Zoran Avramović
NEKOMPETENTNA POJAVA–Marinko M.Vučinić
(poslednji put)
U
raspravu o izbornim uspesima SRS uključio se iznenanda i Marinko
Vučinić. Ja sam odbio polemiku sa njegovim političkim
stavovima i naveo razlog: on je čovek bez kompetencija. To
znači da nema relevantnu knjigu, da ne objavljuje u stručnim
časopisima, da nema citatnost. U kulturnijim sredinama ljudi
bez kompetencija se ne pojavljuju u «argumentativnoj zajedinici».
U Srbiji ne postoji kultura kompetencija – svi sve znaju, pa čak
i pacijent zna da kaže da doktor ne zna svoj posao. U Srbiji se,
takođe, u skladu sa primitivnim mišljenjem, autor identifikuje
sa predmetom o kome raspravlja. Tako je i Marinko Vučinić,
moju analizu izbornog uspeha radikala doveo u apsolutnu vezu sa
mojoj ličnošću i mojim političkim opredeljnjem. On
sebe uverava da koristi argumente a to su zapravo ofucane etikete.
Evo primera njegovog «argumenta»: tekst Z.A o radikalskom uspehu
«nije doprinos odbrani digniteta političke analitike, već
pravi primer stranačke propagande i otvorenog politikanstva».
I to piše čovek bez ikakvog dela! Iako se ne viđamo, on
zna kojoj stranci pripadam, a zna i da sam, ni manje ni više, «ideolog
radikala». Ono što je nepristojno da se pita u privatnom životu
– za koga glasaš ili da li si član neke stranke, za M.Vučinića
je ne samo kultura već i više od toga: on me promoviše u ideologa
stranke! Tako on dva puta u naslovu ističe moje ime i prezime
i povezuje ga sa radikalima. (Pretpostavimo da sam ideolog. Svaka
stranka ima svoje ideologe. Ali, radi se o tome što je njemu mrska
SRS kao i svi oni koji objektivno pišu o njoj.) On veruje da će
tako da me izblamira. Vara se. Kada je neko nekompetentan on prezire
činjenice. Njemu je važno kako da plasira svoju političku
i ideološku paškvilu a ne da poštuje činjenice. Taj novinarski
manir kristalno je demonstrirao njegov ideološki brat, novinar pariskog
Monda, Marije Jego, koji je u svom tekstu od 5. januara 2004. «Sukob
nacionalizma i Evrope», napisao doslovce: :»Premda Tomislav Nikolić
tvrdi da su radikali naklonjeni «starom kontinentu, njegovoj tehnologiji,
sudskom sistemu» SRS ostaje glavni promoter šovinizma i ksenofobije».
Dakle, novinar citira Nikolića i zaključuje ono što on
želi ili što mu je politički interes a ne činjenička
istina. Davno je slikar Goja zapisao da čudovišta ne nastaju
samo kada razum zaspi!
Može se pitanje kompetencije postaviti i povodom Vučinićeve
funkcije u BOŠ-u. Kakve veze on ima sa obrazovanjem? Ali, ostavimo
to pitanje finasijerima i osnivačima. Oni raspolažu pravom
da biraju kadrove. Još niko nije napravio analizu «alternativnog
obrazovanja u Srbiji». Kako se pojavilo, kakva je njegova obrazovna
funkcija? Da li tu, sledimo li Mertona, postoji, pored manifestne
i neka skrivena funkcija? Ko su predavači u alternativnom obrazovanju?
I tako dalje. Sve su to značajna pitanja za srpsku obrazovnu
kulturi i obrazovnu politiku. Zahvaljujem na pozivu da se bavim
BOŠ-om, «kao najuglednijom ustanovom koja se bavi alternativnim
obrazovanjem». Samo, kako je izmeren taj ugled? Moje je vreme skupo.
Zaokupljen sam drugim temema. A i zašto bih se bavio dokazivanjem
onoga što svi znaju: da se među predavačima evropskog
građanskog društva nalaze bivši pripadnici komunističke
partije i ideolozi samoupravnog socijalizma - marksizma. Ovu činjenicu
treba podvući zbog toga što oni koji nikada nisu pripadali
komunističkom pokretu, dobijaju, već je treća godina,
status moralno-politički nepodobnih. Neverovatan obrt se desio:
oni koju su se u vreme komunizma borili za višestranačku demokratiju,
i zbog toga bili lišeni stručne i društvene afirmacije – kao
što je pristup univerzitetu – danas su u istom statusu a oni koji
su uživali privilegije političkog monopola i danas uživaju
te ali i druge privilegije. Neka pita Marinko M. Vučinić
prof. Čedomira Čupića, koji kao sociolog nije video
studije sociologije, gde sve predaje, kako mu je u otporu, kako
u BOŠ-u i ko zna kojih vladinih i nevaldinih saveta, urednika tzv.
prograđanske literature. Te i sličen činjenice već
dosta kazuju o kvalitetu i karakteru škole.
Sada ću staviti tačku na «raspravu» sa Marinkom M. Vučinićem.
Makar napisao deset paškvila, neću se javljati da mu odgovaram.
U njegovom nastupu video sam jednu pojavu u Srbiji koja ozbiljno
ometa njen «put u Evropu».
|