Darko Velimirović
DISTORZIJA U KASABI
Naravno
da se skoro niko za dvesta godina neće setiti događaja
u Srbiji sa početka 2004. Teško da će se moći pobrojati
i na prste oni zanesenjaci kojima će biti interesantno da istražuju
dal’ se, početkom te daleke godine, jednom kolumnisti Nin-a
iskrivio
[1]
a drugi se zabrinuto bacili u ispravljanje ili
daljnu devijaciju tj. distorziju istog. To bi, po pravilu lepog
vaspitanja, retko koga (sem vlasnika) trebalo da zanima. Hrabrost
da se pokaže moguća disfunkcija usled distorzičnih promena,
na početku dvadest i prvog veka ravna je hrabrosti da se pređe
ulica u Beogradu van pešačkog prelaza. Dakle, jeste hrabrost
u kvantitativnoj normi ali o kvalitativnoj nema ni govora. Savetovališta
za tako nešto postoje u svakom opremljenijem domu zdravlja.
Što
bi to bio javni, ili nedaj bože - teorijski problem? Treba li sad
svi da se solidarišu u bolu sa ličnim problemima dotičnog?
Zašto bi to postalo teorijsko pitanje kad je već kasabalijska
zanimacija, istovetna tužbi protiv RTV Pinka od strane žena koje
preziru varjaču i kutlaču, misleći da je shodno tome
i prezir prema šerpi automatski standardizovan put u tzv. emancipaciju.
Kako to da se Tijanić uvek oseti prozvanim kad god se kroz
kasabaliski „promet“ puste intelektualno nedovršene, umišljajući
da su nove Klare Cetkin i Roze Luksemburg? Zato što je Tijanić
kasabalijski teoretičar, zato što se tu najbolje snalazi, gledajući
ko šta kuva, ko s kim leže...
Tijanić
je, kao i mrziteljke šerpe, produkt domaće intelektualne kasabe.
Uvek je podržavao i hranio ono od čega živi a to je kasaba
i kasabalijska vizija sveta, bila ona „Tigrova“, „Vojina“ ili ovih
što se emancipovano tužakaju, videći u celoj stvari jedino
šansu za ličnu promociju. On njihov čin tužbe, iako je
već u zapećku, ponovo izbacuje u žižu javnosti, čime
indirektno pomaže njihovu težnju za samoreklamerstvom. Tijanić
pokušava da izigrava pravi poklopac za njihovu, beć pomenutu
odbačenu šerpu.
Taj
klub dama koje nisu dobre u bridžu, pa bi težnju za sopstvenom resocijalizacijom
da zadovolje u sudnici, sigurno nije očekivao da Gutović
zaglavi robiju sa bukagijama na dogama zbog svoje emisije i njihove
tužbe, kao što ni Tijanić nije očekivao da se na njegov
tekst neće reagovati. I Tijanić i pomenute žele da se
o njima priča, pa ajde da pričamo, da im produžimo rok
trajanja u kasabi i kasabu da proširimo, da stanemo svi u nju.
Nije
kasabi važan najnoviji izveštaj Međunarodne krizne grupe koji
govori o pogoršanoj društveno-političkoj situaciji u Srbiji,
nije važno što se Srbija čak i ne boduje na listi Heritidž
fondacije koja je u svetu merilo ekonomskih sloboda, a nama samo
članak za novine na srednjim stranama. Nije važno što će dačićevci istorijski
nadživeti peti oktobar. Važan nam je Tijanić i pseudo Klare
Cetkin, važna nam je njihova medijska ujdurma. Ha, ha, ha,... vidi
šta im je napisao, a vidi šta one njemu?
Greši li Konstantinović, kasaba
[2]
je to!
Pseudo
Klare Cetkin bi morale da znaju da se prvo valja založiti za ekonomske
a zatim i političke slobode, jer samo usred razvijenih ekonomskih
sloboda društva ima smisla raspravljati o pravima, politici ili
nečem šestom ili tri milijarde dvesta pedeset i sedmom problemu,
u gradaciji problema koji čekaju na rešavanje u našem društvu,
a to je Lanetova serija kratkih formi na RTV Pinku.
Naravno
da te slobode ne mogu da izbore ili da brane svi, pa ako već
nisu u mogućnosti da se angažuju za njih, zašto ih onda sa
tolikim patosom u brizi za prava, ne izbore za one koji ih imaju
jako malo, ili bar za one žene, ako su polno isključive. Kako
im se to istančano čulo za prava čoveka, pardon žene,
nije probudilo u tom smeru?
Onom
kome je Lanetova emisija povredila osećanja, a ta ista osećanja
skriva kad u novinama pročita da budžet javnih kuhinja ne može
da dogura do sledećeg meseca, ne pristaje druga etiketa sem
intelektualne ćurke, jer ispred javne kuhinje stoje i žene!
Umesto da su se uputile kod donatora da traže donaciju za tako što,
one su se uputile u sudsku pisarnicu da tuže dramskog lika iz Lanetove
emisije.
Bolje
da su tužile Paju Patka što u Diznijevim crtanim filmovima ne nosi
donji veš, već mu se vidi rep, odmah iznad gole stražnjice,
više bi smisla imalo. U pitanju je dakle licemerstvo i socijalni-radikalizam
upakovan u javnopromotersku oblandu. To je samo puka imitacija zalaganja
za prava žene i težnja da se na najgori mogući način imitiraju
zapadni trendovi u društvenoj teoriji. Kao što se u Novom Pazaru
pravio plagijat Levisovih 501 farmerki, tako se iz jazbina ovdašnje
kasabe pravi feminizam i štancuje za široku potrošnju. Oba jeftina
proizvoda i kasabalijski feminizam i pomenut bofl od tekstila nikad
nisu bili ni nalik onome za šta se prodaju.
Što
se pak tiče Tijanića i njegovog problema sa krivljenjem
i sličnim deformacijama, ako je verovati
Eduvardu Dajcu
[3]
da je:“…Odnos spram seksologije najbolji pokazatelj
društvene slobode, odnosno slobodne atmosfere društva, a odnos prema
onanologiji kao najvišem stadijumu seksologije najtačniji i
najosetljiviji pokazatelj stepena naučnog i, uopšte, građanskog
samooslobađanja”, - za vrhunski stepen “slobode” ovdašnje intektualne
kasabe brine se Tijanić lično. Razvrstavajući žene
prema tome koja s kojim leže, on je na sebe preuzeo jednu veoma
važnu ulogu kasabalijskog seksološkog
pandura onaniološke proveniencije, jer ko bi brinuo o kasabalijskoj
seksologiji i našoj kasabalijskoj slobodi da nije njega? On je ograničava i proširuje manipulišući atributima poput Spinozinog
pojma “Bog”. Kao i pomenute pseudo Klare Cetkin tako i Tijanić
predstavlja pseudo seksologa. Time smo dobili opet ravnotežu u domaćoj
intelektualnoj kasabi, opet smo sebi izabrali stranu izmedju Pseudo
Seksologa i Pseudo Klara, i opet se za korak dalje udaljili od pravih
vrednosti civilizovanog društva, u kom ni jedna ni druga strana
činila jedno te isto kasabu, a takve dileme ne bi našle svoje
mesto ni u novinama koje se bave trećerazrednim šundom i tračerajem,
a kamo li zapljuskivale javno mnjenje i punile stranice medija koji
pretenduju na bilo kakvu ozbiljnost poput Nin-a ili Vremena.
I Seksolog i Klare bi rado, svako iz sebi znanih
motiva, da se nađu na Pinku bilo kojim povodom u bilo kom kontekstu
po bilo koju cenu…
Dokaz da je Pink televizija vredna poštovanja je
što tamo trenutno nema nikog od pomenutih, već ima Milana Gutovića,
tačnije njegovog dramskog lika iz kratkih TV formi. TV Pink
se odavno izdigao iznad kasabe, a oni svi zajedno neće još
skoro. Čak je i “Grand show” vrlina u odnosu na kasabu koju
gaje Tijanić i Klare, tamo se bar ne simulira pamet.
[1]
Aleksandar Tijanić „Ne krivite mi ga“,
~NSPM web
[2]
Radomir Konstantinović
Filosofija palanke. NOLIT, Beograd.
[3]
Eduard Dajc. Istoričar medicine i seksologije „Srbija – onaniološka
velesila ili Darvinizam i naučna sloboda – seksologija
i društvena sloboda“ Republika. Beograd 1998. br.197
|