Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

 

 

NSPM intervju – Pavel Kandelj

SAD SU TAOCI ALBANACA

Kako biste ocenili sadašnju situaciju na Balkanu?

– Sadašnja situacija na zapadnom Balkanu napeta je i nestabilna, ali ne mislim da kriza u vezi sa nezavisnošću Kosova može izazvati rat. Za to su potrebne makar dve strane, ali izgleda da srpsko društvo nema danas ratobornog duha. Pored toga, Srbija, uzimajući u obzir odnos snaga, ništa ne može ratom dobiti ili odbraniti.

Zašto po Vašem mišljenju SAD insistiraju na nezavisnom Kosovu?

– SAD insistiraju na nezavisnom Kosovu da bi završile posao započet 1999. godine. Amerikanci žele da zadovolje zahteve svojih albanskih saveznika, budući da su zbog svoje politike došli u poziciju njihovih talaca. Na taj način administracija predsednika Buša, koja nema mnogo zabeleženih uspeha u službenoj biografiji, želi da pokaže da ima makar neku pobedu, za koju se nada da će se i, pored svega, dobro “prodati” u izbornoj kampanji kod kuće, pa i u islamskom svetu, gde ne uživa dobar glas. Istovremeno, SAD će moći da prebace tešku brigu o Kosovu na EU i oslobode se stalne glavobolje. Buduće neprilike kod evropskih saveznika takođe se mogu uknjižiti kao američki profit, jer će slabiti EU kao globalnog konkurenta i još jednom manifestovati iluzornost jedinstvene evropske politike odbrane i bezbednosti, koja je nezavisna od SAD. Sa druge strane, osakaćena, slaba, “vajmarska” Srbija smatra se, izgleda u okvirima dosledno antisrpske američke politike u regionu, jednim od uslova za uspostavljanje potpune i stabilne zapadne kontrole na Balkanu.

Neki smatraju da je to zbog toga da bi SAD rasporedile deo antibalističkog štita na Kosovu umesto u Češkoj i Poljskoj?

– Nisam čuo o takvim planovima. SAD sigurno mogu rasporediti deo svog antibalističkog štita na teritoriji svakog svog saveznika koji to dozvoli. Međutim, samo stru č njak za projektile može da kaže da li je Kosovo najbolji teren za takve ciljeve. Ipak pretpostavljam da su američke baze u Bugarskoj i Rumuniji mnogo značajnije sa geostrateškog gledišta.

Kako će se po Vašem mišljenju nestabilnost oko KiM odraziti na stabilnost u regionu?

•  Nivo stabilnosti u regionu zavisi od daljeg razvoja događaja. Najznačajniji činioci nestabilnosti su poznati. Ako će kosovski Albanci odgovoriti antisrpskim pogromima na faktičku podelu Kosova, ako ih KFOR neće u tome sprečiti, ako će se Republika Srpska, s punim pravom, pokušati da odvoji od BiH, destabilizacija može obuhvatiti čitav region.

Međutim, vašingtonski i briselski ”dramotvorci” svesni su toga. Zato će pokušati da ostvare amputaciju Kosova ”bar š unski”. Anestezija je već počela. Oni su od lidera kosovskih Albanaca iznudili obavezu koordiniranja proglašenja nezavisnosti sa SAD i EU. Ovaj događaj nije slučajno odložen do završetka izbora predsednika Srbije. Logično je da su baš sada parafirani ugovori EU o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom i BiH, što nagoveštava mogućnost njihovog ubrzanog puta u Uniju, naravno uz ”razumno ponašanje”. Od koristi u ovoj igri je čak i sitnica kao što je istek mandata Karle del Ponte, budući da ona ne kvari politički poker svojim nepodesnim ambicijama. Lideri kosovskih Albanaca stalno se upozoravaju na to da ne čine ”pogrešne korake” i oni su već promenili retoriku, probajući ”ovčije runo”. SAD i EU mogu čak i da se uzdrže od oštrog reagovanja na faktičko pripajanje severnog dela KiM centralnoj Srbiji, računajući na to da će ga povratiti ”mekom snagom” kad se uzbuđenje stiša. Ako takav scenario ”baršunaste amputacije” uspe, napetost neće imati eksplozivne posledice. Sudbina Srba na Kosovu i teška rana za Srbiju na Zapadu se posmatraju kao manje zlo, jer Srbija svejedno nema kud.

U narednim fazama mogu se očekivati pokušaji albanskih lidera da na isti način ponove svoju pobedu u Makedoniji, ili ujedinjavanje Kosova sa Albanijom, što će opet ugroziti stabilnost ovih država i regiona u celini. Novi izazovi za Evropu biće masovna migracija albanskog stanovništva sa Kosova, još veći porast kriminala i trgovine drogom. Ostaje zagonetka da li evropski političari nemaju naviku da misle dalje od mandata, ili uzaludno procenjuju da ”štap i šargarepa” EU mogu isceliti sve bolesti?

Da li će se i kako rešenje kosovskog problema odraziti na stabilnost u Evropi?

– Malo je verovatno da će se rešenje kosovskog problema neposredno odraziti na stabilnost u Evropi, mada će sadašnja kriza u odnosima Rusije, SAD i EU definitivno pokvariti poverenje, ma kakvo bilo, između njih, i naneti težak (možda poslednji) udarac čitavoj arhitekturi evropske bezbednosti. Ali na dugi rok ovaj međunarodnopravni i politički presedan i obrazac podsticaće separatističke trendove i etnoteritorijalne konflikte ne samo u Evropi, nego širom sveta. Vašington i Brisel uveravaju da je slučaj Kosova jedinstven i da neće postati presedan. Neka ispitaju svoje iluzije u praksi. Moraće da ubeđuju u to Turke na Kipru, Kurde u Iraku i Turskoj, Flamance u Belgiji, Baskijce i Katalonce u Španiji, pristalice nezavisnosti Škotske i Alstera, Korzikanace i stanovnike Kvebeka, i bog zna koga još. Da se ne podsećamo većine afričkih i azijskih zemalja – spisak će biti predugačak. Što se tiče postsovjetskog prostora, već je početak razgovora o nezavisnosti Kosova imao odjek u takozvanim nepriznatim državicama: Abhaziji, Južnoj Osetiji, Pridnjestrovlju i Karabahu. Rusija je izjavila da je nedopustivo tretirati kosovski problem na jedan način, a ove slučajeve – na drugi.

Koliko je danas Balkan važan u globalnim geopolitičkim nadmudrivanjima?

– Uloga Balkana, kao dvojne prekretnice između postsovjetskog prostora i Sredozemlja, Evrope i Bliskog i Srednjeg istoka, dobila je na značaju baš sada zbog takmičenja oko puteva tranzita nafte i gasa iz kaspijskog regiona i centralne Azije, oštre situacije na Bliskom i Srednjem istoku i pokušaja zapadnih država da iskoriste region za ”projektovanje” svoje vojne snage na postsovjetskom prostoru.

Koji su po Vašem mišljenju interesi Rusije na Balkanu?

– Rusija je na Balkanu veoma zainteresovana da sama kontroliše puteve tranzita nafte i gasa za Evropu i onemogući alternativne projekte njenih konkurenata, koji su inače, u ekonomskom pogledu, dosta sumnjivi i imaju antirusku političku pozadinu. Pored toga, Balkan je geografski pogodan za ruske firme koje žele da se učvrste u regionu predstojećeg proširivanja EU.

Ovde se često čuje da sigurno ulazimo u EU, da je interes Unije da sve zemlje zapadnog Balkana budu u njoj. Kakav je interes EU na ovim prostorima?

– Ubrzano proširivanje EU i NATO na čitavu centralnu i jugoistočnu Evropu, koje je bilo sumnjivo u svetlu pređašnjih ekonomskih kriterijuma EU i nije posledica ma kakvih opasnosti, imalo je jedan cilj: iskoristiti trenutnu slabost Rusije da se zauvek onemogući njen povratak u zonu uticaja. Da bi se zaokružio ovaj projekat, potrebno je primiti u EU sve zemlje zapadnog Balkana. Zbog toga je za Brisel Rusija nepoželjna na Balkanu. Međutim, neposredan interes EU na ovim prostorima ograničava se osvajanjem strateške prekretnice, zone potencijalne nestabilnosti i regiona geoekonomskog i geopolitičkog takmičenja sa Rusijom za uticaj na Kavkazu i u centralnoj Aziji, koji umnogome zavisi od kontrole puteva tranzita nafte i gasa.

Kako vidite budućnost BiH?

– Mnogo je značajnije kako vide budućnost BiH Srbi u Republici Srpskoj i Srbiji. Ako većina njih želi da bude u EU, kako govore istraživanja javnog mnjenja, nametana pseudodržavna tvorevina će se sačuvati, a Srbija će dobiti mogućnost da postane član EU, tek priznajući nezavisno Kosovo. To je nepoželjna realnost.

Kako komentarišete nedavne poteze visokog predstavnika u BiH Miroslava Lajčaka koji su izazvali krizu?

– Lajčak samo ostvaruje plan SAD i EU, koji pretpostavlja centralizaciju vlasti u BiH u toku ustavne reforme. Njegovi potezi nisu slučajno preduzeti baš sada. On mora stvoriti formalno legitimno pokriće za odluke viših institucija BiH, čak i u slučaju da ih onemoguće opstrukcije Republike Srpske.

Kako biste okarakterisali odnose Srbije i Rusije?

– Odnosi su sada na najvišem nivou u poslednjih sedamnaest godina, što potvrđuje broj susreta ruskih i srpskih državnika.

Šta mislite da je potrebno uraditi da oni budu još bolji?

– Povoljna klima za ruske investicije u Srbiji, učešće Srbije u ruskim (a ne njenih konkurenata) projektima naftovoda i gasovoda, zamena ili olakšavanje viznog režima za građane naših zemalja.

(Pavel Kandelj je direktor Odeljenja za međuetničke i međudržavne konflikte Instituta za evropske studije Ruske akademije nauka. )

Intervju vodio Boško Jovanović.

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM