Home

Info

Pretplata

Kontakt

Prošli brojevi

Posebna izdanja

Komentari

Debata

Hronika

Linkovi

NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

 

Pristigli komentari

na tekst Djorjda Vukadinovica: Kad sveci marsiraju

Piše: Dragan Andelkovic, Cuprija

O tekstu "Kad sveci marširaju"

Šta zameram Đordu Vukadinovicu?

Tekst obiluje tvrdnjama na osnovu pretpostavki i bez dokaza, poredenjima bez bitnih zajednickih svojstava, pravilima koja važe iskljucivo za politicke neistomišljenike... Ukratko, ogromnu vecinu svojih ocena on je "proglasio" aksiomima.

1. Ubistvo Zorana Đindica je dogadaj koji je "Srbiji i Srbima ponovo pribavio negativan svetski publicitet". Ubistvo Zorana Đindica je u svetu primljeno sa strahom od mogucnosti da dode do prevrata i na vlast se vrate oni koji su Srbiji i Srbima pribavili negativan svetski publicitet. Ti "oni" od 2000-te godine nemaju vecinsku podršku naroda i njihovi postupci ne mogu da predstavljaju reprezentativnu "volju" Srba i Srbije, tako da je "negativan svetski publicitet" izostao. Cini mi se da bi samo masovna podrška atentatorima (u širem smislu reci) i izostanak pravog odgovora vlasti u Srbiji mogle da nam "pribave negativan svetski publicitet". Koliko se secam, ni Italija ni Švedska nisu bile "ozloglašene" zbog onoga što se desilo njihovim premijerima. Razloga za negativan utisak o Srbiji bilo je u povremenim istupima bivšeg predsednika SRJ, Koštunice. Covek koji je (po tvrdnjama Đ.Vukadinovica i S.Antonica) imao 80-postotnu, gotovo sadamovsku popularnost, mogao je biti "reprezent volje srpskog naroda". Njegovi "probavni problemi" pri pominjanju Medunarodnog suda za ratne zlocine u Hagu, protivljenje hapšenju i izrucenju Miloševica i zbog toga izlazak iz Vlade i razlaz sa Đindicem, zaštita Pavkovica i Radeta Markovica, bacali su senku na novu vlast i stvarali nedoumice u svetu o (dis)kontinuitetu u odnosu na prokaženi Miloševicev režim. Cak ni tada nije bilo negativne slike o Srbiji, možda i zbog pretpostavki (koje su se pokazale tacnim) da ce Koštunica, svojim politickim angažmanom, svesti svoju popularnost na dvadesetak posto (po nekim istraživanjima cak i 15!).

2. "Masovna hapšenja, cistke u policiji, vojsci i pravosudu". Izraz "masovna hapšenja", bez odrednice "koga" i "zbog cega" i "cistke" koriste su kada se govori o autokratskim režimima (Hitler, Staljin, Miloševic, Husein i sl.). Nepostojanje odrednica mistifikuje pojavu i navodi na zakljucak da samo od volje onih koji hapse zavisi ko ce biti uhapšen, a da su mete iskljucivo politicki neistomišljenici kao u režimima gore navedene gospode i drugova. Jasno je da Đ.V. time želi da Zorana Đindica predstavi kao autokratu, a DOS-ovu vlast kao autokratsku. Ili je Đ.V. mišljenja da je za sve ono što nam se dešavalo 90-ih (u nastavku sledi kratko podsecanje) odgovorno nekoliko ljudi, pa je onda veliki broj uhapšenih neadekvatan, a da su nam policija, vojska i pravosude, nasledeni od Miloševica, bili idealni, pa je shodno tome svaka promena "cistka". Masovna hapšenja se, povremeno, dešavaju i u demokratskim režimima. Tako su, na primer, hapšenja mafijaša u Italiji i SAD nazivana "masovnim hapšenjima mafijaša i gangstera", a hapšenja korumpiranih policajaca, vojnika i sudija - onim što, zapravo, i jesu. Ukoliko mi Đ.V. dostavi, ili na neki drugi nacin dodem do bilo koje informacije da se vanredno stanje koristi za "masovna hapšenja i cistke", izvinicu se Đ.V. zbog maltretiranja. Đ.V. je, inace, sklon da Z. Đindicu i "DOS-u minus" lepi autokratske, nedemokratske i jednopartijske etikete. Njegova ranija tvrdnja da je koalicija DOS zapravo Politbiro, jedna je od tih etiketa. Tu mogu da vidim samo zlu nameru i "beskrajno polje kreativnih mogucnosti" da se zabavlja. U svim zapadnim demokratijama, u kojima su na vlasti koalicije, koalicioni sastanci i usaglašavanja zakonskih projekata u okviru koalicije, pa onda njihovo verifikovanje u parlamentu, sasvim su normalna pojava.

3. "Kupoprodaja poslanika" Šešeljeve "politicke analize" takode obiluju ovakvim tvrdnjama. Dok je bio predsednik SRJ, Koštunica je tvrdio da mu je ubijeni Gavrilovic doneo dokumente koji nedvosmisleno dokazuju vezu Vlade i organizovanog kriminala. Kada je zatraženo da dokaze prezentuje javnosti i tužilaštvu, porekao je svoju tvrdnju, "prebacio loptu" na svoje savetnike, ali je rekao da imaju Gavrilovicevu potpisanu izjavu koja potvrduje tu vezu. Posle potpisane izjave prešlo se na usmenu izjavu (koju Gavrilovic, naravno, nije mogao da potvrdi), a završilo se izjavom Gavriloviceve žene da je njen muž kod Koštunice bio sasvim drugim poslom - koliko se secam, radilo se o ideji koju je pokojni Gavrilovic imao o reorganizaciji DB. Imam utisak da se ovde radilo o Koštunicinom pokušaju cistki u Vladi Srbije, ili možda Đ.V, intuitivno, "vidi" da je uklonjen jedan svedok u borbi protiv mafije. Sada tu epizodu DSS eksploatiše kao dokaz da su oni inicirali borbu protiv organizovanog kriminala. Đ.V. bi trebalo da bude svestan da u javnosti može da se pojavi neka slicna "politicka analiza" koja bi mogla da "dokaže" i njegovu "vezu sa zemunskim klanom". Mišljenja sam da takvih "tvrdnji" mora da se kloni svaki ozbiljan politicki analiticar i to ne zato što može da ocekuje "kontra tvrdnju", nego zato što im mesto nije cak ni u žutoj štampi. Nezvanicno, postoji (doduše vrlo mala) mogucnost da je trgovine bilo. Nadam se da se slažemo da je to rizican poduhvat. Treba "kupiti poslanike" iz suparnickih partija (ko još kupuje svoje poslanike?). Što je veci broj poslanika, veci je rizik da cemo "promašiti podmornicu i naleteti na protivnicku minu". Nije baš logicno da Đindic do sada nije naleteo ni na jednu. I nije baš mudro upuštati se u rizik da i u nekoj "pogodenoj podmornici" tipa radikala Glamocanina (nadam se da znate o cemu govorim) ne bude neka mina sa odloženim dejstvom koja bi mogla da eksplodira u najgorem trenutku. Cini mi se da je Đ.V. negde rekao da Đindic nije naivan. Ne iskljucujem, dakle, mogucnost da je Đ.V. u pravu, ali Đ.V. iskljucuje mogucnost da nije u pravu.

4. "Za jednog filozofa i visokog intelektualca, licno je upoznao previše DB službenika, kumova, donova i kraljeva balkanskog biznisa... preduboko je je zagazio u Miloševicevu politicko-kriminalnu mocvaru - i ona ga je progutala." Kada sam se, u jednom trenutku, složio sa Šešeljevom tvrdnjom (šta mi bi?) da je "Miloševic najveci mafijaš u Srbiji" (šta mu bi?), iza toga su stajale pekara, "Madona", "Bambilend", ekskluzivni butici i parfimerije. "Mafijaš" Đindic, koliko znam (molim Đ.V. da me ispravi ako grešim), "ima" samo 5 miliona $ nagrade za izrucenje Miloševica i nerašcišcene odnose oko vlasništva nad Fast-om sa Cedomirom Jovanovicem. Ali, potrudicu se da shvatim motive veze Z.Đ. sa organizovanim kriminalom. Logika mi nalaže da, ako vec nije u pitanju materijalna korist, motiv nadem u istraživackom nervu filozofa da prouci unutrašnju organizaciju organizovanog kriminala, nacine funkcionisanja sprege politike i kriminala ili nekom Džekil-Hajdovskom kompleksu strasti prema uzbudenjima. Moja moc rasudivanja ne nudi mi neko drugo rešenje.

5. "Trenutna dešavanja u Srbiji ... podsecaju na neku savremeniju i radikalniju verziju Miloševiceve 'antibirokratske revolucije' koja je takode euforicno i uz masovnu narodnu podršku najavljivala konacni obracun sa politickim kriminalom, birokratama i 'foteljašima'... na delu je slicna zapaljiva retorika, povecana ideološka mobilizacija, rast netolerancije i represije prema politickim neistomišljenicima i krajnje netransparentni i nedemokratski potezi vlasti"... itd, itd. O "foteljašima" ni pre Đindicevog ubistva, a ni sada nisam cuo niti jednu jedinu rec. O birokratama je bilo reci ranije (kada je Đindic govorio o potrebi smanjenja savezne i republicke administracije), ali sada ni jedna. Ne secam se da su Ivanu Stambolicu i drugovima pripisivali politicki kriminal, ali "utoliko gore" za sadašnju "kopiju antibirokratske revolucije". O politickom kriminalu ili vezi kriminala i politike (Vlade), verovatno iznerviran Miloševicevim hapšenjem, poceo je da govori Koštunica (predsednik SRJ) i to nazivao borbom protiv organizovanog kriminala. Sada, kada o tome govori i Vlada, to je "antibirokratska revolucija". Ono što iznosi Vlada je "zapaljiva retorika, povecana ideološka mobilizacija, netolerancija, represija prema politickim neistomišljenicima", a potpuno iste Koštunicine reci (u vreme dok je bio predsednik SRJ) se kvalifikuju kao borba protiv organizovanog kriminala. Verovatno ce i materijalni dokazi biti "represija protiv neistomišljenika" ukoliko ukažu na nekog u koga, po kriterijumima Đ.V, "ne treba" da ukazuju. I sva ta "retorika" svakodnevnih saopštenja iz MUP-a i Vlade je toliko "netransparentna" i nedemokratska. Za Đ.V. su "euforija i masovna narodna podrška" same po sebi, kada su u pitanju oni koje kritikuje, negativne kategorije. Naravno, slažem se da uvek postoji mogucnost zloupotrebe i da tim "oružjem" treba rukovati oprezno. Ne slažem se, medutim, da taj oprez iskljuci svaku mogucu akciju. Posebno kada iz demokratskog sveta stižu pozitivne ocene (slažemo se, valjda, da je demokratski svet i najkvalifikovaniji kontrolor upotrebe tog oružja). Indikativno je, medutim, to da su gotovo sve ocene zbivanja u Srbiji posle 5.oktobra 2000.godine iz ugla Đ.Vukadinovica, S. Antonica i V.Koštunice s jedne i medunarodnih demokratskih institucija s druge strane strane, potpuno suprotne. Da li ta suprotnost predstavlja "naš put u demokratiju" (kao Brozov "naš put u socijalizam") ili (još gore!) Miloševicevsku ksenofobiju - ne znam.

6. "Analiticari, 'mediji željni senzacionalizma' i pojedine opozicione stranke su, navodno, 'stvorili atmosferu linca'" Koliko znam, istraga je utvrdila (a Đ.V. želi da relativizuje i kolektivizuje) da su pojedini mediji i novinari (za analiticare nisam cuo - što ne znaci da ih nema, ali niti da ih ima) bili finansirani od strane organizovanog kriminala sa ciljem da stvore atmosferu linca. I to je tako, ma koliko Đ.V. želeo da prikaže drugacije. Pitam se samo: otkud toliko nepoverenje, unapred, u vladu i policiju da ce koristiti "beskrajno polje kreativnih mogucnosti" kada postoji (za razliku od Miloševiceve Srbije) mogucnost kontrole nadležnih medunarodnih institucija i raznih nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava? Kakav su to zlocin, do sada, ucinili DOS i Đindic da bi imali tako debeo dosije u Vukadinovicevim arhivima i da ih osudi pre nego što su išta i poceli da rade? I zašto bi se Đ.V. plašio bilo kakve komisije? Odakle ta paranoja da ce neko biti osuden bez dokaza, zlostavljan, progonjen, ubijen? Nije li Đ.V. pomešao Đindica i Miloševica? On se stalno trudi da ih predstavi kao politicke blizance iako je i onima sa jednocifrenim koeficijentom inteligencije jasno da su njih dvojica nespojivi. Kratko podsecanje na Miloševiceve "uspehe": -policijsko batinanje, premlacivanje i "rashladivanje" (vodenim topovima) politickih neistomišljenika (demonstranti, "Otporaši") -policijsko privodenje i batinanje politicara, neuspeli atentati (Draškovici) -otimacina preko privatnih i državnih banaka deviza, zajmova -inflacija (kosmicki rekord: 1993. - 3.524.144.803.378,82%) -"oslobodilacki" ratovi -falsifikovanje izbornih zapisnika (1996.) -likvidacije (Curuvija, Stambolic...) -Zakon o informisanju (preki sudovi-presude u roku od 24 sata) -priznavanje izbornih rezultata iz septembra 2000. tek pod pritiskom milion ljudi "pred kapijom" Šta je od svega ovoga zajednicko Miloševicu i Đindicu?

7. "Vlastoljubivost i sklonost vaninstitucionalnim precicama" 7.1 Vlastoljubivost. Šešelj je otvoreno pricao da se bori za vlast. Da li je to vlastoljubivost? Da li je vlastoljubivost to što se Koštunica, u sred mandata predsednika SRJ (koji mu je, uzgred budi receno, sasvim izvesno ubrzo isticao), kandidovao za predsednika Srbije? Da li svako kandidovanje za neku funkciju predstavlja vlastoljubivost? Da li najmanje vlastoljubivosti ima u režimima gde je neko proglašen za doživotnog predsednika? I da li Koštunicino objašnjenje da se kandiduje za predsednika Srbije jer veruje u svoj i program DSS-a ne sme da važi za Đindica da završi bar svoj prvi i možda jedini cetvorogodišnji mandat?

7.2 Sklonost vaninstitucijalnim precicama. Isprazne price o "jakim institucijama" pale su u vodu onog trenutka kada su Koštunica i DSS (uz normalnu podršku SPS i SRS), u oktobru 2000. odbili inicijative "DOS-a minus" za smenu Nebojše Pavkovica i SPO-a i "DOS-a minus" za smenu Radeta Markovica. Motiv za komentar Koštunice da bi time "oslabio institucije" je nešto što nikada necu moci da shvatim u potpunosti. Elem, stalno su Koštunica, DSS i pojedini "politicki analiticari" tvrdili da "su jake institucije uslov svih uslova za izgradnju demokratije", da "kriminal polaže oružje pred jakim institucijama" i da je "depolitizacija institucija uslov njihovog jacanja". I tim tvrdnjama se nama šta ni dodati, ni oduzeti. Slažem se sa svakim slovom iz gore navedenih tvrdnji. Problem je u shvatanju reci "depolitizacija". Dakle, Koštunica, DSS i pojedini "politicki analiticari" su pod "depolitizacijom institucija" podrazumevali samo onemogucavanje nove politizacije donošenjem Zakona koji bi obezbedili podelu vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu. To je potpuno nepoznavanje (da li nepoznavanje ili nešto drugo?) znacenja te reci. Sprecavanje politizovanja institucija zove se isto tako. "Depolitizacija institucija" (vojska, policija, sudstvo) znaci odstranjivanje politizovanih elemenata iz tih institucija. Radi lakšeg shvatanja (cini mi se da je to, u ovom slucaju i prikladniji izraz) upotrebicu izraz "dekontaminacija". "Dekontaminacija" predstavlja cišcenje vec "kontaminiranog", a ne sprecavanje novog kontaminiranja. Upravo su Koštunica i DSS sprecili pocetak "dekontaminacije institucija" zadržavanjem N. Pavkovica i R. Markovica na funkcijama na kojima su bili i pre 5. oktobra 2000.godine. Koje je objašnjenje za ovakve postupke? Nelegalnost smena? Svakako ne. N. Pavkovic je aktivno ucestvovao u izbornoj kampanji jedne partije. R. Markovic je bio nacelnik Državne bezbednosti, a godinama smo imali Državnu nebezbednost. (Ono što smo znali tada, potvrduje se sada: Markovic nije hteo da hapsi samoga sebe). Glupost? Mislim da nije, ali bih Koštunicu najmanje prezirao da je to bilo u pitanju. Održavanje "jakih institucija" sa Nebojšom i Radetom na celu i velikim brojem "Nebojša" i "Radeta" na "strateškim položajima" trebalo je da: - veže ruke Vladi i Zoranu Đindicu i prikaže ih kao nesposobne da rešavaju probleme za koje su zaduženi, - ako pocnu da "odvezuju ruke" i efikasno rešavaju probleme, da ih optuži za "vaninstitucionalno" delovanje. Zabluda (ili je možda nešto drugo u pitanju) da je moguce samo promeniti Ustav i Zakone i da ce svi problemi biti rešeni ravna je uverenju da ce Amerikanci odneti odgovarajuci Ustav i Zakone u Avganistan i poveriti ih Talibanima na sprovodenje.

8. "Bilo bi pogrešno iz masovnog šoka... izvlaciti zakljucak o masovnoj podršci Vladi Srbije" Bilo je pogrešno iz masovne podrške petooktobarskim promenama izvlaciti zakljucak o masovnoj podršci Koštunici, ali su ga neki "politicki analiticari" izvlacili (80-postotna popularnost Koštunice). Tako glupi, naravno, nismo. Masovna podrška Vladi Srbije odnosi se samo na borbu protiv organizovanog kriminala.

9. "To bi bilo pogrešno kao... kada bi nekoj stranci poštovalaca princeze Dajane bio zagarantovan put do izborne pobede" Vrlo loše poredenje. Nije, ne daj Bože, u saobracajki poginuo Laza Ristovski, pa da Labusu, zbog "tronutosti" naroda, poraste rejting, niti je to sudbina, takode ne daj Bože, Mire Banjac, pa da Koštunici skoci rejting. Zoran Djindjic nije neko ko sa politikom gotovo da i nema veze, osim sto postoji obostrana simpatija izmedju pomenutog i DS-a. Radi se o atentatu na Premijera, cime je stvorena jasnija slika sa kakvim se problemima susretao i povecanom razumevanju za trud koji je uložio. Ukoliko Vlada Srbije efikasno suzbije organizovani kriminal, to je onda ispunjenje dela naših ocekivanja i predstavlja, valjda, neki plus?

10. "Sasvim je razumljiva želja DS-a da maksimalno politicki kapitalizuje tragicnu pogibiju svog predsednika" Ovakvu tvrdnju teško je komentarisati pošto je i Đ.V. u nedoumici da li DS hoce "da politicki kapitalizuje pogibiju svog predsednika" ili da "maksimalno prolongira izbore", kako se navodi u nastavku teksta. O "politickoj kapitalizaciji" možemo govoriti kroz DSS-ovo, u svetu nezabeleženo, naizmenicno zauzimanje pozicije i vlasti i opozicije, u zavisnosti od koristi. Kada je trebalo obavljati "prljave" i nepopularne poteze bili su "neobavešteni" i opozicija, a kada je trebalo primati cestitanja iz demoktratskog sveta bili su vlast. Zadržavanje "jakih institucija" punih Miloševicevaca bilo je dvostruko korisno: Vladi Srbije je "olakšavalo" rešavanje problema, a DSS-u donosilo imidž stranke koja poštuje nazavisnost institucija. Pokušaj da se kapitalizuje Koštunicina 5-oktobarska popularnost samostalnim izlaskom vec na decembarskim Izborima 2000. godine izostao je zato što javnost nije bila dovoljno pripremljena za to, a Koštunica i DSS proglašeni razbijacima DOS-a.

11."Privremena koncentraciona Vlada... i prevaga pro-evropskih i modernizatorskih snaga" Svedoci smo da je u svetu došlo do niza "razvlašcivanja" nedemokratskih režima koji su tokom svoje vladavine pocinili veliki broj zlodela. U Avganistanu nije bilo mesta u Vladi za Talibane, a u Iraku za BAAS partiju. Koncentraciona Vlada iz oktobra 2000. bila je necija greška koja je, verovatno, Đindica koštala glave. Takva Vlada bila je neefikasna i služila je samo da se obezglavljeni smenjeni režim stabilizuje. Zato je smešno tvrditi da se ustavni poredak u Srbiji efikasno može zaštititi neefikasnom koncentracionom Vladom i da ako nje nema (koncetracione Vlade) ustavni poredak nije ni ugrožen?!?! Koštunica je, u više navrata, imao šansu da pomogne da prevagnu pro-evropske i modernizatorske snage. Nijednu nije ni pokušao da iskoristi. Na više puta neuspelim predsednickim izborima i kada su mu protivnici bili predstavnici anti-evropskih i nazadnjackih snaga, oštricu kritike upucivao je prema nekome ko nije ni ucestvovao na izborima, a predstavljao je, ako dobro razumem Vukadinovica, nekoga sa kim bi Koštunica sada da izvojuje tu prevagu. I kada pominjemo tu prevagu za koju se tek treba izboriti u aprilu 2003., mislim da ju je autor teksta "Kad sveci marširaju" vec "proglasio" u decembru 2000. tvrdnjom da je DOS ispunio svoj zadatak, a da na republickim izborima u tom mesecu mora da pocne normalna partijska borba i da DOS ne treba da se pojavljuje kao koalicija. A DOS je tada, u stvari, predstavljao koncentracionu Vladu koju u aprilu 2003. priželjkuje Đ.V.

12. "Kao da je u zvezdama zapisano da pravo na vlast u Srbiji od sad pa do veka imaju samo Nenad Canak, Vladan Batic i Ceda Jovanovic" Naravno da pomenuti nemaju pravo na vlast "od sad pa do veka". To nije zapisano ni u Ustavu, ni u izbornim Zakonima, a o zvezdama da i ne pricamo. Naredni Izbori su krajem 2004. Šta to pomenuti mogu da upropaste za godinu i po što Miloševic vec nije za trinaest? E, u tom grmu leži zec. Z. Đindic je, da je imao pun 4-godišnji mandat, mogao puno toga da "upropasti": da ratni zlocinci i "organizovani" kriminalci završe po haškim i srpskim zatvorima, da trud koji je uložio pocne da daje rezultate opipljive cak i nerazmišljajucim bicima u Srbiji, a njegov rejting ucini zabrinjavajucim. Zato ga je trebalo skloniti što je moguce pre (svaki novi dan je bio dan zakašnjenja) i na bilo koji nacin: vanrednim izborima, zastrašivanjem, likvidacijom. Sve one kvazidemokratske lekcije o srazmeri kolicine vanrednih izbora i kolicine demokratije i kvazilegalisticke tirade o slabljenju demokratskih institucija time što se vrše "cistke neistomišljenika" imale su za cilj da se sacuvaju tekovine bivšeg režima. Zato se i Nenad Canak i Vladan Batic i Ceda Jovanovic i sve ostale DOSmanlije imaju smatrati opasnim.

Puno je još slabih mesta u tekstu, medutim, mislim da cak ni Đ.V. ne veruje u nešto što je napisao ("ceremonija oproštaja od Zorana Đindica - nalikovala sahrani Kim Il Sunga"). Ukoliko veruje "Ceracemo se još".

hronika vesti (arhiva)

 

Copyright by NSPM