Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Kosovo i Metohija

   

 

Oliver Vulović

TRAVA ISPOD SLONOVA

Hladni rat koji nikada nije ni prestajao već je zahvaljujući ekonomskoj slabosti SSSR-a i kasnijoj nesposobnosti Jeljcina bio u fazi od Amerikanaca iskreiranog i kontrolisanog primirja, nanovo je počeo da bukti. Kosmet je samo jedno od polja, pored iranskog nukleranog programa i američkog "evropskog antiraketnog štita", na kojima se velike sile trenutno sukobljavaju. U Srbiji se vode polemike hoćemo li tokom tog sukoba proći kao trava ispod slonova ili će naši pokušaji da svoju politiku ujedno uvaljamo i u Kneza Miloša i Tita uspeti. Gadno nam je da priznamo ali G-sedmorica su na Kosmet u Nemačkoj gledali samo kao na deo celog paketa sporova koje treba rešiti sa onim G-osmim. Putinov balon u vidu kompromisnog američko-ruskog antiraketnog štita u Azerbejdžanu, Kondoliza Rajs je sa indignacijom odbila. Rusima je i pre toga bilo sve jasno, ali Kondoliza se sada i potpisala na ono što Rusi misle da su pravi ciljevi američke politike.

I Vašington i Moskva su usijali retoriku. Putin je sa teškom verbalnom artiljerijom započeo na užas i zaprepašćenje Merkelove još u Minhenu dok se Buš na takav stil obraćanja javnosti odlučio odmah po okončanju hailgendamskog skupa kada se i lično uverio u drskost "slovenskog imperatora". Obojici su pobede bezgranično neophodne ako žele da se njihova politika održi i kroz političke naslednike na funkcijama predsednika obeju sila. U nekim visokim političkim krugovima u Beogradu je zaista zavladao strah, ali nije da ga nema ni u Prištini. Istog je inteziteta na obema stranama samo što se kod jednih javi nakon Putinovog a kod drugih nakon Bušovog istupa. Prepadnutim sa obe strane Ibra ta reka na trenutke i ne izgleda baš kao najgore rešenje za državnu granicu izmedju dva oduvek i zauvek posvadjana naroda. Onim čvršćim, koji su među Srbima to samo na rečima dok je medju Šiptarima odlučnost za rat i praktično vrlo izvesnija, podela Kosmeta i dalje spada u korpus veleizdajničkih scenarija. Govori koje je Buš održao u Rimu, Sofiji i Tirani su po svojoj osionosti i oholosti više podsećali na neku smesu američkog Asada i Ahmedinedžada zajedno, nego na predsednika "najveće" demokratije na planeti. Analitičari nas teše da su se oba predsednika razgalamila u stilu trenera pred odlučujući susret njihovih ekipa koji bi u ovom slučaju trebao da se odigra prvog i drugog jula na Bušovom privatnom imanju. Bušovi planiraju da nakon bogatog ručka Putinu konačno serviraju deo kolača koji on voli i smirenog ga isprate kući da Srbima kaže da "moraju postati realistični". Amerikanci ne žele nezavisni Kosmet za tzv. "narod Kosmeta" već žele od sebe samih nadgledanu nezavisnost tog dela teritorije koju su ratom osvojili 1999-e godine i stacionirali se bez namere da u dogledno vreme odu odatle bez obzira na njihovu priču da je njihov interes da se što pre vojno povuku iz ovog dela sveta zbog problema u Iraku i Avganistanu i sve izvesnijeg rata sa Iranom.

Oni jednostavno nisu na Kosmet došli da bi se odatle povlačili, bez obzira šta u glas o tome pričali Visković, Radio Beograd i Koštunica. Amerikanci su zaista spremni da Kosmet i bez Saveta bezbednosti OUN proglase nezavisnim isto onako brutalno kako su 1999-e bez OUN bombardovali Sbiju. Oni jednostavno vrlo retko vode politiku kreni-stani ma koliko to nama, opijenim trenutnom ruskom podrškom, izgledalo strano. Amerikanci bi prihvatili neku drugu realnost samo onog trenutka u kojem bi se srpska vojska zaista pojavila na Ibru i tu stacionirala i odatle kroz grla političara govorila kako nikada neće prihvatiti i priznati nezavisni Kosmet, ali istovremeno i sa istih pozicija nastavila da mirno posmatra premeštanja stanovništva i kako Amerikanci i Šiptari od Ibra pa nadalje nadgledano ili nenadgledano funkcionišu kao nezavisna teritorija.

U tom slučaju bi se od strane EU možda konačno i mogao primeniti na srpsko-šiptarski spor kiparski model evroatlantskih integracija u kojima bi jedan deo države uživao beneficije EU a drugi beneficije Amerikanaca i Albanije što bi kosmetskim Šiptarima bilo dovoljno i da ekonomski i politički prežive, kao što je i kiparskim Turcima pomoć Turske i Amerike za sada sasvim dovoljna da de facto nesmetano funkcionišu kao poseban politički entitet.

Takav razvoj situacije bi pomogao EU da, kao bajagi i bez svoje volje, to novo zatečeno stanje u pravilno odabranom trenutku uz slabašan i srpski i šiptarski otpor legalizuje u OUN i do sledeće najezde albanskih fašista i nacista obezbedi kakav takav mir u regionu i ukloni barem jedan kamen spoticanja izmedju Rusije i sebe. To bi bila i divna prilika da po istom receptu koji primenjuje na Tursku, EU Šiptare sa obe strane Prokletija ostavi izvan svojih granica. Ta evropska namera, ma koliko to jeretički zvučalo, je stvarna i u Briselu već postoje timovi koji za "najnezgodnije pleme Balkana" smišljaju niz nepremostivih smicalica na putu približavanja ka EU i to po sličnom scenariju kojim se već decenijama nervira Ankara . Moramo shvatiti da Evropa želi rešeno srpsko pitanje koje ni iz jedne perspektive neće biti opterećeno šiptarskim faktorom, a da li će se do toga doći tako što će tekući problem na miran način preseći Amerika ili sami Srbi njima to kroz budućnost gledano i nije puno važno. Oni trenutno podršku daju jačem i hrabrijem za kojeg misle da će rešiti problem, a to je SAD. Ako se nekim slučajem rešenje nađe i drugačije nego što je planirano, a da se pritom ne remeti ni mir u Bondstilu ni briselska uranilovka nekim ne daj Bože na teritoriji Srbije instaliranim ruskim raketnim potencijalom, opet neće sakriti zadovoljstvo. Naše je samo da smognemo snage da se još malo mrdnemo dok dreka još uvek traje.

 

 
 
Copyright by NSPM