Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet/prenosimo Danas

   

 

Rasprava u Savetu Evrope povodom rezolucije o osudi zločina komunističkih režima

Antikomunizam je čudna zverka

Uvod Nataše Bogović
Dok su pred zgradom Parlamentarne skupštine Saveta Evrope demonstrirali protivnici antikomunizma, poslanici su vodili debatu čiji je rezultat usvajanje Rezolucije kojom zahteva "međunarodnu osudu zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima", koju je podneo Joran Lindblad, predstavnik poslaničke grupe Narodnih stranaka. Za Rezoluciju je glasalo 99 poslanika, 42 je bilo protiv, uz 12 uzdržanih. Skupština ima 315 predstavnika iz 46 država članica, među kojima je i Srbija i Crna Gora koja ima sedam poslanika i isto toliko zamenika, a predstavljaju je Zoran Šami, Verica Kalanović, Ivan Kalezić, Dragoljub Mićunović, Tomislav Nikolić, Branko Ružić i Zoran Žižić, odnosno u njihovom odsustvu Božidar Bojović, Ivan Brajović, Maja Gojković, Ljubiša Jovašević, Valentina Radulović- Šćepanović, Ninoslav Stojadinović i Dragan Todorović. Iako je Rezolucija usvojena, dvotrećinsku podršku poslanika nisu dobile i preporuke koje su zapravo bile zahtev vladama zemalja članica da praktično istražuju i ustanovljavaju mere za neku vrstu kažnjavanja počinilaca ili onih koji su prikrivali zločine. Danas donosi najzanimljivije delove iz rasprave koja je vođena o Rezoluciji

Rasprava


Ovaj izveštaj kasni i vreme je da Savet Evrope osudi zločine komunističkih režima. O tome smo imali mnogo debata u Komitetu za politička pitanja uključujući i duge rasprave u novembru i decembru. Tokom decembarskog sastanka nijedan od članova Komiteta se nije izjasnio protiv izveštaja - neki članovi su glasali protiv amandmana, ali na kraju sastaka izveštaj je usvojen - rekao je švedski parlamentarac Joran Lindblad, na osnovu čijeg izveštaja su poslanici raspravljali o rezoluciji.


Ilustrujući stavove o komunizmu iznete u Rezoluciji, Lindblad je potsetio na slučaj dvojice Finaca iz maja 1946. koji su bili inspirisani dečjom avanturističkom knjigom.
- Dvojica finskih dečaka su plovila od Finske do Švedske, ali nešto nije bilo u redu s njihovim kompasom. Završili su u blizini sovjetske pomorske baze Porkala. Uhapšeni su i poslati u Lenjingrad radi režiranog suđenja i osuđeni na tri godine u Sibiru zbog pogrešne navigacije. Jedva su preživeli i gotovo da su umrli od gladi. Nakon što su odslužili te tri godine, poverovali su da će biti oslobođeni i poslati kućama. Ali nije bilo tako. Morali su da ostanu još duže od četiri godine radeći u kolhozu. Na neki način, bili su slobodni u Sovjetskom Savezu, ali nisu bili slobodni da se vrate kući. To je komunizam - pojedinac nema prava i nema vrednosti. Da smo sada komunističko društvo, uopšte ne bismo mogli da vodimo ovu debatu. Teško da bi bilo ma kakve debate jer bi svi trebalo da verujemo u iste stvari - rekao je Lindblad.
On je istakao, ponudivši 100 evra, da bi se mogao kladiti da za će pet godina komunistički režim u Kini biti prošlost. Činjenicu da je dosad izostala međunarodna osuda komunizma, izvestilac je ocenio kao posledicu toga što su mnogi političari bliski pijatelji s komunistima u različitim državama.
- Verujem da sada postoji hitna potreba da se jednom za svagda osudi. Za to postoje tri razloga. Prvi je opšta percepcija. Svima bi trebalo da bude jasno da su zločini počinjeni u ime komunizma osuđeni bez izuzetka. Sve dok su žrtve komunističkih režima i njihovi rođaci živi, postoji prilika i da se da moralna zadovoljština. Moram vam reći da u ovom izveštaju nismo razmatrali ekonomsku restituciju, već moralnu restituciju za one koji su patili i pate pod komunističkim režimima. I konačno, ali ne i najmanje važno, valja podsetiti ljude da su komunistički režimi još uvek aktivni u nekim zemljama sveta. Moramo održati ovu debatu kako bismo uverili ljude da Evropa ne ponavlja greške koje su jednom načinjene - kazao je Lindblad.
On je istakao da "komunistički režimi mogu biti definisani na brojne načine, uključujući i i onj da je reč o vladavini jedne masovne partije, u kojoj je pojedincu dozvoljeno da radi i misli samo ono što je stav partije i da bude predan jednoj ideologiji". Moć je, kazao je izvestilac, koncentrisana u malim grupama vođa koji žive prilično doboro, dok se ostatak ljudi ni ne računa - pojedinac nije vredan. Ne postoji pravo udruživanja i sloboda. Kako bi se kontrolisala javnost, ovi režimi obično imaju veoma snažne policije. Imaju monopol na masovne komunikacije i nacionalizuju ekonomije - ocena je švedskog parlamentarca.
- Izuzetak predstavlja Kina. Ona kombinuje najgore delove kapitalističkog društva s najgorim delovima komunističkog društva.To je komunističko društvo bez slobode izražavanja i bez zakona i regulative koji štite pojedinca kombinovana sa sirovim kapitalizmom. To mora da je pakao na zemlji. U svakom slučaju, uveren sam da će Savet Evrope jednom za svagda ustati u ime ljudi koji su patili pod tim groznim diktaturama - poručio je poslanicima Lindblad.


U ime evropske demokratske grupe, Miroslav Beneš (Češka Republika) konstatovao je da činjenica da je naslov izveštaja tokom rada u komitetima promenjen, za njega nema preteranu važnost jer "ne zna ni za jednu zemlju u kojoj je komunistička partija imala većinu vlasti, a da je ostala demokratska". On je konstatovao da nijedna od rezolucija Saveta Evrope nije pomogla žiteljima bivših socijalističkih, odnosno komunističkih država.
- Vojne mere koje su preduzeli Ronald Regan i Margaret Tačer konačno su nam donele mogućnost za uspostavljanje sadašanje slobode. Naravno, moram da naglasim, i Gorbačovljev izuzetan politički osećaj za realnost koji nam je takođe mnogo pomogao - naglasio je Beneš.
On je istakao da su tokom 50-ih godina prošlog veka u njegovoj zemlji ubijani ljudi, jednako kao i u drugim komunističkim zemljama, a da je 80-ih teror bio psihološke prirode.
- U svakom slučaju, ne može biti žrtava bez predstavnika režima i bez ubica. Ne može biti predstavnika režima ili ubica bez slugu sistema. Upravo stoga razgovaramo o totalitarističkim zločinima komunizma nakon 15 godina. Osuda nacizma je bila brza jer je bilo potrebno svega nekoliko meseci da se svetska zajednica ujedini protiv njega. U slučaju komunizma postoji razlika - kazao je Beneš.
On je konstatovao da dok je nacizam pobeđen u ratu, komunistički režimi su sami sebe pobedili.
- Ne plašim se nacizma ili komunizma. U svakom slučaju, plašim se slugu koji su pomagali tim režimima i to ne samo u Berlinu, Moskvi ili Pragu - rekao je Beneš.


U ime poslaničke grupe Ujedinjene evropske levice, Lindbladov zemljak Mats Einarson zatražio je, pozivajući se na jednodušnu odluku svoje poslaničke grupe, odbacivanje rezolucije.
- Želim da razjasnim jednu stvar. Bilo je masovnih kršenja ljudskih prava u državama kojima su vladale partije i režimi koji su sebe nazivali komunističkim. To treba da bude osuđeno jednako kao i masovna kršenja ljudskih prava u ime demokratije, slobode, hrišćanstva i civilizacije. Problem s izveštajem zbog kojeg je on neprihvatljiv jeste da koristi zverstva iz prošlosti kao sredstvo za napadanje, marginalizaciju i otvaranje puta za kriminalizaciju ideologije i političke sadašnjosti čiji su ideali u suprotnosti s ovim zločinima - kazao je Einarson.
On je ukazao na činjenicu da se u izveštaju ne pravi neophodna razlika između kršenja ljudskih prava koja su počinili režimi koji su etiketirani kao komunistički i komunizma kao političkog pokreta čiji je cilj društvo u kome je "sloboda svakog pojedinca preduslov za slobodu svih", kazao je citirajući Manifest komunističke partije iz 1848.
- Kada se pročita objašnjenje memoranduma, jasno je da je konfuzija napravljena namerno - kazao je Einarson.
Komunizam, prema njegovim rečima, može značiti mnogo stvari od kojih su neke i kontradiktorne.
- Ali i antikomunizam je čudna zverka. Za sebe antikomunisti tvrde da zagovaraju slobodu i demokratiju, ali gledajući kroz istoriju, slika postaje sasvim drugačija. Pod parolom antikomunizma ljudima i ženama koji su se borili za demokratiju bila su uskraćena njihova demokratska prava. Pod zastavom antikomunizma milioni ljudi i žena koji su sanjali i borili se za slobodu bili su zatvarani, mučeni i ubijani - poručio je Einarson.

Odbijeni amandmani poslanika iz bivše SFRJ

Među amandmanima na Rezoluciju koji su odbijeni su i oni koje su zajednički predložili Milorad Pupovac (Hrvatska), Željka Antunović (Hrvatska), Igor Ivanovski (Makedonija), Darja Lavtižar-Bebler (Slovenija) i Sead Avdić (BIH). Oni su zahtevali da se nakon četvrtog paragrafa doda sledeći: "Skupština stavlja do znanja da su mnoge komunističke partije doprinele mirnoj i demokratskoj tranziciji u svojim zemljama, distancirajući se od totalitarizma i prihvatajući izgradnju parlamentarnog političkog pluralizma." Nije prihvaćen ni njihov amandman po kome se ubacuje i sledeći paragraf: "Skupština takođe stavlja do znanja da su vrednosti socijalne jednakosti i pravde postale esencijalni elementi političkog pluralizma i pravednog i demokratskog društva u čijem je kreiranju nepobitan doprinos netotalitarističkih ideja, pokreta, organizacija i partija." Podršku poslanika nije dobilo ni nastojanje ovih poslanika da se u tački 5. izbrišu reči: "kao što je to bio slučaj sa užasnim zločinima koje je počinio nacionalsocijalizam (nacizam)".

U Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope vođena žestoka rasprava povodom Rezolucije o osudi zločina komunističkih režima (2)

Na nišanu antikomunizma

Istina je da meta antikomunista nikada nijie bila diktatura ili kršenje ljudskih prava. Meta je oduvek bila i sada je levica, radnički pokreti i svako ko preispituje kapitalizam i imperijalizam - rekao je Mats Einarson u ime poslaničke grupe Ujedinjene evropske levice.

KO JE PROLETER


- Antikomunisti 20. veka suprotstavljali su se takozvanoj "diktaturi proletarijata" u Sovjetskom Savezu ne zato što se radilo o diktaturi, već zato što je u pitanju bio proletarijat. U tome su i komunisti i antikomunisti bili u krivu - to uopšte nisu bili proleteri. U svakom slučaju, decenijama je Sovjetski Savez oličavao večitu noćnu moru vladajućih klasa - strah od toga da bi radnici mogli imati moć. U izveštaju se tvrdi da su "neke komunističke partije doprinele uvođenju demokratije". Kako velikodušno. Ko je ginuo u Španiji braneći demokratsku republiku tokom 1930-ih? Ko je organizovao otpor protiv nacističke okupacije? Ko se borio protiv posleratnog fašizma u Španiji, Portugalu, Grčkoj, Rodeziji i Južnoj Africi, režima koje su Sjedinjene Američke Države podržavale u ime antikomunizma. Ko danas, u "ratu protiv terorizma" brani liberalne principe kada ih napadaju liberali? Joran Lindblad zna odgovor - kazao je Einarson, zatraživši od poslanika ne da brane komunizam, već vrednosti koje zastupa Skupština.

ZLOČIN I IDEOLOGIJA


Luis Maria de Puig, u ime socijalističke grupe, istakao je da je ova grupa pokrenula incijativu da se izveštaj vrati komitetu, konstatujući da se ne pravi razlika između zločina i ideologije. Socijalisti se, kako je istakao, protive bilo kakvim zločinima, naročito onima koje su počinili totalitarni režimi - uključujući i komunistički. Socijalisti, iako su bili uključeni u stvaranje teksta koji se našao pred poslanicima, izrazili su žaljenje što u tekstu nije jasno naznačeno da se osuđuju samo zločini koje su počinili totalitaristički režimi. Ova poslanička grupa, kako je rekao njen šef, ne želi da bude osuđena ideologija "koja je inspirisala pojedince koji su se borili za slobodu od kojih su neki i prisutni na sednici" te stoga ne mogu podržati izveštaj, ocena je.
On je konstatovao da u izveštaju postoje izvesne dvosmislene formulacije koje se ne odnose samo na zločine u prošlosti već i na ideologiju komunizma koja je Evropi donela borce pokreta otpora Francuske i Španije koji su takođe doprineli transformaciji tih država.
U ime poslaničke grupa evropskih narodnih stranaka Zolt Nemet čestitao je izvestiocu i inicijatoru Lačezaru Toševu na "izuzetnom" izveštaju. On je konstatovao da se u izvešaju ne osuđuju komunistički ideali i filozofija već zločini komunističkog sistema, poput slučaja Petera Mansfilda koji je od 16 do 18 godine života držan u zatvoru kako bi mu mogla biti izrečena smrtna kazna i pogubljen je 1958.
- Danas izražavamo podršku i priznanje žrtava - živim ili mrtvim - i 60 miliona mrtvih širom sveta, naročito u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Danas izražavamo priznanje milionima Petera Mansfilda - kazao je Nemet.

POL POT I MAO


Matijas Eorsi, u ime poslaničke grupe Liberala i demokrata za Evropu, istakao je da se ne radi o uverenjima već o najstrašnijim zločinima.
- Kada govorimo o tome šta su Pol Pot, Mao Cedung ili Staljin učinili svojim narodima kaže nam se da ne smemo da zaboravimo da je Staljin oslobodio pola Evrope. Kako to mogu zaboraviti? Da Staljin nije oslobodio Evropu danas ne bih bio ovde. Iako nikad neću zaboraviti da je Staljin oslobodio Centralnu i Istočnu Evropu, sećam se i da se pre toga rukovao s Hitlerom kako bi podelio Poljsku, napao pribaltičke države i poubijao što je mogao više ljudi -rekao je Eorsi.

ŠTA LEVICA NE RAZUME


- Ne shvatam kako ljudi s levice to ne razumeju, da ne govorimo o ideologiji i uverenju već o najstrašnjijim zločinima počinjenim protiv ljudskih bića na našem kontinentu. Bojim se da bi ova debata mogla biti iskorišćena u različite unutrašnjo-političke svrhe. To nije problem Danske ili Holandije - niti na sreću Mađarske jer mi više nemamo komunista - ali mogao bi biti problem u drugim zemljama. Nadam se da će se Skupština ujediniti u osudi kriminalnih dela komunizma. Štogod da je Staljin radio drugima, teže je bilo ruskom narodu. Uveren sam da će narodi Centralne i Istočne Evrope, zajedno s Rusima i svim poslanicima biti ujedinjeni u osudi tih groznih zločina - poručio je Eorsi.
Teodoros Pangalos (Socijalistička grupa, Grčka) podsetio je Skupštinu da je vojna hunta u njegovoj zemlji bila antikomunistička organizacija i na činjenicu da su i drugi režimi činili strašne zločine. On je upitao zašto se o ovom pitanju raspravlja sada, da li postoji rizik od povratka komunističkih režima uz konstataciju da su oni sada mrtvi, a da su se bivše komunističke partije distancirale od prošlosti. Prava opasnost, kako je primetio, preti od ekstremne desnice, rekao je podržavajući povlačenje teksta rezolucije.

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM