Marinko
M.Vučinić
ŠTA SU PPRAVE POUKE PREDSEDNIČKIH
IZBORA
Krug se najzad zatvorio. Krug politike vladajućih
demokratskih partija koja se tokom poslednjih tri godine ogledala
u vlastodržačkoj zaslepljenosti, osionosti, političkoj
bahatosti, poništavanju svih demokratskih institucija i konačno
u stvaranju klasične partijsko-političke oligarhije
koja je u potpunosti izgubila kontakt sa realnim životom. Upravo
je ta politička oligarhija zaigrala izuzetno opasnu politikantsku
igru na sve ili ništa raspuštajući parlament i tvrdeći da će neuspeh predsedničkih
izbora dovesti do haosa u Srbiji. Sada je posle neuspelih predsedničkih
izbora i ubedljivog poraza demokratskog kandidata jasno
ko zaista proizvodi haos i konfuziju u našoj zemlji. Ako je u
vreme starog režima vladala koncepcija kontrolisanog haosa
sada je na delu stvaranje organizovane konfuzije čiji
je cilj sadržan u težnji da se prenebregnu realni problemi i činjenice
svakodnevnog života.
To jasno govore i prva reagovanja na porazne rezultate
predsedničkih izbora koji
su jasno pokazali da aktuelna politika
vladajućih demokratskih partija nema više preko potrebni
politički i društveni legitimitet.
Već u prvim reagovanjima predstavnika vlasti se govorilo
da su birači lenji, da su ostali kod kuće da jedu, da
su apatični i da su se udaljili od države. Ta reaovanja jednostavno
pokazuju da vladajuće stukture ostaju potpuno zarobljene
u svom svetu vlastodžačke samodovoljnosti i nadobudnosti
bez svesti da na pravi način protumače pravi smisao
poruke koju su im birači svojim slabim izlaskom na izbore
uputili. A poruka je sadržana u oštroj kritici dosadašnje
tzv. reformističke politike
koja se zatvorila u svoj izmaštani reformistički
svet bez stvarnog uvida u socijalne i političke probleme
koje neminovno donosi proces tranzicije, čije tegobe očigledno
ne podnosimo svi podjednako. Tu pouku je najbolje artikulisao
Miroljub Labus: "Ovo nije neuspeh, ovo je katastrofa vladajuće
koalicije. Radi se o porazu vladajuće koalicije koja nije
sposobna da upravlja zemljom, jer je to bilo glasanje protiv vladajuće
koalicije i Vlade. Radi se o velikoj opomeni koju je dobila Vlada
Srbije".
Međutim, dovoljno je samo videti kako izgledaju svite koje okružuju funkcionere
vladajućeg režima i taj nama
dobro poznati dvorski način vođenja politike
koji znači izneveravanje osnovnih demokratskih principa.
Ne radi se ovde o apatiji birača i bojkotu izbora već
o mukotrpnom procesu nastanka samosvesnog i
punoletnog građanina koga ne možete više zasenjivati
i obmanjivati reformističkim pričama o potrebi podnošenja
žrtava i odricanja, a da pri tome vladini funkcioneri koriste
svoje položaje za bogaćenje i osiono vlastodržačko ponašanje.
U ovoj zemlji se dogodio nepovratan proces konstituisanja delotvorne
javnosti u kojoj se građanin javlja kao politički osvešceni
politički i društveni činilac. Vreme podaništva i slepog
podržavanja državnih funkcionera i njihovih demagoških priča
je nepovratno minulo. Zabrinjavajuće je da predsetavnici
tzv. demokratske vlasti u svojoj vlastodržačkoj i oligarhijskoj
zaslepljenosti nisu više u stanju da realno sagledaju uzroke velikog
poraza demokratskog predsedničkog kandidata. Oni više jednostavno
ne mogu da prihvate pouke izbora, jer
su nepovratno krenuli na put samoobmane i političke
zaslepljenosti.
Treba samo poslusati obraćanje Z. Živkovića
neposredno posle izbora pa će nam biti jasno da su naši novi
politički oligarsi krenuli na put bez povratka. Oni ne samo
da nisu sposobni da uvide i spoznaju sve greške i propuste, već
uporno istrajavaju na priči o uspešnosti reformi koje sprovode
i dobrom putu kojim nas vode. Evo sta kaze Zoran Zivkovic:
"Izlaznost je bila samo pet do šest odsto manja u odnosu
na izbore u decembru prošle godine, što predstavlja poraz onih
destruktivnih snaga koje su pozivale na bojkot. Ne možemo samo
da kukamo i da dozvolimo da reforme stanu. Očekujem da će
se demokratske snage 28. decembra vratiti reformama i prestati
sa proizvodnjom afera i nedoumica. Srbija ne sme da zastane u
sadašnjim reformama, a njena osnovna proizvodnja mora i dalje
biti - proizvodnja promena." Nema u ovim rečima ni nagoveštaja
o spremnosti da se trezveno i temeljno analiziraju uzroci poraza
na predsedničkim izborima. Naprotiv, premijer Z. Živković
smatra da su za neuspeh izbora krivi birači koji nisu imali
dovoljno pameti i hrabrosti da ponizno slede pravi put koji je zacrtala uspešna Vlada Srbije. Problem
su stranke koje prave tzv. afere i tako ruše skladni svet u kome oni tako uljuljkano reformistički žive.
Sigurno je da se može desiti da i posle decembarskih parlamentarnih
ozbora buđenje i osvešcivanje bude još teže i bolnije.
Od samog uspostavljanja nove demokratske vlasti bila
je jasna težnja izvršne vlasti da deluje bez ikakve kontole i
saradnje, pre svega sa parlamentom kao vrhovnim zakonodavnim organom.
Ta težnja izvršne vlasti je i bila osnovni razlog za destruiranje
i poništavanje svih demokratskih institucija bez kojih ne može
da funkcioniše stabilan demokratski sistem. Oglušivanje o odluke
ustavnog suda, krađa glasova u parlamentu, uspostavljanje
političkog i ekonomskog monopola, gušenje javnosti i kritičkih
debata, nekritičko primenjivanje neoliberalnog koncepta reformi
sve su to elementi razaranja
demokratske supstance jednog društva koje se konačno i završilo u velikoj apstinenciji na predseničkim izborima. Na osnovu malog
procenta izlaska na izbore ne može se izgraditi demokratski društveni
i politički sistem. Ali, naša Vlada je najzad ostvarila svoj san i zacrtani politički
cilj, konačno je ostala sama na našoj političkoj sceni
i sada može da neometano demonstrira svoj poznati politički
pragmatizam.
Beograd, 17.11.2003. godine
Autor je jedan od osnivaca i clan Upravnog odbora Beogradske otvorene
škole