Home

Info

Pretplata

Kontakt

Prošli brojevi

Posebna izdanja

Komentari

Debata

Hronika

Linkovi

NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

 

Intervju

Evropa ili Liberija - pitanje je sad
(razgovor Djordja Vukadinovica sa Vladimirom Ðukanovicem)

- Kako izgleda politicka situacija u Srbiji nakon svih afera koje su pokrenute u poslednje vreme?

Politicka situacija u Srbiji se konstantno, i rekao bih nepovratno pogoršava od leta 2001. godine, tacnije od izrucenja Slobodana Miloševica, ubistva Momira Gavrilovica i istupanja DSS-a iz Vlade Srbije. Afere koje pominjete samo su vrh ledenog brega i simptom ove dugotrajne politicke krize koja postoji i nezavisno od njih. Daleko više od ovih medijski atraktivnih slucajeva, Srbiju trenutno opterecuje teška socijalna situacija - opšte siromaštvo, privredna stagnacija, dužnicka kriza, sveprisutna korupcija, kosovska trauma i odsustvo svake perspektive, kao i jasne strategije za prevazilaženje takvog stanja. Pored ostalog, fokusiranost na afere treba i da odvuce pažnju javnosti od ovih stvarnih problema za koje trenutno vladajuca elita ocigledno nema rešenja, a cini se ni volje da se zaista uhvati u koštac sa njima. Mnogo je lakše i zanimljivije baviti se "fundamentalnim" pitanjima kao što su da li je i koliko puta Ceda video Šiptara i (van)bracne avanture bracnog para Pavkovic.

- Koliko afere uticu na destimulisanje glasaca i koliko stvaraju konfuziju na potencijalne glasace?

Razume se da afere destimulativno deluju na potencijalne birace, i mislim da tvorci i akteri ovih afera to vrlo dobro znaju i na to racunaju. Naime, rekao bih da su u vladajucem DOS-u (odnosno onome što je od njega ostalo), najkasnije negde od pocetka prošle godine shvatili da je pridobijanje vecine gradana Srbije za njih nedostižna meta. Stoga su se opredelili za kombinovanu strategiju: obaranje rejtinga svih svojih potencijalnih protivnika (Koštunica, Labus, Dinkic), kao i širenje opšteg defetizma u cilju smanjenja interesa za izbore i ucešce u politickom životu uopšte. Na taj nacin, pasivizirajuci biracko telo, ubijajuci kod gradana svaku politicku volju, i stvarajuci atmosferu "politika je kurva", "svi su oni isti", "svejedno ko je na vlasti", u DOS-u se nadaju se da ce od svoje fakticke manjine privilegovanih, naivnih, i na pink-propagandu prijemcivih simpatizera, ucini relativnu vecinu, dovoljnu da im produži opstanak na vlasti.

- Da li se može ocekivati nastavak afera, ili smirivanje poltickog tla posle posete Zorana Živkovica SAD? I šta je po vašem mišljenju Kolin Pauel savetovao Živkovicu?

Živkoviceva poseta SAD bila je prvenstveno sracunata na unutrašnjepoliticke efekte. Naime, tom posetom želela se ovdašnjoj javnosti odaslati poruka da je Živkovic prvi covek Srbije i nesumnjivi naslednik Zorana Ðindica. I da Amerika svojom planetarnom težinom i znacajem konstatuje i jamci tu cinjenicu. Spram svog harizmaticnog prethodnika izrazito bledunjavom Živkovicu, koji cak ni u vlastitoj stranci još uvek ne važi za neosporni autoritet, takva podrška je bila više nego dobrodošla. A šta je sve ponudeno i dato za uzvrat, teško je reci, ali verovatno u tom kontekstu treba gledati i ovaj kontraverzni predlog o slanju naših vojnika u "mirovne misije" u Iraku, Liberiji ili vec gde god to Amerikanci kažu. Tako "konstruktivna" vlada, razume se, Americi savršeno odgovara, i ona ce uciniti sve da joj produži vek. Mislim da su i Pauelovi saveti Živkovicu išli u tom pravcu. Da se preciznim hiriurškim rezom iz vlade amputiraju funkcioneri koji su bili najeksponiraniji u svim ovim aferama i da se primiri sukob sa G17 Plus, kao potencijalno glavnim saveznikom i - po vašingtonskim racunicama - najpoželjnijim partnerom D(O)S-a. Drugo je pitanje koliko ta politicka plasticna hirurgija može stvarno doprineti trajnijoj sanaciji srpske politicke krize.

- Kako tolike price o korumpiranosti Vlade Srbije deluju na strane investitore, i može li Srbija sa takvom Vladom u EU (možete da date i osvrt na "šecernu aferu"- koliko je ona negativno uticala na naš položaj u saradnji sa EU...)

Takozvana šecerna afera predstavlja dobar primer i pravi test iskrenosti "pro-evropske" i "reformske" retorike srpske vlasti. Naime, iako se neprekidno vrti prica o evropskim idealima i standardima koje želimo da dostignemo, stvar se potpuno preokrece istog casa kada ta ista Evropa na bilo koji nacin ugrozi interese vladajuce privredno-politicke oligarhije - tada, videli ste, pocinje staro busanje u patriotske grudi i povampiruje se antizapadna retorika ("antisrpska zavera", "evropski šecerni lobiji nam rade o glavi", i slicno), vec videna u Miloševicevo vreme. Zaista je komicno da se u zemlji u kojoj je postala normalna stvar da strani (haški) istražitelji vršljaju po arhivama Predsedništva Republike i zapisnicima sa sednica Generalštaba, spisak mušterija i poslovnih partera MK Komerca biva tretiran kao najveca državna tajna.

- Da li su price o ulasku u EU 2007. godine jeftin marketing sadašnje vlasti, ili je to moguce da se dogodi?

Malo je toga što se sa sigurnošcu može tvrditi o buducnosti ove nesrecne zemlje Medutim, sa apsolutnom izvesnošcu tvrdim da su price o 2007. kao godini ulaska u EU apsolutna besmislica i šarena laža za lakoverne konzumente dosovske "reformske" propagande. Uostalom, to nam, samo na uvijeniji nacin, porucuju i iz EU, a mislim da su toga svesni i oni koji te bajke šire. Plašim se da ce nam te 2007. Argentina i Liberija biti daleko bliže od obecane Evrope.

- Koliko su u ovom momentu potrebni izbori u Srbiji?

Spadam medu one malobrojne analiticare koji još od pocetka 2001. godine smatraju i govore da DOS u onom šarenom "integralnom" sastavu ne može ni da funkcioniše ni da opstane, a kamoli da sprovede sve one društvene reforme kakve su neophodne ovom, godinama moralno i materijalno razaranom srpskom društvu. U tom smislu, svi ovi sukobi, podele i afere koje su nas u meduvrenu zadesile, za mene nisu nikakvo iznenadenje, vec samo logicna potvrda takvog stanovišta. Uostalom, nije slucajno što nigde u svetu ne postoji neka slicna koalicija. Medutim, u panicnom strahu od poraza i gubitka vlasti, dosovska vecina i njoj bliski medijski i analiticki krugovi, sistematski su odbijali i minirali svaku mogucnost prevremenih izbora, sve u nadi da ce se u meduvremenu raspoloženje javnosti preokrenuti u njihovu korist. Na njihovu žalost, to se nije dogodilo, a država je u meduvremenu tonula sve dublje. Da su parlamentarni izbori održani, recimo, prošle jeseni, zajedno sa predsednickim, Srbija bi danas imala predsednika koji bi se zvao Vojislav Koštunica (a premijer verovatno Labus), a ne ovu vd. bruku u vidu Nataše Micic, dok bi Zoran Ðindic još uvek bio živ, i u najgorem slucaju bio voda snažne opozicije, sa velikim uticajem na politicka zbivanja. Ovako su svi na gubitku, osim, razume se, raznih milovanovica, batica, koraca, veselinova i slicnih politickih fantoma koje bi izbori naprosto pocistili sa politicke scene. Izbori, naravno, nisu carobni štapic koji rešava sve probleme, ali su svakako najpoštenije i najdemokratskije sredstvo za mirno razrešenje nagomilanih društvenih i politickih napetosti. Izbori su, dakle, dobar lek, ali kao što je slucaj sa svakom terapijom - što se kasnije primeni, to ce njeno dejstvo biti slabije.

- Srbija nakon izbora? Kakav ce biti rapored snaga?

Sve zavisi od toga kada ce se, i pod kojim uslovima izbori održati. Ako bi bili održani sada, odnosno do kraja godine, DSS bi gotovo sigurno bio na prvom mestu, a G17 tik iza njih. Treci, ali sa solidnim zaostatkom, bio bi DS, odnosno ostatak DOS-a, a odmah iza njega SPS i Radikali. Osim njih, ulasku u Parlament mogao bi se nadati još samo SPO. Takav rezultat bi omogucio najrazlicitije postizborne koalicije u kojima ne bi bilo mnogo principijelnosti, sentimentalnosti i prirodnih savezništava. Ukoliko, medutim, izbora ne bude pre redovnog termina krajem sledece godine, DSS i G17 ce dobiti manje glasova nego što bi imale sada, a na dobitku bi, po svoj prilici, bili i DOS, kao i SPS i Radikali. DOS bi se mogao nadati dobitku pod pretpostavkom da u narednih godinu dana novcem od ubrzane privatizacije (slicno Miloševicu nakon prodaje Telekoma) pokrpi budžetske rupe i osetnije podigne standard gradana. S druge strane, ukoliko to ne bi bio slucaj, glavni profiteri bice SPS i Srpska radikalna stranka, jer ce tada vec uveliko izbledeti secanje na vreme i rezultate njihove vladavine. Potencijalno najveci gubitnik u slucaju odloženih izbora mogao bi biti G 17, koji se sada nalazi na vrhuncu popularnosti, ali koji je upravo ostao bez poslednjeg uporišta u vlasti. Srbi u principu ne pamte dugo i mislim da ce Labus i Dinkic tek u narednom periodu videti šta su muke prave vanparlamentarne opozicije.

- Da li je moguce da se nakon izbora DOS ponovo ujedini, ukljucujuci i DSS? Postoji li mogucnost da se nakon izbora sklopi i koalicija izmedju neke od stranaka bivšeg DOS-a, i eventualno neke stranke bivšeg režima?

U javnosti se stalno spekuliše o eventualnim koalicijama unutar trougla DSS-DOS-G17, pri cemu G17 trenutno figurira kao najpoželjniji partner za obe "sestrinske" demokratske stranke, dok su oni sami, uprkos trenutno žestokom sukobu nakon Dinkiceve smene, ipak bliži DS-u. Uostalom, kao što rekoh, medunarodna zajednica (to jest SAD) ce ih gurati u tom pravcu. Ukoliko, pak, ta dvojna koalicija ne bude dovoljna da obezbedi vecinu u Parlamentu - kao što sigurno i nece - onda ce pritisak iz sveta ici u pravcu stvaranja "velike koalicije", to jest trojne koalicije "izvornog" DOS-a. No, sve to bi lako moglo da se pokaže kao racun bez krcmara ukoliko se nastave ovi žestoki sukobi, afere i obracuni, i ukoliko ne dode do neophodnog privrednog oporavka i osetnijeg rasta životnog standarda - što bi direktno otvorilo prostor za uzlet SPS i Radikala. Najzad, ukoliko se dokopa Parlamenta, i SPO bi mogao biti zanimljiv manjinski partner u mnogim kombinacijama. U post-petooktobarskoj euforiji, mnogi su ove tri stranke prebrzo otpisali i predvideli im nestanak sa politicke scene. Medutim, rezultati niza lokalnih izbora širom Srbije pokazuju da su ta predvidanja daleko od realnosti. Odnosno, ako je ikada i postojala šansa da oni sidu sa istorijske pozornice, ona je definitivno izgubljena u ovom moru afera, sukoba i izneverenih obecanja DOS-a. Jedan ostrašceni deo javnosti blizak aktuelnoj vlasti to kao da ne vidi i ponaša se kao da na svetu i u Srbiji postoji samo DOS i "evro-atlanske integracije". Ne primecuju da time kao u ogledalu ponavljaju Miloševicevu grešku, ignorišu realnost i kopaju sopstvenu politicku raku. Ne može to da su oni "stari" (Turci, komunisti, Miloševic) krivi za sve loše što nam se danas dogadja biti univerzalni alibi za sopstveno necinjenje, lopovluk i nekompetenciju. Uostalom, i SPS-u i radikalima su godinama za sve bili krivi Tito, Ante Markovic i sopstvena opozicija.


- Nešto malo o vašem casopisu. Primecuje se da dosta utice na kreiranje naše politicke scene?

Nova srpska politicka misao je neprofitni periodicni casopis za politicku teoriju i njegova je ambicija pre svega usmerena na edukaciju politicke i intelektualne elite ovog društva, a ne na neki neposredan politicki interes. Mi, dakle, radimo jedan mukotrpan prosvetiteljski posao, sa ciljem da u ovoj sredini afirmišemo odredjene politicke vrednosti kao što su demokratija, vladavina prava i socijalna pravda. Doduše, u vreme vanrednog stanja, kada su se medijski mrak, strah i novo jednoumlje nadvili nad Srbijom, upustili smo se i u direktniji politicki angažman. Ali konacna odluka o tome koji lider i koja partija zaslužuju ili ne zaslužuju poverenje pripada samo gradjanima i nema te "ekspertske" pameti, bila ona u Beogradu, Briselu ili Vašingtonu, koja bi mogla garantovati ispravnost ovog izbora. A što se uticaja tice, to je teško proceniti. No, generalno gledano, imam utisak da je opozicija uvek nekako otvorenija da cuje i primi kritike. Nasuprot tome, izgleda da uz vlast, barem na ovim prostorima, uvek ide jedna doza bahatosti i neobicne otpornosti na cak i najdobronamernije savete, elementarnu logiku i zdrav razum. Nevolja je samo što kada se uloge jednom promene, uglavnom opet ostane sve po starom, a nova vlast brzo zaboravi stare pouke i obecanja.

- Za kraj: u vašim komentarima kao da je primetna mala doza navijanja za DSS? Da li je to tacno i da li pomažete DSS-u?

Namerno ili ne, kod nas se permanentno brkaju pojmovi objektivnosti i neutralnosti. U granicama svog skromnog znanja, informisanosti i pameti, ja nastojim da objektivno sagledam i procenim politicka zbivanja i tokove na srpskoj politickoj sceni, ali nisam i ne želim da budem lažno i mehanicki neutralan u aktuelnim sukobima. Uostalom, zamislite utakmicu u kojoj jedna ekipa neprestano krši fudbalska pravila, krlja i pravi nedozvoljene faulove, dok njihovi protivnici jalovo - sve uz poneki autogol - kombinuju i dave loptu na svojoj polovini terena. Sudija koji bi i jedne i druge podjednako kažnjavao žutim i crvenim kartonima svakako se ne bi mogao nazvati objektivnim. Mislim da ova analogija relativno precizno opisuje ponašanje glavnih aktera na srpskoj politickoj sceni poslednjih godina. Naravno da se Koštunica i DSS ne mogu amnestirati za stanje u kojem se Srbija danas nalazi i trebalo bi mi još ovoliko prostora da pobrojim sve njihove propuste i promašaje. Osim pristojnosti i nesumnjivog licnog poštenja, Koštunica je malo cime opravdao ogromno poverenje koje mu je ovaj nekoliko puta iskazao. Bilo bi medjutim krajnje licemerno njegovu odgovornost izjednacavati sa onom DOS-a. To je kao kada bi neko "objektivno" zakljucio kako su i Miloševic i opozicija podjednako odgovorni za opšti sunovrat devedesetih godina. Dakle, ako neko sistematski krši pravila politickog fer-pleja, poigrava se sa narodnom voljom, krade mandate, ignoriše odluke ustavnog suda i krcmi resurse nekoliko buducih generacija, tu nema i ne sme biti mesta lažnoj neutralnosti. A na to da li ce i koja strana (DOS, DSS, SPS, radikali ili "nebeski letaci") iz ove moje kritike izvuci pouku ili politicki profit, ja ne mogu uticati.


 

 

Copyright by NSPM