Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija - prenosimo Danas

   

Šta posle sednice Saveta bezbednosti o Kosovu

Tim Džuda

Niko ne zna da li će biti rezolucije

S obzirom na to da je Rusija bila tako energična u svom protivljenju Ahtisarijevom planu, teško je zamisliti da bi se s Rusijom mogao postići neki sporazum, čak i ako bi se do takvog sporazuma došlo putem tajne diplomatije. Zapadne diplomate strahuju da je Rusija pogrešno procenila situaciju u pokrajini

Učesnici u raspravi o Kosovu na sednici Saveta bezbednosti ponovili su svoje dobro poznate stavove. Evropske članice su iskazale svoju podršku za plan Martija Ahtisarija, u kome se predlaže davanje nezavisnosti Kosovu pod nadzorom međunarodne zajednice. Rusija je ponovila da se protivi bilo kakvom sporazumu koji Srbija ne prihvata. Vojislav Koštunica je rekao da Beograd nikada neće prihvatiti nezavisnost za Kosovo.

Dakle, šta sad sledi? Ako pogledate raspored zasedanja Saveta bezbednosti u aprilu, uočićete da se Kosovo uopšte ne nalazi na dnevnom redu. Naravno, Kosovo bi moglo preko reda dospeti na dnevni red u Savetu bezbednosti, a priča se i o nacrtu rezolucije koja bi mogla biti gotova do kraja meseca. Ipak, Savet bezbednost se neće vraćati na pitanje Kosova u aprilu. Osim ukoliko sam Savet bezbednosti ne "poseti" Kosovo, što je verovatnije. Naime, Rusija je zatražila da Savet bezbednosti istraži kako je sprovedena Rezolucija 1244, kojom je ustanovljena Misija Ujedinjenih nacija u pokrajini. Takođe je predložila da ambasadori Saveta bezbednosti ili njihovi zamenici posete tu regiju. Za Ruse i Srbe, prednost je što time kupuju vreme. Konačno, malo je verovatno da će evropske i ruske diplomate naučiti nešto novo o toj teritoriji, osam godina nakon što se našla pod protektoratom Ujedinjenih nacija. Međutim, to nije slučaj sa diplomatama koje zastupaju nestalne članice Saveta bezbednosti, čiji su glasovi neophodni za donošenje ili blokiranje bilo kakve rezolucije. Mnoge od njih su znatno slabije upoznate sa političkim i etnografskim finesama ovog malenog dela Evrope. One, takođe, posmatraju taj region kroz iskustva sopstvenih zemalja i regija. Na primer, afričke države, među kojima mnoge imaju veštačke državne granice iz kolonijalnog doba, gaje posebne antipatije prema secesionističkim pokretima.

Gana je trenutno jedna od nestalnih članica Saveta bezbednosti. Pored nje u Savetu je i Kongo. Njegovi predstavnici su možda začuđeni zbog činjenice da Ban Ki Mun, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, podržava Ahtisarijev plan. Oni će se prisetiti da su trupe Ujedinjenih nacija pristigle početkom šezdesetih godina da bi pomogle u gušenju secesionističkog pokreta Katange, regije bogate rudama, u vreme proglašenja nezavisnosti Konga od Belgije.

Indonezija je još jedna nestalna članica Saveta bezbednosti koja ima čvrste stavove o secesionistima. Njene diplomate možda ne znaju puno o Kosovu, ali dobro poznaju Ahtisarija. Bivši finski predsednik je posredovao u pregovorima kojima je okončana tridesetogodišnja pobuna indonežanskih secesionista u pokrajini Ace, što je uspeh koji se smatra velikim diplomatskim trijumfom. Tamo je Ahtisari uspeo da ubedi pobunjenike u oblasti Ace da okončaju svoju borbu za nezavisnost u zamenu za široku autonomiju. Indonezija, koja je i dalje, uopšte uzev, osetljiva po tom pitanju, veoma je skeptična prema Ahtisarijevom planu za Kosovo. Što je još zanimljivije, sprovođenje Ahtisarijevog plana za Ace je nadgledalo telo Evropske unije pod vođstvom holandskog diplomate Pitera Fejta. Sada se veruje da će on najverovatnije voditi Međunarodnu civilnu kancelariju pod vođstvom Evropske unije, koja bi trebalo da odigra glavnu ulogu na Kosovu nakon usvajanja rešenja za njegov status.
Očito, Ahtisari će dosta toga morati da objašnjava ako želi da ubedi zemlje poput Indonezije i Konga da podrže njegov plan za Kosovo. U međuvremenu, veći deo diplomatskih aktivnosti će se odvijati izvan javne scene i iza kulisa. Srbija i Rusija će pokušavati da ubede ove skeptične članice Saveta bezbednosti da nezavisnost Kosova preti da ustanovi opasan presedan. Sjedinjene Američke Države i Evropljani, s druge strane, tvrdiće da se kosovska državnost ne može sprečiti, te da je bolje pomoći u rađanju jedne zemlje nego pokušavati da se taj proces zaustavi.

Niko ne zna da li će biti rezolucije o Kosovu. S obzirom na to da je Rusija bila tako energična u svom protivljenju Ahtisarijevom planu, teško je zamisliti da bi se s Rusijom mogao postići neki sporazum, čak i ako bi se do takvog sporazuma došlo putem tajne diplomatije. Zapadne diplomate strahuju da je Rusija pogrešno procenila situaciju u pokrajini. "Izgledi za rešavanje konačnog statusa Kosova bez rezolucije Saveta bezbednosti su sumorni", rekao je Daniel Frid, američki pomoćnik državnog sekretara. "Na ovaj ili onaj način će se okončati status quo, i to će se desiti putem kontrolisanog organizovanog procesa koji garantuje kosovskim Srbima maksimum transparentnosti i uređenost procesa, ili će proces biti nekontrolisan i nasilan" - rekao je američki zvaničnik.

Autor je vodeći britanski komentator za balkanska pitanja (Birn)

 

 
 
Copyright by NSPM