Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

PRENOSIMO

Komentari>Odnosi na političkoj sceni

   



Dušan Pavlović

Radikalima je potrebna promena programa i lidera

Srpska radikalna stranka ostvarila je na nedavno završenim lokalnim izborima loš rezultat. Ova stranka, u apsolutnom smislu, beleži loše rezultate još od predsedničkih izbora u novembru 2003. godine. Tada je kandidat radikala, Tomislav Nikolić, pobedio Dragoljuba Mićunovića sa 46%:35%, skupivši 1,16 miliona glasova u prvom krugu. Već nakon malo više od mesec dana, radikali su na parlamentarnim izborima osvojili 1,07 miliona glasova. U prvom krugu junskih predsedničkih izbora, Nikolić je skupio 954.000 glasova. Zbog toga što nema državnog tela koje bi na nacionalnom nivou skupilo podatke za sve lokalne izbore, nemoguće je precizno odrediti koliko su radikali agregatno skupili na lokalnim izborima, ali pretpostavlja se da je to znatno manje od najlošijeg rezultata koji je ovde naveden.

U relativnom smislu, Radikalna stranka, međutim, beleži prilično dobar rezultat. Njen kandidat je u novembru 2003. god. skupio najviše glasova, ali nije postao predsednik. Na decembarskim izborima iste godine Radikalna stranka je opet osvojila najviše glasova, ali je uprkos tome ostala u opoziciji. U junu je u prvom krugu njen kandidat bio ispred Borisa Tadića za 150.000 glasova, ali ga je Tadić u drugom krugu pobedio. U mnogim opštinama su na lokalnim izborima radikali dobili velik broj glasova, ali su samo u nekim uspeli da naprave koalicionu vladu sa ostalim strankama. (Radikali su, osim ulaska u vlast u nekim opštinama, dobili i jednog gradonačelnika, kao i poziciju predsednika u 19 opština.)

Iako ostvaruju relativno dobre rezultate, radikali se i dalje, u celini uzev, nalaze u opoziciji. Razlog tome je taj što radikali imaju malu koalicionu sposobnost. Koaliciona sposobnost podrazumeva veštinu jedne stranke da, ukoliko nije sposobna da sama formira vladu, napravi koalicionu vladu sa drugim strankama. Radikali nisu sposobni da sami formiraju vladu, niti imaju dovoljno veliko biračko telo koje bi njenog kandidata izabralo za predsednika. Ako Srpska radikalna stranka ne želi da i dalje statira u politici kao za vreme Miloševića, neophodno je da s nekim napravi koaliciju. Čini se da radikali, međutim, ne žele da razmotre ovu mogućnost i da čekaju na trenutak kada će biti sposobni da na izborima osvoje više od 50%.

Radikalna stranka ostvaruje relativno dobar rezultat, ali, apsolutno gledano, njena popularnost opada. Njena koaliciona nesposobnost je upravo jedan od ključnih uzroka tome. Naime, činjenica da ta stranka već duže vreme ostvaruje relativno dobar rezultat ali ne uspeva da to materijalizuje (ulaskom u vlast), stvorilo je kod dela glasača Radikalne stranke rezignaciju. Otuda ova stranka na svakim izborima od novembra 2003. godine, kada je bila na vrhuncu popularnosti, dobija sve manje glasova. Ako radikali ne porazmisle malo o ovom fenomenu, popularnost Radikalne stranke će i dalje padati, pa će onda moći da se kaže kako ona loš rezultat ostvaruje i u apsolutnom i relativnom smislu.

Podizanje koalicionog kapaciteta je, prema svemu rečenom, ključ uspeha Radikalne stranke. Ali da bi se on podigao, potrebna je promena programa i lidera. Ova stranka je jedna nereformisana stranka koja manje-više liči na onu Radikalnu stranku koja je tokom 90-ih sarađivala sa Miloševićem. U suštini, Radikalna stranka se i dalje zalaže za Veliku Srbiju, nacionalnu isključivost i negiranje etničkih identiteta drugih. Njen predsednik je uoči predsedničkih izbora izjavio kako na prostoru bivše Jugoslavije i nema drugih nacija osim Srba. Gledano iz ugla promene koja se desila 2000. godine, to u ovom trenutku nije politika koja može da sakupi većinu

Kada se to ima u vidu, deluje groteskno tvrdnja nekih analitičara kako je SRS jedina reformisana stranka danas u Srbiji. U programskom smislu od reformi u ovoj stranci nema ništa. Kao ni od promene liderstva. Ljudi koji vode stranku se nisu promenili od početka osnivanja stranke, a najvažniji deo njenog programa je i dalje širenje nacionalne mržnje i njeno eksploatisanje. Pojedini radikalni kandidati su doduše pokušali da malo promene svoj imidž tokom kampanje na lokalnim izborima, ali promena imidža je promena imidža a ne promena programa. Imidž može da istakne u prvi plan nešto što postoji, ali ne može da istakne nešto što ne postoji.

(Reporter-315/9; 20. oktobar 2004)

 
     
     
 
Copyright by NSPM