Home
Komentari
Debate
Hronika
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Komentari - Polemika oko fenomena SRS-a

   


Zoran Avramović

NEKOMPETENTNA POJAVA–Marinko M.Vučinić

(poslednji put)

U raspravu o izbornim uspesima SRS uključio se iznenanda i Marinko  Vučinić. Ja sam odbio polemiku sa njegovim političkim stavovima i naveo razlog: on je čovek bez kompetencija. To znači da nema relevantnu knjigu, da ne objavljuje u stručnim časopisima, da nema citatnost. U kulturnijim sredinama ljudi bez kompetencija se ne pojavljuju u «argumentativnoj zajedinici». U Srbiji ne postoji kultura kompetencija – svi sve znaju, pa čak i pacijent zna da kaže da doktor ne zna svoj posao. U Srbiji se, takođe, u skladu sa primitivnim mišljenjem, autor identifikuje sa predmetom o kome raspravlja. Tako je i Marinko Vučinić, moju analizu izbornog uspeha radikala doveo u apsolutnu vezu sa mojoj ličnošću i mojim političkim opredeljnjem. On sebe uverava da koristi argumente a to su zapravo ofucane etikete. Evo primera njegovog «argumenta»: tekst Z.A o radikalskom uspehu «nije doprinos odbrani digniteta političke analitike, već pravi primer stranačke propagande i otvorenog politikanstva». I to piše čovek bez ikakvog dela! Iako se ne viđamo, on zna kojoj stranci pripadam, a zna i da sam, ni manje ni više, «ideolog radikala». Ono što je nepristojno da se pita u privatnom životu – za koga glasaš ili da li si član neke stranke, za M.Vučinića je ne samo kultura već i više od toga: on me promoviše u ideologa stranke! Tako on dva puta u naslovu ističe moje ime i prezime i povezuje ga sa radikalima. (Pretpostavimo da sam ideolog. Svaka stranka ima svoje ideologe. Ali, radi se o tome što je njemu mrska SRS kao i svi oni koji objektivno pišu o njoj.) On veruje da će tako da me izblamira. Vara se. Kada je neko nekompetentan on prezire činjenice. Njemu je važno kako da plasira svoju političku i ideološku paškvilu a ne da poštuje činjenice. Taj novinarski manir kristalno je demonstrirao njegov ideološki brat, novinar pariskog Monda, Marije Jego, koji je u svom tekstu od 5. januara 2004. «Sukob nacionalizma i Evrope», napisao doslovce: :»Premda Tomislav Nikolić tvrdi da su radikali naklonjeni «starom kontinentu, njegovoj tehnologiji, sudskom sistemu» SRS ostaje glavni promoter šovinizma i ksenofobije». Dakle, novinar citira Nikolića i zaključuje ono što on želi ili što mu je politički interes a ne činjenička istina. Davno je slikar Goja zapisao da čudovišta ne nastaju samo kada razum zaspi!

Može se pitanje kompetencije postaviti i povodom Vučinićeve funkcije u BOŠ-u. Kakve veze on ima sa obrazovanjem? Ali, ostavimo to pitanje finasijerima i osnivačima. Oni raspolažu pravom da biraju kadrove. Još niko nije napravio analizu «alternativnog obrazovanja u Srbiji». Kako se pojavilo, kakva je njegova obrazovna funkcija? Da li tu, sledimo li Mertona, postoji, pored manifestne i neka skrivena funkcija? Ko su predavači u alternativnom obrazovanju? I tako dalje. Sve su to značajna pitanja za srpsku obrazovnu kulturi i obrazovnu politiku. Zahvaljujem na pozivu da se bavim BOŠ-om, «kao najuglednijom ustanovom koja se bavi alternativnim obrazovanjem». Samo, kako je izmeren taj ugled? Moje je vreme skupo. Zaokupljen sam drugim temema. A i zašto bih se bavio dokazivanjem onoga što svi znaju: da se među predavačima evropskog građanskog društva nalaze bivši pripadnici komunističke partije i ideolozi samoupravnog socijalizma - marksizma. Ovu činjenicu treba podvući zbog toga što oni koji nikada nisu pripadali komunističkom pokretu, dobijaju, već je treća godina, status moralno-politički nepodobnih. Neverovatan obrt se desio: oni koju su se u vreme komunizma borili za višestranačku demokratiju, i zbog toga bili lišeni stručne i društvene afirmacije – kao što je pristup univerzitetu – danas su u istom statusu a oni koji su uživali privilegije političkog monopola i danas uživaju te ali i druge privilegije. Neka pita Marinko M. Vučinić prof. Čedomira Čupića, koji kao sociolog nije video studije sociologije, gde sve predaje, kako mu je u otporu, kako u BOŠ-u i ko zna kojih vladinih i nevaldinih saveta, urednika tzv. prograđanske literature. Te i sličen činjenice već dosta kazuju o kvalitetu i karakteru škole.

Sada ću staviti tačku na «raspravu» sa Marinkom M. Vučinićem. Makar napisao deset paškvila, neću se javljati da mu odgovaram. U njegovom nastupu video sam jednu pojavu u Srbiji koja ozbiljno ometa njen «put u Evropu». 

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM