Rajo VOJINOVIĆ

BIĆE SRBA, BIĆE...

U crnogorskim režimskim krugovima nastupila je prava provala bijesa zbog toga što je Skupština Srbije donijela Zakon o državljanstvu koji svim Srbima bez prebivališta na teritoriji Srbije omogućava sticanje srpskog državljanstva. Srbija se optužuje za diskriminaciju na nacionalnoj osnovi i za miješanje u unutrašnje stvari sujednih država. Vazda agilni Miodrag Vuković je priprijetio žalbom Savjetu Evrope, na to vazda orna Sonja Biserko predložila da se ta žalba proslijedi i Evropskoj Uniji, a vojska režimskih plaćenika u udarnim informativnim emisijama ocjenjuje da donošenjem ovog zakona Srbija šalje nimalo prijateljsku poruku Crnoj Gori. Da vidimo šta o svemu ovome kažu činjenice.

Prvo, ne diskriminiše Srbija nikoga na nacionalnoj osnovi, već štiti svoj narod od iste te vrste diskriminacije i asimilatorskih aspiracija ideologa dukljanskog novocrnogorstva. Zbog tih aspiracija je srpski narod u Crnoj Gori izložen procesu asimilacije i diskriminaciji na nacionalnoj osnovi u svim sferama života - od vrtića do univerziteta, od komunalnog preduzeća pa do najviših državnih organa i institucija. Hajde, na primjer, da vidimo koliko Srba danas sjedi u Vrhovnom sudu Crne Gore. Ili, recimo, u CANU. Ili, pak, u policiji. Hajde da pogledamo koliko u Crnoj Gori danas ima Srba koji su direktori osnovnih ili srednjih škola. Odgovor u svim slučajevima je isti: tamo Srba nema, ili ih ima na nivou statističke greške. Montenegro Srbima čak osporava i pravo na njihovo nacionalno ime, kidiše na njihov jezik i Crkvu, falsifikuje njihovu prošlost, potkrada njihovu kulturnu baštinu. a režimski NVO akademici ih nazivaju posrbicama. Po Cetinju i ostalim gradovima ispisuju parole «Srbe na vrbe» i «Ubij, zakolji da Srbin ne postoji». Pristalice režima pjevaju na skupovima vladajuće koalicije «Crna Goro, mila mati, noćas ćemo Srbe klati»... Jednom riječju, ovdašnji režim gazi po svemu što Srbe čini civilizovanim ljudima.

Potpredsjednik Vlade Srbije Božidar Đelić ljetos je u Podgorici crnogorskim zvaničnicima lijepo ponudio bilateralni sporazum o dvojnom državljanstvu za sve državljane Crne Gore i Srbije, a oni su to glatko odbili. I sad, poslije svega ovoga, Srbija njih diskriminiše na nacionalnoj osnovi! Nije nego...

Drugo, nije ovdje riječ o miješanju Srbije u unutrašnje stvari susjednih država, nego je obrnuto: na ovaj način podgorički režim pokušava da se miješa u unutrašnje stvari Srbije. Oni, zapravo, i ovom medijskom histerijom samo pokazuju da bi htjeli da im Crna Gora bude samostalna, a Srbija i dalje zajednička, da su i dalje orni da Srbiji nameću pravila igre i da odlučuju o pitanjima koja su u ingerenciji njenog državnog suvereniteta. I, razumije se, da je nekažnjeno i svakodnevno optužuju i sumnjiče za razna nepočinstva prema njihovoj državolikoj tvorevini. Zvanična Crna Gora napada Srbiju zbog zakona koji je isključivo njena unutrašnja stvar. Ne misle valjda podgorički feudalci da su oni ti koji treba da odrede Skupštini Srbije koje će i kakve će zakone donositi? Zašto se zvanična Podgorica nije bunila protiv istog takvog zakona koji je još prije petnaest godina usvojen u Hrvatskoj i koji je u Crnoj Gori proizveo istu posledicu? Zar svi Hrvati sa prebivalištem na teritoriji Crne Gore nemaju pravo na hrvatsko državljanstvo? I je li to bilo «miješanje u unutrašnje stvari susjednih država»? Zar se po toj logici na ovaj način ne miješaju u unutrašnje stvari drugih država i Izrael, Bugarska, Francuska, Njemačka, Grčka...? Zar i ove zemlje nemaju ovakav ili sličan zakon o državljanstvu, pa ih niko ne optužuje za ono za šta zvanična Podgorica optužuje Srbiju? Na kraju krajeva, zašto se nijedna od Srbiji susjednih država ne buni zbog ovoga, baš nijedna do Crna Gora?

Ne, u drugom grmu leži zec. Postreferendumska Crna Gora, kako je već rečeno, želi da Srbima sa prebivalištem na njenoj teritoriji nametne novi nacionalni identitet, da ih natjera da budu ono što su u tom smislu članovi Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i prokleti raspop Miraš Dedejić. I sad se Zakon o državljanstvu Srbije ispriječio kao nepremostiva prepreka takvoj politici. To je jedan od razloga ovolikog njihovog bijesa i histerije. Osim toga, podgorički vlastodršci dobro znaju fluidnost nacionalnog identiteta novocrnogoraca, pa se plaše da će državljanstvo Srbije postati primamljivo i njihovim sunarodnicima i ideološkim istomišljenicima. Boje se da im se ne istopi nacija koju su ideološkim drilom tako mukotrpno stvarali još od 1. maja 1945. godine kada je njeno postojanje prvi put obznanio Milovan Đilas u beogradskoj «Borbi».

Najzad, oni su mislili da posjeduju lijek za ovo što je sada uradila Srbija: pošto je još od avnojskih vremena pravo u Crnoj Gori veooma, veoma rastegljiva kategorija, zaštitu su bili obezbijedili zakonom o crnogorskom državljanstvu, kojim su, što bi rekao pokojni Broz «ne pridržavajući se zakona kao pijan plota», suprotno članu 10. važećeg Ustava Crne Gore, predvidjeli automatsko oduzimanje crnogorskog državljanstva onome ko uzme državljanstvo druge države. I taj član primjenjivali krajnje selektivno, samo na one za koje su znali da na referendumima i izborima neće davati glasove njihovom ideološko-nacionalnom inženjeringu. A to su, zna se, oni koji žele državljanstvo Srbije, tj. Srbi. Ali, avaj: Srbija se dosjetila da obezbijedi tajnost podataka o državljanstvu i tako zvaničnu Podgoricu dovela pred svršen čin. Kako sada Ranko Krivokapić da ostvari prijetnju da će oduzeti crnogorsko državljanstvo svakom ko uzme državljanstvo Srbije? Kako, kad neće moći biti siguran da to isto državljanstvo već nijesu uzeli i njegovi najbliži saradnici? Nek uzme graške pasulja, pa nek gata ko je od nas Srba iz Crne Gore uzeo državljanstvo Srbije.

Sve u svemu, biće u Crnoj Gori sve više Srba, makar i tajnih, makar i onih Bebinih. One iste Bebe Džaković, dvodecenijskog poslanika DPS-a, što je u parlamentu javno kazala da ona, naravno, govori srpskim jezikom, ali ako Milo Đukanović kaže da govori crnogorskim, onda će i ona govoriti crnogorskim. Budi znano dukljansko-montenegrinskim ideolozima: mi Srbi iz Crne Gore vam vjerujemo kad za sebe kažete da nijeste Srbi. I vjerujemo vam da ste u nacionalnom smislu to što za sebe kažete da jeste. I nemamo ništa protiv toga. Ali, isto tako, mi smo Srbi i nećemo da budemo po nacionalnoj pripadnosti ništa drugo do ono što jesmo. Nećemo, jer ne možemo. A i da možemo – nećemo, jer nećemo i tačka! A vi se, ukoliko vam se ne sviđa ta činjenica, žalite komitetu ili upravi vodovoda!

(Autor je član Političkog savjeta Srpske narodne stranke)