Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

PRENOSIMO

Prenosimo NIN

   

 

Batić Baćević:

Intervju sa Majom Gojković

Zapad će prihvatiti radikale

Gradonačelnica Novog Sada Maja Gojković se pojavljuje u svakoj analizi posvećenoj večitoj dilemi mogu li radikali da se reformišu i postanu prihvaćena stranka na Zapadu, kao osoba koja simbolizuje novo lice najveće stranke u Srbiji. Te priče joj deluju već zamorno i postavlja kontrapitanje – kada će se mediji toliko baviti podelama u drugim strankama. Razgovor počinjemo glavnim kulturnim događajem u Novom Sadu, izložbom radova slavnog Endija Vorhola, što je veoma teško povezati sa stvorenom slikom o radikalima.

- Endi Vorhol je obeležio čitavo jedno razdoblje, on je za mene i moju generaciju bio umetnik koji je stalno pomerao granice. Kada sam postala gradonačelnica, prvo što sam predložila gradskom sekretaru Miodragu Jokiću bilo je da napravimo Vorholovu izložbu. Pitao me je da li znam koliko to košta, ali sam se setila da imamo odličnu saradnju sa slovačkim gradom gde je on rođen, gde postoji muzej sa originalima njegovih slika. Imam ja još neke ideje, pa sam predložila da čitava izložba ima muzičku podlogu Velvet andergraunda i da mlade generacije shvate uz kakvu umetnost smo mi odrastali.

Ne strahujete da će vaši birači biti šokirani takvim projektom? Da li je to isuviše veliki iskorak za radikale?

- To su stereotipi o radikalima, pogotovo kada je reč o meni. Ja sam urbani nacionalista. Rođena sam u Novom Sadu, na asfaltu sam odrasla, a kada biste došli kod mene u kuću, videli biste koliko imam knjiga o Vorholu, koliko albuma Nika Kejva, Velvet andergraunda i čitave ekipe iz tog perioda.

Gde se to dodiruju Nik Kejv i radikali? Šta ih spaja?

- Ja. Naša Maja (smeh).

Kako biste opisali saradnju sa pokrajinskim vlastima, gde imate političke protivnike predvođene Demokratskom strankom i Vladu Republike, gde opet imate drugu vrstu političkih protivnika?

- Prva dva meseca mog mandata pokušavala sam da napravim neki most između pokrajinske vlasti i grada jer smatram da nas, ako je narod glasao tako kako je glasao i izabrao nas na određene pozicije, to obavezuje da sarađujemo u interesu tih birača, bez obzira na sve razlike. Pokušala sam da napravim neki most, ali nisam naišla na razumevanje. Jedino sam uspela da potpišemo sporazum o zajedničkoj izgradnji pokrajinskog porodilišta u Novom Sadu, što je veličanstveno zdanje i to je otvoreno pre neki dan. To je naš neki veliki uspeh, ali posle toga moja pružena ruka je ostala u vazduhu. Tragično je to da je ovih dana, kada se bije bitka da grad Novi Sad ne bude poplavljen, grad Novi Sad potpuno sam uradio potporu od 7,5 kilometara, koju smo pokrili vrećama, uz saradnju sa stručnjacima iz preduzeća “Vojvodina vode”. Ali, direktora tog preduzeća, koga postavlja pokrajinska administracija, nigde nisam videla. Tragedija je što neko ne može da se izdigne iznad partijskih knjižica u svom džepu ni kada su veliki problemi u državi, da bismo se malo bolje videli i komunicirali. Sa Vladom Srbije nemamo problema uopšte. Zaista, kad god je potrebno da nešto zajedno urade Srbija i Novi Sad, tamo nailazimo na razumevanje, iako je moja stranka žestok protivnik vladi.

Da li u tim nesporazumima sa pokrajinskim vlastima ima vaše krivice? Recimo, šta je značilo ono dvostruko otvaranje mosta, zar to nije bilo tipično partijsko prepucavanje?

- Sada ću vam reći šta je bilo, jer svi su skloni nekim osudama, a niko me nikada nije pitao šta se desilo. Grad Novi Sad i Evropska agencija za rekonstrukciju i razvoj zajedno su završili ovaj most, a sve ugovore sa Evropom sam ja potpisivala ispred grada Novog Sada. To je jedini most koji je vlasništvo Novog Sada, a ova dva koja idu na regionalne puteve i međunarodne puteve, vlasništvo su Republike Srbije. Znači, nigde se niko nije pojavljivao, ali je svako želeo malo da se fotografiše toga dana i da ubire neke političke poene. Dolazili su ambasadori Evropske unije da razgovaraju sa mnom o tome da se dešava nešto čudno i da će biti otvaranje mosta, gde će biti njihovi zvaničnici i neki političari koji nemaju dodirnih tačaka sa Novim Sadom. Vrlo otvoreno sam ih pitala da li imaju nešto protiv toga da gradonačelnik Novog Sada bude tamo? Oni su rekli da oni nemaju, ali da čitav problem oko mog prisustva prave određeni političari u Srbiji. Naravno, uradila sam ono što su građani Novog Sada i očekivali od mene, jer mislila sam da nam nisu potrebne nikakve priredbe, nikakve manifestacije. Simbolički smo most prešli zajedno sa građanima Novog Sada i to je bilo sve.

Ali vama stalno zameraju da imate veoma slabu, ili nikakvu, saradnju sa zapadnim zemljama?

- Saradnja je savršena. Prvo su me napadali da će grad biti u izolaciji, da niko neće razgovarati sa gradonačelnikom, a onda kada su uvideli koliko sam dobila poziva iz Evrope, onda su tražili da im ispostavim račune za putovanja. Izgleda da sam uskočila malo na njihovo tržište, pa ih to boli. A to bi bilo kao kada bi “Pepsi-Kola” malo zakinula tržište “Koka-Koli” i onda bi “Koka-Kola” i njihov menadžment bili u panici.

Da li ste isključeni iz nekih međunarodnih projekata, recimo Evropske banke za rekonstrukciju ili nekih drugih?

- Ne. Mi na sajtu redovno obaveštavamo javnost, zainteresovane novinare, pa i političare o svim ugovorima koje sklopimo, o donacijama koje dobije grad Novi Sad i zaista se ništa nije promenilo.

Sada analitičari stalno postavljaju pitanje kada će Zapad prihvatiti radikale kao partnere?

Da li na osnovu toga vi pravite ispipavanje terena i imate neku predstavu šta će se dogoditi?

- Kada sam pobedila za gradonačelnika Novog Sada, zaista nisam očekivala da će dolaziti toliki broj stranaca. Za mene je to bilo neko ispipavanje pulsa kako razmišlja neko ko je u vrhu Srpske radikalne stranke. Imam čak i pisma nekih koji su otišli u svoje države, i koji kažu da su veoma prijatno iznenađeni, jer politički protivnici uopšte ne štede ružne reči kada odu u inostranstvo. Oni ne pričaju o sebi, o svojim idejama i programima, nego pričaju o mojoj stranci, sve najgore što mogu da kažu, valjda imaju neke noćne more, otkud ja znam.

Taj stav zapadnih zemalja se uglavnom gleda kroz odnose sa ambasadama, a ovdašnja opozicija vam govori da uticajni ambasadori nisu želeli da kontaktiraju s vama?

- Mogu samo da maštaju da li imamo u Novom Sadu kontakte sa stranim ambasadama. Zašto ne pitaju direktno te ambasade?

Nećete da kažete?

- Neću da kažem. Ako sam ja gost u nemačkom parlamentu, ako imam određene kontakte sa političarima u Nemačkoj, Briselu, ako smo u čitavoj toj hajci protiv mene kao gradonačelnika i Srpske radikalne stranke u Novom Sadu prihvaćeni da budemo jedini grad u Srbiji punopravni član “Jurositi” organizacije, koja ima sedište u Briselu, o čemu pričamo? Kako sam dobila predsedništvo za 2007. godinu od svih balkanskih gradova, a znamo da su osim nas i Turske, svi ostali u Evropskoj uniji ili su na pragu Evropske unije. Oni to ne mogu da urade tek tako, oni moraju da pitaju Brisel za to.

Jeste li vi u koaliciji sa Demokratskom strankom Srbije jer je saopšteno da je DSS isključila odbornike iz stranke?

- Nije isključila, ali za to ćete pitati predsednika Demokratske stranke Srbije. Samo jednog su isključili i to ne zbog podrške radikalima, nego zbog nekih unutarstranačkih pitanja.

Da li postoji više lica Srpske radikalne stranke, jedno tvrđe, ratobornije retorike i ono mirnije koje vi predstavljate?

- Samo nas novinari analiziraju, ne analiziraju uopšte Demokratsku stranku, da li ima tamo nekih krila, ratobornih i umerenih. Skoro sam bila u jednoj emisiji sa savetnikom gospodina Tadića i to što je on izgovorio bilo je zapanjujuće, ali niko nije reagovao. Svi smo mi u vrhu SRS različiti. Nikolić je različit od Vučića, Vučić je različit od mene, ja sam različita od Gordane Pop-Lazić.

Ali se oko skupštinskih pitanja ni u čemu ne razlikujete?

- Pa razlikujemo se. Mislim da je to najnormalnije da jedni drugima kažemo gde se razlikujemo i zato postoje ti zatvoreni sastanci predsedničkog kolegijuma. Hvala bogu da nemamo jedno mišljenje koje važi za sve, ali za opstanak jedne velike organizacije mora da postoji disciplina i mora da postoji poštovanje zajedničkog stava. Ima mnogo više demokratije kod nas nego u Demokratskoj stranci. Na svakoj njihovoj skupštini se pravi neka čistka, zavisi od klana koji vlada.

Koliko se sećam, jedna od vaših glavnih tačaka kampanje bila je borba protiv korupcije, ali za ovih godinu i po nije pokrenuta nikakva istraga. Zašto?

- Molim vas da pitate policiju i tužilaštvo. Ja sam našla sve i svašta, od sitnica, ako tako možemo da ih nazovemo, a to je jedno od najkrupnijih krivičnih dela – falsifikovanje potpisa građana za izbornu kampanju, čak su i potpis mog brata falsifikovali. Policija je morala nešto da mi odgovori, ali su mi odgovorili zbrda-zdola. Sve te priče, prijava protiv Branislava Pomoriškog, predsednika Izvršnog odbora, 32 krivična dela nesavesnog rada u službi, pet krivičnih prijava protiv Đerđa Ozera, koji je bio član Izvršnog odbora, 61 krivično delo nezavisnog rada u službi i tri krivične prijave zbog tri krivična dela zloupotrebe. Sabirajte, ima oko 200 krivičnih dela samo na ovu vrstu prijava.

Same krivične prijave ne znače mnogo ako nije pokrenuta istraga, Vladan Batić svaki dan podnosi krivične prijave...

- Nisam podnela te prijave ja već policija. Ovo je mnogo krupan kriminal.

Nemate predstavu koliko je oštećena gradska kasa?

- I ja bih to volela da znam. Tužilaštvo je navodno svoje poslove uradilo. Podneli su krivične prijave i nešto u Okružnom sudu u Novom Sadu i Opštinskom sudu ne štima. Znači, koriste se svim sredstvima da se nekako zaštite. Branislav Pomoriški je svaki dan na medijima, ali ga niko ne pita za ovo.

Da li će posle vašeg mandata neka nova vlast protiv vas i vaših saradnika voditi slične istrage?

- Zašto da ne, neka istražuju jer mi neće ništa naći. Ja sam prva dala javni oglas za dodeljivanje kioska u gradu i ispalo je da se na kioscima prelamaju mnogi interesi, mnogi veliki poslovi i da ću dobijati zbog toga pretnje.

Pretili su mi neki vrlo poznati kriminalci, osuđivani zbog ubistva u našoj državi, ali su zato što su saradnici državne bezbednosti pušteni na čudan način da se brane sa slobode. Vrlo neprijatna saznanja sam imala, samo zato što sam, kako mi je rečeno jednom kada mi je prećeno telefonom, osoba koja daje loš primer drugim gradonačelnicima da i oni raspišu javni konkurs.

Kada me jedna koleginica iz G17 napala, ja sam sama pozvala policiju da dođe i istraži sve navode iz tog napada jer ne dozvoljavam da moje ime bude okaljano.

Da li možete da garantujete za svoje saradnike?

- Mogu da garantujem za sebe, svojim životom, da dinar neću uzeti, makar da mi treba dva, tri ili pet mandata, mada ja nemam ambiciju da dugo zauzimam neku poziciju.

Za svoje saradnike ne možete da garantujete?

- Za ove koji rade kod mene u Veću, pošto, recimo, 80 posto papira prođe kroz moje ruke i na kraju ja moram da potpisujem neke stvari, mogu da garantujem jer su to moje nadležnosti. Svako neka odgovara za svoj rad, Skupština za svoj rad, za osobe koje bira Skupština, treba da odgovara ona.

Čuo sam od pripadnika opozicije da je bilo sporno dodeljivanje nekog zemljišta

“Merkuru” jer niste dozvolili jednom hrvatskom biznismenu da učestvuje na licitaciji?

- Koliko znam, taj hrvatski biznismen Pevec se javno izvinio zbog svojih nastupa i reakcija. Mislim da osnovni princip poštovanja zakonitosti jeste da se svi pridržavaju pravila. Ako treba da dođeš na vreme na licitaciju, onda treba da dođeš. Ako dođeš 15 minuta kasnije, onda je to 15 minuta kasnije. On je, dakle, zakasnio na tu licitaciju i tu zaista niko iz gradske vlasti njemu nije smetao. Sada ispada da Srpska radikalna stranka više voli Slovence nego Hrvate, a pre su govorili da smo protiv i jednih i drugih. Potpuno mi je svejedno koje nacionalnosti su ti biznismeni, meni je važno samo da stranci stvarno investiraju u Novi Sad.

Nedavno je neko iz G17 plus tražio da se objavi lista najbolje plaćenih gradskih funkcionera, a vi to niste učinili?

- Znaju oni to. Drugi odbornici iz vladajućih stranaka su me pitali kolike su bile plate pre nego što smo mi došli na vlast, pa ćemo uskoro objaviti sve i tu će biti jako velikih iznenađenja.

Mene veoma raduje što sam ja najgore plaćena. U nomenklaturi svih direktora, svih funkcionera u gradu, moja plata je najniža, a prva dva meseca dok nije bila formirana skupštinska većina, uopšte nisam imala platu.

Imate manju platu nego prethodni gradonačelnici?

- Moji prethodnici, pošto su izuzetno male plate u gradskim upravama, nisu hteli da rade. Ovde su obavljali poslove a plate su primali u javnim preduzećima Novog Sada, i sada mi je jasno zašto.

Kada bi vam neko tražio da izdvojite pet ili deset projekata koje ste uradili za ovih godinu i po dana, šta biste odgovorili?

- Završetak mosta “Slobode”, koji je zaista bio veliki rad Zavoda za izgradnju grada i naših firmi, naravno uz veliku pomoć Evropske agencije za rekonstrukciju, završetak porodilišta u Novom Sadu, gde je grad Novi Sad dao 140 miliona dinara, jer Pokrajina to ne bi završila u narednih pet godina tempom kojim su radili do sada. To su dve ogromne stvari.

Dalje, renoviranje svih ovih ulica u centru, u pešačkoj zoni. Opozicija će vam reći da to ne valja, a građani su to stavili na prvo mesto, kao nešto najlepše.

Dalje, renoviranje platoa u centru Spens, gde se održavalo evropsko prvenstvo, uvođenje parking servisa u Novom Sadu, koji uopšte nije postojao, kupovina 60 novih autobusa, jer 25 godina nije bilo tako velike obnove voznog parka.

Nadalje, velika socijalna davanja koja ranije nisu postojala, velika davanja invalidima i svim kategorijama stanovništva, koji se na neki način samo spolja razlikuju od onih koji smatraju da su savršeni. To namerno ističem zato što sam ja bila napadana da nisam savršena. Dakle, nekoliko hiljada nelegalizovanih objekata sada je legalizovano, a mislim da je bila politička namera da se ne legalizuju. U kampanji sam dala deset obećanja i za godinu dana sam sve ispunila.

Šta ćete sada da radite?

- Sada idemo dalje.

 
     
     
 
Copyright by NSPM