DR SRĐA
TRIFKOVIĆ O DODIRNIM TAČKAMA AMERIČKIH IZBORA
I SRPSKE ZAJEDNICE
REPUBLIKANCI MANJE ZLO
•
Naša zemlja ništa dobro ne može dobiti eventualnom pobedom kandidata
Demokratske partije, jer bi se uz Kerija tada našli mnogi nama poznati
likovi iz Klintonove administracije, čija bi pozicija u odnosu
na Kosovo, na državnu zajednicu SCG i druga ključna pitanja
bila daleko od onoga što želimo, kaže dr Trifković
Nacionalna konvencija Republikanske partije u NJujorku uveliko traje,
na njoj su ozvaničene kandidature predsednika DŽordža Buša
i potpredsednika Dika Čejnija za predstojeće novembarske
izbore, pred delegatima iz svih američkih država ređaju
se govornici i hvalospevno, kao i na svakom kongresu, govori o uspesima.
Amerika je, nimalo iznenađujuće, i ovoga puta skoro precizno
podeljena na one koji su protiv Kerija i protiv Buša, jer kako stvari
za sada stoje - nema te većine koja je za jednog od predsedničkih
kandidata.
Ozbiljni posmatrači, kojima je takođe zasmetao optimizam
već uveliko reformisane i ulevo skrenute Demokratske partije,
ne očekuju da na Konvenciji Republikanske partije dobiju dokaze
o zdravom realizmu i oporavljenoj stvarnosti, svesni da će
se koplja 2. novembra ozbiljno ukrstiti na ključnim pitanjima
rata u Iraku, rata protiv terorizma, ekonomskog oporavka i zdravstvene
zaštite. Naravno, ni u jednoj od platformi predsedničkih kandidata
nema precizno pojašnjenih detalja politike prema Balkanu, ali mi
znamo šta su na Balkanu uradile demokrate.
- Kao što znamo, i izbori 2000. godine u Americi su bili krajnje
neizvesni i izražavali duboku podeljenost nacije, dakle Amerika
jeste podeljena, ovoga puta pre svega na ozbiljnim pitanjima nacionalne
bezbednosti i terorizma, koja pre 11. 9. 2001. nisu bila tako otvoreno
na sceni. Štaviše, neki poslednji rezultati anketa kažu da Amerikanci
daju veću težinu pitanjima nacionalne bezbednosti i terorizma,
nego ekonomiji, zdravstvu, školstvu - kaže politički analitičar
dr Srđa Trifković. - Ova podeljenost u ovoj fazi predizborne
kampanje ipak više ide na ruku predsedniku Bušu nego kandidatu Keriju,
jer ako uporedimo nalaze ispitivanja javnosti iz prethodnih izbornih
kampanja, videćemo da bi u ovoj fazi kampanje izazivač,
u ovom slučaju Džon Keri, trebalo da ima vođstvo od 3
do 5 odsto, da bi uopšte imao realne izglede da dobije izbore. Jer,
obično se u poslednjim nedeljama kampanje javno mnjenje pokreće
za otprilike toliki broj procenata u korist onoga koji je trenutni
stanar u Beloj kući. Osim toga, u onim državama koje su 2000.
godine bile najtešnje i u kojima je vođena najveća bitka
za glasove, a to su Pensilvanija, Ohajo, Mičigen, Viskonsin,
Misuri i Florida, u ovoj fazi kampanje ili je trka izjednačena
ili je Buš u blagoj prednosti. Moramo imati u vidu i da na kraju
balade američki glasači svoju odluku zasnivaju na osnovu
svog džepa i svoje čekovne knjižice, a tempo ekonomskog oporavka
je očigledan. Započet je krajem prošle godine i uzeo maha
u ovoj, pa Bušu neće pretiti opasnost sa kojom se suočio
njegov otac na kraju svog mandata, što mu je i došlo glave, pa je
kasnije Klinton pobrao plodove ekonomskog oporavka kome je temelje
udario Buš otac.
RAZLOG ZA BRIGU
• Mediji su se ovih dana silovito ostrvili na predsednika
Buša, zamerajući mu izjavu u nedavnom intervjuu da je rat protiv
terorizma nemoguće dobiti, misleći na činjenicu da
se ne radi o konvencionalnom ratu koji može imati kraj i početak.
Predizborni rat između kandidata postaje sve prljaviji, preispituju
se i prošlost Kerija, i sadašnjost Buša, a birači uglavnom
ostaju zbunjeni. Šta će se dešavati u poslednja dva meseca
kampanje?
- Mislim da ni jedan ni drugi neće dozvoliti da se ponovo
u medijsku kampanju uključuju prljavi spotovi, jer je to očigledno
dvosekli mač. Jer, Keriju sigurno nije odgovaralo što se debata
poslednje dve-tri nedelje vodila o tome pod kakvim je on okolnostima
služio u Vijetnamu, a ne o onome što je suština njegovog izbornog
programa. Sa druge strane, Amerikanci ne vole da veruju da su kandidati
lično odgovorni za oglase tog tipa, pa se i sam predsednik
Buš ogradio od takvih reklamnih poruka.
Skretanje ulevo
• Koliko Vama lično smeta skoro totalno skretanje američke
Demokratske partije na levu stranu i njena liberalizacija, koja
dobija obrise komunističkih pokreta, u nezaobilaznom procesu
koji je zahvatio i Evropu?
- To se ovde najpre desilo u dominantnim elitama koje diktiraju
tempo Demokratske partije. Jer, mislim da mnogi birači - demokrate
iz redova američke radničke klase, nisu ni svesni do koje
je mere agenda Demokratske partije u skladu sa radikalnom ideologijom
postnacionalnog integralizma. To se ogleda i u njihovom multikulturalizmu,
i u podršci imigracionoj politici, i takozvanoj afirmativnoj akciji,
koja je oblik obrnute rasne diskriminacije, a sa stalnom tendencijom
da jača centralna vlast i broj ingerencija države, da stalno
rastu finansijska sredstva kojima ona raspolaže. Na sreću,
u duhu dobrog dela američkog naroda postoji sećanje na
onu Ameriku koja se uzdala u svojih 10 prstiju, ali ta komunistička
crta Demokratske partije je očigledna tendencija da sledi liniju
plišanog totalitarizma. Radi se o klasičnom slučaju otuđene
elite koja diktira tempo i način koji bi trebalo da bitno utiče
na život običnog sveta, koji pri tom neće imati nikakvog
uticaja na te odluke. To je oblik virtualne demokratije, u kome
su unapred zacrtani ishodi, i samo ostaje da se izmanipuliše proces
koji će do tih ishoda dovesti.
Naravno, Keriju će biti veoma teško da zaradi poene protiv
Buša na polju borbe protiv terorizma i rata u Iraku, jer ono što
je on do sada ponudio ne deluje naročito ubedljivo, nije konzistentan
u svojim izjavama i akcijama, nije bio konzistentan ni kao senator,
i to mu je najveća zamerka. Republikanci bi značajne poene
na polju terorizma mogli da zarade imajući u vidu nameru Kerija
da sa sobom dovede neke kadrove iz Klintonove administracije, lica
koja mi, nažalost, dobro poznajemo, a sada su svi svesni činjenice
da je Klintonova politika iz tog perioda na Balkanu otvorila vrata
islamističkog uticaja i uspostavljanja džihadske baze u srcu
Evrope. To govore i Bosna, i Kosovo, i bombardovanje Beograda, kada
je podrška administracije teroristima stvorila okolnosti pod kojima
je naša zemlja bombardovana. Demokrate očigledno nisu ništa
naučile od svojih grešaka iz tog perioda, a evidentno ih nikada
nisu ni priznale. Čak je u nedavnom intervjuu Hilari Klinton
izjavila da upravo intervencijana Kosovu dokazuje do koje su mere
i demokrate uspešne u vođenju ratova, a to je i za nas veliki
razlog za brigu.
OKUPLJANJE STARE EKIPE
• To je i početak odgovora na pitanje - koja bi opcija na američkim
izborima bila povoljnija za našu zemlju i otvorene probleme sa kojima
smo i dalje suočeni?
- Ukoliko pobedi Buš, sigurno ne bi bili rešeni problemi sa
kojima se Srbija suočava, od budućnosti Kosova i neizvesnosti
opstanka državne zajednice, do Haškog tribunala i teške privredne
i finansijske situacije. Ali, to bi u svakom slučaju bilo manje
zlo od onoga što bi nam se, verovatno, desilo pobedom demokrata.
Jer, DŽon Keri klintonovski period postavlja kao svoj model i ima
nameru da dovede čitav niz ličnosti - mogli bismo ponovo
videti Ričarda Holbruka, koji mu je savetnik, Veslija Klarka,
koji bi voleo da zameni sadašnjeg ministra odbrane Ramsfelda, a
to su ljudi koji su stvorili antisrpsku priču, koja je u isto
vreme i pokretačka snaga njihove lične reputacije, pa
sam siguran da neće doći ni do kakvog preispitivanja te
politike nego, naprotiv, ona će biti vraćena u opticaj
i biti korišćena kao dodatni dokaz da demokrate vode multilaterarnu
politiku, težiće zajedničkom nastupu sa EU. Tako će
otvoriti pitanje nezavisnog Kosova, verovatno već krajem iduće
godine, ponovne podrške Milu Đukanoviću, koji se grčevito
nada pobedi demokrata i u tome vidi poslednju šansu za novi zamah
svojoj političkoj poziciji. A hoće li Bušova administracija
pokrenuti pitanja Kosova i rešavanje tamošnjih problema, dobrim
delom će zavisiti i od stavova Beograda. Nažalost, do sada
nije bilo dovoljno efikasnosti i ubedljivosti sa kojom je Beograd
nastupao u Vašingtonu, a to je pre svega zbog činjenice što
Vlada Srbije govori jedno, a državna zajednica SCG, oličena
u predsedniku i ministru spoljnih poslova, govori nešto drugo. Adekvatan
primer je poziv premijera Koštunice kosovskim Srbima da ne izađu
na izbore, a onda izjava Vuka Draškovića da bi oni na te izbore
trebalo da izađu. Taj nedostatak koherentnosti i adekvatnog
nastupa u Vašingtonu mogao bi nas ponovo skupo koštati, jer albanski
lobisti ne miruju, oni i dalje ulažu znatna finansijska stredstava
i politički uticaj stavljaju u funkciju ostvarivanja svojih
ciljeva. Dakle, ukoliko DŽordž Buš bude reizabran, to bi za nas
mogla biti poslednja šansa da sa više koherentnosti, fokusiranosti
i profesionalizma zastupamo interese u Vašingtonu, koji bi mogli
da se usklade i sa interesima Vašingtona, pre svega na pitanjima
rata protiv terora. Jer, nismo to dovoljno upotrebili. Moramo vršiti
pritisak na američku stranu, dokazujući da su aktivisti
takozvane OVK teroristi jer, kako reče predsednik Rusije Putin,
ne možemo teroriste deliti na naše i njihove, dobre i loše. Teroristi
su teroristi.
Mila Filipović 4.9.2004.
©SrpskaDijaspora, 2001-2004.
www.srpskadijaspora.info
|
|