Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

PRENOSIMO

Intervjui

   

 

Vojislav Koštunica

GODINA VELIKIH RASPLETA (Intervju Novostima)

SRPSKOG premijera Vojislava Koštunicu 2005. godina nije baš mazila. U njoj je sve počelo: i pregovori sa EU, i početak rasplitanja kosmetskog čvora, i odluka o referendumu, i najteži deo haške priče... Nastupajuća 2006. staviće tačku na sve ono što je u protekloj godini započeto. Mnogi su uvereni da nema neprijatnijeg mesta za čekanje epiloga od onog na kojem se nalazi Koštunica. On, međutim, tvrdi da se nije pokajao i da ima mnogo razloga za optimizam u godini koju je nazvao "godinom razrešenja".

Najteži problem sa kojim će da se suoči Srbija već prvih dana nove godine jeste - Kosovo. Čeka se da se saopšti srpska pregovaračka platforma...

- Srbija je spremna za početak pregovora. U pravom trenutku pregovarački tim će izaći sa državnom platformom. U godini iza nas veliki deo posla već je urađen. Imamo čvrsto postavljene okvire u međunarodnom pravu kada je reč o našem gledanju na budućnost KiM. A budućnost Kosova i Metohije treba tražiti u suštinskoj autonomiji - kaže u intervjuu "Novostima" predsednik Vlade Srbije.

Državni vrh se kritikuje da je u defanzivi, da kasni sa strategijom... Šta je još ostalo da se uradi? Koji detalji su ostali nerazrađeni?
- Već sam rekao da treba izabrati pravi trenutak kada ćemo saopštiti našu platformu. Svi najvažniji detalji su razrađeni, posebno delovi koji se odnose na suštinsku autonomiju, decentralizaciju KiM unutar Srbije i Crne Gore, položaj nealbanskog i srpskog življa, veze između opština u kojima žive Srbi, njihovu horizontalnu povezanost, vezu sa Beogradom...

Šta je sporno? Navodno, ekipa koja učestvuje u izradi konačne platforme "zapela" je kod određivanja jezičkog termina za entitete...
- Mislim da upotreba različitih termina ne predstavlja neki poseban problem. Među različitim terminima koje je upotrebljavalo više zvaničnika u više javnih nastupa, jedan termin je zajednički: decentralizacija. On je najmanje sporan. Bitna je osnovna ideja - kako će da žive Srbi u opštinama u kojima su većina, kako u malim enklavama, kakav će biti status duhovnih svetinja. Dakle, kako taj prostor povezati, a sačuvati narod na toj teritoriji. Zvali mi to entitetom, kako je rekao predsednik Srbije, ili srpskim regionom, kako stoji u planu Vlade, manje je važno.

Decentralizacija će biti prva tema pregovora?
- Po svim naznakama - da. Decentralizacija je odavno prva i prava tema, ali se, nažalost, u toj oblasti nije gotovo uopšte odmaklo. Nisu to uspeli ni Unmik, ni međunarodna zajednica. Najviše je na tome uradila Vlada Srbije u okviru svog plana, koji je prošle godine usvojila Skupština. Taj plan je detaljan, ali smo spremni, uzimajući u obzir realne okolnosti i saradnju u pregovaračkom timu, da dodatno tragamo za rešenjima koja su primerena trenutku. Osnovna ideja jeste - kroz decentralizaciju vlasti povećati bezbednost Srba na KiM, omogućiti povratak i ostvarenje svih prava, prvenstveno u oblastima prosvete, kulture, policije, pravosuđa itd.

Najmarkantnija tačka i vašeg i Tadićevog plana su entiteti. Plašite li se da međunarodna zajednica u tom predlogu ne prepozna težnje za podelom KiM i da ga u startu eliminiše?
- Decentralizaciju treba rešavati na celoj teritoriji KiM. Mi se zalažemo za celovito rešenje, za razliku od Unmika koji je to pokušao da reši "na parče" kroz pilot-projekte u nekoliko opština, davanjem Srbima neke male većine koja bi se sutra pretvorila u manjinu. Smatramo da decentralizacija ne može da se primenjuje na parče i eksperimentalno, već isključivo u celini. Ideja da će razgovori o budućem statusu započeti pitanjem decentralizacije, pokazuje da smo bili u pravu. Prvo treba da se obezbede prava za Srbe, da im se omogući povratak, život i ekonomski razvoj, a decentralizacija je sredstvo da se to postigne. O tome će se u januaru razgovarati i, načelno, niko ne pruža otpor toj temi. Kažem u načelu, jer će se još lomiti koplja o pojedinostima i modalitetima decentralizacije.

Očekujete li, zaista, da Srbi i Albanci sednu i dogovore se, ili se, iako većina naših zvaničnika tvrdi da je to nemoguće, može dogoditi da nam rešenje bude nametnuto?
- U međunarodnoj zajednici bilo je onih koji su smatrali da se to pitanje može brzo i preko kolena rešiti. U poslednje vreme, međutim, iz sveta, ali i iz okruženja samog Martija Ahtisarija, stižu procene da su nerealni rokovi za okončanje pregovora koji su pominjani.

Šta znači da se status KiM neće znati do kraja 2006. godine...
- Licitiralo se sa tim da sve može biti završeno za tri, ili za šest meseci. Sada se vidi da je stvar daleko složenija i ne određuju se više čvršći vremenski okviri. Potpuno je prirodno da je bolje stvar rešiti ranije nego kasnije, ali, jednostavno, ni mi, ni međunarodna zajednica, ne možemo sebi vezati ruke nekim vremenskim limitima. Trenutno, u procesu pregovora učestvuju Kontakt-grupa, pregovarački timovi Beograda i Prištine i tim Martija Ahtisarija. Ali, završnu reč daće Savet bezbednosti UN. Od njega nema pozvanijeg i odgovornijeg tela na kojem počiva međunarodni poredak. Mislim da nam to uliva sigurnost.

Iako su, ne baš zanemarljivi, delovi međunarodne zajednice sugerisali nezavisnost Kosova kao najrealnije rešenje...
- Naravno, bilo je i takvih tonova u delu međunarodne zajednice, od nekih političara i članova Međunarodne krizne grupe i Međunarodne grupe za Balkan, kao i lobista za nezavisnost. Nasuprot njima, Srbija insistira na potrebi poštovanja međunarodnih principa na kojima počiva međunarodni poredak. A temeljni princip Saveta bezbednosti je princip suvereniteta i teritorijalnog integriteta postojećih, a pre svega, demokratskih država. Kada dovedete u pitanje taj princip, doveli ste u pitanje sve - red i poredak na kojima počiva međunarodna zajednica. Tako da odbacujem nametnuto rešenje. Nametnuto rešenje nije rešenje i ne može biti prihvaćeno. To bi bilo pravno nasilje.

Postoje tvrdnje da smo KiM već izgubili. Kakve su vaše procene, ima li nade da sačuvamo taj deo teritorije?
- Ukoliko se oslanjate na međunarodno pravne principe i demokratske vrednosti i čvrsto u njih verujete, i ako se međunarodna zajednica oslanja na te vrednosti, nema razloga da ne budemo optimisti.

Teško je poverovati da naša pregovaračka pozicija o KiM neće biti dodatno otežana činjenicom da general Mladić nije u Hagu...
- Nema krupnih političkih i državnih stvari, a da nisu uzajamno povezane. Saradnja sa Hagom je u vezi i sa pregovorima o KiM, i sa pregovorima sa EU. Ali, kada je u pitanju saradnja sa Hagom, bitno je kakav je stav i odnos Beograda.

Pa, kakav je?
- Beograd je više i od Haga i od ostalih država zainteresovan za uspešno okončanje te saradnje. I to na osnovama na kojima se ta sasradnja odvijala uspešno u proteklih godinu dana.

Šta to znači? Mladićevu dobrovoljnu predaju?
- Ima jako mnogo spekulacija o tome kako će se saradnja privesti kraju. Kada je reč o Ratku Mladiću, ima spekulacija i licitacija. Za nas je bitno da se odnos javnosti jako promenio i prihvatio model za koji se Vlada zalagala i uspešno ga primenila. Neke stare sumnje i podozrenja su otklonjeni. Pre svega, zbog činjenice da je veliki deo obaveza ispunjen kroz dobrovoljne predaje i mnogo optuženika se vratilo da bude na slobodi do suđenja. Pojačana je i učestala saradnja i komunikacija Beograda i Haga. Iz svega toga mora da se zaključi da saradnja mora da bude privedena kraju.

Na čemu zasnivate optimizam? Potraga za Mladićem je napredovala?
- Kad se sve rečeno i urađeno sabere, mora da usledi pozitivan ishod. Spekulacije i nagađanja sa rokovima samo štete okončanju saradnje.

Jasno je da izbegavate izjašnjavanje o rokovima. Ipak, da li je reč o danima, mesecima...
- Evo, ponoviću koji je to rok kada treba da stavimo tačku na saradnju sa Tribunalom: to je juče! Znači, što pre to bolje.

I dalje tvrdite da Mladić nije u Srbiji? Iako neke izjave o jatacima i "stezanju obruča" to demantuju...
- Događaji su se desili kada se stvarno dese. Njihovo dešavanje u novinama ne znači ništa.

Hoće li Savet za nacionalnu bezbednost pomoći u ispunjavanju obaveza prema Tribunalu?
- On će da pomogne koordiniranju dvaju nivoa vlasti i obaveštajnih službi. Ali, ne osniva se Savet samo zbog saradnje sa Hagom, jer bi to bilo dupliranje sa Nacionalnim savetom za saradnju sa Tribunalom. Postoji niz načelnih razloga zašto je potrebno formirati jedno ovakvo telo. Verujem i da će Savet dati svoj doprinos završetku saradnje sa Hagom.

Iako je Venecijanska komisija jasno preporučila referendumsku većinu, crnogorski premijer ponovo licitira sa nižim procentima od polovine birača. Da li je stav Komisije konačan, ili još ima prostora za korekcije?
- Stav je konačan, a praksa na kojoj se zasniva taj stav, prosto govori sama za sebe. Venecijanska komisija je pošla od toga da ukaže na pravila kojima se regulišu referendumi o nezavisnosti ili secesiji. Takvih referenduma nema mnogo. Oni su zbog toga, pišući tačku 39, pošli od postojećih pravila i prakse. A praksa je jasna i u Evropi, i na prostorima bivše SFRJ: referendumi o sudbini države bili su utemeljeni ako je veliki broj birača glasao za odluku. To znači da ne treba ni pomišljati na neku većinu ispod 50 procenata ukupnog biračkog tela.

Sama činjenica da "venecijanci" nisu zahtevali učešće crnogorskih državljana koji žive u Srbiji navodi na sumnju da, ipak, naginju uspehu referenduma...
- Ne bih se složio. Nesumnjiva je činjenica da imamo nekoliko država koje su nastale na prostorima bivše SFRJ i primere referenduma u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji. I, još jedna stvar se katkad zaboravlja: sa kojom je većinom bilo izglasano da Srbija i Crna Gora oforme svoju državu 1992. godine. Ako je tada dve trećine ukupnog biračkog tela glasalo za zajedničku državu, onda je potrebna makar približna većina da se država rastavi, podeli. Po mom mišljenju je i dalje sporno da svi crnogorski državljani ne mogu da glasaju na referendumu. Na neki način, takvom odlukom je Venecijanska komisija "skočila sebi u usta" obrazloženjem da bi se time ugrozila stabilnost biračkog tela. To je tačno, biračko telo bi se uvećalo za više od 50 odsto i to govori u prilog stavu da svi državljani treba da glasaju, jer ih je polovina izostavljena.

Usuđujete li se da prognozirate - može li referendum da uspe pod ovim uslovima?
- Moje uverenje je da ne može. To je jasno i onima koji se zalažu pošto-poto za smanjivanje obaveznog procenta kvalifikovane većine.

Novi zahtev crnogorskog vrha da pokušamo da se dogovorimo o savezu nezavisnih država, niste ni uzeli u razmatranje?
- Takav predlog nema nikakvog uporišta u međunarodnoj praksi. To je nepostojeći, ili, u najboljem slučaju, promašeni projekat. Savez nezavisnih država je zamka da se privuku oni koji nisu za nezavisnu državu, uz uveravanje da ćemo ostati zajedno. Zato referendumsko pitanje mora da bude samo jedno i da bude jasno.

Ima li Vlada skupštinsku većinu - da li je ona 129, kako tvrde u vladajućoj koaliciji, ili 124, kako kaže opozicija?
- Kad govorimo o ciframa, jasno je da je to 129, ali ima i jedna veća većina od 124, i od 129. Ona iznosi - 208. To je broj zakona koji je ova Skupština usvojila, a, u najvećem delu, predložila Vlada. Kada uzmemo u obzir samo kvantitet, to je zaista retkost. Ne znam nijednu skupštinu i vladu koje su uspele da toliko zakona predlože i usvoje. A nije reč o samo o kvantitetu, već, pre svega, o kvalitetu. To su sistemski, važni zakoni, zakoni kojima se regulišu pojedine cele oblasti. Svi zakoni su ocenjeni najvišim ocenama od Evropske unije i svih relevantnih evropskih i svetskih institucija. To je ono što je važnije od svega.

Ipak, nije nevažna ni vladina većina. Kolika je ona?
- Vladina većina je potrebna većina da se svi ovi zakoni donesu na način koji je neophodan. Posle izbora, onaj ko ima većinu u Skupštini može mirno i bezbedno da vlada sve dok je ima. Legitimno je pravo opozicije da tu većinu kritikuje. Svi oni koji govore o Evropi i kojima su puna usta Evrope zaboravljaju jednu stvar koja važi od nastanka modernog parlamentarizma: uloga vlade je da vlada, a uloga opozicije je da tu vladu kontroliše i da je osporava. Ali, kroz kontrolu, a ne tvrdnjama da većina ne postoji i pozivajući se na ankete javnog mnjenja. Jer, ako bi ankete bile merodavnije od izbora onda bi one zamenile izbore.

Hoćete li se držati te tvrdnje sve dok je ijedan poslanik iznad potrebne većine ili ste spremni da predložite raspisivanje izbora ako ta većina postane isuviše tesna?
- Nema nikakvog razloga da se neko ko ima većinu opredeli za raspisivanje izbora. Posebno što Vlada radi izuzetno dobro i što sam uveren da će se rezultati sve više osećati u svakodnevnom životu svih građana.

Potpuno je nepredvidljivo ponašanje poslanika u poslednje vreme. Plaši li vas mogućnost da vas dovedu pred svršen čin?
- Zanimljiva pojava je manipulacija izbornom voljom. Razmere te pojave prete samom temelju demokratije - volji naroda. Ako se, posle izvesnog vremena, izborna volja preinači, prekroji, krivotvori, onda smo u ozbiljnom problemu, a institucije su ugrožene. Ne može se menjati nešto što je narod rekao na izborima. U tom cilju biće potrebno dovesti u sklad izborno zakonodavstvo. U protivnom, izbori uopšte nisu ni potrebni.

Prethodnu godinu označili ste kao godinu ustava. To se nije dogodilo. Hoće li 2006. biti ustavna?
- Svoju izjavu za prethodnu godinu mogu da zamenim jednom novom: ova godina mora da bude godina ustava! Ne samo zato što mislim da je to potrebno, već i zbog toga što nam sada tu obavezu nameće EU. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ne možemo da zaključimo dok ne donesemo novi ustav. A po dinamici koja je predviđena, taj sporazum treba da se potpiše u novembru. Dakle, do novembra moramo da imamo novi ustav.

Taman da ostane vremena i za izbore do kraja godine...
- Tako je. Za sve nestrpljive, posle ustava biće mesta za optše izbore. To je logičan redosled.

Šta će nam se još, sem ustava i izbora, dogoditi u predstojećoj godini?
- Na predstojeću godinu moramo da gledamo sa optimizmom. Ma koliko teška, složena i izazovna, ona će u velikoj meri biti godina razrešenja. Značajan deo puta ka EU je pređen, i tu nema povratka. Neke nejasnoće biće rešene, i to, uveren sam, na dobar način. Verujem da će se očuvati državna zajednica i da ćemo urediti državu iznutra.

TIM HOMOGEN
KOLIKO je pregovarački tim homogen? Jesu li se dva kabineta, vaš i predsednikov, konačno složili?

- Tim je homogen. Postoji potpuna saglasnost o daljem radu i pregovorima, i to će se najbolje videti kroz novu državnu platformu. Logično je, međutim, s obzirom na složeni kosmetski čvor, da se i na njegovo raspetljavanje gleda na različite načine. To nije ništa neobično.

RUKE ČISTE
JESU li ruke Vlade i stranaka vladajuće koalicije potpuno čiste u pričama o trgovini mandatima?
- Potpuno su čiste. Ali, ono što se desilo u Skupštini je pojava, nije pojedinačan slučaj. Pojedinac može da se ne slaže sa politikom stranke koja ga je stavila na listu, i tada je najmoralnije i u svetu uobičajeno da vrati mandat svojoj stranci, ili da bude nezavisan poslanik. Ali, ako toga ima mnogo, onda je očigledno problem u novcu, korupciji i potkupljivanju poslanika. S druge strane, zanimljivo je da svet i otkriće poslanika da se ne slažu sa politikom svoje stranke ne nastaje bilo kada, nego u važnom trenutku za Vladu, a to je glasanje o budžetu. To upućuje na potrebu da se učine dve stvari: izvrše promene u izbornom zakonu i reguliše uticaj novca u politici. Novac je važan, ali ne sme da odnese prevagu nad političkim idejama, jer bi onda bilo sve obesmišljeno. Nastala bi vladavina novca.

NISAM SE POKAJAO
DA ste znali šta vas čeka, da li biste prihvatili ulogu premijera?

- Sigurno je da bih i sada prihvatio odgovornost koja proizlazi iz izborne narodne volje. U osnovi se moglo očekivati da će se sva ova pitanja naći na dnevnom redu tokom mandata ove vlade, mada ne i da će se sve verovatno razrešavati u 2006. godini.

Dubravka VUJANOVIĆ, Predrag VASILJEVIĆ, 1. januar 2006

 
     
     
 
Copyright by NSPM