Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

   

Boris Stojkovski

 

Uzroci Tadiceve pobede

U praskozorje polaganja svecane predsednicke zakletve, novoizabranog (konacno) predsednika Srbije, g. Borisa Tadica, vredi razmotriti nekoliko aspekata koji su bili odsudni i doveli, mozda, do njegove pobede.
Najpre, kampanja. Sama kampanja Borisa Tadica moze se nazvati, uslovno, svetlom. To znaci da se Boris Tadic koncentrisao na neke ipak vedrije teme, poput vracanja osmeha na lice, ulaska u Evropu, pogleda u buducnost. Sam njegov slogan Samo napred! utice, izgleda, pozitivno na svest obicnog biraca. Iako u svakoj kampanji, pa svakako i u ovoj, demagogija ima znacajno mesto (mislimo pre svega na pricu o novim radnim mestima i slicne teme), u ovom slucaju se cini da je Tadiceva bila bolje skrivena. Predsednik Demokratske stranke, i sada cele Srbije, dosta se koncentrisao na mlade. ''Akcije'' poput basketa sa Divcem, nesumnjivo jednom od najpoplarnijih licnosti u javnom zivotu Srbije u poslednjih 20-ak godina, jeste svakako privlacna i pokazuje da je buduci predsednik dodirljiv. To doduše nisu neke oduševljavajuce akcije ili suštinski veliki potezi drzavnika, medutim, takvo ponašanje politicara biva nagradeno, ocigledno. Pored svega navedenog, Tadic se, još od završetka izbora decembra prošle godine, nametnuo kao politicar dogovora. U zemlji u kojoj dogovor nije vladajuci politicki, pa ni zivotni obrazac još od srednjeg veka (zaista bukvalno tako); a koja je, pride, krajnje osiromašena i uništena, svaki, makar i samo verbalni poziv na dogovor jeste nešto što dobija podršku, iako je on sam odbijao dogovor pre formiranja Vlade jer nije hteo da podrzi manjinsku, mada je politika njegove partije kaznjena na izborima. Bilo kako bilo, u kampanji se bazirao i na dogovor i konsenzus aktera politicke scene.
Tadicev konkurent na izborima, sa respektabilnih 1.434.068 ili 45,40 odsto glasova, zamenik predsednika Srpske radikalne stranke g. Tomislav Nikolic je vodio dijametralno suprotnu kampanju. Puno mracnih tema i ismevanje veselijih stvari iz protivnikove kampanje, i nadasve retorike koja u mnogome podseca na 90-te, posebno u pogledu spoljne politike i granica sa Hrvatskom. Ikonografija na vecem broju (gotovo svim) skupovima više je podsecala na ravnogorske sabore i mitinge SPO-a protivu rezima Slobodana Miloševica ili mitinge SDS-a u BiH pre desetak godina, nego na predsednicku kampanju. Naravno, ovde se treba zapitati otkud još pola miliona glasova Nikolicu?
Nasuprot mnogim mišljenjima, smatram da su pristalice SPO masovno glasale za kandidata SRS. Njima je taj sistem vrednosti, okupljanje oko nacionalizma, pokreta D. Mihajlovica, Karadzica i Mladica, mnogo blizi nego Tadic, koji vazi za umerenog, urbanog politicara zapadnog formata. Pored toga Srpski narodni pokret Svetozar Miletic je u svom saopštenju objavljenom na sajtu pokreta 18. juna doslovce pozvao gradane Srbije ''... da svoj glas daju TOMISLAVU NIKOLICU, jer se gospodin Nikolic svojim dosadašnjim, dugogodišnjim radom, pokazao kao principijelni borac protiv svake vrste autonomaštva, secesije i separatizma, a takode se dosledno i istrajno zalaze za sveopšte nacionalno i drzavno jedinstvo srpskog naroda, što su istovremeno i stavovi za koje se zalaze naš Pokret.
Kandidat koji ne zeli da se ogradi od autonomaštva, secesije i separatizma nikada nece dobiti glas Srpskog narodnog pokreta Svetozar Miletic ''
Pored njih i organizacija Otacastveni okret Obraz izdala je saopštenje u kojem se Nikolic ne podrzava eksplicitno, samo saopštenje je malo nejasno, ali se ipak sugeriše za koga ne glasati. Evo kako ono glasi (saopštenje je dato u integralnoj verziji, bez prepravki i skracivanja):

"24. VI 2004.
Braco i sestre! Saborci, saradnici i prijatelji Otacastvenog pokreta Obraz!
U nedelju, 27. juna, odrzace se drugi krug izbora za predsednika Srbije. S obzirom da Otacastveni pokret Obraz na ovim izborima nije ucestvovao ni na koji nacin, svako od vas neka odluci prema sopstvenoj savesti zeli li da na njima glasa ili ne.
Ukoliko bismo trazili razlog za neizlazak na izbore, nesumnjivo bismo ga mogli naci u cinjenici da nijedan od dvojice kandidata ne zastupa ideju pravoslavne teodulske Monarhije za koju se zalaze Otacastveni pokret Obraz.
Medutim, ne moze se zanemariti ni druga cinjenica, a to je da ce jedan od kandidata svakako postati predsednik Srbije (s obzirom da je ukinut cenzus), što mnogima ostavlja utisak da je ipak potrebno glasati za onoga od njih dvojice koji je bolji, ili, kako se još moze cuti, za onoga koji je manje loš.
Sve vas, braco i sestre, koji se odlucite da na izbore izadete, pozivamo da nipošto ne glasate za onog kandidata koga podrzavaju Sulejman Ugljanin, Stipe Mesic i Havijer Solana. Nema nijednog srbskog dušmanina danas koji ne prizeljkuje pobedu Borisa Tadica; nema nikakve sumnje da glas za Borisa Tadica jeste i glas za sve neprijatelje Srbstva.
Vreme je da Srbi konacno prestanu da rade u korist svojih neprijatelja. Na nama je u tom smislu posebna odgovornost, jer upravo Otacastveni pokret Obraz jeste stecište najsvesnijih, najsavesnijih i najodgovornijih srbskih nacionalista. Stoga nemojmo imati zajednickog dela sa onima koji zele da zatru sve što je srbsko i svetosavsko, sa onima kojima ništa nije ni Sveto ni Cestito, sa onima kojima smeta Obraz jer obraza nemaju i koji su posredno ili neposredno odgovorni za smrt našeg blazenopocivšeg Predsednika Nebojše M. Krstica.
Uvereni da necemo još dugo cekati na trenutak kada cemo srbskom narodu moci da pruzimo mogucnost da se opredeli za školu sa verom, politiku sa poštenjem, vojsku sa rodoljubljem i drzavu sa Bozijim blagoslovom, pozivamo vas da se još smelije i odlucnije nego do sada borimo za Srbstvo sa Obrazom, vazda imajuci na umu reci besmrtnog Vladike Njegoša: Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne moze!
Nacionalni savet Otacastvenog pokreta Obraz"

I ovde se ne slazem sa vecinom u javnosti i licno smatram da ove organizacije imaju uticaja u narodu. Miletic je popularan u Vojvodini, a Obraz je veoma jako ime, koje na sve osobe koje se deklarišu kao nacionalisti ima jak uticaj. Podrška nekih intelektualaca Nikolicu je takode za razmatranje, mada medu njima ima i bliskih saradnika S. Miloševica, poput Mihajla Markovica ili Olivera Antica, ali i intelektualaca desnicarske orijentacije, poput Slavenka Terzica ili akademika Koste Cavoškog, vernog branioca Radovana Karadzica, a za pristalice SRS - heroja.
Summa summarum, Nikolic je svoje glasove sakupio od, moze se reci, svega desnog (i umerenog i ekstremnijeg), izuzev DSS-a. Biraci stranke srpskoga premijera su ipak pripadnici jedne evropske desnice (po mom mišljenju blize nemackoj CDU/CSU), dakle jedna umereno konzervativna opcija sa osecajem za realnu politiku. Iako ne iskljucujem ni glasove pojedinih desnijih struja DSS-a Nikolicu koja sigurno postoji motivisana nacionalnim osecanjima. Radikali su, kao i obicno, bivali pobednici u ruralnijim sredinama i medu obrazovno nizom strukturom. Zanimljiv je i još ubedljiviji trijumf u zatvorima kandidata SRS. Naravno, ovde ne pominjem, ali glasovi SPS, Pelevica i slicnih su otišli radikalima. Karicevi ipak, su pre Tadicu.
Ambivalentan, pomalo i licemeran, odnos prema nacionalnim manjinama odlika je ovih izbora. Tomislav Nikolic je tokom kampanje stalno isticao da mu nije vazna nacija i veroispovest biraca, i kao i ranije, pozivao i gradjane nesrpske nacionalnosti da glasaju za njega, da bi posle izbora, rezignirani rekao da je Tadic pobedio glasovima manjina. To je licemerno, ali i netacno. U Beogradu je zabelezena ubedljiva pobeda Borisa Tadica, koji nije manjinski grad, svakako. Medutim, Albanci su opet bojkotovali izbore, a muslimana u Raškoj je izašlo manje nego ocekivano. Što se tice Madara u Vojvodini, uticaj Jozefa Kase je manji nego što se misli, ali manjine jesu glasale za Tadica i to je prirodna reakcija na radikale, zbog reputacije koje imaju u javnosti, ali i svog minulog rada. Pristalice autonomije Vojvodine svakako ne glasaju za unitariste i one koje ih proglašavaju separatistima i izdajnicima. Nasuprot uvrezenom stavu i medijskoj slici podela patriote-izdajnici nije izašla iz upotrebe, posebno medu samim biracima.
Pominjao sam ranije podršku intelektualaca Nikolicu. Borisu Tadicu svoj glas su javno dale mnoge licnosti iz sveta umetnosti i sporta, isticuci podršku njemu licno, ne stranci, i evropskoj buducnosti Srbije. Organizacije poput Egzita, tj. organizatori ovog festivala i još neke pozvale su ljude da izadu na izbore, i to je i imalo nekog efekta, manjeg, ali dovoljnog.
Još jedan od mogucih uzroka ovakvih rezultata izbora jeste upravo isticanje Tadica kao licnosti, a ne isticanje stranke koja nema toliku podršku u narodu, kao što je nemaju ni radikali.
Srbija je, ocigledno podeljena i to je svakako najveci zakljucak iz ovih izbora. Stoga, ocigledno bi bilo pogrešno raspisati izbore, pa se spominjana kohabitacija pojavljuje kao najprihvatljivije rešenje.

Tekst je primljen 3. jula 2004.
(Autor je apsolvent na Odseku za istoriju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu)

 
     
     
 
Copyright by NSPM