Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

 

 

Šćiptar Oseku

Srbija reaktivira Plan B

Beograd je udvostručio budžet za svoje enklave na Kosovu, dok nova kosovska vlada grdi Albance koji napuštaju te enklave. Sa prećutnim blagoslovom UNMIK-a i zahvaljujući pasivnosti albanskih političara, Srbiji su otvorena vrata da neprekidno etničko čišćenje na severu Kosova dovede do formalnog otcepljenja teritorije.

Zvanično, srpska politika na Kosovu ostaje politika Pašića, Kosovo se naziva integralnim delom države. To je zvanični stav, koji su srpski zvaničnici tvrdoglavo branili i tokom pregovora o statusu. Međutim, izjava Vuka Jeremića, trideseddvogodišnjeg ministra spoljnih poslova Srbije i nekadašnjeg spoljnopolitičkog savetnika predsednika Srbije, Borisa Tadića, objavljena u nemačkim dnevnim novinama Der Spiegel, prouzrokovala je nagađanja da je srpski vrh počeo da prihvata Plan B – podelu Kosova.

Na direktno pitanje novinara da li podržava težnje kosovskih Srba da odvoje sever Kosova i da se ujedine sa Srbijom, Vuk Jeremić je ovako odgovorio: “Budimo iskreni, stojimo na tankom ledu. Srbija želi da zadrži sve u okviru međunarodnog prava; to je za nas veoma značajno. Sa druge strane, međutim, postoji realnost, postoje ljudi koji bi na to gledali drugačije” ( Der Spiegel, 14. januar 2008.). Jeremićev intervju je ekscitativan iz tri razloga. Kao prvo, to je prvi put da je neko iz srpskog vrha indirektno priznao da se zvanična politika protiv Kosova ne podudara sa stvarnošću. Kao drugo, ovo je prvi put da neko od srpskih zvaničnika priznaje, isto tako indirektno, da je zahtev za podelu severa kosovskosrpskih ekstremista “realniji”. Kao treće, iako Jeremić pod prinudom kaže da je njegova vlada protiv podele Kosova (jer teži da zadrži celu teritoriju), on pazi da ne zvuči kao da se Beograd protivi tom procesu. Ovo poslednje je posebno zloslutno. Paralela sa Bosnom, kada zvanični Beograd teritorijalnu podelu susedne države “niti traži, niti sprečava”, veoma je jasna i ranije razmatrana.

Plan B, podelu Kosova na osnovu etničkih linija, prvobitno je pomenuo bivši predsednik SR Jugoslavije Dobrica Ćosić decembra 1992, tokom tajnih pregovora sa diplomatama Vensom i Ovensom. Po tom planu, Kosovo bi se podelilo na osnovu etničkih linija, u kom slučaju bi Srbiji ostalo potomstvo lava. Ali su tadašnji plan diplomate odbile zbog posledica po Makedoniju. Posle konferencije u Dejtonu novembra 1995, kada je Srbija dobila podelu Bosne i garanciju od Amerikanaca za održavanje sopstvenog teritorijalnog integriteta, Srbi su odbacili nepotreban Plan B.

Ali oslobodilački rat i NATO intervencija 1999. godine vratili su nekadašnju ideju u srpsku politiku. Prvobitno se tvrdilo da je iza te ideje stajao bivši premijer Zoran Đinđić, a kasnije su je podržala, manje više otvoreno, većina srpskih lidera.

Podela je uvek pominjana kao poslednja mogućnost, u slučaju da do nezavisnosti Kosova dođe van sistema UN-a. Tako da se izjava Jeremića može interpretirati i kao signal da Beograd, iako nije ni malo spreman da odustane od rata, možda shvata da je izgubio bitku.

Postoje i drugi znaci koji utiču na naginjanje Srba ka Planu B. Srbija je stalno kršila Rezoluciju 1244 SB-a, po kojoj je UNMIK jedini autoritet na Kosovu. Srpske institucije, policija i pravosuđe su sve vreme delovali u srpskim enklavama, zahvaljujući toleranciji UNMIK-a i kosovke vlade. A zatim je Srbija i svečano otvorila kancelariju ministarstva za Kosovo i Metohiju na severu, bez dozvole međunarodnog faktora i lokalne vlade i protiv Rezolucije 1244.

Srbija je ove godine udvostručila budžet za svoje enklave na Kosovu, sa 700 miliona € 2007. na 1.4 milijardi € za 2008. godinu. U nacionalnom investicionom planu vlade Srbije uključena je i izgradnja ulične infrastrukture koja povezuje sever Kosova sa Srbijom, izgranja stambenih zgrada, kao i pogodni uslovi za srpske biznismene koji žele da investiraju na severu Kosova. Tu su uključeni i tajni planovi za kupovinu nesrpske zemlje na severu i nastavak etničkog čišćenja srpskih enklava na Kosovu. Poruka srpske vlade je jasna.

Ne treba misliti da će se Plan B realizovati bez prećutnog blagoslova UNMIK-a i kriminalne pasivnosti lokalne vlade, uključujući tu i aktuelnu vladu. Albanski lideri su mogli da preduzmu niz koraka protiv ovoga, čak i da prete sa institucionalnim bojkotom ako UNMIK ne zaustavi etničko čišćenje u srpskim enklavama. Ali, lokalni lideri, umesto na nasrnu na UNMIK, osuđuju Albance koji napuštaju Srbiju. Protiv srpskog pritiska i ćutanja međunarodne zajednice oni su reagovali ćutanjem, ili kao u slučaju posete premijera Tačija Čabru, simboličkim gestovima.

Ne treba misliti da ovo stanje sadrži veliku pretnju za Kosovo. Danas većina diplomata smatra da se opasnost koju predstavlja Plan B po Makedoniju sada može lakše sprečiti nego kada je Dobrica Ćosić prvi put predložio ovaj plan. To je loša vest za desetine hiljada Albanaca koji su etnički očišćeni iz srpskih enkalva na Kosovu, ali i za Albance u celini, jer se u tim enklavama nalaze izvori prirodnih bogatstava. Tako da podeljeno Kosovo sutra otvara put okupiranom Kosovu prekosutra. I nešto nam govori da je upravo to cilj Srbije.

21.01.2008.

(Pokret SAMOOPREDELJENJE)

www.vetevendosje.org

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM