Home

Info

Pretplata

Kontakt

Prošli brojevi

Posebna izdanja

Komentari

Debata

Hronika

Linkovi

NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

 

Komentari - Milorad Vesic

Nekoliko pitanja o vanrednom stanju?

 

Žalosna je cinjenica da je Srbija morala da izgubi predsednika vlade, da bi ta ista vlada u roku od nekoliko sati objavila saopštenje u kome je, manje-više sažeto gotovo sve što su srpski mediji u poslednje dve i po godine objavili na temu kriminala. I tužno je što su, tek dva dana uoci najmasovnije sahrane u poslednjih dvadesetak godina, izvesni gospodin, koji se uredno odaziva sudskim pozivima zbog šenlucenja u nocnim klubovima i njegov prijatelj, vlasnik tržnog centra u Zemunu, nazvani pravim imenima. I tragicno je da je znak za pocetak trke za Srbiju bez kriminala morao da bude dat pucnjem iz snajperske puške. Ipak, deleci tugu zbog cinjenice da je jedan covek mucki ubijen i zadovoljstvo što neki do skoro nedodirljivi likovi dobijaju ono što su zaslužili, i ne želeci da se upuštam u opravdanost uvodjenja vanrednog stanja, ne mogu a da se ne zapitam:

Šta ce se desiti sa više od 700 uhapšenih kada im istekne pritvor od 30 dana? Koliko ce njihove izjave, ako su date bez prisustva advokata, biti relevantan dokaz na sudu, kada i sam ministar policije Dušan Mihajlovic priznaje da su se mnogi koji su dobrovoljno svedocili o zlocinima, kasnije predomislili i rekli da im je izjava iznudjena?

Kakav je taj 6. oktobar, ako akciju borbe protiv organizovanog kriminala predvodi bivši clan JUL-a, a najvecu medijsku podršku ovom poduhvatu daje drugi bivši visoki funkcioner te partije, pri cemu su obojica zadržali pozicije koje su imali pre 5. oktobra?

Da li je moralo da bude uvedeno vanredno stanje da bi se otkrilo da je ogromno zdanje Dušana Spasojevica u Šilerovoj ulici u Zemunu bespravno sagradjeno? Ili je, kako je to vec više puta ranije pomenuto, rušenje tako velikih objekata previše skupo, pa su neki od njih legalizovani, poput zgrade Pinka, na primer, zbog koje je cak menjan i regulacioni plan grada?

Kako je moguce da coveku, koji se u policijskoj evidenciji pominje kao vodja surcinskog klana, jedne od najmocnijih kriminalnih organizacija u zemlji, bude omoguceno da se dve godine bavi jednim od najunosnijih poslova u zemlji - asfaltiranjem puteva, kad policija ima informacije da na taj nacin pere nezakonito stecen novac? I da li je u medjuvremenu nestala surcinska kriminalna grupa, buduci da se u policijskoj evidenciji pominju još neki ljudi iz tog kraja, kojih sada nema medju uhapšenima?

Ako vec nije bilo dokaza o kriminalnim aktivnostima Milorada Lukovica Legije, da li je nekom palo na pamet da ovog, sada vec bivseg pukovnika JSO, priupita kako je moguce od policijske platice sazidati ogromnu kucu u Filmskom gradu? Ili je možda za to nedostajao toliko puta traženi Zakon o ispitivanju porekla imovine?

Šta je sprecavalo skupštinsku vecinu da vec u prvih sto dana rada vlade (a ne tek posle dve godine) izglasa Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala, koji bi policiji dao odrešene ruke, na nacin na koji je to regulisano, recimo, u Italiji ili SAD? Ako je problem bio u nedostatku skupštinske vecine na saveznom nivou, zašto to nije više potencirano u javnosti, kako bi se izvršio pritisak na sve politicke aktere da taj zakon sto pre usvoje?

Otkud Vladimir Beba Popovic na sastanku glavnih urednika u Vladi Srbije, ako je pokojni premijer Djindjic još u oktobru potvrdio vest da je Popovic napustio položaj šefa Biroa za komunikacije, kako bi se posvetio privatnim poslovima? Da li je Popovic tada dao ostavku ili je poslednjih pet meseci bio na neplacenom odsustvu? Ili se mozda bavio privatnim poslovima, a nastavio da prima platu u Birou, za slucaj da se ponovo ukaže potreba za njegovim uslugama? Ako je dao ostavku, ko ga je onda ponovo imenovao na tu funkciju, pre nego što je i izabran novi premijer?

Da li vanredno stanje podrazumeva da ministar za kulturu i informisanje može da zabrani bilo koji medij, samo uz obrazloženje da je kršio uredbu o vanrednom stanju, bez objašnjenja na koji nacin je, i inace neprecizna uredba, prekršena? I da li to što je rec o tabloidu sprecava borce za slobodu štampe da postave pitanje zbog cega je zapravo zabranjen dnevni list "Nacional"?

I da li je toliko tesko dati objasnjenje zbog cega je nedeljnik "Identitet" zabranjen? Da li zbog podataka koje je objavio (medju kojima je i onaj da je premijer Djindjic meta slobodnog strelca), a koje je predstavnicima medija velikodušno delio lider SRS Vojislav Šešelj ili zato što su se ranije sumnje da iza ove novine stoji Milorad Lukovic Legija i novac stecen nelegalnim aktivnostima pokazale osnovanim?

Da li je moguce da su i novinari krivi što su, kako to kaže potpredsednik Vlade Srbije Žarko Korac, objavljivali izjave advokata osumnjicenih za zlocine? Znaci li to da nije potrebno cuti i stav druge strane, osim ukoliko druga strana nije vlast? Da li su novinari krivi što su na sva njihova pitanja o pojedinim ljudima za kojima se sada traga, nadležni uglavnom davali neodredene odgovore, obicno "u interesu istrage"?

Da li se ministar Branislav Lecic, koji kaže da su mediji u poslednje dve godine svojim pisanjem protiv vlade doprineli stvaranju atmosfere linca, zapitao koliko su on i njegove kolege iz Vlade zaslužne za to što ih sada kritikuje vecina medija koja ih je podržavala za vreme vladavine Slobodana Milosevica, a bezrezervno podržavaju upravo mediji koji su tada bili u službi Miloševicevog režima?

I konacno, da li je podnošenjem prekršajnih prijava protiv trojice zajecarskih penzionera koji su na neprimeren nacin komentarisali ubistvo premijera, vracen verbalni delikt? Da li je do daljeg zabranjeno izražavati drugacije mišljenje od poželjnog ili, Ustavom zagarantovana sloboda govora dopušta i iznošenje razlicitih stavova i ocena, ma koliko glupi i primitivni oni bili?

21. mart 2003. Milorad Vesic, novinar TV B92 (ranije "Reportera")

 

 

 

hronika vesti (arhiva)

 

Copyright by NSPM