Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

   

 

Biljana Mitrinović

Kosovski pečat

Ukoliko vlada ne bude formirana, Kosovo i Metohija će veoma brzo postati glavna tema međustranačkih obračuna u Srbiji. To nije bio slučaj u poslednjoj predizbornoj kampanji, jer su u januaru demokratske stranke izbornu retoriku zasnivale na evroatlantskim integracijama i socijalnim pitanjima. Kosovo se retko spominjalo, jer je postojao konsenzus koji su sve stranke postigle u Skupštini. Izvan parlamentarnog konsenzusa, koji je otprilike glasio da će se Srbija, svim pravnim i demokratskim sredstvima, boriti protiv izdvajanja Kosmeta iz sastava Srbije, ostala je samo koalicija malih stranaka okupljenih oko Čedomira Jovanovića, koji se izjasnio u korist nezavisnosti Kosmeta.

Jovanovićeva koalicija je u međuvremenu ušla u parlament, osvojivši pet posto glasova, a sva je prilika da će na novim izborima (koji su posle jučerašnje sednice parlamenta prilično izvesni) Kosovo postati glavna tema predizborne kampanje. Okosnica borbe za pridobijanje glasača lako bi moglo biti izjašnjavanje o tome ko je kakve stavove o budućem statusu Kosmeta zastupao, šta je ko govorio, i na šta je bio spreman da pristane. Oko čega će se lomiti koplja u novoj podeli glasova jasno je juče stranim diplomatama u Beogradu saopštio i ministar spoljnih poslova Vuk Drašković: „Vanredni izbori, ako ih bude, nosiće pečat Kosova, da bi narod Srbije rekao šta misli o predlogu razbijanja Srbije”.

To ne znači da i do sada nisu postojale neke razlike unutar skupštinskog konsenzusa o Kosovu i Metohiji, ali su one, zarad zajedničkog nastupa prema zemljama koje odlučuju o budućem statusu, prigušivane. DSS-u nije bilo pravo kada je Boris Tadić jednom prilikom izjavio da je Kosovo bliže nezavisnosti nego autonomiji, a DS je optužio narodnjački blok da u slučaju nezavisnosti Kosova namerava odgovoriti prekidom diplomatskih odnosa. Nijanse u pogledima na rešenje kosmetskog pitanja prerasle su u raskol kada je koordinator državnog tima i Tadićev savetnik Leon Kojen dao ostavku posle saznanja da je neko iz kabineta predsednika Tadića pregovarao o novim rešenjima za Kosmet, bez znanja pregovaračkog tima koji je izabrala Skupština Srbije.

Od toga koji scenario nametnu sile koje odlučuju o budućem statusu Kosova i Metohije zavisiće i stepen žustrine u međustranačkoj polemici. Ukoliko, kako najavljuju SAD i Evropska unija, Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija u maju bude predložena rezolucija o Kosovu zasnovana na Ahtisarijevom planu, sledi najžešći stranački obračun kroz optužbe ko snosi krivicu .

Ukoliko Rusi ulože veto, a Amerikanci priznaju nezavisnost pokrajine posle jednostranog proglašenja u Skupštini Kosova, uslediće predizborna podela glasova oko načina na koji bi se trebalo suprotstaviti takvoj odluci: da li pokrenuti proces pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, primeniti Halštajnovu doktrinu ili nivo diplomatskih odnosa svesti na minimum. Svađa ne gine ni ako rezolucija UN bude odgođena na jesen.

Umesto da se danas bore da zajedno sačuvaju Kosovo, demokratske stranke kao da se spremaju da naredne godine provode u svađi oko toga koja  ga je je od njih izgubila.

[objavljeno: 08.05.2007.]

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM