Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija - prenosimo Politiku

   

 

Zoran Avramović

Paradoks samoodricanja

Kosovsko-metohijsko pitanje je poprište raznih geostrategijskih, diplomatskih, ekonomskih interesa ali i političke volje „međunarodne zajednice”. Na njemu se, bez preterivanja, lomi međunarodni pravni poredak. Ukoliko se ostvari plan evroameričkih centara o nezavisnom Kosovu, nema nikakve sumnje da će ideja države dobiti novi praktični pravac sa veoma sumornim perspektivama.

U ovaj koloplet interesa i volje svetske politike, retko se ubacuje i racionalna strana problema. Radi se o pokušaju da se o Kosovu misli po stavu razloga. Na strani inostranog faktora, razlozi se nalaze u dubokoj senci interesa, strasti i volje. Srpska strana ima šansu da upravo racionalnim argumentima brani Kosovo. Ali, avaj! Ovde se javljaju publicisti koji nas uveravaju pseudorazlozima da nije poželjno da Kosovo ostane u Srbiji (Jovo Bakić: „Kosovo – paradoks nacionalizma”, „Politika”, 15. maj 2007). Kada to neko tvrdi u Srbiji, šta li će tek reći oni „mislioci” u glavnim gradovima EU!

Kada se pažljivo razmotre navodni razlozi da bi bilo dobro za Srbiju da se odrekne Kosova, lako se zaključuje da su oni zasnovani na neznanju i nepoznavanju osnovnih činjenica predmeta o kome se piše. Primera radi, neznanje je kada se tvrdi da je suština kosovskog mita u „etničkoj katastrofi” i da je to temelj srpskog nacionalnog identiteta.

Kosovska priča je redak istorijski prilog o slobodi naroda, primer žrtvovanja za odbranu prava na kolektivno postojanje i identitet. Neznanje je i kada se tvrdi da na Kosovu živi dva miliona Albanaca. Ne može biti znanje ocena jednog istraživanja javnog mnjenja po kome tobože građani Srbije ne vide Kosovo kao ključni nacionalni problem. U okolnostima milion nezaposlenih, očekivana je primarna zainteresovanost za posao, ali to nipošto ne znači da su građani Srbije u najvećem broju nezainteresovani za očuvanje Kosova u ustavnim okvirima Srbije. Teško bi se moglo smatrati znanjem kosovsko-metohijskog problema, ako se tvrdi da se ovo pitanje „zloupotrebljava u ideološkim pregnućima desničarskih političara”. Valjda ovo pitanje zloupotrebljava onaj koji želi da otme Kosovo a ne onaj koji brani teritorijalni integritet svoje države.

Ali da vidimo kakva je saznajna vrednost razloga za nepoželjnost ostajanja Kosova u Republici Srbiji koji su izloženi u pomenutom tekstu.

Prvi, demografski razlog nam kazuje da će Srbi postati manjina polovinom ovog veka u Republici Srbiji a to znači da je trula proklamacija iz preambule Ustava po kojoj je Kosovo deo srpske države. Ovakva tvrdnja je logički (i statistički) lišena elementarnog smisla. Iz jedne klimave hipoteze skače se na tezu. Futur zamenjuje prezent. Iz proizvoljne demografske projekcije, rastegnute na pedeset narednih godina, kritikuje se sadašnji ustav. A već se beleži demografski pad kosovskih Albanaca.

Drugi, ekonomski razlog nam se predočava kao na nivou centralističke države. Tobože, Srbija nema para da izdržava nezaposlene na Kosovu. Ovo je primer izmišljanja teze koja se potom kritikuje. Pa niko u političkoj Srbiji ne želi da ekonomski vlada kosovskim Albancima. Upravo im se dopušta preuzimanje odgovornosti za ekonomski razvoj.

Treći, politički razlog se takođe predstavlja kao hipoteza koja volšebno postaje teza. Broj albanskih poslanika u republičkom parlamentu bi se tendencijski uvećavao (!) pa bi opstanak Kosova u Srbiji označio, ni manje ni više, nego „nestanak srpske države” (!). Albanski nacionalizam greši što žuri sa državom danas jer sutra može da bude država bez Srba. Baš tako! O, Don Kihote, tvoja slava je neprolazna!

Četvrti, bezbednosni razlog je nastavak prethodne konstrukcije. Nezaposleni mladi Albanci bi izvodili terorističke akcije u Srbiji. Ovo se može protumačiti i kao neka vrsta saveta mladim nezaposlenim Albancima.

Nijedan razlog, vidimo, nije logički i iskustveno valjan. Upravo stvari stoje suprotno: demografski, ekonomski, politički i bezbednosni razlozi idu u prilog ostajanju Kosova u Srbiji. Modernizacija ovog regiona bi smanjila demografski pritisak, tržiše bi bilo prostranije a ekonomska odgovornost definisana. Politički, Srbija dokazuje da poštuje demokratski poredak i da je privržena multikulturalnosti. Bezbednosno je opasniji isključivi i nacionalno čisti separatizam od kooperativnog federalizma.

Ovome možemo da dodamo i još neke. Država mora da brani svoj ustavni poredak i svoje dostojanstvo. Kulturološki razlog je koncentrisan u već pomenutom kolektivnom identitetu. Svaka država ima i svoj duhovni izvor, a za Srbe je to vekovima bilo Kosovo i tako će ostati i ubuduće. Nisu Hilandar i Sentandreja opevani i vekovima prepričavani s kolena na koleno, već Kosovo.

Zagovornici samoodricanja uvek se pomažu i samoponižavanjem. Kada neko predlaže da se Kosovo proda i inostranim parama ublaži duševni bol Srba, onda on u stvari otkriva svoj karakter. Kada država kupuje privatnu kuću zbog izgradnje puta ili nekog objekta, vlasnik prima novac i ublažava tugu. Ali, država nije privatna kuća. Ona je oduvek brinula o opštim interesima naroda i građana.

U Srbiji se danas javlja političko mišljenje koje je u osnovi privatno a kamuflira se kao javno. Koreni ove pojave su zagonetni. Nijedan ozbiljan narod nije spreman na dobrovoljno odricanje od dela svoje države, niti se klacka sa svojim kolektivnim dostojanstvom. Srbija izgleda postaje izuzetak. Ili nam se samo čini. Bilo bi dobro da je tako.

Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica

[objavljeno: 21.05.2007.]

 

 
 
Copyright by NSPM