Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

   
Zoran Avramović

PREDSEDNIČKI IZBORI 2004 – CILjEVI I SREDSTVA


U prvom krugu izbora za predsednika Republike Srbije, 13. juna, najveci broj glasova dobio je Tomislav Nikolic. U drugom krugu, 27. juna pobedio je Boris Tadic, sa razlikom od oko 250.000 glasova. Osnovna karakteristika drugog kruga bila je u tome što je izašlo više biraca nego u prvom krugu, a obicno dolazi do pada izlaznosti u drugom krugu.
Ovde cu razmotriti politicka sredstva koja su koristili kandidati u borbi za svoje predsednicke ciljeve. Da li su to bila demokratska sredstva? Koliko je Srbija odmakla u razvoju demokratskih institucija? Kakva nam je politicka kultura?
Kada je rec o programskim ciljevima predsednickih kandidata, može se konsatovati da je Boris Tadic svoje ciljeve centrirao oko "ulaska u Evropu" i odlucnosti da on licno ne dozvoli radikalizaciju Srbije ("Necu da dozvolim radikalizaciju Srbije"). Njegov program je u okviru te dve tacke, potencirao kritiku Tomislava Nikolica i radikalski povratak u prošlost, afirmaciju 5 oktobra 2000., reforme, normalan život, itd.
Tomislav Nikolic je svoj predsednicki program usmerio na viziju Srbije. Okvirne tacke te vizije bile su: saradnja sa Istokom i Zapadom, kontrola rada vlade, borba protiv kriminala i mafije, kritika osiromašenja gradana Srbije, za bolji život Srbije, itd.

Ovi programski ciljevi su bili konstanta i u prvom i u drugom izbornom krugu. Ali, ono što je znacajno za demokratske institucije nisu toliko ciljevi politicke borbe vec sredstva koja se koriste da bi se do tih ciljeva stiglo. Pa da vidimo koja je sredstva koristio Boris Tadic sa njegovim izbornim štabom?
Na prvom mestu, odmah se mora podvuci cinjenica da je u izbornu trku ubacen veliki novac. Po broju bilbordova, spotova, plakata, Boris Tadic nije imao takmaca. Narocito je bio upadljiv ogroman broj plakata koji su se lepili neprestance, cak su aktivisti prelepljivali jedne plakate sa drugima. Taj ogroman posao po naseljima Srbije nisu mogli da odrade aktivisti. Moralo je nešto da se plati onima koji su neumorno lepili bandere, tarabe, zidove zgrada itd. kao i onima koji su ubacivali letke u poštanske sanducice. Dakle, ogroman novac je stigao odnekuda i Tadiceva kampanja je bila izrazizo najbogatija. ( Podaci "Transparensi Srbija" pokazuju da je u drugom krugu Tadic potrošio 24,2 miliona dinara a Tomislav Nikolic 0,9 miliona dinara, Politika, 8. juli 2004) Nema politike bez novaca, ali nema demokratske politike bez kontrolisanog novaca. Neko je glasno pitao odakle im toliki novac i to je pitanje koje ceka odgovor.
Drugo sredstvo su bile tzv. nevladine organizacije koje su direktnije ukljucene u politicki život. Te organizacije su pokazale svoju suštinu - to su kriptopoliticke organizacije. One su nepristrasno navijacke grupe gradjana. To znaci da su pozivale gradane da uzmu ucešce na izborima ali su sa lošom kamuflažom sugerisale i za koga da glasaju. Poruke tipa "veca izlaznost, pobeda prozapadnog kandidata" razotkriva namere ovih grupa gradana koje su inace finasirane iz inostranstva. Medu ovim organizacija vodece mesto zauzima CESID a za njim Evropski pokret i Gradjanske inicijative. CESID sa svojim crnookim šefom cak ide dotle da objavljuje rezultate glasanja, kao da to nije prva briga ucesnika izbornog takmicenja i Republicke komisije koja zvanicno overava sve rezultate na izborima. Novo je da ova grupa gradana analizira izborne programe kandidata uoci samih izbora i tako se predstavlja kao nevladina i nezavisna organizacija!
Mediji su pokrivali izbore bez vatre u ekranu i novinama (kao u proteklim izborima) ali je bilo profesionalnog, sofisticiranog navijanja za Tadica. To potvrduju merenja pojavljivanja kandidata i pakovanje izveštaja. Onaj koji zna da gleda i cita medije otkrio je namere emitera ali veliki je broj onih gledalaca koji nesvesno usvajaju poruke televizija i novina. Ovo trece sredstvo nije bilo jednako dostupno dvojici kandidata.
Cetvrto sredstvo koje su obilato koristili pomagaci Borisa Tadica kao i sam Tadic je laž. (Ako neko hoce rec neistina neka je koristi ali to znacenje je vezano za nesvesnu laž) Oni su sistematski širili laž o Tomislavu Nikolicu i SRS. Osnovna laž je bila da Tomislav Nikolic hoce da vrati Srbiju u prošlost, u 90-te godine (cak i ratove!!) i da nam preti izolacija. Na ovaj nacin, sredstvo laži se kombinuje sa osecanjem straha. Srbi nisu plašljiv narod ali su deset godina teško propatili pod sankcijama i sasvim je opravdana svaka pomisao da se uvodi neki oblik sankcija. Ali, radi se o tome da se taj strah proizvodio lažima o povratku u prošlost i ratovima. (Zatekao sam letak u sanducicu na kome je pisalo: "Beograd za Tadica: Izbor je lak: ili 28 jun 2004 ili 4.10. 2000.") Drugi metod stvaranja atmosfere straha koristio se u proizvodnji incidenata medu aktivistima na terenu. Ta okrivljavanja su odmah dobijala mesto u medijima bez provere i slušanja druge strane. Sada, kada su izbori prošli, jasno se vidi pozadina ovih montiranih incidenata. Trebalo je protivnika prikazati kao nasilnog i opasnog za nacionalnu bezbednost. O svojim incidentima su cutali, kao što su cutali o tome da postoji kod dela biraca strah od "demokratskog bloka" da ce rasprodati Srbiju.
Ništa od toga nije bilo tacno i nijedan govor ili nastup Tomislava Nikolica nije sadržavao poziv za put u prošlost. Naprotiv, iskljucivo je govorio o viziji zaposlene i pravicne Srbije. A kada neko tako obilato koristi laž kao politicko sredstvo onda je na udaru politicki moral. Ko lažima krci sebi put ka uspehu, pokosice vrednost istine i cilj nece biti ostvaren.
U korpus sredstava laži spada i vec izlizani govor o demokratskom i nedemokratskom kandidatu. Ovde je vec problem u tome da li je rec o laži ili gluposti. Dalako smo mi od demokratskog društva kada se u okviru izborne procedure diskriminiše etiketama jedan a favorizuje drugi kandidat. Kada budemo govorili da su u demokratskim izborima svi kandidati demokratski zato što poštuju proceduru, moci cemo da kažemo da smo se približili demokratskom poretku. Ali, to nece uciniti oni cija su usta puna demokratskog i nedemokratskog kandidata.
Najzad peto sredstvo, inostranstvo. Brisel. Solana. Šreder, Paten.... Taj pritisak i ta ucenjivanja su neizdrživa. Takvo ponižavanje jednog naroda retko je videno. Niko još nije rekao da je Srbija u tihoj izolaciji i danas. Niko ne dolazi od zvanicnika "na nivou". Sve neki emisari, savetnici, pismonoše.
Samo dve stvari da istaknem o pomoci Zapada demokratskom kandidatu. Nije rec samo o tome što Tadic u drugom krugu, ide u Brisel a Toma Nikolic u Aleksandrovac. Rec je o demokratiji na delu. Taj Zapad hoce demokratiju u Srbiji a uporno diskriminiše politicke kandidate u Srbiji. Oni govore o toleranciji a pokazuju netoleranciju prema Tomislavu Nikolicu i SRS. Njihovi mediji hoce istinu a pišu odvratne laži o Tomislavu Nikolicu kao "ultranacionalisti". Oni poštuju svoju prošlost a traže od Srba da zaborave blisku prošlost i osude srpske "udružene zlocince" samo zato što su se branili od njihovih bombi 1999. godine.
S druge strane, taj isti Zapad (oficijelni) gleda kroz prste svim kriminalnim radnjama koje je pocinio režim posle 5. oktobra (krada glasova u parlamentu, izvoz inostranog šecera, veza mafije i državnih funkcionera). Sudenje Legiji i drugima otkriva neke nove povezanosti u kriminalnim poslovima. Videcemo šta ce se dokazati, ali sumnje u neke ranije dosovske tvrdnje su podgrejane. Preko svega toga prelazi Zapad i spreman je da zažmuri na jedno oko da bi na drugo videli kao pobeduje njihov kandidat.
Generalno govoreci, Tadic i njegovi brojni saveznici nisu koristili sredstva nasilja kao i otvorenog kršenja zakona. Ostaju nedoumice u pogledu porekla upotrebljenog novca za kampanju. Protekli izbori su pokazali da su Tadiceva sredstva borbe protiv Nikolica bila pre svaga moralno-psihološka. Propaganda se koncipirala oko laži i širenja straha o protivniku.

Kakva je sredstva koristio Tomislav Nikolic? Svaki posmatrac je mogao da se uveri da Tomislav Nikolic nije imao veliki novac na raspolaganju, da je vodio jeftinu kampanju. Nije imao ni nevladine organizacije, kao neutralne organizacije, na raspolaganju.
Mediji su bili korektniji nego u proteklim godinama. Davali su vidljivu prednost Borisu Tadicu ali, osim u jednom slucaju B92, nije bilo blacenja i vredanja. Ne može se reci da je bilo monopolisanja bar vodecih emitera. Analiza štampe bi pokazala da je napravljen korak dalje u inteligentno-zanatskom favorizovanju svog kandidata (Tadica). Mesto za sliku, naslov, raspored tekstova, pisma citalaca, ubojiti kolumnisti, itd.
Najzad, Nikolic nije koristio laži ni strah o svojim protivnicima da bi ostvario svoj politicki cilj. Njegovo osnovno sredstvo je bilo putovanje po srpskim gradovima i selima, držanje govora, "razgovor sa narodom" a sve u cilju da ih ubedi u to da je on bolji predsednik za Srbiju od svog i svojih protivkandidata. On je išao sa svojom vizijom Srbije protiv udruženih protivnika iz zemlje i inostranstva. Sam protiv svih. Da, to je herojski i moralno odvažno, ali nije bilo dovoljno za pobedu. Ukoliko se u bliskoj buducnosti ponovi ovakva konstelacija Tomislav Nikolic ce morati da koristi i druga sredstva da bi ostvario svoje ciljeve. Imam u vidu, pre svega, korišcenje zapostavljenih strucnih resursa u stranci i oko stranke. Postoji poveci broj profesora i naucnika u i oko stranke koji nisu angažovani u afirmaciji opšte stvari. Dosovci, kao i pre njih, socijalisti, imali su i imaju svoju javnost. To su stranacki ili "nezavisni" intelektualci koji brane vrednosti u kojima se politicka organizacija krece. Srpska radikalna stranka, mora da potraži nacine kako da se izbori za svoju javnost, onu koja nece kriminalizovati nedavnu prošlost niti ce optuživati sopstvenu državu i narod. Od ove javnosti treba ocekivati i polemiku sa inostranim predrasudama, stereotipima i lažima o Srpskoj radikalnoj stranci. Ne može se razumeti cutanje o najnovijoj etiketi kao što je "ultranacionionalita Tomislav Nikolic". Na laži te javnosti treba da odgovori patriotska i moralna javnost a na politicke izjave zvanicnika, treba da odgovore vodeci funkciineri stranke. Cutanje je apsolutno zabranjeno u demokratiji. A za male narode još i više: oni osim politicke inteligencije i mudrosti i nemaju drugo sredstvo za borbu za svoje ciljeve.

Poslednji izbori za predsednika Srbije, pokazali su da dosovci ne odustaju od atmosfere i politickih sredstava iz 2000. godine. To je snažna propaganda laži i novca. U borbi za vlast 2000. i u borbi za održavanje vlasti 2004. ova politicka grupacija se homogenizuje i stvara front prema, nekada SPS, sada SRS. Sva ta ponašanja ne bole kao što boli njihova spremnost da prodube i održe politicke diskriminacije u Srbiji koje dolaze iz inostranstva. Sve dok se ne ukinu te diskriminacije, Srbija nece biti na putu razvijene demokratije.

12. jul 2004.

 
     
     
 
Copyright by NSPM