Aleksandra
Kostić
Reakcije iz Evrope: Očaj i rezignacija
Ako
je suditi po novinskim naslovima, u Velikoj Britaniji je posle reizbora
Buša zavladao pravi očaj. "Kako je moguće da je 59.054.087
bilo toliko glupo?", pita se u ogromnom naslovu na prvoj stranici
tabloid Daily Mirror. Ni ozbiljni Guardian nije mnogo
bolji: na stranici koja čitava odštampana crnom bojom tim povodom
piše samo sledeće: "Oh, Bože!". Levičarsko-liberalni
Independent je, međutim, pokušao da odmah po objavljivanju
zvaničnih rezultata izbora, ponudi trezvenu analizu: "Postoji
i tračak svetlosti u Bušovoj pobedi: Evropljani će konačno
shvatiti da moraju više da brinu o vlastitim interesima i da zbiju
redove. Najveći gubitnik je Toni Bler koji konačno mora
da napravi izbor – da li želi Ameriku ili Evropu." Po mišljenju
analitičara iz Independenta do ovakvog ishoda je došlo
delom i zbog toga što Džon Keri nije bio dovoljno dobar kandidat
– nedovoljno je “televizičan” i ne ume da ponudi jednostavne
odgovore na teška i presudna pitanja, onako kako to većina
Amerikanaca očekuje od svojih političara. “To je tužna
činjenica koja mnogo govori i o Kerijevoj izbornoj kampanji,
i o američkom biračkom telu, ali Džordž Buš nije morao
da položi račun za stravične greške koje je napravio.
A sada će ne samo Amerika, već i čitav svet morati
da živi s posledicama toga što je on činio.”
Filozof Slavoj Žižek u tekstu “Konačno dobre vesti iz Vašingtona”,
objavljenom dva dana posle izbora u časopisu In These Times,
na sledeći način analizira mogući “pozitivni” ugao
gledanja na Bušovu ubedljivu pobedu: “Svako ko progresivno misli,
mora biti srećan zbog Bušove pobede. Ona je dobra za čitav
svet zato što će sada biti mnogo jasnije konture sukoba koji
nas tek čekaju. Pobeda Kerija bi bila neka vrsta istorijske
anomalije i učinila bi nejasnim to linije podele. Keri, na
kraju krajeva, nije imao globalnu viziju koja je mogla da posluži
kao uverljiva alternativa Bušovoj politici.”
U Francuskoj štampi provejava ton rezignacije. Po sudu francuskih
analitičara, oko Buša se okupila reakcionarna većina koja
smatra da je rat dobro opravdanje za gušenje demokratije. "Republikanci
sada u rukama imaju svu vlast. Ostatak sveta može da žali zbog toga,
ali se mora prilagoditi novoj realnosti", stoji u listu Libération,
dok L’Indépendant du Midi ocenjuje: "Na ovim izborima
nije pobedio ni humanizam, niti želja za mirom. Pobedilo je samo
pravo jačeg. U želji da pridobije birače, Buš se nije
ustručavao od toga da i samog Boga izjednači sa moći,
i da u ime dobra po svetu seje smrt i razaranje. Da li će i
dalje nastaviti tim putem?"
Slični stavovi se nalaze i u ogromnoj većini priloga
objavljenih u nemačkoj štampi poslednjih dana. Izdvajamo tekst
američkog dopisnika u nedeljniku Die Zeit koji situaciju
u SAD opisuje kao rat dve različite kulture i dva paralelna
načina života. On kaže: “Za mnoge stanovnike Los Anđelesa
ili Njujorka, ostatak Amerike je područje koje preleću
avionom. Oni na tlu vide debele ljude obučene u preuske pantalone,
sa revolverom u džepu i molitvenikom ispod miške, vide ih kao rasiste,
homofobe ili ultranacionaliste. S druge strane, stanovnici tih centralnih
država smatraju da su bezopasni i dobronamerni ljudi koji s obe
noge stoje na zemlji. Oni veruju da se drže ispravnih vrednosti
i da su patriote – pravi Amerikanci. Stanovnici “demokratskih” država
njima, pak, deluju kao elitisti i materijalisti koji su zaboravili
osnovne američke vrednosti. Oni se, navodno, povode za svakom
modom, danas veruju jedno, sutra drugo, pa mogu i zastraniti i prihvatiti
stvari kao što su brak homoseksualaca, abortus ili uzimanje droge.
Mole nasilnom svetu Holivuda, a ne dragom Bogu. Kroz čitavo
ovo tumačenje provejava i antievropski ton jer se podrazumeva
da ‘kerijevska’ Amerika uvozi, pored sira i automobila, i kulturni
snobizam i vrednosni relativizam Starog kontinenta. Na osnovu svega
toga oni zaključuju da je levi liberalizam potpuno neamerički”.
Posmatrajući iz ugla sukoba dva nepomirljiva sistema vrednosti,
nemački novinar zaključuje: “Provincija je pobedila gradove,
tradicionalno je porazilo ono što je moderno, religiozna Amerika
je nadvladala sekularnu – i to je pravi zaokret u istoriji zapadne
modernizacije koja je započela još u vreme industrijske revolucije.
Sada će Republikanci pokušati da Demokrate pretvore u minornu
partiju i da je ugura u geto od tridesetak procenata stanovništva,
liberalnih bonvivana koji se skupljaju po kapućino-barovima.
To bi bila prava pobeda u kulturnom ratu koji se trenutno vodi u
Americi.”
|