Marijana Milosavljevic
Severni front
Vojvodanski izbori
Ono što je zajednicko u postizbornoj slici u Vojvodini i Srbiji,
jeste dominacija radikala i demokrata i na pokrajinskom i na lokalnom
nivou. Zbog toga ce presudno uticati sposobnost za stvaranje koalicija
Veru
Markovic novinari predstavljaju kao funkcionerku Socijaldemokratske
unije i kao nosilju liste na izborima za Skupštinu Beograda, na
kojima su kandidatkinja i njena stranka nezapaženo prošli. Ipak,
pred drugi krug lokalnih izbora osvanula je pre neki dan njena izjava
na naslovnoj strani jednih dnevnih novina pod naslovom: “Uspeh Maje
Gojkovic ne bi doprineo ravnopravnosti žena”. Ova aktivistkinja
vidovito je zapazila da ce Novi Sad možda dobiti gradonacelnicu
ali “ne verujem da bi gradonacelnica iz SRS-a doprinela rodnoj ravnopravnosti,
promovisanju vrednosti na koje smo mi mislile (ko - mi?, prim. aut.)
kada smo promovisale žene u politickom životu. Ekstremna desna stranka
nece uticati na to, kao ni ministarke iz DSS-a ili slicnih stranaka”.
Lansiranje ovakvih stavova neobicno lici na školu mišljenja koja
insistira na tome da svaki Srbin, nije dobar Srbin odnosno da je
samo pravoslavni Srbin dobar Srbin. Jednako tako, samo odredene
žene misle na dobro drugih žena. Podrazumeva se da takve pripadaju
tacno odredenim receptom propisanim politickim grupacijama. I ako
je tako, možemo li da se složimo da je Nataša Micic, nekadašnja
v. d. predsednice, doprinela ucvršcivanju ravnopravnosti medu polovima
na ovim prostorima?
“Ja sam imala tešku i sveobuhvatnu izbornu kampanju. Skoro kao
da nisam postojala. Sada uvidam da ce protiv mene i SRS-a krenuti
prljava kampanja. Borislav Novakovic, moj protivkandidat u drugom
krugu, pokrenuo je ujediniteljski navodno demokratski front protiv
mene, ali sam sigurna da se ni posle drugog kruga izborni rezultati
nece bitno promeniti. DS je u Novom Sadu prošao izuzetno loše jer
je on do ovih izbora držao svu vlast u gradu. Novakovic sada porucuje
da ovo nije izbor izmedu dve licnosti vec da se pravi izbor izmedu
dve politicke opcije što sam ja razumela kao priznanje da on nema
šta da pruži kao licnost. Znam da moje vreme tek dolazi. Meni su
svojevremeno stranacke kolege nudile visoke državne funkcije ali
sam ih odbijala jer sam pobornik politike ‘korak po korak’. Želela
sam da ucim i da trajem. Sigurna sam da su gradani Novog Sada vrednovali
i tu moju strpljivost”, kaže za NIN Maja Gojkovic, zvezda ovogodišnjeg
prvog izbornog kruga.
U Vojvodini je na svim izbornim nivoima zabeležen veliki uspeh
radikala. Analiticari se slažu da su oni prvi put od kada se održavaju
pokrajinski izbori u višestranackom sistemu postali najdominantnija
stranka na politickoj sceni Pokrajine. Sve je jasnije ukoliko se
saberu njihovi uspesi na lokalnim i gradonacelnickim izborima, kao
i plasman u drugi izborni krug za Skupštinu APV velikog broja kandidata
te stranke. U narednom sazivu Skupštine Vojvodine polovinu od 120
mandata, koji su se birali po proporcionalnom izbornom sistemu,
raspodelice sedam stranaka i jedna izborna koalicija, dok ce preostale
poslanicke klupe biti popunjene posle ponovljenog glasanja 3. oktobra
pošto nijedan od kandidata, koji se biraju po vecinskom modelu,
nije pobedio u prvom krugu. Ono što je zajednicko u postizbornoj
slici u Vojvodini i Srbiji, jeste dominacija radikala i demokrata
i na pokrajinskom i na lokalnom nivou. Zbog toga ce, kako tvrde
politicki analiticari, presudno uticati sposobnost za stvaranje
koalicija.
U drugi krug za gradonacelnika u Novom Sadu ušla je pobednicki
Maja Gojkovic - osvojila je 42,11 odsto glasova - i Borislav Novakovic
koji je osvojio 32,82 odsto glasova. “Demokratski blok u Novom Sadu
ponudio je šest kandidata a desnicarski samo jednog. Oni su svoje
glasove sabrali a mi smo ih rasipali. Ako smo ih rasipali u prvom
krugu, nema razloga da tako bude i u drugom krugu. Ovo više zaista
nije nadmetanje licnosti, ovo je na delu nadmetanje izmedu dve opcije:
radikalske i demokratske-proevropske Vojvodine. Novosadani znaju
šta im je radikalska uprava donela izmedu 1992. i 1994. godine.
To su dve najgore godine u politickoj istoriji Novog Sada”, tvrdi
za NIN Borislav Novakovic.
Na pitanje da li se oseca odgovornim zbog nezapamceno male izlaznosti
gradana na izbore, naš sagovornik kaže: “Nema sumnje da mi koji
smo na vlasti, mali odziv biraca moramo da shvatimo kao upozorenje.
Ljudi su prezasiceni i muka im je od politike. Ipak, siguran sam
da ce ta muka biti još veca ukoliko pobede radikali. Ocekujem podršku
svih kandidata koji se nisu plasirali u drugi krug.”
Iako ima najvece šanse da bude prvi radikalski gradonacelnik, Maji
Gojkovic ocigledno nece biti lako. Polarizacija ce se dešavati pod
parolom “zaustavimo radikale”, što ce ponovo otvoriti Nenadu Canku
neslucene mogucnosti, što ce verovatno prihvatiti u DS u želji da
nadoknadi zaostatak. Politicki analiticar Đorde Vukadinovic živi
u Novom Sadu. On kaže da ce polarizacija teže ici prema Maji Gojkovic,
nego što bi išla prema Tomi Nikolicu, Aleksandru Vucicu i inim radikalima.
“Maja je staronovosadanka, urbana je i deluje pitomo dok je njen
protivkandidat Novakovic zapravo mnogo više nalik uvreženom stereotipu
o radikalima. Groteskno ce delovati pokušaj da se Maja predstavi
kao mracnjak koji nudi izolaciju jer svi znamo da je deo školovanja
provela u inostranstvu a Novakovic kao urbani Novosadanin za koga
se, opet, zna da se školovao u Futogu, koji je radikalska tvrdava.
Sve ovo isticem da bih odslikao koliko su pobrkani loncici i koliko
su stereotipi pogrešni.”
Tu cinjenicu Maja Gojkovic odlicno koristi. Potvrduje dosetku da
ništa ne uspeva kao uspeh, izgubila je pet kilograma tokom kampanje
i izgleda bolje i doteranije nego ikad. Na pitanje da li ce manjine
imati razloga za strah ukoliko ona postane gradonacelnica, spremno
izjavljuje: “Mene vreda takvo pitanje. Ja sam rodena Novosadanka
i odrasla sam i školovala sam se sa decom razlicitih nacionalnosti
i veroispovesti. Nikada svoje prijatelje nisam vrednovala po njihovom
poreklu. Zato necu da vam kažem koje je nacionalnosti moja najbolja
prijateljica a sigurna sam da biste se iznenadili. Ljudi se ili
slažu ili ne slažu, nevaspitano je procenjivati ih u odnosu na to
koje su vere ili nacionalnosti.”
Zbog svega nabrojanog, Dejanu Mikavici, prvom coveku novosadskog
odbora DSS-a, izgleda nije bilo teško da novosadskom “Dnevniku”
izjavi da je “kada je u pitanju Novi Sad, podrška DS, LSV-a i SVM-a
u svakom slucaju gora opcija od podrške SRS-u”. On smatra da bi
najbolje rešenje bilo uspostavljanje nacionalnodemokratske vlasti
u gradu, i da je dobio pristanak najviših organa stranke da novosadski
odbor samostalno donese odluku o koalicionoj saradnji. Odgovor na
ovo pitanje znace se tekuce nedelje. Ovakvu tvrdu izjavu možda je
lakše razumeti ako se prisetimo da su 2002. godine demokrati zajedno
sa koalicionim partnerima - SVM i LSV izdejstvovali izbacivanje
DSS-a iz pokrajinske vlasti. Tako su se sa politicke scene povukli
sekretar za poljoprivredu Steva Bobic, potpredsednik Izvršnog veca
Skupštine Rade Marinkov i Miroljub Lješnjak. Mikavicin stranacki
kolega Sreten Kurjacki je, medutim, izjavio da svaka ozbiljna stranka
ne podreduje državne interese lokalnim racunicama. Zbog toga se
vec mogu procitati naslovi u dnevnoj štampi kako Maja i Bora cepaju
DSS.
U stvari, ispostavilo se da je DSS kljucni jezicak na vagi za prevagu
u gradskom parlamentu. Racunica pokazuje da bi radikali zajedno
sa SPS-om i DSS-om imali prevagu ali to isto znaci i za DS, SVM
i koaliciju Zajedno za Vojvodinu ukoliko bi im se DSS pridružio.
Zanimljivo je da su socijalisti najavili da je došao istorijski
trenutak da sudbinu uzmu u svoje ruke i konacno se distanciraju
od radikala. To prakticno znaci da im ovom prilikom uskracuju podršku
ali to još ne znaci da ce ih biraci slepo slušati.
Vode se rasprave o tome da li uspeh radikala predstavlja “radikalizaciju”
Vojvodine u meri da se ozbiljno može racunati sa još vecim strahom
kod manjinskih etnickih zajednica. Đorde Vukadinovic kaže da jedan
deo istorijske odgovornosti za rdavu i zapaljivu politicku situaciju
snosi DS koji je do sada bio saveznik autohtonih i autonomaških
stranaka u Vojvodini. “Đindic i DS su cesto zarad održavanja vlasti
u Beogradu ulazili u neprincipijelne dilove i cinili usluge Nenadu
Canku i Jožefu Kasi. Canak je inteligentan i duhovit covek ali nije
odmeren politicar i mnoge je iritirao svojim postupcima i izjavama
kao prvi covek Pokrajine. On je svojim ponašanjem jacao radikale.”
U meduvremenu jacala je samosvest kod Madara koji su zaigrali na
nacionalnu kartu posle ulaska Madarske u EU i NATO. Za to vreme
najjace stranke u Srbiji DS i DSS u Vojvodini nisu bile dovoljno
prepoznatljive. “Vojvodanski DS delovao je kao neka vrsta blaže
varijante Cankovih autonomaša a DSS kao razmažena varijanta radikala”,
smatra Đorde Vukadinovic. Ne treba zaboraviti da vojvodanski DS
nije poput beogradskog prošao kroz proces samoocišcenja iako su
za njegov rad vezane mnogobrojne afere o cemu je NIN pred prvi krug
pisao. Ovo su ujedno i razlozi za radikalsku ofanzivu koja se dogodila
iako nisu imali poslanike u pokrajinskom i gradskom parlamentu.
Vukadinovic kaže da malo fali pa da prisustvujemo crnogorizaciji
Vojvodine. Zbog nepomirljive podele Crna Gora je razoreno društvo.
Po mišljenju našeg sagovornika, ovo su razlozi zašto ne bi valjalo
da jake stranke, kao što su DS i SRS, budu jedna drugoj opozicija.
“Najbolje rešenje za Vojvodinu bila bi neka vrsta koncentracione
vlade, odnosno široka koalicija koja bi ukljucila sve relevantne
stranke. Baš zbog osetljivosti prilika - zbog pretece internacionalizacije
vojvodanskog pitanja i zbog realnih medunacionalnih i politickih
problema. Kompromis i konsenzus su Vojvodini u ovom trenutku potrebniji
više nego u Srbiji”, kaže Đorde Vukadinovic uz potišteni uzdah da
je takav scenario najmanje verovatan.
Zašto - možda najbolje objašnjava slucaj Mileta Isakova, lidera
Reformista Vojvodine koji je na proteklim izborima doživeo potpuni
krah. Možda baš zato što je delovao umerenije i odgovornije od Nenada
Canka koji je ponovo izronio pleneci svojim egzibicionizmom i ekscentricnošcu
(pogledajte intervju).
|