Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Srbija i Crna Gora

 

 

Gojko Raičević

Ljudska prava Srba u Crnoj Gori

Dvjesta hiljada Srba dotira trećinu budžeta Republike Crne Gore, a zanemarljiv broj radi u državnoj administraciji, sudstvu, vojsci i policiji. Drastičan primjer diskriminacije Srba je Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) u kojoj su, od 450 službenika, samo trojica Srbi. To jasno govori da je pojedinac koji je Srbin, i to ne krije, automatski prepoznat kao neprijatelj Republike Crne Gore. U Vrhovnom sudu, Ustavnom sudu i u Apelacionom sudu nema sudija koji su Srbi. U Upravnom odboru i Savjetu RTCG Srba nema. Mozemo li da sagledamo koji je stepen legitimita proslogodisnjeg Referenduma u svjetlu cinjnice da u drzavnim organima i institucijama koje odlucuju o zakonitosti Referenduma nema predstavnika trecine stanovnistva? Kakva je to drzava koja u svom bezbjedonosnom sistemu nema pripadnika nacije koja cini trecinu stanovnistva? Kakav je to javni servis i kakva je objektivnost ove informativne kuce koja ignorise postojanje trecine gradjanstva koje je finansira?

Kakav treba da bude odnos te trecine gradjana prema odlukama tih sudova, prema postupcima i aktivnostima ANB-a i kako treba da gledaju na Javni informativni servis koji ih ignorise i, nerijetko, vrijedja a koji oni svojim novcem placaju?

Ove konstatacije najrealnije opisuju sliku stanja prava 32% gradjana i jasno opisuju razloge zasto veliki broj Srba danas Republiku Crnu Goru dozivljava kao drzavoliku tvorevinu. Koliko je vidljiva i snažna diskriminacija nad srpskim narodom, nedavno je potvrdio i univezitetski profesor Srđan Darmanović koji projektuje pad procenta Srba na narednom popisu na manje od 20 odsto. Darmanovic, naravno, ne navodi razloge tog eventualnog pada broja Srba. On ne govori o razlozima i ne govori o mehanizmu koji je RCG stavila u funkciju da bi smanjila broj Srba. Darmanoviceve prognoze su poznate kao netacne i objavljene u svrhu promocije planova vlasti u RCG, ali je nedopustivo da Darmanovic ponavlja svoju sovinisticku tezu a da mu niko ne skrene paznju na njegovu obavezu da postuje elementarna prava 32% gradjana. Projektovao je Darmanovic broj Srba i prije poslednjeg popisa stanovnistva. Promasio je samo za 50%, ali mu se urezala cifra od 20% i ne pusta je. Niko ne pita dokle ce Darmanovic, ziveci od novca koji mu daju Srbi, iste te Srbe da vrijedja na nezabiljezen nacin govoreci im da ce da nestanu. On je dekan drzavnog fakulteta i nedopustivo je, osim u RCG, da se bavi ovom temom na ovaj nacin.

Darmanovic je paradigmatican lik. Takvim likovima obiluje javna scena koju kreiraju, izmedju ostalih, i ANB i RTCG. On je ilustracija devalvacije pojma intelektualac, sto je socioloski i kulurni problem RCG, ali i problem nas Srba koji te Darmanoviceve egzibicije, dijelom, finansiramo.

Prije nego sto nestanemo, mi bi da prestanemo da placamo sve sluzbe i sve institucije u kojima nema Srba. To je jedini racionalan odgovor na ovakvo stanje.

Telekom nam je pruzio priliku da sa svoje grbace skinemo Radio-televiziju Crne Gore, kucu koja je na najdrasticniji nacin vrijedjala i vrijedja dostojanstvo srpskog naroda u RCG. Pozivam Srbe da ne placaju televizijsku pretplatu. Pozivam ih da pocnu da placaju pretplatu onda kada na televiziji bude jasno definisan prostor za afirmaciju srpske kulture i istorijskog nasledja, u obimu koji nama Srbima pripada u skladu sa nasom brojnoscu. Kada ta kuca omoguci Srbima, ono sta Albanci vec imaju. Vijesti na svom jeziku, o svom narodu. Svakodnevno i u procentu koji odgovara brojnosti albanske populacije u RCG.

Albanci iz RCG to treba da imaju. Da li iko misli da Srbi u RCG ne mogu da imaju ono sta Albanci u RCG vec imaju?

Pitanje koje slijedi je, valjda, jedino logicno- zasto to Srbi vec nemaju?

Odgovor je negdje u trouglu ANB- RTCG- provladin NVO sektor. Zajednicki imenitelj je DPS.

Dok su ANB, RTCG i provladin NVO sektor u krilu DPS-a, Darmanovic i Liberalna partija su sa one druge strane, sto ne znaci da su manje ilustracija politike vladajuce garniture.

Svi politički subjekti koji podrže ovakav etnički inženjering trebalo bi da računaju na srpski otpor, uporan i organizovan, koji ćemo pružiti kao i svi ozbiljni narodi koji štite vitalne nacionalne interese. Zamislite samo kakva bi se halabuka digla da je neki srpski političar u Crnoj Gori javno sugerisao opadajući trend u ukupnoj populaciji bilo kojeg naroda. Ovako, kad su Srbi u pitanju, stvorena je medijska klima da je takav odnos prema nama normalan, čak i poželjan.

Srbi iz RCG imaju potencijal da se odpru ovim nasrtajima na njihova prava i dostojanstvo. To pokazuje niz spontanih reakcija Srba na uvrede naseg nacionalnog dostojanstva. Ilustrativan je i ohrabrujuci primjer bjelopoljskog ucenika osnovne skole V.T. koji nije htio, na insistiranje nastavnice, da skine majicu sa natpisom "Srbija" i morao je da napusti cas. Nekoliko njegovih hrabrih drugova i drugarica se solidarisalo sa njim i zajedno su napustili cas. Nastavnica ih je upisala kao odsutne i slijedi kazna za njihov postupak. Djeca su i dalje solidarna i ne pada im na pamet da popuste i da ne nose majice koje su nosila. Uz njih su stali njihovi roditelji. Za ovo skandalozno maltretiranje djece nije odgovoran njihov inovjerni i inonacionalni kolega iz odjeljenja kome je zasmetala pomenuta majica. To dijete je nauceno i svuda oko sebe vidi da prema Srbima moze da se odnosi sa povisenom dozom arogancije i da moze za takvo ponasanje da ocekuje podrsku starijih i odgovornih.

U njihovom djecijem svijetu, nastavnica je vlast, a zna se uz koga je vlast i protiv koga je vlast.

Ovo je situacija koja zahtijeva reakciju onih Srba koji se profesionalno bave politikom. Oni su tu zbog odbrane prava djecaka da bude ravnopravan sa ostalima i da njegovo dostojanstvo bude postovano. Ovaj slucaj jasno pokazuje da je politika diskriminacije Srba u RCG uhvatila korijena u narodu i da je intenzivnija segregacija na nacionalnoj osnovi zalosna izvjesna buducnost RCG.

Ponavljam, nasa je ljudska i profesionalna obaveza da odgovorimo nasusnoj potrebi onih Srba cija su prava ugrozena. Govoricemo argumentovano i dokumentovano o slucajevima krsenja prava Srba, bez obzira sto ce ta javno iznijeta istina da onespokoji mnoge i Srbe i ostale koji teze da je "gurnu pod tepih".

Ova vlast nece uspjeti da realizuje svoj projekat asimilacije Srba. Nedavna odluka Skupstine Srbije o dvojnom drzavljanstvu prvi je u nizu konkretnih koraka koje je nasa matica preduzela sa ciljem da osnazi i podrzi Srbe u regionu.

Mi zivimo u XXI vijeku u Evropi. Protok Informacija, kapitala, ljudi, ideja, standarda zivljenja i komunikacije potrijece nasilnicku politiku koju sprovodi ova anahrona vlast nacionalnih Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom.

Srpska narodna stranka nedvosmisleno je utvrdila da dio funkcionera DPS-a, koji su medijski pompezno predstavljani kao Srbi, zapravo ne pripadaju našem narodu. Knjiga “Ko je ko u Crnoj Gori” pomoćna je literatura za priču o ,,Bijeloj knjizi'', perfidnim lažima prema Srbima i kroz nju je veliki broj javnih ličnosti slobodno i autonomno iznio podatke o sebi. Svaki čitalac ,,Dana'' tamo može da se uvjeri ko sve nije Srbin, a DPS ga promoviše i maše njime kao da jeste. Srpska lista, svojim stavovima, političkim nastupom i nepodijeljenom podrškom koju imamo i od vlasti i opozicije u Srbiji, Republici Srpskoj, zatim od srpske političke elite u Makedoniji... uspjela je da potvrdi da položaj srpskog naroda u privatnoj državi nije unaprijed definisan podaništvom nekolicine DPS-ovih aktivista na funkcijama. Odnos zvanične vlasti u Podgorici prema srpskoj kulturi, tradiciji i istoriji ne može biti određen apanažom navodnim Srbima - DPS-ovim bivšim i sadašnjim poslanicima, već prostorom na državnoj televiziji i radiju. Matematika te vrste potpuno je precizna i daje snažne poruke. Čak se ni jednom jedinom minutom ne može mjeriti prilog ili emisija o našim nacionalnim veličinama Nikoli Tesli, Ivu Andriću ili Milošu Crnjanskom. Samo jedan crnogorski skriboman zavrijedio je više pažnje Javnog servisa nego hiljadu godina srpske kulture . Trećinu ukupne pretplate RTCG-u plaćamo mi Srbi, a za uzvrat dobijamo uvrede i ignorisanje. Neka je na obraz tim ,,lojalnim'' Srbima napor da ime srpskoga naroda, njegovog jezika i tradicije budu izbrisani u Crnoj Gori, uz njihovu pomoć i podršku. To im Srbi sa ovoga prostora, koji su integralni dio jedinstvenog i nedjeljivog srpskog nacionalnog korpusa, neće zaboraviti. Opisivati položaj Srba kroz režimski status Miodraga Radunovića, Stanka Zlokovića ili Bebe Džaković, isto je kao govoriti o Srbima u NDH kroz asimilatorsku ulogu šačice Srba lojalnih Paveliću.

Pozivam i ovom prilikom sve Srbe koji su na bilo koji način trpjeli zbog svoje nacionalne ili političke pripadnosti da nam pošalju dokumenta o tome ili da stupe u kontakt sa opštinskim odborima Srpske narodne stranke, odnosno timom koji, na čelu sa mnom, radi na izradi ,,Bijele knjige''. SNS se postarala da naslijeđena i donedavno podrazumijevajuća gledanja na političke prioritete Srba iz Crne Gore ustupe mjesto borbi za opstanak srpskog naroda koji je izložen perfidnom sistemu obmane i pritisaka i opštem ignorisanju od strane nevladinih organizacija. NVO sektor jasna je ilustracija nemoći društva da se suoči sa problemom individualnih i kolektivnih ljudskih prava i sloboda i da ih tretira sa stanovišta građanina, a ne iz ugla potreba vladajuće partije. Država čiji navodni suverenitet podrazumijeva kršenje prava trećine njenih građana treba, zaista, da se zabrine za svoju budućnost.

Navešću par konkretnih primjera koji odslikavaju odnos crnogorskih separatista prema Srbima.

Damir Mihailović, sportista iz Srbije zadržan je u zatvoru dvije nedelje zbog povreda koje je zadobio vezan poslije hapšenja uz psovanje srbijanske majke od strane sluzbenika budvanskog OB . Vandalizam ovakvog nivoa, u dvadeset prvom vijeku, plastičan je dokaz prioriteta na koje se režim odlučio u vremenu evropskih i atlantskih integracija. Odgovarajući na odborničko pitanje Zorana Lakušića, predstavnici vlasti u Podgorici ne tako davno javnosti su predstavili nacionalnu strukturu najviših funkcionera u gradskoj upravi. Riječ je o četiri Crnogorca i jednom Albancu. Od 15 starješina organa lokalne uprave i službi nacionalnu pripadnost potvrdilo je njih 11 i svi su se ,,pisali'' kao Crnogorci. Nacionalna struktura direktora javnih službi, čiji je osnivač Skupština opštine (javna preduzeća, javne ustanove i agencije), koji su željeli da se izjasne, sledeća je: 10 Crnogoraca i jedan Albanac. Skupština opštine Podgorica u organe upravljanja javnih službi čiji je osnivač izabrala je, odnosno imenovala, 69 članova. O nacionalnoj pripadnosti izjasnilo se njih 46: 37Crnogoraca, 6 Albanaca i po jedan Musliman, Bošnjak i Hrvat. Grafiti ,,Srbe na vrbe'', kojima su uzduž i poprijeko išarani Cetinje i Podgorica nijesu bilo kakva novost u Crnoj Gori. Oni samo svjedoče o lošem vremenu, losim ljudima i užasnoj nacionalističkoj vlasti. Nezavisna Crna Gora se nadahnjuje stihovima slovenačkog separatiste dr. Marka Natlačena, objavljenim u ljubljanskom dnevnom listu ,,Slovenec'' koji je ,,Srbe na vrbe'' zavapio još 27. jula 1914. godine, dan prije nego je Austro - Ugarska monarhija objavila rat Kraljevini Srbiji

Podgorica, nedjelja, 23. septembar 2007. godine

 

 

 
 
Copyright by NSPM