Marinko
Vucinic
Dekontaminatori na Pinku
Prvi otvoreni sukob na našoj politickoj sceni posle smene starog
režima, koji je jasno pokazao u kom se pravcu krece novoizabrana
demokratska vlast, bio je "slucaj" profesora Cede Cupica
koji je, govoreci o potrebi radikalnog raskida sa ljudima i institucijama
koje su olicavale suštinu Miloševiceve vladavine, pomenuo i Televiziju
Pink. I samo pominjanje ove televizije dovelo je do organizovane
i besomucne kampanje i hajke kojoj je danima bio izložen ovaj ugledni
profesor Beogradskog Univerziteta. Reakcija vlasnika Pinka, koji
je poznat kao jedan od istaknutih julovskih jurišnika, nije nikoga
preterano iznenadila, bez obzira što je on koristio svoju televiziju
za bezobziran obracun sa profesorom Cupicem koji je tada bio clan
tek ustanovljenog vladinog Saveta za borbu protiv korupcije. Njegova
primitivna, likvidatorska i prizemna reakcija bila je sasvim u skladu
sa prepoznatljivim manirom televizije ciji je vlasnik, i stranke
ciji i te kako istaknuti funkcioner bio. Iznenadujuca je bila rekcija
predstavnika nove demokratske vlasti koja se stavila u neku vrstu
pseudo neutralne pozicije. Indikativno je da je tadašnji predsednik
vlade rekao da se radi o sukobu dva vrapca u prašini. Šta nam je
tada moglo kazivati takvo reagovanje predstavnika vlasti? Ogoljena
je na taj nacin prosta cinjenica da je televiziju Pink preuzela
vodeca stranka vladajuce koalicije, stavljajuci je u funkciju aktuelne
politicke borbe.
Tako smo postali svedoci da oni dugogodišnji opozicioni politicari
koji su do Petog oktobra karakterisali Pink kao udarnu propagandnu
i ideološku pesnicu Miloševicevog režima prosto pohrlili pred njene
kamere. Poruka je bila više nego jasna. Bila je sadržana u sve otvorenijoj
tendenciji preuzimanja i korišcenja osnovnih poluga bivšeg poraženog
autoritarnog režima. Televizija Pink tako postaje sada jedan od
glavnih glasnogovornika nove reformske politike, obavljajuci onaj
isti propagandisticki posao koji je tako prilježno cinila i u vreme
starog režima. Medutim, u poslednje vreme se može primetiti i jedna
zanimljiva pojava, da pored nekadašnjih opozicionih politicara koji
su sada vodeci državni funkcioneri na Pinku se sve ucestalije pojavljuju
i predstavnici Trece Srbije ili Beogradskog Kruga, one grupacije
intelektualaca koji su bili najžešci kriticari Miloševicevog režima
sa anti-nacionalistickih i antiratnih pozicija, ali su takode bili
i najveci krirticari pinkovske ideologije koja je inace imala osnovni
cilj da što više umrtvi i što dublje uvuce gradane Srbije u apatiju
i bespomocnost. Taj ideološki, i pre svega politicki zadatak, obavlja
punom parom ova televizija i danas, emitujuci i dalje program koji
nam nudi idilicni ružicasti svet i pre svega grubo iskrivljenu sliku
naše društvene stvarnosti. Tu ideološku ulogu je ova televizija
igrala i u prethodnom autokratskom režimu. Samo se sada gospodar
promenio. Kako tumaciti pojavu tzv. kritickih intelektalaca na televiziji
Pink? Tumacenje nam je nedavno dala Borka Pavicevic, koja inace
vodi Centar za kulturnu dekontaminaciju, hvaleci iz sveg glasa nedavno
ucešce Mirka Đordevica i Predraga Cudica u emisiji Klopka. Evo šta
nam porucuje ova poznata kulturna dekantaminatorka: "Obracun
sa stereotipima je poceo, i to u nimalo stereotipnom okruženju i
ambijentu na TV Pink. Dakle sa Pinkom treba krenuti u 'denacifikaciju'
u Srbiji. Ne pada mi na kraj pameti da bilo šta zameram svojim prijateljima
koji 'šire istinu' preko Pinka. Konacno, u pravu su, mnoge naše
aktivnosti, gotovo sve aktivnosti, bile su manjinske. U stvari,
možda bi stradanja bilo manje da je Željko Mitrovic imao ranije
ideju kome da se obrati za širenje istine. Zato treba poceti sve
iz pocetka, i to na Pinku." Borka Pavicevic nije propustila
da udeli kompliment voditeljki emisije koja je u brižljivo odabranoj
crnoj haljini, zajedno sa dva istaknuta clana Beogradskog kruga,
revnosno širila istinu koja je inace jedino u posedu nezavisnih
intelektualaca koji je sada konacno šire ili bolje uteruju na intelektualno
veoma profilisanoj televiziji kakva je uostalom ova televizija od
svog osnivanja oduvek bila. Ovde se radi o jednom cisto logickom
problemu. Kako je moguce otpoceti proces denacifikacije u Srbiji
na televiziji koja je olicenje upravo duha banalnosti, prizemnosti,
otvorene stupidnosti, ogoljenog populizma i ideološke instrumentalizacije?
Ona pri tome treba da nam pruži odgovor na pitanje da li zbilja
veruje da je kulturna dekontaminacija moguca bez razgradnje pogubnog
kulturnog i politickog uticaja koji i dalje emituje televizija Pink
kao sada udarno propagandisticko sredstvo vodece demokratske stranke
vladajuce koalicije.
Posebno je bilo dirljivo videti kako na konferenciji za štampu zajedno
ucestvuju Željko Mitrovic, vlasnik Pinka, Sonja Biserko, predsednica
Helsinškog odbora, i Petar Lukovic, pomocnik direktora za program
televizije Pink. Oni su nam tom prilikom otkrili da ce Pink uskoro
poceti da emituje emisije koje ce se baviti istraživanjem nedavne
prošlosti i analizom kako je došlo do uspostavljanja Miloševicevog
režima. Taj serijal ce tako gledaoci videti na televiziji koja je
nastala kao cedo starog režima i koja je tada, kao uostalom i danas,
imala jasan politicki zadatak da pridobije beslovesne narodne mase
za vladajucu politiku. Nalazimo se u središtu ocitog paradoksa,
ili se ne radi o paradoksu vec o cinjenici da su predstavnici "Trece
Srbije" pokazali svoje pravo lice i prirodu. Oni su zatocenici
ideje da jedino oni poseduju istinu o dogadanjima u Srbiji u protekloj
deceniji, a sada su najzad pronašli i odgovarajuce sredstvo koje
ce im omoguciti da najzad otpocnu svoj proces denacifikacije. Ova
parakosalna pozicija se jednostavno ne može braniti pragmaticnim
zalaganjem da njihove spasonosne ideje dodu do što veceg broja ljudi
koji revnosno gledaju tako istinoljubivu televiziju Pink. Petar
Lukovic je kao novinar i komentator godinama pisao o primitivizmu,
bahatosti, licemerstvu, gluposti na kojima je pocivao stari režim,
a sada je završio kao programski direktor televizije koja je upravo
bila jedna od kljucnih generatora nekadašnjeg obrasca autoritarnog
sistema vladavine. Zaista tužna, ili bolje reci otužna sudbina.
Možda se P. Lukovic rukovodi idejom da ako ne možeš da pobediš neprijatelja,
a ti mu se pridruži. Ocekujem da ce uskoro P. Lukovic da uvede svoje
kolege, nezavisne i kriticke intelektualce, i na podijum Gran Parade,
pa da se te scene zajedno obave dekontaminaciju našeg beslovesnog
naroda. Možemo ocekivati da ce veliki dekontaminator P. Lukovic
biti i jedan od lucidnih voditelja a ne samo programski inicijator
ovakve emisije.
Autor je jedan od osnivaca i clan Upravnog odbora Beogradske otvorene
škole
Beograd, 19. 10. 2003. godine
|