Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

 

 

Morton Abramowitz

DIPLOMATSKOM OFANZIVOM PROTIV RUSKOG OTPORA NEZAVISNOSTI

London, 28. januara - Rusija je zabola prst u oko Zapada zbog dugog i mukotrpnog napora da Kosovo dobije zvaničnu nezavisnost. Za razliku od halabuke povodom američkog protivraketnog štita u Evropi, ovak konflikt ne pokazuje znake stišavanja i preti da još više naruši krhke odnose između Rusije i Zapada.

Rusija koristi svaku priliku da ospori napore Zapada čiji je cilj omogućavanje nezavisnosti Kosova. Posle godinu dana pregovaranja između Srbije i Kosova, Kremlj je odbacio izveštaj posrednika UN u kojem se predlaže nadgledana nezavisnost, sprečio Savet bezbednosti da prihvati taj izveštaj i insistirao na tri dodatna meseca pregovaranja između Srbije i Kosova - čak i nakon što je kompromis postao nemoguć.

Pre tri nedelje u Savetu bezbednosti Rusija je ponovo insistirala da bilo kakav sporazum zahteva pristanak i Srbije i Kosova i da su dalji pregovori neophodni. Rusija zna da će takvi pregovori biti uzaludni, ali veruje da će još jedan naizgled bezazlen apel da se pregovori nastave narušiti jedinstvo EU što je, kako se čini, glavni cilj predsednika Putina. Dalje odlaganje bi takođe moglo da dovede do nasilja na Kosovu i minira međunarodne napore za nezavisnost pokrajine.

Putinov animozitet prema Jeljcinovom "podaničkom" odnosu prema Zapadu hrani njegov otpor. Odlaganje rešavanja statusa Kosova samo je dalo snagu Putinovom protivljenju. Zaista, Zapad je stalno pogrešno tumačio ruske namere kada je reč o Kosovu. Mnogi su tvrdili da Kremlj odlaže neizbežno, ali da na kraju neće blokirati nezavisnost. Sada, pred kraj procesa, Rusija se čvrsto drži svog opstrukcijskog stava, a predsednički izbori u martu će najverovatniji učvrstiti antizapadne pozicije.

Dakle, šta će Putin uraditi kada Sjedinjene Države i većina članica Evropske unije prizna nezavisnost Kosova narednih meseci bez odobrenja UN, kao što već planiraju?

Malo je verovatno da će Kremlj pribeći još jednoj vojnoj intervenciji na Kosovu (njihov napor da 1999. godine iskrcaju vojnike na aerodromu u Prištini bio je fijasko), ali on ima na raspolaganju niz opcija koje bi mogle načas da zaustave Zapad.

Podrška Kremlja je učinila efikasnijom srpsku nacionalističku nepopustljivost prema Kosovu. Rusija tvrdi da neće dati Srbiji odrešene ruke, ali će najverovatnije podržati napore srpske vlade da izoluje i destabilizuje nezavisno Kosovo.

Iako se Srbija protivi podeli Kosova, Rusija bi podržala srpski predlog o otcepljenju severa naseljenog Srbima, ali to bi otvorilo Pandorinu kutiju moguće podele Srbije, Bosne i Makedonije. Ovakav predlog bi mogao da naiđe na izvesnu podršku u Evropi, a i šire, kao naizgled adekvatan kompromis, i pored toga što bi još jednom destabilizovao Balkan.

Rusija će svakako nastaviti svoje diplomatske napore kako bi ubedila međunarodnu zajednicu da su pregovori jedini način da se reši problem, kao i da se on ne može rešiti izvan UN. To će privući podršku mnogih članica UN, uključujući one koje imaju velike nezadovoljne etničke manjine.

Rusija bi takođe reagovala i van Balkana, pre svega na Kavkazu, tj. u Gruziji. Deklaracija o nezavisnosti Kosova će verovatno povući za sobom sličnu deklaraciju gruzijskog odmetničkog regiona Abhazije koji bi Rusija mogla da prizna. Ako Gruzija preduzme vojne korake da to spreči, Rusija bi verovatno reagovala upotrebom sile stvarajući situaciju koja bi mogla da izmakne kontroli.

Iako SAD i EU ne žele da pogoršaju odnose sa Rusijom, one ne mogu da se povuku uprkos ruskoj tvrdoglavosti; ulog je bezbednost u Evropi. Ali SAD i EU takođe moraju da nastave da sprečavaju sukobljavanje sa Rusijom na svim frontovima.

Zapad treba jasno da kaže Srbiji da će energično reagovati na svaki pokušaj nasilja ili podele Kosova. Slanje dodatnih snaga NATO, pored planirane misije EU, za nadgledanje nezavisnosti Kosova bilo bi od koristi.

Putinova Rusija, koja poklanja malo pažnje vladavini zakona, krije svoje diplomatske napore pod maskom pridržavanja međunarodnog prava, pogotovo rezolucije 1244 Saveta bezbednosti kojom je 1999. godine završen rat na Kosovu. Potrebno je pokrenuti diplomatsku ofanzivu kako bi se minirali ruski argumenti i podsetio svet šta se sve događalo na Kosovu.

Rezolucija 1244 ne kaže da Kosovo mora da ostane pod suverenitetom Srbije, kako to Rusija i Srbija insistiraju, niti sprečava nezavisnost. Svako racionalno tumačenje ove rezolucije - posebno u kontekstu Balkana opterećenog sukobima u poslednje dve decenije - priznalo bi da nezavisnost zadovoljava cilj rezolucije i svrhu nadgledanja pokrajine od strane UN u poslednjih osam godina.

U slučaju Abhazije Zapad treba da insistira na jedinstvenoj prirodi Kosova i naglasi ogromne napore koje tamo preduzima od 1999. godine. Međunarodna zajednica mora jasno da stavi do znanja da je rusko vojno uplitanje u Abhaziji neprihvatljivo i da takođe spreči gruzijsku vladu da vojno reaguje na bilo kakvu provokaciju.

Ruska reakcija na zapadnu podršku deklaraciji o nezavisnosti Kosova pokazaće koliko smo napredovali od kraja hladnog rata. Pažljivim upravljanjem procesa kosovske nezavisnosti i naporom da se poboljšaju odnosi sa Rusijom, Zapad bi mogao da ublaži najgore posledice ove konfrontacije. Ipak, novi hladni rat bi mogao da bude malo hladniji.

The Guardian - London

 

 
 
Copyright by NSPM