Home

Info

Pretplata

Kontakt

Prošli brojevi

Posebna izdanja

Komentari

Debata

Hronika

Linkovi

NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

 

Komentari

 

   Marinko M. Vučinić

 

OSTAVKA, MINISTARSKA ODGOVORNOST i JAVNOST

 

Već nekoliko nedelja u našoj javnosti prisutan je snažan zahtev da ministar poljoprivrede u vladi Srbije D. Veselinov podnese ostavku. Ovaj zahtev su podržale mnoge nevladine organizacije, političke organizacije i stranke, javne ličnosti, uticajni mediji i građani. Pre nekoliko dana je održan i javni protest Centra za Anti-ratnu akciju na kojem je ponovljen zahtev za ostavku ministra Veselinova. Zašto je pitanje ove ostavke toliko uzburkalo našu javnost.  Pre svega odgovor  treba tražiti u načinu na koji je reagovao ministar Veselinov posle saobraćajne nesreće u kojoj je poginula Katarina Marić, kao i u načinu na koji su predstavnici tzv. demokratske vlasti reagovali na ovaj zahtev javnosti. Zajednički imenitelj njihovih reakcija može se okarakterisati kao  politička osionost, vlastodržačka bahatost i iznad svega odbrana  svojih političkih pozicija po svaku cenu. Njihov stav je bio klasičan odgovor vlastodržaca  čiji je interes održanja na vlasti važniji i presudniji od elementarnih moralnih i demokratskih principa. Zato je ovo pitanje ostavke  ministra Veselinova otvorilo i pitanje karaktera tzv. nove demokratske vlasti, ili još preciznije  rečeno,  u kojoj meri je došlo do promena  shvatanja  vlasti kao prostora apsolutne i nedodirljive moći koji je zatvoren za uticaj i delovanje javnosti kao korektivnog i delotvornog društvenog faktora. Jasno je da je za naše demokratske vlastodržce pitanje održanja vladajuće koalicije iznad svih moralnih i demokratskih principa i ozbiljnijeg  uticaja  javnosti. Sadašnja vlast je pokazala da je joj  je njeno održanje i bahatost koju su ispoljili njeni predstavnici jasan pokazatelj da smo daleko od shvatanja demokratije kao sistema moralnih, politićkih i društvenih pravila koji su oličeni u stvarnom uticaju javnosti kao izraza opšteg javnog interesa. U prilog ovom stavu mogu se navesti i reći premijera Z. Živkovića koji je ovako reagovao na zahteve da ministar Veselinov podnese ostavku." Ne razmišljam o smeni bilo kog ministra. Vlada je izabrana pre manje od dva meseca i ima važnije poslove nego da se obazire na razne abrove iz ove ili one javnosti ".  Za premijera Živkovića javnost je svedena na obrove na koje on nema nameru da se obazire , jer vlada ima važnijih poslova. Našem shvatanju demokratije nedostaje svest o potrebi izgradnje političke običajnosti , vernosti opštem dobru i javnom interesu čije kršenje ne može biti opravdavano stavom da je pitanje ostavke ministra njegov lični moralni čin. Kakav je to lični ministarski moral koji nije u saglasnosti sa opštim moralnim principima na kojima i počiva delotvornost i suština javnosti.Sve dok se ne  oslobodimo uvreženog shvatanja demokratije kao ličnog dobra i poseda koji se uklapa u politički dogovor partijskih elita koje se neće obazirati na zahteve koji dolaze iz sfere javnosti. Tek kada politička  običajnost koja poseduje neku vrstu samoregulacije i  društvenog uticaja postane sastavni deo našeg političkog života kao najsnažniji i najdelotvorniji uticaj javnosti, možemo govoriti da je demokratija postala stabilan sistem uređenja društvenih i političkih odnosa.Mihailo Đurić u knjizi Krhko ljudsko dobro piše" Duboko privržen životnom iskustvu svojih predaka i savremenika, snažno zadojen i podstaknut bogatim duhovnim nasleđem antičkog sveta, Aristotel je pod etikom podrazumevao učenje o ustrojstvu pojedinačnog života u okviru i posredstvom zakona i običaja koji važe u porodici i državi, a pod politikom učenje o uređenju zajedničkog života u skladu sa zahtevima uma otelovljenim u tim istim zakonima i običajima. "Ako ne postoji svest o potrebi podvrgavanju opštem i javnom interesu onda je priča naših tzv . demokratskih vlastodržaca o transparentnosti samo isprazno opravdavanje njihovih trenutnih i najprizemnijih političkih interesa.

Bahat i ignorantski odnos predstavnika vlasti u slučaju zahteva za ostavku ministra D. Veselinova pokazuje da aktuelna vlast bez obzira što se neprestano poziva na demokratiju, transparentnost, slobodu nije značajnije promenila retoriku i politički obrazac koji se kao  i u  prethodnim vremenima očitava u zatvorenosti, vlastodržačkoj  bahatosti i odnosu prema javnosti kao plitičkom činiocu koji može da posluži samo kao demokratski dekor i ukras. Promena odnosa prema javnosti i spremnost da se politika vodi u saglasnosti sa elementarnim moralnim i opštim javnim interesima odlučujući je test  za svaku  vlast koja sebe deklariše kao demokratsku.  Do te odlučujuće i toliko potrebne promene nije došlo  i teško da ćemo do nje doći ako  na političkoj sceni i dalje dominiraju bahati političari koji smatraju da mogu ostati na vlasti bez obzira  što javnost opravdano zahteva njihovo odstupanje sa vlasti. Mi smo svedoci  gotovo nezamislivih pojava da presednik Pokrajinske Skupštine Vojvodine N. Čanak  govori o  svojim vezama( i vezama ostalih funkcionera DOS-a ) sa ljudima koji su bili članovi mafijaškog klana.  U kojoj to demokratskoj zemlji bi političar mogao ostati ne samo na vlasti već i na političkoj sceni kada bi razotkrio svoje veze sa pripadnicima mafije. I tu dolazimo do suštinskog pitanja u čemu je stvarna snaga  demokratije. Njena snaga je u izgrađenim institucijama, delotvornoj javnosti, političkoj običajnosti i delovanju neumoljivih pravila i principa koji su odlučujući korektivni društveni činilac. Upravo to samoregulativno delovanje javnosti je van vidokruga naših  sadašnjih vlastodžaca za koje je javnost i dalje samo remetilački činilac koji ruši njihovu političku idilu  u kojoj nema mesta za nezgodna pitanja.

20. maj 2003 godine

 

 

hronika vesti (arhiva)

 

Copyright by NSPM