Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Kosovo i Metohija

   

 

Koreli Barnet

Toni Bler i Kosovo

Posle Kosova, njegova zapanjujuća moralna taština učinila ga je slepim za britanske interese

“Prava stvar koju treba učiniti” donela je smrt i nasilje

Dok “premijerisanje” Tonija Blera tone u mrak, britanski vojnici i dalje ginu zbog njegovih odluka da se Britanija priključi invazijama Džordža Buša u Avganistanu 2001. i Iraku 2003. godine. U oba slučaja, porazni rezultati zapadnjačke okupacije ostavili su neizbrisivu mrlju na Blerovu priželjkivanu istorijsku zaostavštinu. A opet, Avganistan i Irak predstavljaju tek drugu i treću instancu Blerovog mešanja u unutrašnje poslove suverenih država. Njegov prvi rat bio je 1999. godine na Kosovu, pokrajini Savezne Republike Jugoslavije. To je potvrdilo njegov stav da je “pravični razlog” dobio primat nad međunarodnim pravom i poštovanjem unutrašnjeg suvereniteta nacionalnih država. To je učvrstilo njegovo nepoljuljano poverenje u to da su njegove moralne procene uvek "prave". I to je ojačalo njegovu veru u sebe samog kao u velikog vođe u miru i u ratu.

Kosovski konflikt lansirao je Blera na njegovu trajektoriju kao bitnog aktera na svetskoj pozornici, na kojoj je dosegao najvišu tačku 2001-2003. godine kao Bušov glavni saveznik u "ratu protiv terora", da bi zatim potonuo do najniže tačke diskreditacije, i moralno i politički.

Napad NATO na Jugoslaviju bio je neisprovociran, jer jugoslovenski predsednik Slobodan Milošević nije predstavljao pretnju ni Britaniji ni Americi, ni NATO alijansi, ni svetskom miru. Napad je takođe bio nelegalan, budući da je njime prekršena Povelja UN, jer nikada nije odobren rezolucijom Saveta bezbednosti UN, a njime je prekršen i Severnoatlantski sporazum. To je bilo Blerovo delo. Strasno se zalagao za to da "međunarodna zajednica" ne može da dozvoli srpskim snagama da "etnički očiste" Kosovo od tamošnjeg većinskog albanskog naroda. Iznad svega, Bler je ubedio nevoljnog predsednika Bila Klintona da dozvoli upotrebu američkih vazdušnih snaga. Tako je Bler dobio rat koji je želeo. Dok su bombarderi i krstareće rakete NATO započinjali strahovito bombardovanje Kosova, licemerni Bler propovedao je na televiziji: "Onima koji kažu da svrha vojnih napada nije jasna, ja kažem da je kristalno jasna. To je zauzdavanje Miloševićeve sposobnosti da vodi rat protiv nedužnog stanovništva."

Bombardovanje, tvrdio je on, "jednostavno je bilo prava stvar koju treba učiniti" - fraza je koju će on besomučno koristiti u pokušaju da opravda Irak. Ali da li je to "bilo prava stvar koju treba učiniti", čak i pod njegovim pritvornim uslovima? Koji su bili Blerovi pravi motivi?

Prvo, tu je njegova zapanjujuća moralna taština. Ne prava stvar koju treba učiniti u strateškom interesu Britanije i njene bezbednosti, već u moralnom interesu, bez obzira na posledice. Kao što je Bler priznao u Parkinsonovoj emisiji na BBC-iju 2006. godine, on veruje da je za svoje odluke da povede Britaniju u rat odgovoran samo pred Bogom.

Tu je zatim i njegova grandiozna izjava iz 1999. godine da kosovski rat "nije više samo vojni konflikt. To je bitka između dobra i zla, između civilizacije i varvarstva".

On je upotrebljavao grandioznu frazeologiju još mnogo puta. Ali Bler je bio motivisan i ličnom sujetom, koju je razmetljivo pokazivao kada se kočoperio pored predsednika Buša na zastavama okićenim pres konferencijama u Beloj kući. A istina je da je Bler želeo da mu kosovski konflikt posluži kao njegov "foklandski rat", kojim bi se potvrdio kao pobedonosni vođa u rangu Margaret Tačer.

Ali predsednik Klinton je odbio da obaveže SAD na eventualni kopneni rat. Sećanja na Vijetnam i 58 000 poginulih Amerikanaca i dalje su bila previše sveža. Toni Bler je velikodušno ponudio 50 000 vojnika, polovinu britanske armije. Imajući u vidu već postojeće obaveze armije, bila je to samo “blerovska fantazija”, podjednako ista kao njegova ponuda iz 2006. godine da trupama u Avganistanu pošalje sve helikoptere koje su tražili, sem što nije imao ni jedan na raspolaganju.

Ali pošto je Rusija upozorila Miloševića da neće stati uz njega, jugoslovenska armija se povukla sa Kosova.

Tada je usledilo briljantno spinovanje Alistera Kembela s ciljem pretvaranja NATO-ovog bezmalo poraza u Blerov lični trijumf. Blera je na Kosovu pozdravila dobro uvežbana “rent-a-gomila” Albanaca koja je uzvikivala: "Toni! Toni!". Novine i TV kanali preneli su sliku slatke male devojčice u slatkoj svečanoj haljinici kako "Toniju" poklanja slatku malu kitu cveća.

U znatno manjoj meri medijski je propraćen masovni egzodus srpskih izbeglica sa Kosova, koji se desio paralelno sa povratkom albanskih izbeglica. Kosovo, baš kao i Irak i Avganistan, predstavlja nam upozorenje da "humanitarno" oružano mešanje u unutrašnje poslove drugih zemalja može i da ne bude "prava stvar koju treba učiniti”. Moli se Blerov naslednik u broju 10 da na to obrati pažnju.

Koreli Barnet je predavač na Churchill College-u na Kembridžu

Naslov originala: “After Kosovo, his stupendous moral vanity blinded him to Britain 's interests” by Correlli Barnett, May 6, 2007, “The Independent”

Prevod: NSPM

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM