Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

POLEMIKE

Polemike - Za i protiv Pinka

   

Darko Velimirović

DISTORZIJA U KASABI

 

Naravno da se skoro niko za dvesta godina neće setiti događaja u Srbiji sa početka 2004. Teško da će se moći pobrojati i na prste oni zanesenjaci kojima će biti interesantno da istražuju dal’ se, početkom te daleke godine, jednom kolumnisti Nin-a iskrivio [1] a drugi se zabrinuto bacili u ispravljanje ili daljnu devijaciju tj. distorziju istog. To bi, po pravilu lepog vaspitanja, retko koga (sem vlasnika) trebalo da zanima. Hrabrost da se pokaže moguća disfunkcija usled distorzičnih promena, na početku dvadest i prvog veka ravna je hrabrosti da se pređe ulica u Beogradu van pešačkog prelaza. Dakle, jeste hrabrost u kvantitativnoj normi ali o kvalitativnoj nema ni govora. Savetovališta za tako nešto postoje u svakom opremljenijem domu zdravlja.

Što bi to bio javni, ili nedaj bože - teorijski problem? Treba li sad svi da se solidarišu u bolu sa ličnim problemima dotičnog?  Zašto bi to postalo teorijsko pitanje kad je već kasabalijska zanimacija, istovetna tužbi protiv RTV Pinka od strane žena koje preziru varjaču i kutlaču, misleći da je shodno tome i prezir prema šerpi automatski standardizovan put u tzv. emancipaciju. Kako to da se Tijanić uvek oseti prozvanim kad god se kroz kasabaliski „promet“ puste intelektualno nedovršene, umišljajući da su nove Klare Cetkin i Roze Luksemburg? Zato što je Tijanić kasabalijski teoretičar, zato što se tu najbolje snalazi, gledajući ko šta kuva, ko s kim leže...

Tijanić je, kao i mrziteljke šerpe, produkt domaće intelektualne kasabe. Uvek je podržavao i hranio ono od čega živi a to je kasaba i kasabalijska vizija sveta, bila ona „Tigrova“, „Vojina“ ili ovih što se emancipovano tužakaju, videći u celoj stvari jedino šansu za ličnu promociju. On njihov čin tužbe, iako je već u zapećku, ponovo izbacuje u žižu javnosti, čime indirektno pomaže njihovu težnju za samoreklamerstvom. Tijanić pokušava da izigrava pravi poklopac za njihovu, beć pomenutu odbačenu šerpu.

Taj klub dama koje nisu dobre u bridžu, pa bi težnju za sopstvenom resocijalizacijom da zadovolje u sudnici, sigurno nije očekivao da Gutović zaglavi robiju sa bukagijama na dogama zbog svoje emisije i njihove tužbe, kao što ni Tijanić nije očekivao da se na njegov tekst neće reagovati. I Tijanić i pomenute žele da se o njima priča, pa ajde da pričamo, da im produžimo rok trajanja u kasabi i kasabu da proširimo, da stanemo svi u nju.

Nije kasabi važan najnoviji izveštaj Međunarodne krizne grupe koji govori o pogoršanoj društveno-političkoj situaciji u Srbiji, nije važno što se Srbija čak i ne boduje na listi Heritidž fondacije koja je u svetu merilo ekonomskih sloboda, a nama samo članak za novine na srednjim stranama. Nije važno što će dačićevci istorijski nadživeti peti oktobar. Važan nam je Tijanić i pseudo Klare Cetkin, važna nam je njihova medijska ujdurma. Ha, ha, ha,... vidi šta im je napisao, a vidi šta one njemu?   Greši li Konstantinović, kasaba [2] je to!

Pseudo Klare Cetkin bi morale da znaju da se prvo valja založiti za ekonomske a zatim i političke slobode, jer samo usred razvijenih ekonomskih sloboda društva ima smisla raspravljati o pravima, politici ili nečem šestom ili tri milijarde dvesta pedeset i sedmom problemu, u gradaciji problema koji čekaju na rešavanje u našem društvu, a to je Lanetova serija kratkih formi na RTV Pinku.

Naravno da te slobode ne mogu da izbore ili da brane svi, pa ako već nisu u mogućnosti da se angažuju za njih, zašto ih onda sa tolikim patosom u brizi za prava, ne izbore za one koji ih imaju jako malo, ili bar za one žene, ako su polno isključive. Kako im se to istančano čulo za prava čoveka, pardon žene, nije probudilo u tom smeru?

Onom kome je Lanetova emisija povredila osećanja, a ta ista osećanja skriva kad u novinama pročita da budžet javnih kuhinja ne može da dogura do sledećeg meseca, ne pristaje druga etiketa sem intelektualne ćurke, jer ispred javne kuhinje stoje i žene! Umesto da su se uputile kod donatora da traže donaciju za tako što, one su se uputile u sudsku pisarnicu da tuže dramskog lika iz Lanetove emisije.  

Bolje da su tužile Paju Patka što u Diznijevim crtanim filmovima ne nosi donji veš, već mu se vidi rep, odmah iznad gole stražnjice, više bi smisla imalo. U pitanju je dakle licemerstvo i socijalni-radikalizam upakovan u javnopromotersku oblandu. To je samo puka imitacija zalaganja za prava žene i težnja da se na najgori mogući način imitiraju zapadni trendovi u društvenoj teoriji. Kao što se u Novom Pazaru pravio plagijat Levisovih 501 farmerki, tako se iz jazbina ovdašnje kasabe pravi feminizam i štancuje za široku potrošnju. Oba jeftina proizvoda i kasabalijski feminizam i pomenut bofl od tekstila nikad nisu bili ni nalik onome za šta se prodaju.

Što se pak tiče Tijanića i njegovog problema sa krivljenjem i sličnim deformacijama, ako je verovati  Eduvardu Dajcu [3] da je:“…Odnos spram seksologije najbolji pokazatelj društvene slobode, odnosno slobodne atmosfere društva, a odnos prema onanologiji kao najvišem stadijumu seksologije najtačniji i najosetljiviji pokazatelj stepena naučnog i, uopšte, građanskog samooslobađanja”, - za vrhunski stepen “slobode” ovdašnje intektualne kasabe brine se Tijanić lično. Razvrstavajući žene prema tome koja s kojim leže, on je na sebe preuzeo jednu veoma važnu ulogu kasabalijskog seksološkog   pandura onaniološke proveniencije, jer ko bi brinuo o kasabalijskoj seksologiji i našoj kasabalijskoj slobodi da nije njega? On je ograničava i proširuje manipulišući atributima poput Spinozinog pojma “Bog”. Kao i pomenute pseudo Klare Cetkin tako i Tijanić predstavlja pseudo seksologa. Time smo dobili opet ravnotežu u domaćoj intelektualnoj kasabi, opet smo sebi izabrali stranu izmedju Pseudo Seksologa i Pseudo Klara, i opet se za korak dalje udaljili od pravih vrednosti civilizovanog društva, u kom ni jedna ni druga strana činila jedno te isto kasabu, a takve dileme ne bi našle svoje mesto ni u novinama koje se bave trećerazrednim šundom i tračerajem, a kamo li zapljuskivale javno mnjenje i punile stranice medija koji pretenduju na bilo kakvu ozbiljnost poput Nin-a ili Vremena. 

I Seksolog i Klare bi rado, svako iz sebi znanih motiva, da se nađu na Pinku bilo kojim povodom u bilo kom kontekstu po bilo koju cenu…  

Dokaz da je Pink televizija vredna poštovanja je što tamo trenutno nema nikog od pomenutih, već ima Milana Gutovića, tačnije njegovog dramskog lika iz kratkih TV formi. TV Pink se odavno izdigao iznad kasabe, a oni svi zajedno neće još skoro. Čak je i “Grand show” vrlina u odnosu na kasabu koju gaje Tijanić i Klare, tamo se bar ne simulira pamet.



[1] Aleksandar Tijanić „Ne krivite mi ga“, ~NSPM web

[2] Radomir Konstantinović Filosofija palanke. NOLIT, Beograd.

[3] Eduard Dajc. Istoričar medicine i seksologije „Srbija – onaniološka velesila ili Darvinizam i naučna sloboda – seksologija i društvena sloboda“ Republika. Beograd 1998. br.197

 
     
     
 
Copyright by NSPM