Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

 

International Herald Tribune - Pariz

Drew Thompson, Nikolas Gvosdev

ČIJI JE KOSOVO PROBLEM?

Pariz, 28. januara - Očekuje se da će u narednih mesec dana Kosovo jednostrano proglasiti nezavisnost od Srbije. S obzirom na to da se oba predsednička kandidata u Srbiji nepopustljivo protive odvajanju pokrajine, kao i na čvrst stav Rusije da ne može doći do promene statusa Kosova bez pristanka Beograda, verovatnoća postizanja bilo kakvog kompromisnog rešenja koje može dobiti podršku svih pet stalnih članova Saveta bezbednosti je, čini se, ravna nuli.

Komentari o tome šta će se dogoditi nakon «dana posle» koji bude došao pošto Kosovo proglasi nezavisnost - bez ikakvog formalnog mandata Ujedinjenih nacija - većinom su usredsređeni na verovatnu reakciju Rusije, kao i na to da li će druge, nepriznate države crnomorskog regiona, uključujući i dve secesionističke regije u Gruziji, zatražiti nezavisnost ili ne.

Ono što u mnogim od tih diskusija ostaje zaboravljeno je šta će preduzeti Kina - «zaboravljeni» peti stalni član. Kina je na Kosovu prisutna na terenu - Peking je 2004. na Kosovu rasporedio oficire civilne policije iz provincije Sečuan. Suočen sa pokazateljima da će SAD i većina zemalja članica Evropske unije priznati Kosovo, a da Rusija to neće učiniti, Peking će morati da odluči šta je najbliže njegovim interesima. Kina ne želi da Kosovo postane iritirajući faktor u njenim odnosima sa Evropom ili Sjedinjenim Američkim Državama. Sa druge strane, Peking ne želi da situacija oko Kosova komplikuje pitanje međunarodnog statusa Tajvana.

Delujući uvek na promišljen način, Kina će na jednostrano proglašenje nezavisnosti od strane Kosova odgovoriti čekajući nekoliko dana, da bi se uverila kako će odgovoriti Rusija, SAD i Evropska unija. Na kraju krajeva, Kina neće steći nikakvu prednost ukoliko Kosovo ostane u dvosmislenom pravnom položaju između nezavisnosti «de fakto» i nezavisnosti «de jure», priznato od nekih država, a od drugih ne, naročito ako ono Tajvanu pruži priliku da kroz diplomatske odnose proširi sopstveni prostor na međunarodnom planu. Ali oprezan pristup Kine mogao bi biti osujećen hitrijim potezima Tajvana.

Kosovo je možda geografski udaljeno od Istočne Azije, ali ono što se tamo događa moglo bi imati potencijalne implikacije po Tajvan. Tajpej je snažno podržao NATO intervenciju 1999. godine i obećao pomoć albanskim izbeglicama sa Kosova vrednu 300 miliona dolara. «Dolarskom diplomatijom» Tajvan je za sebe izdejstvovao priznanje državnog suvereniteta od strane malog broja država - većinom u Latinskoj Americi i Africi - koje imaju koristi od tajvanskih investicija i pomoći.

Nezaposlenost na Kosovu približno se kreće iznad 60 procenata; veliki deo prirodnih resursa pokrajine ne može se razviti bez ogromnih infuzija kapitala. Darežljive ponude pomoći sa Tajvana mogle bi predstavljati iskušenje za kosovsko rukovodstvo, posebno ako Rusija blokira članstvo Kosova u Ujedinjenim nacijama i drugim međunarodnim organizacijama.

Uprkos uveravanjima koja su više puta stizala iz Vašingtona i evropskih prestonica - da nastanak nezavisnog Kosova ne postavlja presedan, dok Sjedinjene Američke Države javno i dalje izriču primedbe na račun bilo kakve jednostrane promene u «statusu kvo» oko Tajvana, proglašenje nezavisnosti koje bi jednostrano izvela Priština svakako bi iskoristili nezavisnosti naklonjeni kandidati na predsedničkim izborima na Tajvanu, koji će biti održani u martu, što bi dovelo do daljeg pogoršanja napetih odnosa između Kine i Tajvana.

Kosovsko pitanje bi se tako moglo neočekivano pojaviti kao istinski problem u Istočnoj Aziji.

Jedan od načina na koji bi se moglo izbeći izbijanje krize bilo bi da Peking brzo povuče potez i prizna nezavisnost Kosova, i parira svakoj ponudi koju iznese Tajpej. Ovo, međutim, ne deluje verovatno. Peking je ranije signalizirao želju da Rezolucija UN 1244 bude zamenjena novom, što je malo verovatno, imajući u vidu stalno protivljenje Rusije. A, pokušaj kupovine podrške Kosova mogao bi biti preskup za Kinu, pošto će Tajvan, bez sumnje, darežljivo nuditi pomoć.

Drugi način bio bi da Sjedinjene Američke Države i Evropska unija upotrebe sopstveni, značajan politički i finansijski uticaj kako bi kosovsko rukovodstvo ubedile da odbiju sve ponude Tajvana, ali je Tajpej u prošlosti pokazao da je spreman na velike izdatke radi sticanja priznanja. Štaviše, mnogi na Kosovu smatraju da u Pekingu postoji naklonjenost Srbima. Zašto odbiti konkretnu pomoć ako ne sledi nova rezolucija UN?

Ali Zapad mora biti spreman da nešto preduzme kako bi sprečio razvoj odnosa između Kosova i Tajvana - i ne sme da ostane zatečen. Uspostavljanje diplomatskih odnosa između Tajpeja i Prištine torpediralo bi svaki pokušaj rešavanja kosovskog pitanja u Savetu bezbednosti.

Kina je ranije koristila veto da bi blokirala raspoređivanje snaga UN u zemljama koje su održavale diplomatske odnose sa Tajvanom, poput Gvatemale i Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije. Dozvoliti Tajvanu da od Kosova dobije diplomatsko priznanje u jasnoj je suprotnosti sa interesima Kine, pa će Peking preduzeti sve korake koje smatra potrebnim.

Kosovo je već evropski problem, ali je i dalje moguće sprečiti da ono postane problem Azije.

 *Dru Tompson je direktor za kineske studije i viši naučni saradnik Niksonovog centra. Nikolas Gvozdev je glavni i odgovorni urednik časopisa «Nešenel interest».

 

 

 
 
Copyright by NSPM