Home
Komentari
Debate
Hronika
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Komentari - Polemika: za i protiv Pinka

   



Marijana Milosavljević

O DRESERIMA I PSIMA

Svaka žena ovde je dežurna pljuvaonica, svakoj nadobudnoj dangubi muškog pola. Aleksandar Tijanić otišao je dalje. On ih pretvara u pisoar. Svaka žena koja je pročitala njegov tekst u NINu uvučena je u neočekivanu avanturu: popišana je direktno iz međukoričja ovog nedeljnika. Jer nije ovde reč o polemici između nezaštićenog Laneta Gutovića i navalentne ženskadije, niti se Aleksandar Tijanić tek tako sažalio nad glumčevom tužnom sudbinom. On u ime zavidno organizovanog muškog bratstva poručuje koliko to i šta to muški deo nacije kontroliše i sankcioniše. Jer trpe žene koliko i pse. Traže bezuslovnu vernost, izdresiranost. Brnjica se podrazumeva, režanje s akcentom na lajanje se ne toleriše.

Zato Aleksandar Tijanić nije uspeo da se samozadovolji uobičajenim arsenalom uvreda. Otišao je korak dalje. Nacija je po njemu zaslužila da zna iz čijeg kreveta ustaje »jedna dramska koleginica jakih obrva«. Denuncira je kolumnista, koji je onoliko siktao kada je proizveden u porno zvezdu, kolumnista koji se razjari kad samo nasluti da bi neko mogao da se drzne i da pomisli da onespokoji njegove najbliže, kolumnista koji kao pobesneli bik reaguje kad mu prijatelji sa Pinka objave kućni broj telefona u tiražnim novinama.

Svi smo se tada solidarisali i svi zajedno sa Aleksandrom Tijanićem verovali u sveto pravo na privatnost. Pogrešno smo razumeli. Ono što važi za Aleksandra Tijanića ne važi za ostali svet. Njemu je sve dozvoljeno u ime osveženja vlastite poetike. Navodni zaštitnik Laneta Gutovića koristi priliku da upre prstom duboko se zavlačeći u tuđi krevet. Po čemu se onda razlikuje od veselog Mikija Vujovića i žalosnog Željka Mitrovića. Razlikuje se. I veseliji je i žalosniji.

Ovaj vitez zaštitnik potlačenog Pinka i glumca koji tamo argatuje džentlmenski a đuture opisuje Srpkinje kao gomilu srećnih, debelih i dlakavih žena, koje su »beznadežno više otvorene dole nego u glavi«. Pa, sve i da je tako. Za koga da se depiliraju, zbog koga da se izgladnjuju. Da ovako srećne postanu nesrećne posle saznanja da je bilo kakav trud neisplativ. Da će ih svejedno, razni aleksandri tijanići, radije premeravati dole nego od vrata naviše.

Aleksandar Tijanić očigledno nije vaspitavan da bude prijatelj sa ženama. A nije da nije pokušao. Neizbrisivo je sećanje na njegovo nežno drugarstvo sa Mirom Marković. Verovatno se redovno depilirala, verovatno je njemu izgledala vitko, podrazumeva se da joj višak zdravog razuma nije dozvoljavao da bude srećna. I naravno nije ni zasluživala da joj se hrabro u lice skreše da je fašistkinja. Zna Aleksandar Tijanić ko su promoteri fašizma na ovim prostorima. To je ona šačica žena koja se okomila na njegovog Batu, one su te koje zavode teror, one su jedina uočljiva »patrola gestapo sistema«, koja zaverenički propoveda »vaginalni fašizam«. Izgleda jedinu opasnost po ove prostore.

Dreseri su s razlogom uplašeni i ljuti.

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM