Home
Komentari
Debate
Hronika
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Predsednicki izbori

   

  Marinko M.Vučinić

 

ŠTA SU PPRAVE POUKE PREDSEDNIČKIH IZBORA

 

Krug se najzad zatvorio. Krug politike vladajućih demokratskih partija koja se tokom poslednjih tri godine ogledala u vlastodržačkoj zaslepljenosti, osionosti, političkoj bahatosti, poništavanju svih demokratskih institucija i konačno u stvaranju klasične partijsko-političke oligarhije koja je u potpunosti izgubila kontakt sa realnim životom. Upravo je ta politička oligarhija zaigrala izuzetno opasnu politikantsku igru na sve ili ništa raspuštajući parlament i tvrdeći da će neuspeh predsedničkih izbora dovesti do haosa u Srbiji. Sada je posle neuspelih predsedničkih  izbora i ubedljivog poraza demokratskog kandidata jasno ko zaista proizvodi haos i konfuziju u našoj zemlji. Ako je u vreme starog režima vladala koncepcija kontrolisanog haosa  sada je na delu stvaranje organizovane konfuzije čiji je cilj sadržan u težnji da se prenebregnu realni problemi i činjenice svakodnevnog života.

To jasno govore i prva reagovanja na porazne rezultate predsedničkih izbora koji su jasno pokazali da aktuelna politika  vladajućih demokratskih partija nema više preko potrebni politički i društveni legitimitet.  Već u prvim reagovanjima predstavnika vlasti se govorilo da su birači lenji, da su ostali kod kuće da jedu, da su apatični i da su se udaljili od države. Ta reaovanja jednostavno pokazuju da vladajuće stukture ostaju potpuno zarobljene u svom svetu vlastodžačke samodovoljnosti i nadobudnosti bez svesti da na pravi način protumače pravi smisao poruke koju su im birači svojim slabim izlaskom na izbore uputili. A poruka je sadržana u oštroj kritici dosadašnje  tzv. reformističke politike  koja se zatvorila u svoj izmaštani reformistički svet bez stvarnog uvida u socijalne i političke probleme koje neminovno donosi proces tranzicije, čije tegobe očigledno ne podnosimo svi podjednako. Tu pouku je najbolje artikulisao Miroljub Labus: "Ovo nije neuspeh, ovo je katastrofa vladajuće koalicije. Radi se o porazu vladajuće koalicije koja nije sposobna da upravlja zemljom, jer je to bilo glasanje protiv vladajuće koalicije i Vlade. Radi se o velikoj opomeni koju je dobila Vlada Srbije".

 Međutim, dovoljno je samo videti kako izgledaju svite koje okružuju funkcionere vladajućeg režima i taj nama  dobro poznati dvorski način vođenja politike koji znači izneveravanje osnovnih demokratskih principa. Ne radi se ovde o apatiji birača i bojkotu izbora već o mukotrpnom procesu nastanka samosvesnog i  punoletnog građanina koga ne možete više zasenjivati i obmanjivati reformističkim pričama o potrebi podnošenja žrtava i odricanja, a da pri tome vladini funkcioneri koriste svoje položaje za bogaćenje i osiono vlastodržačko ponašanje. U ovoj zemlji se dogodio nepovratan proces konstituisanja delotvorne javnosti u kojoj se građanin javlja kao politički osvešceni politički i društveni činilac. Vreme podaništva i slepog podržavanja državnih funkcionera i njihovih demagoških priča je nepovratno minulo. Zabrinjavajuće je da predsetavnici tzv. demokratske vlasti u svojoj vlastodržačkoj i oligarhijskoj zaslepljenosti nisu više u stanju da realno sagledaju uzroke velikog poraza demokratskog predsedničkog kandidata. Oni više jednostavno ne mogu da prihvate pouke izbora, jer  su nepovratno krenuli na put samoobmane i političke zaslepljenosti.

Treba samo poslusati obraćanje Z. Živkovića neposredno posle izbora pa će nam biti jasno da su naši novi politički oligarsi krenuli na put bez povratka. Oni ne samo da nisu sposobni da uvide i spoznaju sve greške i propuste, već uporno istrajavaju na priči o uspešnosti reformi koje sprovode i dobrom putu kojim nas vode. Evo sta kaze Zoran Zivkovic: "Izlaznost je bila samo pet do šest odsto manja u odnosu na izbore u decembru prošle godine, što predstavlja poraz onih destruktivnih snaga koje su pozivale na bojkot. Ne možemo samo da kukamo i da dozvolimo da reforme stanu. Očekujem da će se demokratske snage 28. decembra vratiti reformama i prestati sa proizvodnjom afera i nedoumica. Srbija ne sme da zastane u sadašnjim reformama, a njena osnovna proizvodnja mora i dalje biti - proizvodnja promena." Nema u ovim rečima ni nagoveštaja o spremnosti da se trezveno i temeljno analiziraju uzroci poraza na predsedničkim izborima. Naprotiv, premijer Z. Živković smatra da su za neuspeh izbora krivi birači koji nisu imali dovoljno pameti i hrabrosti da ponizno slede pravi put koji je zacrtala uspešna Vlada Srbije. Problem su stranke koje prave tzv. afere i tako ruše skladni svet u kome oni tako uljuljkano reformistički žive. Sigurno je da se može desiti da i posle decembarskih parlamentarnih ozbora buđenje i osvešcivanje bude još teže i bolnije.

Od samog uspostavljanja nove demokratske vlasti bila je jasna težnja izvršne vlasti da deluje bez ikakve kontole i saradnje, pre svega sa parlamentom kao vrhovnim zakonodavnim organom. Ta težnja izvršne vlasti je i bila osnovni razlog za destruiranje i poništavanje svih demokratskih institucija bez kojih ne može da funkcioniše stabilan demokratski sistem. Oglušivanje o odluke ustavnog suda, krađa glasova u parlamentu, uspostavljanje političkog i ekonomskog monopola, gušenje javnosti i kritičkih debata, nekritičko primenjivanje neoliberalnog koncepta reformi sve su to elementi razaranja demokratske supstance jednog društva koje se konačno i završilo u velikoj apstinenciji na predseničkim izborima. Na osnovu malog procenta izlaska na izbore ne može se izgraditi demokratski društveni i politički sistem. Ali, naša Vlada je najzad ostvarila svoj san i zacrtani politički cilj, konačno je ostala sama na našoj političkoj sceni i sada može da neometano demonstrira svoj poznati politički pragmatizam.

Beograd, 17.11.2003. godine

 Autor je jedan od osnivaca i clan Upravnog odbora Beogradske otvorene škole

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM