Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Reakcija na tekst Dj. Vukadinovića: Dobro smo prošli! (zbirni osvrt na DOS-ovu memoarsku produkciju)

   

 

Ivan Milenković:

Najpre hvala što si mi poslao tekst, pročitah ga. Što bi ti rekao "ništa novo" ako se prati tvoj antidosovski afekt. Bojim se, međutim, da je za pregled ovih nekoliko knjiga ovo nedovoljno dobro. Hoću reći: ne moram da pročitam tvoj tekst da bih znao koju ćes perspektivu zauzeti. Iz neke druge perspektive moglo je to i drugačije da izgleda, iako je stvar u tome, čini mi se, da izbor perspektive u ovoj vrsti tekstova ne bude odlučujući. (Na stranu nekorektno citiranje Vasićeve knjige (str. 180), koja se (nekorektnost), plašim se s pravom, moze protumačiti kao vrlo hotimična.)

No, kad si već otvorio ovaj prolaz, 'ajde i da ga iskoristim na najgori mogući način.

Uzroci ovijeh i ovakvih tekstova su (mislim na tvoj tekst) kudikamo zanimljiviji za ispitivanje od materijala koji pružaju. Ti si, naravno, dominantna figura DSS-ovskog pogleda na svet, bez ozbiljnije konkurencije, rekao bih, jer ti niko ni obrazovanjem ni inteligencijom nije ni blizu (otprilike kao Brana Crnčević u radikalskom korpusu. Oni, pak, koji bi ti mogli biti bliže odnekud ne dele tvoju perspektivu. Da ne uživaš - dozvoli malo psihologiziranja - u olimpskoj usamljenosti koju si proizveo upornim radom na odbrani neodbranjivog, što je vazda iziskivalo izvesnu ekskluzivnost, taj bi te uvid - da su tebi slični izabrali neke druge pesrpsktive - verovatno malo više zanimao). No, tu dolazi do paradoksalnog obrata. Iako ti veruješ da utičeš na oblikovanje određenog diskursa koji bi rado, verujem, nazvao umerenim, stvar je u tome što predmet tvojih napora, zapravo, oblikuje tebe. Ni to, naravno, nije ništa novo, pa ćemo takve motive naći u čitavoj istoriji filozofije vaspitavanja od Aristotela, preko Hegela i Kjerkegora, do Deride (mislim na njihova promišljanja učenjaobrazovanja, odnos učitelja i učenika), ali problem je u tome što umesto da oni postaju bolji, ili barem da je razmena dvosmerna (kao ova Koštuničina s Hagom, recimo), ti se banalizuješ, a oni ostaju isti. Razmena je nekako nejednaka. Pogledaj mali tim koji si okupio oko sebe: umesto da oni sve više liče na tebe, ti sve više ličiš na njih (uporediti, recimo, prikaze sa sajta i ovaj tvoj tekst). Sve to je dosta jadno. Ti tekstovi spadaju u korpus tekstova/knjiga na čijem se čelu, dosta iznenada, ali ne bez vraga, našla Vasovićeva knjiga o Kišu, za koju će Sloba imati štogod lepog da primeti (uzgred, Slobin se potpis iz nepoznatih razloga našao međ' voštanim figurama sa spiska koji si ti iz takođe nepoznatih razloga okačio na sajt).

Da se vratimo tekstu. Hoteći da ne zvučiš odveć afektivno, da se, recimo, ne obrušiš svom snagom na DOS (jer bi onda bio odveć sličan stricu Brani, ili onim nesrećnicima sa kongresa SPS), a da ipak, svemu uprkos, ako onda, možda, jel', i slicne strategije samocenzurisanja zarad održavanja slike o sebi kao "objektivnom" posmatraču, tvoj tekst ostaje manje ili više vešto raspoređivanje vodene pare, uopštavanje uopštavanja sve do loše apstrakcije, hologramski seks, afekt bez afekta, kafa bez kofeina, religija bez fundamentalizma, što bi rekao Žižek.

S kakvim sam samo uživanjem čitao tvoje tekstove dok nisi odlučio da zarad viših ciljeva odustaneš od sebe boljeg. Duhovito, precizno, zanimljivo, puno. Sada banalno, samoskrivajuće, smarajuće, nategnuto, bez prejakih kriterijuma (ovo se poslednje ne odnosi samo na tvoje tekstove, nego i na tvoj uredničko-medijski opus). Ako ne pohitas odmah u blagorodni zagrljaj psihologije i ne otkrijes da iza ovoga što pišem stoji, zapravo, politička netrpeljivost (politička se netrpeljivost kod mene vidi u debilnim, ljutim tekstovima koji na sreću niko normalan ne objavljuje i tako me spasava od mene samog, računajući tu i tebe), nego ovo pisamce shvatiš kao pre svega žal za tobom mnooooogo boljim, onda je ok. Ok je i ako ga shvatis drugačije, naravno. Prethodna je rečenica tu da ukaže na moje motive, a ne da uputi na "pravilno" čitanje.

Eto, da ne kažeš kako samo ti gubiš vreme rasipajući snagu na gluposti.

Ivan

Djordje Vukadinović: Odgovor Milenkoviću

Dalja polemika

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM