Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

PRENOSIMO

Prenosimo NIN - Intervjui

   

 

Batić Bačević

Intervju sa Velimirom Ilićem: Toma ne može da vlada Srbijom

Imamo jednoga koji zamalo nije postao predsednik Srbije, a nikad nije mogao da pobedi u svojoj mesnoj zajednici. I nikad nije uspeo da bude gradonačelnik grada gde je rođen, nego je pobegao da živi u drugom gradu i iz tog drugog grada priča da je najbolji u Srbiji

Ministru za kapitalne investicije smetaju stalna medijska podmetanja i napadi bivših saboraca protiv Miloševićevog režima, koji nikako ne primećuju šta su on i Koštuničina vlada uradili za ove tri godine, ali zato često te napade svode na lične uvrede, njegovu sklonost ka alkoholu i seoskim gozbama. “Na sve su spremni. Evo Vesna Pešić me svuda napada kako pijem sa seljacima. Ja sam tako vaspitan da ću uvek da popijem čašicu sa srpskim seljakom, koji želi da nazdravi zbog toga što mu je obnovljena kuća ili napravljen put. Valjda je moj greh što ne pijem viski sa stranim obaveštajcima po Beogradu, već se previše družim sa poštenim ljudima”, kaže pre intervjua za naš nedeljnik, koji počinjemo sa pitanjem o šansama narodne koalicije DSS-NS Vojislav Koštunica.

- Sad svi govore da smo na trećem mestu. Evo, mi smo u Kraljevu išli na izbore i svi su govorili da smo minorni, da smo autsajderi, a na kraju smo dobili 78 posto. Mnogi se ne bave životom, poslovima, ozbiljnim projektima, već se bave istraživanjima. Napravili su agencije i stalno preko tih agencija rade ispitivanja i žele da nametnu narodu tobože da su pobedili, samo još građani ne znaju da su oni pobednici. Međutim, to smo već videli više puta poslednjih godina, kada su se ti istraživači na kraju čudili kada su čuli kako je narod glasao.

Imate li vi neka vaša istraživanja?

- Mi se time ne bavimo. Za nas je istraživanje kad odemo na teren, razgovaramo sa građanima. Evo, kod mene stotina ljudi dođe dnevno. To su ta moja istraživanja, kad čovek oseti šta to narod hoće, kako i na koji način. Ja verujem da ćemo pobediti i da će naš premijer formirati vladu. U finišu kampanje će to već postati jasno i istraživačima.

Kad smo formirali vladu, svi su rekli da ćemo trajati kratko, nekoliko meseci, ali evo, da nije bilo ustava, trajali bismo pun mandat. O našim rezultatima ne govorimo mi sami. O njima govore Svetska banka, razna svetska i evropska istraživanja, Evropska unija, govore ekonomski pokazatelji. I drago nam je što je Srbija proglašena za lidera zemalja u tranziciji, i drago nam je da smo mi ti koji to radimo.

Zna narod kako je radila i prethodna vlada. Setiće se narod kad dođu izbori da je mafija držala određene segmente, a vidi sada da se ta mafija polako gubi. Drumska mafija je pala, carinska mafija, urbanistička mafija, stečajna mafija... A to je godinama trajalo.

Kad ste već pomenuli mafiju, u periodu posle 5. oktobra su se mafijaši bavili asfaltiranjem puteva...

- Nema više državnih preduzeća. Sad se to privatizovalo. I čim se privatizovalo, nastala je velika konkurencija između privatnika. Pre je bila druga situacija. Oni su mogli da kupe te velike sisteme, preduzeća, određene ličnosti. A sada, u privatnom poslu nijedan privatnik neće da uništi sopstveno preduzeće, već se bori da ono bude jače, bolje...

A među njima nema sumnjivih, kriminalnih ličnosti?

- Ja ne mogu sad da kažem da je sve čisto. I nikad ne može biti sve čisto. Uvek mafija u svakoj državi traži svoj prostor i oni rade koliko im državne institucije dozvole. Ta mafija će se uvek truditi da se sakrije iza nekoga, da neke ljude iz politike, javnog života, državnih institucija uvuče u njenu igru, ali se zaista trudimo da to suzbijemo. Ruku na srce, ja ne mogu reći da je sve sto posto čisto jer onda ne bih bio objektivan. Ali ponavljam, sve ih je manje.

Možete li da zamislite sebe u nekoj vladi u kojoj bi premijer bio recimo Božidar Đelić ili neko od funkcionera Demokratske stranke...

- Čujte, ja sam profesionalac i mogu da radim u svakom timu koji ima dobre namere, program, radi po zakonu. Ali smatram da bolje kombinacije od Vojislava Koštunice nema za premijera, jer se dokazao, radio jedan težak posao vrlo korektno i napravio odličan rezultat. Ono što je vrlo važno, on je uspeo da taj tim funkcioniše jedinstveno, da taj tim bude izuzetno odgovoran, a dao je svima odrešene ruke da rade svoj posao.

Vojislav Koštunica je posle dugo vremena u Srbiju uveo neki optimizam, neko jedinstvo o krupnijim, složenijim problemima koji se tiču države. Ni u najtvrđem komunizmu, za vreme Tita, kad su usvajali Ustav 1974. godine, kad je bilo jednoumlje, bilo je ljudi koji su bili protiv, znam recimo da je Radenko Mandić glasao protiv tog ustava. A sad, kad smo stalno u nekim sukobima, oko ovog ustava su svi bili jedinstveni. Ipak treba velika politička veština da se za jedan sto dovedu i socijalisti i radikali i demokrate i da svi budu jedinstveni u tome. I oko većih projekata je ostvareno jedinstvo – izgradnja autoputa, gasovoda koji će krenuti od Bugarske prema Nišu, privatizacije Mobtela, trećeg operatera u telekomunikacijama, kupovine Telekoma Republike Srpske. Uspeti to, to je velika umetnost.

Predstavnici vlasti stalno ređaju sjajne rezultate, ali to iritira deo stanovništva koji je i dalje bez posla, ima neku minimalnu platu. Kada će efekti tih uspeha doći do običnih ljudi, do gubitnika tranzicije?

- Potrebno je bilo prvo stvoriti temelje, ustav, dovesti u red javna preduzeća, završiti privatizaciju i tu je vlada imala odlične rezultate, ali taj deo ne oseća narod. Tek u drugoj fazi počinje narod da oseća rezultate onoga što je urađeno, da vidi nešto od dve milijarde koji smo odvojili za investicije u narednom periodu.

Kako biste vi uporedili ono što ste uradili za ove tri godine i ono što je radila vaša prethodnica Marija Rašeta-Vukosavljević?

- Ovi pre mene nešto su sa onim Čumetovim mašinama uradili, ali to je bilo jako loše urađeno. To smo morali sve ponovo da radimo ovih godina. Za vreme njihove vlade, rekonstruisano je i izgrađeno 300 kilometara novih puteva, dok je ova vlada uradila u istom periodu 3 000 kilometara. To vam je poređenje. Na primer, u ovoj godini je napravljeno 4 000 novih kuća i stanova koji su srušeni u poplavama i klizištima, a u prethodnom periodu je možda bilo pet stotina ili hiljadu.

Kako odgovarate na kritike da koristite državne pare za sopstvenu promociju, da koristite te puteve kao vaš izborni adut iako se oni prave od para svih nas?

- Ja i treba da pravim puteve. To mi je posao. A ne mogu da pravim privatnim sredstvima. Put mnogo košta. Ja ih, naravno, pravim sredstvima ovoga naroda, ali je stvar u tome da te pare plasiram na pravo mesto – da se ne krade, da neko ne uzima to, već da se to sve utroši u put. I tu je razlika između mene i prethodnika. Nema afera.

Ali vas kritikuju što to predstavljate samo kao vašu zaslugu...

- To vrlo često pominju radikali. A pitajte Dragana Todorovića koliko je napravio puteva za vreme trogodišnjeg mandata, kada je bio ministar saobraćaja. Neki bivši ministri koji sad stalno kritikuju, toliko su dobro radili da ja kao tadašnji poslanik ne mogu da se setim čega su oni bili ministri. U jednoj televizijskoj emisiji, gde me je napadala Jorgovanka Tabaković, pitao sam voditeljku: izvinite, je l' se vi sećate čega je bila ministar gospođa Tabaković. Voditeljka je rekla – ne znam. Ja sam sve pitao u studiju – da li se ti Mrkonjiću, koji si tad bio na vlasti, sećaš čega je gospođa Jorgovanka Tabaković bila ministar. On mi odgovori – znam da je bila ministar, ali ne znam čega. E rekoh – ne mogu ni ja da se setim. Znači, toliko ste bili jak ministar i značajan da niko ne zna čega ste bili. A svako dete u Srbiji u osnovnoj školi zna da sam ja ministar i da pravim neke puteve, železnicu, da nešto radim.

Ja ne treba sad da pričam o sebi ili o svom ministarstvu ili o vladi. To sve može da se vidi. Neka neko pođe prema Crnoj Gori, prema Makedoniji, neka odabere gde god hoće, prema Mađarskoj, prema Rumuniji, i gde god krene videće nove puteve, nove prelaze i da je to dovedeno u red po nekim evropskim kriterijumima.

Smeta li vam ta koalicija sa Draganom Markovićem Palmom?

- Ako bismo mi sad analizirali svakog čoveka i ulazili u svačiju prošlost, ne bi mogao niko ni sa kim da napravi koaliciju. U Srbiji ne bi našli dvojicu da mogu da se udruže. Svi vide trunčicu u tuđem oku, a ne vide brvno u svome, kako naš narod kaže. Svako je imao možda neke izlete u životu, u prošlosti. Da li se Dragan Marković bavio kik-boksom, da li je on bio u društvu Pere ili Žike, to je njegova privatna stvar. Sada je on uspešan gradonačelnik koga narod bira. Ja sam bio s njim u Pomoravlju i svuda mu ljudi skidaju kapu. Imamo jednoga koji zamalo nije postao predsednik Srbije, a nikad nije mogao da pobedi u svojoj mesnoj zajednici. I nikad nije uspeo da bude gradonačelnik grada gde je rođen, nego je pobegao da živi u drugom gradu i da iz tog drugog grada priča da je najbolji u Srbiji.

Mislite na Tomu Nikolića?

- Toma Nikolić, konkretno. Kad ne bih pobedio u mom rodnom Čačku, ja ne bih bio u politici. Kad god sam izašao na izbore, najubedljivije sam pobedio. Ako ne pobedite u sredini gde živite, ne treba da se bavite politikom. Dragan Marković Palma pobeđuje tamo gde je rođen i gde živi i za njega glasaju oni ljudi sa kojima je po ceo dan. Evo, Batić nikad nije uspeo da pobedi u Obrenovcu. Nikad! Znači, nešto nije u redu. Čanak nikad nije uspeo da pobedi u Novom Sadu, a diže galamu po celoj Srbiji. Čoveče, pobedi tamo gde si rođen i onda kapa dole! Ja živim na istoj adresi na kojoj su mi živeli pradeda, deda, otac, a živeće i moja deca. Ja nigde nisam pobegao. I svako veče dođem kući bez obzira gde sam na putu. Samo ne kad sam negde u inostranstvu dan-dva, ali ako sam u Srbiji svako veče dođem i spavam kod svoje kuće.

Vaša koalicija odbija da se izjasni s kim bi posle izbora ušla u vladu. Ko vam je bliži, demokrate ili radikali?

- Mi smo demokratska opcija, mi smo za razvoj, za nova zapošljavanja. Kada budemo 21. januara uveče doneli rezultate svi na sto, videćemo koje partije prihvataju naš program i uopšte ne vidim da sada treba nekog da vučemo za rukav i pozivamo ih unapred.

Dobro, to je stav koalicije. Ko je vama lično bliži?

- Možemo sa svima, ali dajte da prvo čujemo kako je narod glasao. Ja nemam marketinške agencije kao pojedini koji stalno slušaju izveštaje sopstvenih agencija kojima daju naloge pa i oni sami na kraju pomisle da je to istina. Bilo je nekih koji su u anketama pobeđivali ali nikako da to i narod potvrdi. Ja i ova koalicija smo obišli na lokalu mnoge gradove i samo u dve opštine nismo pobedili, a svuda smo beležili ubedljive pobede. Ja osećam tu Srbiju. Osećam je i osećam jednu dobru pobedu 21. januara.

Kako komentarišete Tadićevu izjavu da je Kosovo ipak bliže nezavisnosti...

- Slušajte, ja mislim da Tadić treba sad da položi jedan veliki ispit, kao predsednik da učini sve da Kosovo ostane u granicama Srbije. Tačno je da niko u Srbiji neće to potpisati, a isto je tačno da mnogi utiču da se na mala vrata da nezavisnost i mnogi lobiji to rade. Ali mi ne smemo to potvrditi ni dati. Oni mogu nešto oteti, ali kako naš narod kaže – oteto prokleto. I možda će se sutra to ponovo i vratiti. Ali niko u Srbiji ne može to dati. Niko u tome ne sme učestvovati, jer Ustav je izričit.

A videćemo koliko je ko učinio u tom poslu da do nekog problema ne dođe. Možda su neki ljudi učinili izuzetno puno, a neki jako malo. Nekima je možda samo bila maska da će se zalagati za Kosovo kao sastavni deo Srbije, ali na zvaničnim institucijama nisu to dokazivali i pokazivali. Sve se zna i sve će se jednog dana obelodaniti.

 

 

 
 
Copyright by NSPM