za opšti sunovrat
devedesetih godina. Dakle, ako neko sistematski krši pravila
politickog fer-pleja, poigrava se sa narodnom voljom, krade
mandate, ignoriše odluke ustavnog suda i krcmi resurse nekoliko
buducih generacija, tu nema i ne sme biti mesta lažnoj neutralnosti.
A na to da li ce i koja strana (DOS, DSS, SPS, radikali ili
"nebeski letaci") iz ove moje kritike izvuci pouku
ili politicki profit, ja ne mogu uticati.