Igor Ivanović
FAŠIZAM U NOVOM SADU
Tačno
je ono što tvrde neki mediji u Novom Sadu posle pobede Maje Gojković
da je fašizam stigao u njihovu varoš. Tačno je i ono što saopštava
Čankova Liga da su maske najzad pale i da je sve na videlu.
Ima samo jedan mali problem: oni su promoteri ove fašističke
kampanje!
Još iz perioda miloševićeve ''industrije
progona'' nisu se čule takve primitivne kvalifikacije za ljude
drugačijeg političkog mišljenja i istorijsko-geografskih
porekla. Lavinama poruge izvrgnuti su novi gradonačelnik, Radikalna
stranka, DSS, Ravnogorci, monarhisti, tradicionalisti, a naročito
''dođoši''. Pod ovim poslednjima se podrazumevaju svi oni koji
nisu ''pravi Novosađani'' i koji su sa blatom koje su doneli
na cipelama sa svojih izbegličkih planina i kolonija ukaljali
kulturni identitet ove lepe varoši. Oni su ljudi drugog reda, niže
kulture, primitivnih osećanja, jednom rečju po svemu drugačiji
narod. Biti ''rođeni Novosađanin'' znači ostvariti
vrhunski ideal i popeti se na civilizacijski Olimp! Poznato vam
je odnegde iz istorije?
Na ovaj sociološki rasizam ne reaguje novosadska
''intelektualna elita'', koja se godinama licemerno klela u zaštitu
građanskih prava. ''Mudro ćuti'' i Demokratska stranka,
koja u samom nazivu nosi moralnu obavezu zaštite demokratskih načela.
Nema ni ''komesara nevladinog sektora'' koji se izgleda oglašavaju
samo kao dušebrižnici nacionalnih manjina. Ili im je svima skupa
draža Potemkinova demokratija od istine? Možda im odgovara samo
ovakva crno-bela stvarnost, sastavljena od ''naših'' i ''njihovih'',
gde će prvi biti na jednoj strani, drugi na suprotnoj i rovovi
između njih. Oni isti rovovi koje su njihovi ideološki pretci
iskopali 1945 i na kojima se vaspitavala ova ''treća generacija
partizana'' kada je širom otvorenih očiju buljila u crtane
filmove Veljka Bulajića. Iz takve polarisane estetike gajena
je svest o nužnim podelama. Kako drugačije objasniti njihovu
neslavnu reakciju na zaprepašćujuću izjavu Nenada Čanka,
kada je rekao da Opačiću svaka čast za opozicioni
staž, a da je nešto sasvim drugo ako je u kriminalnim radnjama.
Ako je neko ''naš'', onda se toleriše i to što prodaje deci drogu!
Zar u to vreme biti opozicionar nije bio prvenstveno moralni stav?!
U međuvremenu kampanja teče u kojoj
radio ''021'' i donekle ''Dnevnik'' mašu zastavom hipokrizije u
ime demokratije. Kao da Maja Gojković nije pošteno dobila demokratske
izbore! Da li je demokratski nekome dati bar 100 dana? Ili se demokratija
računa samo ako pobede ''naši''? Na žalost nije ovo jedini
paradoks. Neupućeni građani bi, slušajući Ligu i
njene satelite, pomislili da iza njih stoje generacije i generacije
Vojvođana građanske tradicije. Situacija je upravo suprotna:
stari Vojvođani, takozvani Prečani, najvećim delom
priradaju umerenom nacionalnom korpusu, dok autonomaški korpus čine
u velikom procentu potomci partizana-došljaka! Zato ovi ''kumrovački
pitomci'' ostaju zarobljenici ideoloških matrica svojih očeva,
oni mrze i stvaraju podele u društvu na isti način kao i njihovi
pretci.
Paradoks je i u samim biografijama glavnih kandidata
za mesto gradonačelnika, radikalka Maja je reprezent jedne
utemeljene građanske advokatske porodice, dok je demokrata
Bora porodično došljak iz Bosne. Njegova biografija je respektabilna,
ima troje dece, živi kod tašte u stanu, magistar je sociologije
i učestvovao je u ratu kao vojni starešina-heroj. Ali on kao
da se u javnim nastupima ovoga stideo, o tome je ćutao. Pod
kišobranom šminkerskog imidža politike njegove stranke u Vojvodini,
vodio je infantilnu kampanju, sasvim suprotno od svoga intelektualnog
potencijala. U prvom krugu kao da je ''izašao'' iz onog dale Balaševićevog
opusa koji uz gitaru i logorske vatre kliče ''računajte
na nas''. Kampanja u stilu ''ja sam vaš dobri dežmekasti komšija,
koji srče na kazanu riblju čorbicu i pevuši šlagere uz
gitaru'' ne motiviše pobednički kritičnu masu glasača.
U drugom krugu, ovaj obrazovani političar shvata grešku i okreće
kormilo svoje kampanje za 180 stepeni, ali opet pravi fatalni propust.
Histerično poziva na ''odbranu Novog Sada'', ne videći
da tako ne pridobija odlučujuće ''središnje'' glasačko
telo, već još jače polariše postojeće. Za razliku
od ''Solunske afere'' gde je morao da ćuti, sada ima istorijsku
šansu da pozove na obustavu ovakve fašisoidne kampanje u Novom Sadu
i da tako bude džentlmen kao i ono veče kada je došao da čestita
pobedu suparnici.
Ugledni ljudi u Novom Sadu, kao i u celoj zemlji,
moraju podići svoj glas protiv ekstrema svake vrste. Jer ako
se ovakva prljava kampanja nastavi pitanje je trenutka kada će
se radikalski blok domoći svog medija i kada će jednako
uzvratiti. Izgubiće sigurno Novi Sad: u takvoj atmosferi isključivosti
biće sve manje ''srpska Atina'', a sve više ravničarska
palanka.
Evropa, 27.10.04.
|