Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

PRENOSIMO

Prenosimo nedeljnik Evropa/Komentari: Politika i društvo

   


Slobodan Antonić

BARONI RAZBOJNICI

Tako su nazivani utemeljivači najbogatijih američkih porodica. "Sva velika bogatstva vode svoje poreklo od zločina", tvrdio je Balzak. A kod Krleže, prvi Glembaj bukvalno je priklao jednog trgovca, na putu kroz šumu, kako bi došao do početnog kapitala.

 Takva slika nije samo književničko preterivanje. Nikada se za kratko vreme nije mogao steći veliki novac, a da nije kršen zakon ili nekome naneseno zlo. Čuvena Marksova "prvobitna akumulacija" nije nikakva politička propaganda. On u 24. glavi I toma Kapitala daje stvarnu istoriju bezobzirne otimačine kojom su postavljeni osnovi britanskog kapitalizma. Engleski zemljoposednici su jednostavno prigrabili opštinsku zemlju, a najsiromašnije seljake oterali u gradove.

Slično je bilo i u Americi, tri veka docnije. Po rečima znamenitog američkog sociologa, Rajta Milsa, "baroni-razbojnici su došli do svojih privatnih kapitala na račun javne imovine: sklapali su sporazume sa železnicom o dobijanju rabata, kupovali cele dnevne listove i potkupljivali njihove izdavače, uništavali konkurentska i dotad nezavisna preduzeća, i u svoju službu uzimali vešte pravnike i popularne političare da bi preko njih branili svoj interese i čuvali svoje privilegije".

 Najgore je što su i oni koji su se borili "protiv kapitalizma" imali svoje godine opšte pohare. Samo što su to oni zvali "socijalistička prvobitna akumulacija". Da bi država stekla početni kapital za "industrijalizaciju plus elektrifikaciju", opljačkan je svako ko je posedovao više od "pustog ništa". Ako je pri tom neko ubijen, ili umro od gladi - pa bože moj, veliki zadaci traže velike žrtve. Tako je "socijalistička prvobitna akumulacija" u Rusiji 1929-1933. odnela više ljudskih života nego ceo Prvi svetski rat.

 Kada je tranzicija stigla u Srbiju i mi smo dobili svoje Glembajeve, koji su na šumskim raskrsnicama pljačkali prolaznike. Samo što se to kod nas zvalo "poslovanje u uslovima sankcija". Ko je prvi krenuo, prvi se i obogatio. Današnja najveća srpska bogatstva, koja iznose i po milijardu dolara, nastala su zapravo 1991-1995. Ona srednja bogatstva, od stotinak miliona, stvorena su između 1996. i 2000. A ona najmanja, od po nekoliko desetina miliona, nikla su poslednjih godina. I sva ta brza i prekomerna bogatstva imala su u svojoj osnovi zloupotrebu. Da bi neko zgrnuo sto miliona dolara, drugih milion ljudi isto tako brzo moralo je postati siromašnije za bar po sto dolara. Mi znamo da su nas opljačkali, i oni znaju da to znamo. Zato nas u jedan glas i lažu da su svoje bogatstvo zapravo stekli u inostranstvu. Taj Kazahstan mora da je strašno bogata zemlja kada su svi srpski kapitali tamo napravljeni.

 Nevolja sa našim baronima razbojnicima nije, međutim, u tome kako su došli do svog blaga. Aratos im bilo, sada ponovo raspetljavati kako su koji dinar zaradili zahtevalo bi ogromnu energiju i, možda, rodilo nove nepravde i zloupotrebe. Nevolja je, međutim, u tome što oni ne mogu da se zaustave, i što zbog nečiste savesti i straha da brzo zarađeno brzo i ne izgube počinju da korumpiraju svaki pedalj društva. Kupuju listove i televizije, partije i poslanike, činovnike i akademike, kupuju i potkupljuju. A iza gotovo svake kupovine krije se zloupotreba i uzurpacija. Žele da svoje ekonomske monopole dodatno potkrepe političkim i medijskim mopolima, a to je mnogo veća opasnost nego što su glembajevski osnovi njihovog bogatstva. Ako se, naime, ta tri monopola objedine, mi nećemo više biti samo siromašno društvo. Postaćemo društvo mraka i straha, društvo u kom deca običnih ljudi ne mogu očekivati da postanu išta drugo do robovi - baš kao što su i njihovi roditelji.

 Vlasništvo znači odgovornost. To pravilo odavno je utvrđeno u civilizovanom svetu. Što veće vlasništvo, veća je i odgovornost. Ako si kupio televiziju nisi kupio ni istinu, niti javnost. Uz pravo da prodaješ reklamne minute, nisi dobio pravo da određuješ šta je istina a šta nije, pravo da razvraćaš decu, ili pravo da reklamiraš zlo. Da bi se te granice postavile nužna je javnost, a da bi javnost bila delotvorna neophodna je politika. Zato biznis, javnost i politika ne smeju biti u istim rukama.

 A to je upravo ono što ovih dana preti Srbiji. U doba Miloševića, naši baroni se nisu usuđivali da se mešaju u Gazdine medije, ili u Gazdinu politiku. Danas, oni su ovladali dobrim delom javnosti i dobrim delom politike, želeći da postanu jedan novi, kolektivni Gazda. Srećom, to nije tako lako postići. Otpori, čak i u ovako osiromašenom društvu, odveć su jaki, a i što je veća imperija veća je i upravna skleroza. Jer, ne možete pomoću novca sve kontorolisati, i kao što sve ne može počivati na sili, ne može ni na novcu. Da biste vladali, nužne su vam ideje, nužne su vrednosti koje će pokretati ljude. A u tome su baroni razbojnici uvek bili najslabiji.

Stoga je "dinamika Budenbrokovih" možda i ponajbolji jamac da i Srbija ipak neće završiti u lancima. Naime, prvi naraštaj bogatuna usredsređen je isključivo na novac i kuće, i premda neobrazovan i neugledan, strahovito društveno agresivan. Drugi naraštaj već je mnogo blaže naravi, dobio je vrhunsko obrazovanje, i njegova glavna ambicija je da postane ambasador, državnik, ili kakav drugi javni uglednik. Konačno, treći naraštaj je već sasvim mekan, nestalo je one đavolske energije i ambicije, pa njegovi pripadnici ne mare više ni za bogatstvo, niti za status, već se zanimaju umetnošću, kulturom, ili naukom. I kada dođe do te treće generacije, društvo se oslobađa.

Do nekih novih barona razbojnika.

 
     
     
 
Copyright by NSPM