Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Privilegije poslanika

   

Marinko M. Vučinić 

  DA LI NAŠI POSLANICI ZNAJU ŠTA JE STID? 

Mora se priznati da novi zakonski predlog koji reguliše pitanje poslaničkih penzija pokazuje da naši, odgovornim poslom teško opterečeni, poslanici uveliko napreduju. Posle zahteva da im se u jelovnik uvedu kolači, sada su otišli korak dalje pa po hitnom postupku donose zakon kojim će se regulisati njihov poslanički položaj i omogućiti im da se bez straha bore protiv korupcije. Čak se čulo objašnjenje da Skupština tako postaje samostalnija i odnosu na izvršnu vlast jer ona konačno dobija svoj budžet. Samo niko od poslanika da se priseti da su to pre svega sredstva poreskih obveznika i građana koji su birali svoje predstavnike da se pre svega bave javnim poslovima, a ne uređivanjem poslaničkih privilegija i njihovih beneficiranih penzija. Naš Parlament je inače poznat kao mesto teških i često nedostojnih političkih okršaja, oštrih verbalnih duela i neobuzdanih prepucavanja.

Često se može čuti ocena da naši političari nisu u stanju da ostvare političko jedinstvo oko najvažnijih društvenih pitanja i problema. Ali ovoga puta su nas oni ipak demantovali. Spremni su oni itekako da ostvare političko jedinstvo kada je u pitanju odbrana njihovih najprozaičnijih ličnih i materijalnih interesa: sve poslaničke grupe, osim poslanika DS, veoma lako su se složile oko predloga zakona o poslaničkim penzijama. To je gotovo idilično jedinstvo, kakvog dugo nije bilo u Skupštini. Interesantno je da ni poslanici DS nisu u načelu bili protiv ovih zakonskih odredbi, oni su imali proceduralne i formalno- pravne primedbe. Prosto je milina slušati objašnjenja poslanika Srpske Radikalne Stranke koji sebe predstavljaju kao velike borce za socijalnu pravdu i interese običnih ljudi kako objašnjavaju istorijsku nužnost donošenja zakona kojim se regulišu poslaničke penzije. Glavna argumentacija je sadržana u tvrdnji da se tako pomaže poslanicima da ne postanu socijalni slučajevi, a navodi se i argument o ekonomskoj nezavisnosti poslanika koji će imati obezbeđenu penziju kada završe svoje mukotrpne poslaničke mandate.

Zanimljivo je da ni naši istaknuti liberali i gorljivi zagovornici slobodnog tržišta i konkurencije odjednom prihvataju stanovište da treba obezbediti sigurnost poslanicima i osloboditi ih svakog rizika u njihovom političkom delovanju. To zakonsko rešenje o poslaničkim penzijama zagovaraju oni naši liberali koji nam stalno govore da građani ne razumeju i uporno ne prihvataju osnovnu filozofiju tranzicije i nisu spremni da prihvate nikakav ekonomski i socijalni rizik. Ova sramna zakonska inicijativa jasno nam govori kako se kod nas shvata politika i u kolikoj meri je izopačen karakter našeg političkog života. Politika je u našim uslovima odavno prestala da bude delatnost u kojoj se ostvaruje javno dobro i konstituiše politička vrlina. Ona je danas ogoljena pragmatična podela plena u kojoj nema mesta za političke ideale i ostvarivanje temeljnih demokratskih načela. Ovaj zahtev za poslaničke beneficirane penzije samo je još jedno u nizu svedočanstava političke beskrupuloznosti i potpune otuđenosti naše "političke elite" od realnog života. Oni na ovaj način sebe deklarišu i potvrđuju kao zatvorenu i sebi dovoljnu političku kastu koja vodi računa iznad svega o svom održanju na vlasti i svojim ličnim interesima.

A kako izgleda život birača koji još uvek poseduju onu elementarnu građansku svest i još uvek izlaze na izbore? Prema poslednjim podacima 80 odsto penzionera , njih 900.000 u Republici ima penzije do 12.ooo dinara. U najugroženiju grupu koja se nalazi na granici gladi spadaju 98.000 penzonera koji primaju do 3.842 dinara mesečno. Čak 317.000 ili 25,5 odsto prima penzije ne veće od 5.700 dinara što je po evropskim standardima ispod granice siromaštva. Plate poslanika Skupštine Srbije iznose nešto manje od 35 hiljada dinara. Ukoliko poslanik ostvari prava na sve dodatke, po sadašnjoj računici on državu košta 56 hiljada dinara i to bez dnevnica. Ovo su elementarne činjenice o dubokoj socijalnoj krizi u kojoj se Srbija nalazi.

Ali to nije dovoljan povod za naše poslanike da svoj rad u Parlamentu posvete rešavanju pre svega teških socijalnih pitanja građana. Umesto toga oni po hitnom postupku donose zakon o poslaničkim privilegijama. To je još samo jedan dokaz više da je politika u ovoj zemlji odavno postala delatnost u kojoj nema mnogo mesta za rešavanje realnih i životno važnih ekonomskih i političkih  problema. Radi se jednostavno o bahatosti i svojevrsnoj osionosti  narodnih poslanika koji su se usudili da po hitnom postupku predlože zakon o poslaničkim penzijama u zemlji u kojoj ljudi svakodnevno ostaju bez posla i bez mogućnosti da ostvare bilo kakav osnov za penziju. Ovaj nedostojni poslanički predlog zakona govori o gubljenju elementarnih moralnih principa i već poznatoj političkoj praksi potpunog odsustva stvarne veze sa životnim problemima građana koji su sve više izloženi razornim udarima tranzicije.

U prvim reagovanjima na ovaj sramni predlog zakona postavilo se pitanje njegove retroaktivnosti i ustavnog osnova za njegovo donošenje. Međutim, ovde se otvara značajniji problem, a odnosi se na jednakost građana pred zakonom i ostvarivanja principa vladavine prava. Ovim predlogom poslanici postaju neka vrsta zaštičene političke kaste koja ima tu privilegiju da mimo postojećih zakona ostvaruje pravo na povlašćenu penziju. Kakva je onda stvarna uloga Parlamenta ako on ne brani pre svega jednakost građana pred zakonom i donosi rettroaktivne zakone za ličnu upotrebu njegovih poslanika. Parlament koji ne ostvaruje pretpostavke za vladavinu zakona i pravne države gubi svaki legitimitet i smisao. To se upravo dešava sa našim Parlamentom, jer on ruši ovakvim predlogom osnovu svoga postojanja i delovanja.

Od uvođenja višestranačkog političkog sistema Narodna Skupština se nije afirmisala kao vrhovna zakonodavna vlast i najuglednija politička ustanova u zemlji. Po svim istraživanjima Narodna Skupština spada među institucije sa najnižim rejtingom u našoj javnosti. To svakako nije slučajno, a ovaj zahtev za hitnim postupkom za donošenje zakona o poslaničkim penzijama sigurno će još više obesmisliti ne samo Parlament već  će dalje urušiti značaj politike i demokratije u našem društvu. Jedna od sigurnih posledica biće i još veća i šira apstinencija biračkog tela. Ali to sigurno mnogo ne zabrinjava našu poslaničku bratiju, jer oni mnogo i ne mare što na izbore izlazi sve manje građana, oni imaju važnija posla , da obezbede svoje doživotne privilegije, jer jedino tako mogu da nastave svoj mukotrpni poslanički posao koji je najbolja preporuka za sticanje beneficirane penzije. Jedina prava reakcija na ovu najnoviju jedinstvenu poslaničku inicijativu može se izraziti u pitanju da li naši poslanici znaju da se stide i da li su smetnuli sa uma u kakvom društvu žive.

27 Oktobar 2004 godine

 
     
     
 
Copyright by NSPM