VREME 697 / POLITIKA
Milan Milošević
Predsednička kampanja: Đurđevdanska
poruka
Da li će odlučiti harizma kandidata, odnos
prema vladi ili sirotinjsko raspoloženje...
Jeste li videli negde predsedničkog kandidata uživo? Kako
niste? Rastrčali se oko Đurđevdana po celoj Srbijici.
Aleksanrdovac, Prokuplje, Bajina Bašta, Kruševac, Niš, Vršac, Novi
Sad, Sombor, Vašington, Moskva, Beograd, Terazije, ulica Kralja
Milana, Nemanjina 11, Romsko naselje u Zemunu, Dečja bolnica
u Tiršovoj, hram Svetog Save, crkva Svetog Prokopija. Lome se kolači,
proba se so i pogača, tapše se po ramenima... Svuda predsednička
kampanja.
Kandidat vladajuće koalicije Dragan Maršićanin obećao
je reviziju svih spornih privatizacija, kao i skoro usvajanje zakona
o denacionalizaciji. U Somboru, on sa predstavnicima Samostalnog
sindikata i sindikata Nezavisnost prima k znanju prigovore na male
i neredovne zemljoradničke penzije i žalbe na uvozničku
mafiju. Maršićanin je inače i formalno podneo ostavku
na mesto ministra privrede, a poslove vodi njegova zamenica u Ministarstvu
privrede Zora Simović iz DSS-a. Jedno svečano presecanje
vrpce je ipak spojilo njegovu ministarsku funkciju i njegovu predsedničku
kampanju.
Kandidat grupe građana Bogoljub Karić propagira
formulu "svaka kuća proizvodna jedinica" i da je
sreća deda koji zajedno radi sa sinovima i unučićima
i obećava izgradnju dečje bolnice...
Kandidat Socijalističke partije Srbije Ivica
Dačić traži da se seljacima novac od otkupa poljoprivrednih
proizvoda isplaćuje direktno, izjavljuje da o nezaposlenima
ne mogu govoriti partije desnice, već on kao levičar.
Kandidat Demokratske stranke Boris Tadić, koji je kampanju
započeo u Prokuplju, rodnom mestu Zorana Đinđića,
ali i nerazvijenoj varošici, saopštava da želi da obezbedi stabilnost
zemlje, nova radna mesta i da rešava probleme običnih građana.
Romsko pitanje takođe izbija na površinu. S
Romima su se sreli Tadić i Karić 8. maja. Povod da predsednički
kandidati obilaze Rome je negde između napaćenog romskog
života i Đurđevdana, vesele ciganske slave. Inače,
pojavljuje se potreba da se adekvatno odgovori na rasističke
napade na Rome, na letke i grafite rasističke sadržine koji
su se pojavili u Nišu, Zemunu i u još nekim mestima.
REPLIKE: Predsednička kampanja zahvata naravno i parlament.
U Skupštini Srbije 10. i 11. bila je serija replika kroz koje su izbijale predizborne poruke.
Radikali očigledno uživaju u tome što analitičari njihovog
kandidata sada vide kao favorita i to ponavljaju, govoreći
kako će 13. juna pući prva karika i kako će vlada
pasti. Oni su ohrabreni brojnošću pristalica koje su okupili
na mitingu u Novom Sadu i nastoje da pojačaju njihovo samopouzdanje
pa su na startu i najavili pobedu u prvom krugu, što, kako izgleda,
ipak nije verovatno.
Oni koncentrišu napade na G17 plus. Podsećaju
na Labusovo obećanje da će izaći iz vlade ako pobede
radikali i već sada traže da G17 plus 13. juna to i učini. Radikali su se u skupštini konfrontirali s Mlađanom
Dinkićem koji je u Skupštini branio set ekonomskih zakona.
Taj set je za vladajuću koaliciju važan jer treba da pokaže
reformske namere vlade. U ponedeljak (10. maj) na dnevnom redu Skupštine
Srbije bila je rasprava o Predlogu zakona o nacionalnoj korporaciji
za osiguranje stambenih kredita. Taj zakon je najavljivan još u
parlamentarnoj kampanji i visoko je kotiran u sporazumu vladine
koalicije. Radikali su pokušavali da relativizuju domete tog zakona,
Dinkić je odbrusio da taj zakon i nije namenjen onima koji
su poput funkcionera SRS-a dobili stanove o trošku države, već
ljudima koji tek treba da obezbede krov nad glavom. Nakon toga,
usledila je serija radikalskih napada na ministra Dinkića i
vladajuću koaliciju (Jovanović, Krasić, Mirović,
Pop-Lazić, Vučić).
Aleksandru Vučiću je tokom te rasprave
izrečena opomena od strane predsedavajućeg Skupštine Srbije
zbog nepoštovanja vremena i Poslovnika Skupštine (što povlači
novčanu kaznu), a radikali su onda i sutradan ponavljali kako
se protiv njih vodi nekorektan rat, kako im u skupštini otimaju
pare, a kako na ulicama dele plakate uvredljive za njihove birače.
Radikali su svakako u pravu kada zahtevaju da se
poštuje dostojanstvo njihovih birača. U pravu su i kada koriste
skupštinske mogućnosti za političku borbu, da sumnjiče
i kritikuju režim i vladu. Imaju pravo i da hiperprodukcijom amandmana
otežavaju donošenje zakona koje vladina većina želi da usvoji.
Imaju pravo i na samoohrabrivanje i samohvalisanje. Teško da će
oni iz toga izborno profitirati zato što očigledno nisu svesni
da ta razmetljivost prostaka koju oni vole da demonstriraju pre
ili posle postaje dosadna.
UPADljIVO: Vladajuća koalicija je počela svoju kampanju mitinzima u sportskim
dvoranama u Kruševcu i Nišu na kojima uz Maršićanina nastupaju
Koštunica, Labus i Ilić. Oni su na mitinzima iz nekih razloga
počeli da viču. Slušalac to može doživeti kao signal da
hor još nije harmonizovan i da falš note pokušava da pokrije glasnim
pevanjem, što su, uostalom, radikali odmah i primetili, pa im Vučić
u utorak to u Skupštini sarkastično i spočitava.
Sociolog Đorđe Vukadinović iz "Nove
srpske političke misli" procenjuje (Pres klub, ponedeljak
10. maj) da je vladajuća koalicija uočila da njena sudbina
zavisi od Maršićanina, tako da se njeni čelnici upadljivo
trude da demonstriraju jedinstvo. Upadljiva podrška vlade odgovara
Maršićaninu, ali i njegov zadatak čini određenijim
i težim. Vukadinović, naime, procenjuje da je, za razliku od
Tadića i Nikolića, za Maršićanina sve sem pobede
katastrofa. On smatra da bi u slučaju pobede na izborima i
Tadić i Nikolić automatski tražili vanredne parlamentarne
izbore. Već i Maršićaninov neuspeh u kvalifikacijama doveo
bi vladu u ćorsokak. Vlada čiji kandidat ne bi mogao da
uđe ni u drugi krug, moralno ne bi mogla da preživi tu činjenicu.
Politički analitičar Dušan Pavlović
iz Ist vest instituta pak smatra da je u slučaju pobede Tadića
verovatnija kohabitacija. Eventualni ulazak Tadića u drugi
krug, bez obezbeđene podrške vladine koalicije, značio
bi inače pobedu Nikolića.
Pobeda Tadića mogla bi da dovede do dva raspleta:
prvi je rekonstrukcija vlade i ulazak DS-a u nju. Drugi rasplet
vodio bi tome da bi Tadić mogao da obezbedi za drugi krug podršku
vlade, a da on za uzvrat garantuje stabilnu koegzistenciju vlade
i predsednika. Pavlović procenjuje da bi se Tadić u takvoj
situaciji morao ponašati racionalno, a to po Pavloviću znači
da bi verovatno pre prihvatio kohabitaciju, nego konfrontaciju s
vladom. Jer za slabog predsednika bez parlamentarne podrške rušiti
vladu nije isto što i poljem proći – on bi morao da ruši vladu
u zagrljaju s radikalima, a ishod sledećih parlamentarnih izbora
bi za njega i dalje bila nepoznanica.
Pavlović za sada ne primećuje dogovor Tadić–Maršićanin
i uzajamnu strategiju za drugi krug, ali ne isključuje mogućnost
da taj dogovor postoji i da se iz taktičkih razloga još ne
obznanjuje.
Neke od Tadićevih izjava ove nedelje bacaju
možda malo više svetla na ovu zagonetku. Pošto je Maršićaninova
kampanja, naročito u Nišu i Kruševcu, bila fokusirana na definisanje
njegove centralne pozicije uz nuđenje sledećeg izbora:
za ovu vladu ili protiv nje – odnosno, "ili prošlost, ili ova
vlada ili – mafija", neki su požurili da zaključe da vladajuća
koalicija intenzivira sukob sa DS-om. Tadić je na to izjavio
da on svoje političke konkurente neće blatiti. Interesantno,
negde je izjavio i da mu nije namera da kao izabrani predsednik
ruši vladu, već da je kontroliše.
Pavlović inače procenjuje da bi u drugom
krugu Maršićanin mogao imati veće šanse protiv Nikolića
jer bi birači Tadića i bez dogovora DS-a i Vlade Srbije
bili spremni da spreče pobedu kandidata radikala.
U slučaju pobede Nikolića, i po Pavlovićevoj
analizi, vlada se najverovatnije raspada. U drugom krugu G17 plus
će verovatno tražiti da vlada podrži Tadića, a u slučaju
da se to ne desi G17 plus će optužiti svoje koalicione partnere
za pobedu Nikolića...
Odlučivaće "konstelacije snaga" i "situacioni
raspored". Vukadinović inače smatra da su tekući
predsednički izbori do sada najmanje personalizovani izbori.
Nikolić, Tadić i Maršićanin imaju delegirane harizme
svojih lidera: Šešelja, Koštunice i Đinđića. Emancipacija
Nikolića od Šešelja bi po Vukadinovićevoj oceni bila najlakša,
ali je on očigledno dovoljno ne želi.
Miting radikala u Novom Sadu pokazuje da je ne želi
uopšte. Glavni akcenat tog mitinga je čitanje Šešeljevog pisma
iz zatvora. Sam Nikolić svoj govor koncipira kao odgovor na
to pismo i govor započinje sa "Dragi Vojo...".
MEĐUNARODNA: S treće strane gledano, sama vlada ima interes da domaćoj
i stranoj javnosti razjasni svoju politiku, jer je njeno formiranje
uz podršku socijalista praćeno sumnjama. Verovatno će
koristiti i predsedničku kampanju za to.
Izgleda da je Tadićev početak kampanje,
obeležen posetama Moskvi i Vašingtonu, predviđen tako da naglasi
popularnost DS-a, DC-a, GSS-a u inostranstvu, veći međunarodni
kapacitet ove grupacije, što je posle parlamentarnih izbora bio
i njen glavni propagandni adut, možda i osnova za njenu dosadašnju
taktiku. Naziralo se da ta taktika računa na to da Koštunica
jednostavno neće podnositi međunarodne faktore i da oni
neće podnositi njega.
Moguće je da je ta računica potcenila spoljnopolitičke
kapacitete Koštuničine vlade. Dok nastaje ovaj tekst Labus
i Koštunica razgovaraju sa evropskim komesarom Krisom Patenom koji
se pred dolazak u Beograd prilično pesimistično izrazio
o evropskim perspektivama u Srbiji. Drašković u Americi brani
srpski plan za Kosovo, Koštunica o tom planu raspravlja s predstavnicima
UNMIK-a. On sam je putovao na skup evropskih konzervativaca. Kako
se i pretpostavljalo, posle sporazuma sa MMF-om Labus i Dinkić
su preduzeli ofanzivu pojačavanja utiska o reformskoj orijentaciji
vlade u kojoj učestvuju.
Ministar finansija Dinkić posle sporazuma sa
MMF-om, kako se i moglo očekivati, nastupa optimistički
i saopštava da dosadašnje dvocifreno povećanje proizvodnje
daje povoda za prognozu da će ovogodišnja stopa rasta bruto
društvenog proizvoda dostići šest odsto. Dinkić je prošle
nedelje podsetio da je BDP u Srbiji u 2001. povećan za pet
odsto, u 2002. za četiri, a u 2003. za oko dva odsto.
Neki su ipak oprezni i ukazuju na to da je ovaj pozitivni
signal možda varka s obzirom na to da Republički zavod za statistiku
od početka ove godine primenjuje novu metodologiju praćenja
industrijske proizvodnje. U statistici, međutim, kažu da promena
metodologije ne može mnogo promeniti pozitivan rezultat koji je
počeo da se pojavljuje i u prethodnom kvartalu kada je mereno
po staroj metodologiji.
SASLUŠANjE: Vukadinović procenjuje da se glavna bitka neće voditi između
samih kandidata, već oko medijske interpretacije prošlosti,
odnosno Miloševićevog vremena i vremena prošle vlade. U tom
kontekstu, po njegovoj oceni, Milorad Luković Legija je tempirana
bomba za koju se ne zna kako će eksplodirati.
Datum početka iskaza prvooptuženog za ubistvo
premijera Đinđića pada veoma nezgodno, praktično
pred početak izborne ćutnje na predsedničkim izborima
zakazanim za 13. jun. Desilo se i da je iskaz prvooptuženog Zvezdana
Jovanovića pao pred same parlamentarne izbore u decembru 2003.
godine. Dobro će biti ako vreme potvrdi tačnost objašnjenja
portparola specijalnog suda – u Srbiji su stalno neki izbori, sud
to ne zanima, njegov posao je samo da utvrdi činjenice.
Lukovićevu predaju inače prate velike,
uglavnom nekompetentne spekulacije u medijima, kao i različite
reakcije.
Zavisno od političke boje te reakcije se kreću
od naglašavanja da je predaja znak poverenja u pravnu državu do
sumnjičenja da je pre predaje došlo do nekog specijalnog dogovora
između vlasti i državnog neprijatelja broj jedan. Dosta se
spekulisalo o tome koga bi sve prvooptuženi mogao da uplete u slučaj,
a u tom kontekstu bilo je vidljivo očito neraspoloženje nekih
krugova što se Legija uopšte našao u zatvoru. To je već treća
serija događaja u kojoj je Tadić doveden u situaciju da
se pomoli: "Sačuvaj me bože prijatelja..."
Tadić je najpre tražio da se razjasne uslovi
predaje Lukovića, a onda više nije hteo da komentariše pojavljivanje
pred sudom prvooptuženog za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića.
Naglasio je da ga jedino zanima presuda i istina – ko su ubice,
organizatori, inspiratori ubistva ne samo Zorana Đinđića
već i ostalih i da li je država u stanju da se izbori sa zlikovcima.
Iz oficijelnih krugova nije došlo mnogo detalja o
predaji Lukovića, Koštunica nije mogao da sakrije da je iznerviran
kada su ga na nekoj od Maršićaninovih promocija pitali da komentariše
kako se Legija predao, rekavši suvo da je za proces najvažnije da
se što više činjenica, svedoka i optuženih, po mogućnosti
živih, nađe pred sudom, a najkonkretniji je bio potpredsednik
Vlade Miroljub Labus koji je izjavio da je Luković samo tražio
da u zatvoru ne bude otrovan i da bude zaštićena njegova supruga.
Veliko je pitanje da li bi neko mogao zaista i politički
profitirati iz daljeg razvoja procesa koji je već previše politizovan.
Bulevarske spekulacije, dezinformacije i razne senzacionalno-ekskluzivno-cicvarićke
lagarije zasad odgovaraju radikalima jer prikazuju da je sistem
u haosu. Što se javne bezbednosti tiče, za sada je pozitivno
to što je široko tražena ličnost iza rešetaka i što je živa,
što nije slučaj sa druga dva osumnjičena i jednim svedokom
u ovom procesu.
Za poverenje građana u institucije poretka,
međutim, loše je to, kako kaže jedan sudski izveštač,
što je takozvani državni neprijatelj broj jedan uspeo da pronađe
policiju, a ne ona njega. Uznemirujuće može biti i to što se
još ne zna gde se on u međuvremenu krio, da li ima mrežu jataka,
ko su oni, itd...
U tom kontekstu, biće zanimljivo i šta će
doneti parlamentarna rasprava u skupštinskom odboru za bezbednost
o akciji Sablja.
Još neki slučajevi iz bliske prošlosti ulaze
u pravnu proceduru: pred Trećim opštinskim sudom u Beogradu
saslušan je bivši savetnik za bezbednost pokojnog srpskog premijera
Zoran Janjušević zbog sumnje da je izbegao plaćanje poreza.
Uhapšen je jedan od direktora MK komerca i podnete su krivične
prijave zbog šećerne afere. Sprovedena je istraga i podnete
su krivične prijave zbog lekarske greške posle koje je transfuzijom
data krv inficirana HIV virusom.
Da li to znači da izbore odlučuje ona klasična
mundparola: "Najebaćete!" Da li, drugim rečima,
ovi slučajevi mogu uticati na rezultat predsedničkih izbora.
Neki sociolozi veruju da ovi slučajevi ipak neće direktno
uticati na ove kandidate s delegiranom harizmom, već će
odlučivati odgovori na čitav koloplet pitanja.
Po prvim aktivnostima kandidata izgleda da se oni ipak
fokusiraju pre svega na životna, ekonomska i socijalna pitanja, mada
ona formalno nisu u ingerenciji šefa države. |