Zoran
Avramović
PREDSEDNIČKI IZBORI 2004 – CILjEVI I SREDSTVA
U prvom krugu izbora za predsednika Republike Srbije, 13. juna,
najveci broj glasova dobio je Tomislav Nikolic. U drugom krugu,
27. juna pobedio je Boris Tadic, sa razlikom od oko 250.000 glasova.
Osnovna karakteristika drugog kruga bila je u tome što je izašlo
više biraca nego u prvom krugu, a obicno dolazi do pada izlaznosti
u drugom krugu.
Ovde cu razmotriti politicka sredstva koja su koristili kandidati
u borbi za svoje predsednicke ciljeve. Da li su to bila demokratska
sredstva? Koliko je Srbija odmakla u razvoju demokratskih institucija?
Kakva nam je politicka kultura?
Kada je rec o programskim ciljevima predsednickih kandidata, može
se konsatovati da je Boris Tadic svoje ciljeve centrirao oko "ulaska
u Evropu" i odlucnosti da on licno ne dozvoli radikalizaciju
Srbije ("Necu da dozvolim radikalizaciju Srbije"). Njegov
program je u okviru te dve tacke, potencirao kritiku Tomislava Nikolica
i radikalski povratak u prošlost, afirmaciju 5 oktobra 2000., reforme,
normalan život, itd.
Tomislav Nikolic je svoj predsednicki program usmerio na viziju
Srbije. Okvirne tacke te vizije bile su: saradnja sa Istokom i Zapadom,
kontrola rada vlade, borba protiv kriminala i mafije, kritika osiromašenja
gradana Srbije, za bolji život Srbije, itd.
Ovi programski ciljevi su bili konstanta i u prvom i u drugom izbornom
krugu. Ali, ono što je znacajno za demokratske institucije nisu
toliko ciljevi politicke borbe vec sredstva koja se koriste da bi
se do tih ciljeva stiglo. Pa da vidimo koja je sredstva koristio
Boris Tadic sa njegovim izbornim štabom?
Na prvom mestu, odmah se mora podvuci cinjenica da je u izbornu
trku ubacen veliki novac. Po broju bilbordova, spotova, plakata,
Boris Tadic nije imao takmaca. Narocito je bio upadljiv ogroman
broj plakata koji su se lepili neprestance, cak su aktivisti prelepljivali
jedne plakate sa drugima. Taj ogroman posao po naseljima Srbije
nisu mogli da odrade aktivisti. Moralo je nešto da se plati onima
koji su neumorno lepili bandere, tarabe, zidove zgrada itd. kao
i onima koji su ubacivali letke u poštanske sanducice. Dakle, ogroman
novac je stigao odnekuda i Tadiceva kampanja je bila izrazizo najbogatija.
( Podaci "Transparensi Srbija" pokazuju da je u drugom
krugu Tadic potrošio 24,2 miliona dinara a Tomislav Nikolic 0,9
miliona dinara, Politika, 8. juli 2004) Nema politike bez
novaca, ali nema demokratske politike bez kontrolisanog novaca.
Neko je glasno pitao odakle im toliki novac i to je pitanje koje
ceka odgovor.
Drugo sredstvo su bile tzv. nevladine organizacije koje su direktnije
ukljucene u politicki život. Te organizacije su pokazale svoju suštinu
- to su kriptopoliticke organizacije. One su nepristrasno navijacke
grupe gradjana. To znaci da su pozivale gradane da uzmu ucešce na
izborima ali su sa lošom kamuflažom sugerisale i za koga da glasaju.
Poruke tipa "veca izlaznost, pobeda prozapadnog kandidata"
razotkriva namere ovih grupa gradana koje su inace finasirane iz
inostranstva. Medu ovim organizacija vodece mesto zauzima CESID
a za njim Evropski pokret i Gradjanske inicijative. CESID sa svojim
crnookim šefom cak ide dotle da objavljuje rezultate glasanja, kao
da to nije prva briga ucesnika izbornog takmicenja i Republicke
komisije koja zvanicno overava sve rezultate na izborima. Novo je
da ova grupa gradana analizira izborne programe kandidata uoci samih
izbora i tako se predstavlja kao nevladina i nezavisna organizacija!
Mediji su pokrivali izbore bez vatre u ekranu i novinama (kao u
proteklim izborima) ali je bilo profesionalnog, sofisticiranog navijanja
za Tadica. To potvrduju merenja pojavljivanja kandidata i pakovanje
izveštaja. Onaj koji zna da gleda i cita medije otkrio je namere
emitera ali veliki je broj onih gledalaca koji nesvesno usvajaju
poruke televizija i novina. Ovo trece sredstvo nije bilo jednako
dostupno dvojici kandidata.
Cetvrto sredstvo koje su obilato koristili pomagaci Borisa Tadica
kao i sam Tadic je laž. (Ako neko hoce rec neistina neka je koristi
ali to znacenje je vezano za nesvesnu laž) Oni su sistematski širili
laž o Tomislavu Nikolicu i SRS. Osnovna laž je bila da Tomislav
Nikolic hoce da vrati Srbiju u prošlost, u 90-te godine (cak i ratove!!)
i da nam preti izolacija. Na ovaj nacin, sredstvo laži se kombinuje
sa osecanjem straha. Srbi nisu plašljiv narod ali su deset godina
teško propatili pod sankcijama i sasvim je opravdana svaka pomisao
da se uvodi neki oblik sankcija. Ali, radi se o tome da se taj strah
proizvodio lažima o povratku u prošlost i ratovima. (Zatekao sam
letak u sanducicu na kome je pisalo: "Beograd za Tadica: Izbor
je lak: ili 28 jun 2004 ili 4.10. 2000.") Drugi metod stvaranja
atmosfere straha koristio se u proizvodnji incidenata medu aktivistima
na terenu. Ta okrivljavanja su odmah dobijala mesto u medijima bez
provere i slušanja druge strane. Sada, kada su izbori prošli, jasno
se vidi pozadina ovih montiranih incidenata. Trebalo je protivnika
prikazati kao nasilnog i opasnog za nacionalnu bezbednost. O svojim
incidentima su cutali, kao što su cutali o tome da postoji kod dela
biraca strah od "demokratskog bloka" da ce rasprodati
Srbiju.
Ništa od toga nije bilo tacno i nijedan govor ili nastup Tomislava
Nikolica nije sadržavao poziv za put u prošlost. Naprotiv, iskljucivo
je govorio o viziji zaposlene i pravicne Srbije. A kada neko tako
obilato koristi laž kao politicko sredstvo onda je na udaru politicki
moral. Ko lažima krci sebi put ka uspehu, pokosice vrednost istine
i cilj nece biti ostvaren.
U korpus sredstava laži spada i vec izlizani govor o demokratskom
i nedemokratskom kandidatu. Ovde je vec problem u tome da li je
rec o laži ili gluposti. Dalako smo mi od demokratskog društva kada
se u okviru izborne procedure diskriminiše etiketama jedan a favorizuje
drugi kandidat. Kada budemo govorili da su u demokratskim izborima
svi kandidati demokratski zato što poštuju proceduru, moci cemo
da kažemo da smo se približili demokratskom poretku. Ali, to nece
uciniti oni cija su usta puna demokratskog i nedemokratskog kandidata.
Najzad peto sredstvo, inostranstvo. Brisel. Solana. Šreder, Paten....
Taj pritisak i ta ucenjivanja su neizdrživa. Takvo ponižavanje jednog
naroda retko je videno. Niko još nije rekao da je Srbija u tihoj
izolaciji i danas. Niko ne dolazi od zvanicnika "na nivou".
Sve neki emisari, savetnici, pismonoše.
Samo dve stvari da istaknem o pomoci Zapada demokratskom kandidatu.
Nije rec samo o tome što Tadic u drugom krugu, ide u Brisel a Toma
Nikolic u Aleksandrovac. Rec je o demokratiji na delu. Taj Zapad
hoce demokratiju u Srbiji a uporno diskriminiše politicke kandidate
u Srbiji. Oni govore o toleranciji a pokazuju netoleranciju prema
Tomislavu Nikolicu i SRS. Njihovi mediji hoce istinu a pišu odvratne
laži o Tomislavu Nikolicu kao "ultranacionalisti". Oni
poštuju svoju prošlost a traže od Srba da zaborave blisku prošlost
i osude srpske "udružene zlocince" samo zato što su se
branili od njihovih bombi 1999. godine.
S druge strane, taj isti Zapad (oficijelni) gleda kroz prste svim
kriminalnim radnjama koje je pocinio režim posle 5. oktobra (krada
glasova u parlamentu, izvoz inostranog šecera, veza mafije i državnih
funkcionera). Sudenje Legiji i drugima otkriva neke nove povezanosti
u kriminalnim poslovima. Videcemo šta ce se dokazati, ali sumnje
u neke ranije dosovske tvrdnje su podgrejane. Preko svega toga prelazi
Zapad i spreman je da zažmuri na jedno oko da bi na drugo videli
kao pobeduje njihov kandidat.
Generalno govoreci, Tadic i njegovi brojni saveznici nisu koristili
sredstva nasilja kao i otvorenog kršenja zakona. Ostaju nedoumice
u pogledu porekla upotrebljenog novca za kampanju. Protekli izbori
su pokazali da su Tadiceva sredstva borbe protiv Nikolica bila pre
svaga moralno-psihološka. Propaganda se koncipirala oko laži i širenja
straha o protivniku.
Kakva je sredstva koristio Tomislav Nikolic? Svaki posmatrac je
mogao da se uveri da Tomislav Nikolic nije imao veliki novac na
raspolaganju, da je vodio jeftinu kampanju. Nije imao ni nevladine
organizacije, kao neutralne organizacije, na raspolaganju.
Mediji su bili korektniji nego u proteklim godinama. Davali su vidljivu
prednost Borisu Tadicu ali, osim u jednom slucaju B92, nije bilo
blacenja i vredanja. Ne može se reci da je bilo monopolisanja bar
vodecih emitera. Analiza štampe bi pokazala da je napravljen korak
dalje u inteligentno-zanatskom favorizovanju svog kandidata (Tadica).
Mesto za sliku, naslov, raspored tekstova, pisma citalaca, ubojiti
kolumnisti, itd.
Najzad, Nikolic nije koristio laži ni strah o svojim protivnicima
da bi ostvario svoj politicki cilj. Njegovo osnovno sredstvo je
bilo putovanje po srpskim gradovima i selima, držanje govora, "razgovor
sa narodom" a sve u cilju da ih ubedi u to da je on bolji predsednik
za Srbiju od svog i svojih protivkandidata. On je išao sa svojom
vizijom Srbije protiv udruženih protivnika iz zemlje i inostranstva.
Sam protiv svih. Da, to je herojski i moralno odvažno, ali nije
bilo dovoljno za pobedu. Ukoliko se u bliskoj buducnosti ponovi
ovakva konstelacija Tomislav Nikolic ce morati da koristi i druga
sredstva da bi ostvario svoje ciljeve. Imam u vidu, pre svega, korišcenje
zapostavljenih strucnih resursa u stranci i oko stranke. Postoji
poveci broj profesora i naucnika u i oko stranke koji nisu angažovani
u afirmaciji opšte stvari. Dosovci, kao i pre njih, socijalisti,
imali su i imaju svoju javnost. To su stranacki ili "nezavisni"
intelektualci koji brane vrednosti u kojima se politicka organizacija
krece. Srpska radikalna stranka, mora da potraži nacine kako da
se izbori za svoju javnost, onu koja nece kriminalizovati nedavnu
prošlost niti ce optuživati sopstvenu državu i narod. Od ove javnosti
treba ocekivati i polemiku sa inostranim predrasudama, stereotipima
i lažima o Srpskoj radikalnoj stranci. Ne može se razumeti cutanje
o najnovijoj etiketi kao što je "ultranacionionalita Tomislav
Nikolic". Na laži te javnosti treba da odgovori patriotska
i moralna javnost a na politicke izjave zvanicnika, treba da odgovore
vodeci funkciineri stranke. Cutanje je apsolutno zabranjeno u demokratiji.
A za male narode još i više: oni osim politicke inteligencije i
mudrosti i nemaju drugo sredstvo za borbu za svoje ciljeve.
Poslednji izbori za predsednika Srbije, pokazali su da dosovci
ne odustaju od atmosfere i politickih sredstava iz 2000. godine.
To je snažna propaganda laži i novca. U borbi za vlast 2000. i u
borbi za održavanje vlasti 2004. ova politicka grupacija se homogenizuje
i stvara front prema, nekada SPS, sada SRS. Sva ta ponašanja ne
bole kao što boli njihova spremnost da prodube i održe politicke
diskriminacije u Srbiji koje dolaze iz inostranstva. Sve dok se
ne ukinu te diskriminacije, Srbija nece biti na putu razvijene demokratije.
12. jul 2004.
|
|