Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Komentari američkih izbora

   
Aleksandra Kostić

Reakcije iz Evrope: Očaj i rezignacija

Ako je suditi po novinskim naslovima, u Velikoj Britaniji je posle reizbora Buša zavladao pravi očaj. "Kako je moguće da je 59.054.087 bilo toliko glupo?", pita se u ogromnom naslovu na prvoj stranici tabloid Daily Mirror. Ni ozbiljni Guardian nije mnogo bolji: na stranici koja čitava odštampana crnom bojom tim povodom piše samo sledeće: "Oh, Bože!". Levičarsko-liberalni Independent je, međutim, pokušao da odmah po objavljivanju zvaničnih rezultata izbora, ponudi trezvenu analizu: "Postoji i tračak svetlosti u Bušovoj pobedi: Evropljani će konačno shvatiti da moraju više da brinu o vlastitim interesima i da zbiju redove. Najveći gubitnik je Toni Bler koji konačno mora da napravi izbor – da li želi Ameriku ili Evropu." Po mišljenju analitičara iz Independenta do ovakvog ishoda je došlo delom i zbog toga što Džon Keri nije bio dovoljno dobar kandidat – nedovoljno je “televizičan” i ne ume da ponudi jednostavne odgovore na teška i presudna pitanja, onako kako to većina Amerikanaca očekuje od svojih političara. “To je tužna činjenica koja mnogo govori i o Kerijevoj izbornoj kampanji, i o američkom biračkom telu, ali Džordž Buš nije morao da položi račun za stravične greške koje je napravio. A sada će ne samo Amerika, već i čitav svet morati da živi s posledicama toga što je on činio.”

Filozof Slavoj Žižek u tekstu “Konačno dobre vesti iz Vašingtona”, objavljenom dva dana posle izbora u časopisu In These Times, na sledeći način analizira mogući “pozitivni” ugao gledanja na Bušovu ubedljivu pobedu: “Svako ko progresivno misli, mora biti srećan zbog Bušove pobede. Ona je dobra za čitav svet zato što će sada biti mnogo jasnije konture sukoba koji nas tek čekaju. Pobeda Kerija bi bila neka vrsta istorijske anomalije i učinila bi nejasnim to linije podele. Keri, na kraju krajeva, nije imao globalnu viziju koja je mogla da posluži kao uverljiva alternativa Bušovoj politici.”

U Francuskoj štampi provejava ton rezignacije. Po sudu francuskih analitičara, oko Buša se okupila reakcionarna većina koja smatra da je rat dobro opravdanje za gušenje demokratije. "Republikanci sada u rukama imaju svu vlast. Ostatak sveta može da žali zbog toga, ali se mora prilagoditi novoj realnosti", stoji u listu Libération, dok L’Indépendant du Midi ocenjuje: "Na ovim izborima nije pobedio ni humanizam, niti želja za mirom. Pobedilo je samo pravo jačeg. U želji da pridobije birače, Buš se nije ustručavao od toga da i samog Boga izjednači sa moći, i da u ime dobra po svetu seje smrt i razaranje. Da li će i dalje nastaviti tim putem?"

Slični stavovi se nalaze i u ogromnoj većini priloga objavljenih u nemačkoj štampi poslednjih dana. Izdvajamo tekst američkog dopisnika u nedeljniku Die Zeit koji situaciju u SAD opisuje kao rat dve različite kulture i dva paralelna načina života. On kaže: “Za mnoge stanovnike Los Anđelesa ili Njujorka, ostatak Amerike je područje koje preleću avionom. Oni na tlu vide debele ljude obučene u preuske pantalone, sa revolverom u džepu i molitvenikom ispod miške, vide ih kao rasiste, homofobe ili ultranacionaliste. S druge strane, stanovnici tih centralnih država smatraju da su bezopasni i dobronamerni ljudi koji s obe noge stoje na zemlji. Oni veruju da se drže ispravnih vrednosti i da su patriote – pravi Amerikanci. Stanovnici “demokratskih” država njima, pak, deluju kao elitisti i materijalisti koji su zaboravili osnovne američke vrednosti. Oni se, navodno, povode za svakom modom, danas veruju jedno, sutra drugo, pa mogu i zastraniti i prihvatiti stvari kao što su brak homoseksualaca, abortus ili uzimanje droge. Mole nasilnom svetu Holivuda, a ne dragom Bogu. Kroz čitavo ovo tumačenje provejava i antievropski ton jer se podrazumeva da ‘kerijevska’ Amerika uvozi, pored sira i automobila, i kulturni snobizam i vrednosni relativizam Starog kontinenta. Na osnovu svega toga oni zaključuju da je levi liberalizam potpuno neamerički”. Posmatrajući iz ugla sukoba dva nepomirljiva sistema vrednosti, nemački novinar zaključuje: “Provincija je pobedila gradove, tradicionalno je porazilo ono što je moderno, religiozna Amerika je nadvladala sekularnu – i to je pravi zaokret u istoriji zapadne modernizacije koja je započela još u vreme industrijske revolucije. Sada će Republikanci pokušati da Demokrate pretvore u minornu partiju i da je ugura u geto od tridesetak procenata stanovništva, liberalnih bonvivana koji se skupljaju po kapućino-barovima. To bi bila prava pobeda u kulturnom ratu koji se trenutno vodi u Americi.”

 
     
     
 
Copyright by NSPM