Ivan Janković
ODGOVOR AFIRMISANOM
AUTORU
U svom odgovoru nekom
nedefinisanom “anonimnom autoru“ prikaza broja NSPM o globalizaciji,
gospodin Vojin Vuletić je izrekao nekoliko tvrđenja o
tom prikazu koji zahtevaju određeno pojašnjenje. Naravno, bez
obzira na načelnu nedoumicu u koju će zapasti neobavešteni
čitalac u pogledu identiteta tog zagonetnog autora koji je
predmet njegove kritike, jasno je da se radi o mom prikazu pomenutog
broja NSPM, jer je to do sada, koliko mi je poznato, jedini prikaz
tog broja objavljen na ovom sajtu.
Njegove kvalifikacije
moje “anonimnosti“ i “neafirmisanosti“ (i njegove pretpostavljene
svetske relevancije) u pogledu globalizacije koje u svom odgovoru
iznosi, ne bi bilo ukusno da mnogo komentarišem. Mogu samo reći
da se vrlo dobro osećam zbog moguće anonimnosti ili odbačenosti
u domaćim levičarskim (anti)globalizacijskim krugovima
u kojima Vuletić želi da bude (ili jeste) popularan i afirmisan
(ne znam koji još “krugovi“ zainteresovani za globalizaciju u Srbiji postoje).
Zato, daleka im lepa kuća – meni je bolje što sam anoniman
u njihovim “krugovima“!
Što se tiče “domorodački emotivnih
kvalifikacija“, “balkanskog primitivizma“ i sličnih tituliranja kojima me je počastio,
doživljavam ih kao dokaz sitne, inferirorne osvetoljubivosti i mislim
da takođe ne zavređuju neki poseban komentar, već
više govore o intelektualnom profilu njihovog autora, i odsustvu
duhovitosti .
Kada je reč o njegovoj
tvrdnji da ja nazivam publicistima ugledne sociologe, a što je po
njemu dezinformacija neobaveštenog čitaoca, odgovaram sledeće:
mnogi od sociologa koje Vuletić navodi, ili na koje se naglašeno
oslanja (recimo Burdije sa njegovog “spiska“, i mnogi van njega),
pišu svoja dela u otvoreno pamfletskom i publicistickom stilu. Da
li ćemo recimo “Signale svetla“ smatrati ozbiljnom naukom (kao
Vuletić), ili jeftinom levičarskom publicistikom (kao
ja) stvar je definicije jednog ili drugog. Svako u skladu sa sopstvenim
znanjem i sopstvenim krugom referenci, ima i svoju definiciju “ozbiljne
nauke“ o globalizaciji. Za
mene su to recimo Adam Smith i Ludwig von Mises, za Vuletića
Bek i Burdije. Ne znam šta zna Vuletić o recimo ekonomskoj
(ili političko-pravnoj) globalizaciji. Ono što znam iz segmenata
njegove “literature“ koju sam pročitao
(nisam sociolog), jeste da mnogi od njegovih favorita o tim temama
nemaju blagog pojma, odnosno da su u stvarima institucionalne i
ekonomske analize procesa globalizacije potpuni diletanti.
Da dodam na kraju da
se ja, mimo onog jednog pominjanja u zagradi, u svom prikazu uopšte
i ne bavim Vuletićem, tako da nekog preteranog osnova za raspravu
među nama i ne vidim. Njegov tekst po mom sudu ne reprezentuje
najbolje osnovni ton broja, pa ga zato nisam ni detaljnije analizirao
u svom prikazu. Zašto sam ipak ovog “afirmisanog“ pisca tim prikazom toliko žacnuo, verovatno samo
on zna.
|