Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Kosovo i Metohija

   

 

Mile Tankosić

Srbija, Kosmet i „moralno pravo“

Često možemo čuti ili pročitati da Srbija „više ne zaslužuje Kosovo i Metohiju zbog Miloševićevih zločina“. Ovo je argument koji se prevashodno povlači na Zapadu i gotovo da je neizbežan u novinskim kolumnama nastalim iz pera albanskih lobista. Nedavno je Tom Lantos (Tamaš Lantoš), (1) kalifornijski kongresmen iz Demokratske stranke – inače na platnom spisku albanskih terorista i separatista (2) – upotrebio upravo ovaj argument (iliti „argument“) u odbrani svoje teze da Srbija nema „moralno pravo“ na Kosovo.

Činjenica da ni posle pune četiri godine Haški tribunal nije bio u stanju da dokaže „Miloševićeve zločine“, odnosno da je on, kao vrhovni komandant jugoslovenskih oružanih snaga, ikada ijednom komandujućem oficiru VJ na terenu izdao naredbu da počini zločin protiv Albanaca. No, „svako zna“ da su Srbi zločinci, pa je tu svaka rasprava suvišna. Zna to i Marti Ahtisari, koji je celokupnu srpsku naciju označio kao Miloševićeve saučesnike u činjenju zločina. (3) Ovih što, jel, nisu dokazani. (4) Pošto je Milošević mrtav, red je da srpski narod plati dug.

Da li je tu mislio i na one stotine hiljada ljudi koji su tri meseca, po ciči-zimi, lupali u šerpe pre deset godina demonstrirajući protiv Miloševića? A na one građane Srbije iz juna '90 ili marta '91?

Pre nešto više od šezdeset godina završio se najkrvaviji sukob u istoriji čovečanstva. Poražena Nemačka, dotučena do kolena, biva podeljena u sfere kontrole – francusku, britansku, američku i rusku. Međutim, ni nakon stravičnog genocida nad 6 miliona evropskih Jevreja (da ne pominjemo ostale milione iz untermenschen kategorije, među kojima smo i sami bili), nikome nije ni na kraj pameti bilo da za to optuži ceo nemački narod (kao što je to, recimo, povodom Kosova i Bosne uradio Marti Ahtisari sa srpskim; apsurdno je bilo kakve slične situacije porediti sa Holokaustom) – niti je Nemačka izgubila „moralno pravo“ da u okviru svojih granica zadrži deo ili delove svoje teritorije. Štaviše, deset godina nakon pada Berlina, maja 1955, SR Nemačka je primljena u NATO, a bila je i jedna od članica-osnivača Evropske unije (1951). Ništa strašno, samo je dva puta započela globalne konflikte neviđenih razmera.

Bliže, Zagreb nikada nije morao da strepi da će mu neko osporavati moralno pravo da vlada većinski srpskim teritorijama u okviru Hrvatske – ni 1945, ni 1995. Ni posle Jasenovca, ni posle Krajine. Pritom je neporecivo da se genocid nad Srbima u Hrvatskoj desio (5) i da je ta država etnički očistila oko 400.000 Srba. Bili smo fer pa smo im se još i izvinili, a našoj sreći nema kraja jer Hrvatska ozbiljno razmišlja o povlačenju tužbe za genocid – protiv Srbije!

Tokom Prvog svetskog rata, raspadajuće Otomansko carstvo sa lica zemlje zbrisalo je oko milion i petsto hiljada Jermena, uglavnom iz istočnih i severoistočnih predela „uže“ Turske (Turske u sadašnjim granicama). Niko, nikada, nije pokušao oduzeti teritoriju toj državi pod premisom da je zbog pokolja Jermena izgubila „moralno pravo“ na određeni deo svoje zemlje. Amerika je, čak, uspešno blokirala bilo kakvu raspravu u Ujedinjenim nacijama o odgovornosti Turske. (6) Ista Amerika – ili bolje reći isti Stejt Department – koja smatra da je Srbija izgubila „moralno pravo“ nad Kosovom.

Turska na svojoj teritoriji ima i ogroman broj Kurda (7) – kao i Irak. Obe ove države počinile su jezive zločine protiv ovog naroda bez zemlje; stravičnije i monstruoznije nego bilo koji zločin (stvarni ili imaginarni) koji je Srbija počinila (ili nije) protiv Albanaca. Opet, nikome ni na kraj pameti nije bilo da stvori Kurdistan, koji bi se sačinjavao od predela južne Turske i severnog Iraka. Kurdi nemaju lobi poput Albanaca, a Srbija, za razliku od Turske, nije član NATO.

Insistirajući na krajnje neuverljivom i za inteligenciju uvredljivom argumentu da je Kosovo „jedinstven slučaj“, određeni krugovi na Zapadu, zapravo, potvrđuju da se vode isključivo dvostrukim aršinima u svojim odnosima sa Srbijom. Drugim rečima, Srbija ne zaslužuje niti ima pravo da očekuje da bude tretirana bolje od država koje su po svojoj brutalnosti i divljaštvu obeležile 20. vek.

Fusnote:

1. Lantoševo ime se, takođe, vezuje za Čanka i „internacionalizaciju vojvođanskog pitanja“. Lantoš je pokušao da pridobije podršku za svoju rezoluciju o Vojvodini u Kongresu ali bezuspešno. Tom Lantoš je ujedno i vodeća ličnost u izraelskom lobiju (AIPAC), što je neverovatno s obzirom na to da istovremeno zastupa interese Albanaca koji su Kosmet učinili Judenfrei. Da priča bude bizarnija, Lantoš je, kao mađarski Jevrejin, jedini član Kongresa koji je preživeo Holokaust, u kome su entuzijastično učestvovali i šiptarski nacistički odredi poput Skenderbeg divizije pri SS vojsci.

2. Works, Benjamin. “Buying an Intervention: Kosovo and Albanian PAC Money in Congress.” The Strategic Issues Research Institute.

3. Savich, Carl. “Martti Ahtisaari: ‘Historical Responsibility'”. Serbianna . P reuzeto 04.07.07. sa adrese http://serbianna.com/blogs/savich/?p=5

4. Gorin, Julia. "Milosevic Dead. Now We'll Never Have to Know the Truth." Jewish World Review. 13.03.2006.

5. Mac Mathúna, Seán. “ The Role of the Catholic Church in Yugoslavia 's Holocaust.“ Pristupljeno 04.07.07. na adresi: http://www.holocaustrevealed.org/_domain/holocaustrevealed.org/Yugoslavia/Yugoslavia-Croatia.htm

6. “Newly Declassified State Department Files Reveal Early Opposition to Armenian Genocide Recognitiion by the UN.” Armenian National Committee of America . Preuzeto 04.07.2007 sa adrese http://www.anca.org/press_releases/press_releases.php?prid=929

7. Procenjuje se da Kurda ima oko 25 do 30 miliona. Mapa teritorija naseljenih Kurdima: http://www.geocities.com/iraqyfreedom/kurdistan.gif

 

 
 
Copyright by NSPM