Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

PRENOSIMO

Posle prvog kruga lokalnih izbora

   

 

Marijana Milosavljevic

Severni front

Vojvodanski izbori
Ono što je zajednicko u postizbornoj slici u Vojvodini i Srbiji, jeste dominacija radikala i demokrata i na pokrajinskom i na lokalnom nivou. Zbog toga ce presudno uticati sposobnost za stvaranje koalicija


Veru Markovic novinari predstavljaju kao funkcionerku Socijaldemokratske unije i kao nosilju liste na izborima za Skupštinu Beograda, na kojima su kandidatkinja i njena stranka nezapaženo prošli. Ipak, pred drugi krug lokalnih izbora osvanula je pre neki dan njena izjava na naslovnoj strani jednih dnevnih novina pod naslovom: “Uspeh Maje Gojkovic ne bi doprineo ravnopravnosti žena”. Ova aktivistkinja vidovito je zapazila da ce Novi Sad možda dobiti gradonacelnicu ali “ne verujem da bi gradonacelnica iz SRS-a doprinela rodnoj ravnopravnosti, promovisanju vrednosti na koje smo mi mislile (ko - mi?, prim. aut.) kada smo promovisale žene u politickom životu. Ekstremna desna stranka nece uticati na to, kao ni ministarke iz DSS-a ili slicnih stranaka”.

Lansiranje ovakvih stavova neobicno lici na školu mišljenja koja insistira na tome da svaki Srbin, nije dobar Srbin odnosno da je samo pravoslavni Srbin dobar Srbin. Jednako tako, samo odredene žene misle na dobro drugih žena. Podrazumeva se da takve pripadaju tacno odredenim receptom propisanim politickim grupacijama. I ako je tako, možemo li da se složimo da je Nataša Micic, nekadašnja v. d. predsednice, doprinela ucvršcivanju ravnopravnosti medu polovima na ovim prostorima?

“Ja sam imala tešku i sveobuhvatnu izbornu kampanju. Skoro kao da nisam postojala. Sada uvidam da ce protiv mene i SRS-a krenuti prljava kampanja. Borislav Novakovic, moj protivkandidat u drugom krugu, pokrenuo je ujediniteljski navodno demokratski front protiv mene, ali sam sigurna da se ni posle drugog kruga izborni rezultati nece bitno promeniti. DS je u Novom Sadu prošao izuzetno loše jer je on do ovih izbora držao svu vlast u gradu. Novakovic sada porucuje da ovo nije izbor izmedu dve licnosti vec da se pravi izbor izmedu dve politicke opcije što sam ja razumela kao priznanje da on nema šta da pruži kao licnost. Znam da moje vreme tek dolazi. Meni su svojevremeno stranacke kolege nudile visoke državne funkcije ali sam ih odbijala jer sam pobornik politike ‘korak po korak’. Želela sam da ucim i da trajem. Sigurna sam da su gradani Novog Sada vrednovali i tu moju strpljivost”, kaže za NIN Maja Gojkovic, zvezda ovogodišnjeg prvog izbornog kruga.

U Vojvodini je na svim izbornim nivoima zabeležen veliki uspeh radikala. Analiticari se slažu da su oni prvi put od kada se održavaju pokrajinski izbori u višestranackom sistemu postali najdominantnija stranka na politickoj sceni Pokrajine. Sve je jasnije ukoliko se saberu njihovi uspesi na lokalnim i gradonacelnickim izborima, kao i plasman u drugi izborni krug za Skupštinu APV velikog broja kandidata te stranke. U narednom sazivu Skupštine Vojvodine polovinu od 120 mandata, koji su se birali po proporcionalnom izbornom sistemu, raspodelice sedam stranaka i jedna izborna koalicija, dok ce preostale poslanicke klupe biti popunjene posle ponovljenog glasanja 3. oktobra pošto nijedan od kandidata, koji se biraju po vecinskom modelu, nije pobedio u prvom krugu. Ono što je zajednicko u postizbornoj slici u Vojvodini i Srbiji, jeste dominacija radikala i demokrata i na pokrajinskom i na lokalnom nivou. Zbog toga ce, kako tvrde politicki analiticari, presudno uticati sposobnost za stvaranje koalicija.

U drugi krug za gradonacelnika u Novom Sadu ušla je pobednicki Maja Gojkovic - osvojila je 42,11 odsto glasova - i Borislav Novakovic koji je osvojio 32,82 odsto glasova. “Demokratski blok u Novom Sadu ponudio je šest kandidata a desnicarski samo jednog. Oni su svoje glasove sabrali a mi smo ih rasipali. Ako smo ih rasipali u prvom krugu, nema razloga da tako bude i u drugom krugu. Ovo više zaista nije nadmetanje licnosti, ovo je na delu nadmetanje izmedu dve opcije: radikalske i demokratske-proevropske Vojvodine. Novosadani znaju šta im je radikalska uprava donela izmedu 1992. i 1994. godine. To su dve najgore godine u politickoj istoriji Novog Sada”, tvrdi za NIN Borislav Novakovic.

Na pitanje da li se oseca odgovornim zbog nezapamceno male izlaznosti gradana na izbore, naš sagovornik kaže: “Nema sumnje da mi koji smo na vlasti, mali odziv biraca moramo da shvatimo kao upozorenje. Ljudi su prezasiceni i muka im je od politike. Ipak, siguran sam da ce ta muka biti još veca ukoliko pobede radikali. Ocekujem podršku svih kandidata koji se nisu plasirali u drugi krug.”

Iako ima najvece šanse da bude prvi radikalski gradonacelnik, Maji Gojkovic ocigledno nece biti lako. Polarizacija ce se dešavati pod parolom “zaustavimo radikale”, što ce ponovo otvoriti Nenadu Canku neslucene mogucnosti, što ce verovatno prihvatiti u DS u želji da nadoknadi zaostatak. Politicki analiticar Đorde Vukadinovic živi u Novom Sadu. On kaže da ce polarizacija teže ici prema Maji Gojkovic, nego što bi išla prema Tomi Nikolicu, Aleksandru Vucicu i inim radikalima. “Maja je staronovosadanka, urbana je i deluje pitomo dok je njen protivkandidat Novakovic zapravo mnogo više nalik uvreženom stereotipu o radikalima. Groteskno ce delovati pokušaj da se Maja predstavi kao mracnjak koji nudi izolaciju jer svi znamo da je deo školovanja provela u inostranstvu a Novakovic kao urbani Novosadanin za koga se, opet, zna da se školovao u Futogu, koji je radikalska tvrdava. Sve ovo isticem da bih odslikao koliko su pobrkani loncici i koliko su stereotipi pogrešni.”

Tu cinjenicu Maja Gojkovic odlicno koristi. Potvrduje dosetku da ništa ne uspeva kao uspeh, izgubila je pet kilograma tokom kampanje i izgleda bolje i doteranije nego ikad. Na pitanje da li ce manjine imati razloga za strah ukoliko ona postane gradonacelnica, spremno izjavljuje: “Mene vreda takvo pitanje. Ja sam rodena Novosadanka i odrasla sam i školovala sam se sa decom razlicitih nacionalnosti i veroispovesti. Nikada svoje prijatelje nisam vrednovala po njihovom poreklu. Zato necu da vam kažem koje je nacionalnosti moja najbolja prijateljica a sigurna sam da biste se iznenadili. Ljudi se ili slažu ili ne slažu, nevaspitano je procenjivati ih u odnosu na to koje su vere ili nacionalnosti.”

Zbog svega nabrojanog, Dejanu Mikavici, prvom coveku novosadskog odbora DSS-a, izgleda nije bilo teško da novosadskom “Dnevniku” izjavi da je “kada je u pitanju Novi Sad, podrška DS, LSV-a i SVM-a u svakom slucaju gora opcija od podrške SRS-u”. On smatra da bi najbolje rešenje bilo uspostavljanje nacionalnodemokratske vlasti u gradu, i da je dobio pristanak najviših organa stranke da novosadski odbor samostalno donese odluku o koalicionoj saradnji. Odgovor na ovo pitanje znace se tekuce nedelje. Ovakvu tvrdu izjavu možda je lakše razumeti ako se prisetimo da su 2002. godine demokrati zajedno sa koalicionim partnerima - SVM i LSV izdejstvovali izbacivanje DSS-a iz pokrajinske vlasti. Tako su se sa politicke scene povukli sekretar za poljoprivredu Steva Bobic, potpredsednik Izvršnog veca Skupštine Rade Marinkov i Miroljub Lješnjak. Mikavicin stranacki kolega Sreten Kurjacki je, medutim, izjavio da svaka ozbiljna stranka ne podreduje državne interese lokalnim racunicama. Zbog toga se vec mogu procitati naslovi u dnevnoj štampi kako Maja i Bora cepaju DSS.

U stvari, ispostavilo se da je DSS kljucni jezicak na vagi za prevagu u gradskom parlamentu. Racunica pokazuje da bi radikali zajedno sa SPS-om i DSS-om imali prevagu ali to isto znaci i za DS, SVM i koaliciju Zajedno za Vojvodinu ukoliko bi im se DSS pridružio. Zanimljivo je da su socijalisti najavili da je došao istorijski trenutak da sudbinu uzmu u svoje ruke i konacno se distanciraju od radikala. To prakticno znaci da im ovom prilikom uskracuju podršku ali to još ne znaci da ce ih biraci slepo slušati.

Vode se rasprave o tome da li uspeh radikala predstavlja “radikalizaciju” Vojvodine u meri da se ozbiljno može racunati sa još vecim strahom kod manjinskih etnickih zajednica. Đorde Vukadinovic kaže da jedan deo istorijske odgovornosti za rdavu i zapaljivu politicku situaciju snosi DS koji je do sada bio saveznik autohtonih i autonomaških stranaka u Vojvodini. “Đindic i DS su cesto zarad održavanja vlasti u Beogradu ulazili u neprincipijelne dilove i cinili usluge Nenadu Canku i Jožefu Kasi. Canak je inteligentan i duhovit covek ali nije odmeren politicar i mnoge je iritirao svojim postupcima i izjavama kao prvi covek Pokrajine. On je svojim ponašanjem jacao radikale.”

U meduvremenu jacala je samosvest kod Madara koji su zaigrali na nacionalnu kartu posle ulaska Madarske u EU i NATO. Za to vreme najjace stranke u Srbiji DS i DSS u Vojvodini nisu bile dovoljno prepoznatljive. “Vojvodanski DS delovao je kao neka vrsta blaže varijante Cankovih autonomaša a DSS kao razmažena varijanta radikala”, smatra Đorde Vukadinovic. Ne treba zaboraviti da vojvodanski DS nije poput beogradskog prošao kroz proces samoocišcenja iako su za njegov rad vezane mnogobrojne afere o cemu je NIN pred prvi krug pisao. Ovo su ujedno i razlozi za radikalsku ofanzivu koja se dogodila iako nisu imali poslanike u pokrajinskom i gradskom parlamentu. Vukadinovic kaže da malo fali pa da prisustvujemo crnogorizaciji Vojvodine. Zbog nepomirljive podele Crna Gora je razoreno društvo.

Po mišljenju našeg sagovornika, ovo su razlozi zašto ne bi valjalo da jake stranke, kao što su DS i SRS, budu jedna drugoj opozicija. “Najbolje rešenje za Vojvodinu bila bi neka vrsta koncentracione vlade, odnosno široka koalicija koja bi ukljucila sve relevantne stranke. Baš zbog osetljivosti prilika - zbog pretece internacionalizacije vojvodanskog pitanja i zbog realnih medunacionalnih i politickih problema. Kompromis i konsenzus su Vojvodini u ovom trenutku potrebniji više nego u Srbiji”, kaže Đorde Vukadinovic uz potišteni uzdah da je takav scenario najmanje verovatan.

Zašto - možda najbolje objašnjava slucaj Mileta Isakova, lidera Reformista Vojvodine koji je na proteklim izborima doživeo potpuni krah. Možda baš zato što je delovao umerenije i odgovornije od Nenada Canka koji je ponovo izronio pleneci svojim egzibicionizmom i ekscentricnošcu (pogledajte intervju).

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM